Генетичка генеалогија

  • Začetnik teme Začetnik teme Kor
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Propustio sam haplotipove iz Vojvodine kroz ovaj prediktor: http://predictor.ydna.ru/
Ovo su rezultati:

I2a-P37.2 29,73%
E1b1b1-M35 16,22%
R1a1a-M198 15,14%
J2-M172 11,35%
R1b1b2-M269 10,27%
I1-M253 5,41%
G-M201 3,24%
H-M69 2,70%
Q1b-M378 1,08%
Ostalo 4,86%

скинуо сам са тог сајта оф-лајн верзију програма и пропустио неке податке од ФТДНА. Оно што сам добио катастрофално се не поклапа са оригиналним подацима.
 
скинуо сам са тог сајта оф-лајн верзију програма и пропустио неке податке од ФТДНА. Оно што сам добио катастрофално се не поклапа са оригиналним подацима.

Vec cuvena studija za celu Srbiju je za predvidjanje haplogrupa koristila slican predictor:
Y-chromosomal haplogroup predictions were generated using Whit Athey’s haplogroup predictor (Athey, 2006)on the web (http://www.hprg.com/hapest5/).
http://www.scribd.com/doc/44719370/...fusion-of-Agriculture-in-the-Balkan-Peninsula

Verovatno da pouzdanost takvih alata nije najveca, ali ja licno ne bih mogao da njihove rezultate smatram katastrofalnim.
 
9. Veronique Vitart et al., 3000 years of solitude: extreme differentiation in the island isolates of Dalmatia, Croatia, European Journal of Human Genetics, 14, 2006.

10. Igor Veselinovic et al., Allele frequencies of the 15 AmpF/STR Identifiler loci in the population of Vojvodina Province, Serbia and Montenegro, International Journal of Legal Medicine, 118, 2004.

11. Damir Marjanovic et al., Allele frequencies for 15 short tandem repeat loci in a representative sample of Bosnians and Herzegovinians, Forensic Science International, 156, 2006.

12. Petar Projic et al., Allele frequencies for 15 Short Tandem Repeat Loci in Representative Sample of Croatian Population, Croatian Medical Journal, 48, 2007.

13. Naim Haliti et al., Evaluation of population variation at 17 autosomal STR and 16 Y-STR haplotype loci in Croatians, Forensic Science International, 3, 2009.

14. Michelle Belledi et al., Maternal and Paternal lineages in Albania and the genetic structure of Indo-European populations, European Journal of Human Genetics, 8, 2008.

15. Dusan Keckarevic et al., Population data on 14 STR loci from population of Serbia and Montenegro (new and renewed data), Forensic Science International, 151, 2005.

16. Damir Marjanovic et al., Population Data at Two Short Tandem Repeat Loci D2S1338 and D19S433 in the Sample of Multinational Bosnia and Herzegovina Residents, Journal of Forensic Science, 51, 2006.

17. Dubravka Havas et al., Population genetics of 15 Ampf/STR Identifiler loci in Macedonians and Macedonian Romani (Gypsy), Forensic Science International, 173, 2007.

18. Rebekah Karns et al., Replication of genetic variants from genome-wide association studies with metabolic traits in an island population of the Adriatic coast of Croatia, European Journal of Human Genetics, 1-6, 2010.

19. I. Zupanic Pajnic et al., Sequence polymorphism of the mitochondrial DNA control region in the Slovenian population, International Journal of Legal Medicine, 118, 2004.

20. Carla Babalini et al., The population history of the Croatian linguistic minority of Molise (southern Italy): a maternal view, European Journal of Human Genetics, 13, 2005.

21. Z. Jakovski et al., Allele frequencies for 15 STR loci in a population from the Republic of Macedonia, International Journal of Legal Medicine, 120, 2006.

22. Marijana Pericic et al., Y chromosome haplotypes in Albanian population from Kosovo, Forensic Science International, 146, 2004.

23. Lovorka Barac et al., Y chromosome STRs in Croatians, Forensic Science International, 138, 2003.

24. H. Sterlinko et al., Human Y-specific STR haplotypes in a Slovenian population sample, Forensic Science International, 120, 2001.

25. Oliver Stojkovic et al., Yugoslav population data on nine STR loci, Forensic Science International, 115, 2001.


***


26. Siiri Rotski et al., A counter-clockwise norther route of the Y-chromosome haplogroup N from Southeast Asia towards Europe, European Journal of Human Genetics, 15, 2007.


27. Natalie M. Myres et al., A major Y-chromosome haplogroup R1b Holocene era founder effect in Central and Western Europe, European Journal of Human Genetics, 19, 2011.


28. Gil Atzmon et al., Abraham's Children in the Genome era: Major Jewish Diaspora Populations Comprise Distinct Genetic Clusters with Shared Middle Eastern Ancestry, The American Journal of Human Genetics, 86, 2010.

29. Cornelia di Gaetano et al., Differential Greek and northern African migrations to Sicily are supported by genetic evidence from the Y chromosome, European Journal of Human Genetics, 19, 2009.

30. Feng Xia-Xiao et al., Human X-chromosomal lineages in Europe reveal Middle Eastern and Asiatic contacts, European Journal of Human Genetics, 12, 2004.

31. Luisa Pereira et al., Linking the sub-Saharan and West Eurasian gene pools: maternal and paternal heritage of the Tuareg nomads from the African Sahel, European Journal of Human Genetics, 18, 2008.

32. Allesandro Achilli et al., Mitochondrial DNA Variation of Modern Tuscans Supports the Near Eastern Origins of Etruscans, The American Journal of Human Genetics, 80, 2007.

Francesca Brisighelli et al., The Etruscan timeline: a recent Anatolian connection, European Journal of Human Genetics, 17, 2009.


33. Cristian Capelli et al., Moors and Saracens in Europe: estimating the medieval North African male legacy in southern Europe, European Journal of Human Genetics, 17, 2009.


34. Laisel Martinez et al., Paleolithic Y-haplogroup heritage predominates in a Cretan highland plateau, European Journal of Human Genetics, 15, 2007.


35. Susan M. Adams et al., The Genetic Legacy of Religious Diversity and Intolerance: Paternal Lineages of Christians, Jews and Muslims in the Iberian Peninsula, The American Journal of Human Genetics, 83, 2008.


36. Antonio Torroni et al., A Signal, from Human mtDNA, of Postglacial Recolonization of Europe, The American Journal of Human Genetics, 69, 2001.

37. Boris A. Malyarchuk et al., Reconstructing the phylogeny of African mitochondrial DNA lineages in Slavs, European Journal of Human Genetics, 16, 2008.

38. Peter A. Underhill et al., Separating the post-Glacial coancestry of European and Asian Y chromosomes within haplogroup R1a, European Journal of Human Genetics, 18, 2010.

39. Helle-Viivi Tolk et al., The evidence of mtDNA haplogroup F in a European population and its ethnohistoric implications, European Journal of Human Genetics, 9, 2001.
("A sample of 108 Croatians from the Adriatic Island isolate of Hvar")

40. Doron M. Behar et al., The Matrilineal Ancestry of Ahskenazi Jewry: Portrait of a Recent Founder Event, The American Journal of Human Genetics, 78, 2006.

41. Sadaf Firasat et al., Y-chromosomal evidence for a limited Greek contribution to the Pathan population of Pakistan, European Journal of Human Genetics, 15, 2007.

42. Vincenza Battaglia et al., Y-chromosomal evidence of the cultural diffusion of agriculture in southeast Europe, European Journal of Human Genetics, 17, 2009.

43. C. Robino et al., Y-chromosomal STR haplotypes in a population sample from continental Greece, and the islands of Crete and Chios, Forensic Science International, 145, 2004.

44. Ligia Elena Barbari et al., Y-chromosomal STR haplotypes in a Romanian population sample, International Journal of Legal Medicine, 117, 2003.

45. Sheyla Mirabal et al., Y-Chromosome distribution within the geo-linguistic landscape of northwestern Russia, European Journal of Human Genetics, 17, 2007.

46. Ornella Semino et al., Origin, Diffusion and Differentiation of Y-Chromosome Haplogroups E and J: Inferences on the Neolithization of Europe and Later Migratory Events in the Mediterranean Area, The American Journal of Human Genetics, 74, 2004.

47. Lale Donbak et al., Y-STR haplotypes in populations from the Eastern Mediterranean region of Turkey, International Journal of Legal Medicine, 120, 2006.

Ovo je materijal iz privatne kolekcije. :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Čini se da se genetička geneologija sve više usmjerava ka autosomalnoj DNK. Evo nekoliko interesantnih nalaza sa sajta dodecad:
http://dodecad.blogspot.com/2010/11/multidimensional-scaling-in-italy.html
Govori o tome da je u autosomalnoj DNA balkanskih populacija isključujući Grke pronađeno značajno prisustvo klastera definisanog kao Lezginski (narod na Kavkazu). U taj klaster potpadaju i kavkaski Darginci koji po jednoj ranijoj studiji imaju oko 60% haplogrupe I. Autosomalni klasteri ne podudaraju se uvijek sa y-dna klasterima, ali u većini slučajeva se poklapaju. Administrator Eupedie već duže vremena razvija tezu da pripadnici R1a i R1b haplogrupe imaju neku genetsku predispoziciju da imaju više muške djece, a najnovija istraživanja sa autosomalnom DNK mu i daju za pravo, jer se jedino kod te populacije y-dna i autosomalni dna značajno razlikuje. Koga interesuje može da pročita:
http://www.eupedia.com/forum/showthread.php?t=26138
 
Verovatno da pouzdanost takvih alata nije najveca, ali ja licno ne bih mogao da njihove rezultate smatram katastrofalnim.


Pazi... kada ubacis u FTDNA formatu hg E1b1b i potom dobijes "100% J2" i potom ubacis I2a2 i dobijes 98% I1b" tada ja ne znam sta je u pitanju. Malo sam pogledao strukturu fajlova prilozenih uz program i jasno mi je kako on funkcionise, Medjutim, ovo sto sam ja dobio su nedopustivi promasaji. Jedino postoji mogucnost da ja nisam nesto odradio kako treba ali program ne izdaje nikakve greske.
 
Čini se da se genetička geneologija sve više usmjerava ka autosomalnoj DNK. Evo nekoliko interesantnih nalaza sa sajta dodecad:
http://dodecad.blogspot.com/2010/11/multidimensional-scaling-in-italy.html
Govori o tome da je u autosomalnoj DNA balkanskih populacija isključujući Grke pronađeno značajno prisustvo klastera definisanog kao Lezginski (narod na Kavkazu). U taj klaster potpadaju i kavkaski Darginci koji po jednoj ranijoj studiji imaju oko 60% haplogrupe I. Autosomalni klasteri ne podudaraju se uvijek sa y-dna klasterima, ali u većini slučajeva se poklapaju. Administrator Eupedie već duže vremena razvija tezu da pripadnici R1a i R1b haplogrupe imaju neku genetsku predispoziciju da imaju više muške djece, a najnovija istraživanja sa autosomalnom DNK mu i daju za pravo, jer se jedino kod te populacije y-dna i autosomalni dna značajno razlikuje. Koga interesuje može da pročita:
http://www.eupedia.com/forum/showthread.php?t=26138

Procitah oba ova teksta i sta da kazem....... Prvo, ja znam kako izgledaju Lezgini oni su jedan od brojnih (ali i velikih) naroda u maloj ruskoj republici Dagestan. Koliko se secam, oni imaju izuzetno veliki procenat haplogrupe J i na izgled nam nisu bas slicni.
Drugo... ako pogledas uzorak na koejm je radjeno (2 Slovenca, 2 Srbina, 1 Bugar) jasno je da je to daleko od reprezentativnog uzorka. Interesnantno je da su Srbi i Slovenci tu skoro jednaki uz mali procenat "?" elementa kod Srba.

Ipak su ovo pionirski potezi u ovoj oblasti. Ne sumnjam da ce biti mnogo korisnih informacija ali sve ovo treba uzeti sa rezervom.

Ista je stvar i sa tezom o R1a i R1b i sa zenskom decom. Mislim da mu je ta hipoteza bolesno smela i da ce pasti na daljim testovima. Rusija recimo,ima 70 mln. muskaraca i 78 mln zena. U mene u porodici muska deca su mnogo cesca od zenske. Znaci, sve je to relativno.
 
Procitah oba ova teksta i sta da kazem....... Prvo, ja znam kako izgledaju Lezgini oni su jedan od brojnih (ali i velikih) naroda u maloj ruskoj republici Dagestan. Koliko se secam, oni imaju izuzetno veliki procenat haplogrupe J i na izgled nam nisu bas slicni.
Drugo... ako pogledas uzorak na koejm je radjeno (2 Slovenca, 2 Srbina, 1 Bugar) jasno je da je to daleko od reprezentativnog uzorka. Interesnantno je da su Srbi i Slovenci tu skoro jednaki uz mali procenat "?" elementa kod Srba.

Ipak su ovo pionirski potezi u ovoj oblasti. Ne sumnjam da ce biti mnogo korisnih informacija ali sve ovo treba uzeti sa rezervom.

Ista je stvar i sa tezom o R1a i R1b i sa zenskom decom. Mislim da mu je ta hipoteza bolesno smela i da ce pasti na daljim testovima. Rusija recimo,ima 70 mln. muskaraca i 78 mln zena. U mene u porodici muska deca su mnogo cesca od zenske. Znaci, sve je to relativno.

Na stranu Lezgini, meni su što se tiče y dna interesantniji Darginci http://ru.wikipedia.org/wiki/Даргинцы sa 58% procenata haplogrupe I. To je najveći procenat I haplogrupe u konkretnoj populaciji poslije hercegovačkog maksimuma. Ne zna se doduše koja su podgrupa I haplogrupe. Veoma lako bi mogli biti I2* s obzirom na prisustvo iste podgrupe u regionu Kavkaza. Možda bi i njihov neindoevropski jezik mogao biti u vezi sa starim jezicima doindoevropske Evrope.

Što se tiče teze o muškoj djeci u R1a i R1b, neka caka ima. Jedino se kod ove dvije grupe javlja ta anomalija da je y-dna drugačiji u odnosu na autosamalnu dna u tolikoj mjeri. To se dešava i u zapadnoj Evropi gdje su y-dna linije R1b doseljeničke, dok su Mtdna ženske linije starosjedilačke. Slična situacija je i u Sjevernoj Indiji i Pakistanu sa R1a. Znači ili su uzimali žene naroda koje su osvajali ili su imali tendenciju da imaju više muške djece. Evo kako je na eupediji to objašnjeno.

Genetic predisposition to conceive boys. The main role of the Y-chromosome in man's body is to create sperm. Haplogroups are determined based on mutations differentiating Y-chromosomes. Each mutation is liable to affect sperm production and sperm motility. Preliminary research has already established a link between certain haplogroups and increased or reduced sperm motility. The higher the motility, the higher the chances of conceiving a boy. It is absolutely possible that R1b could confer a bias toward more male offspring. Even a slightly higher percentage of male births would significantly contribute to the replacement of other lineages with the accumulation effect building up over a few millennia. Not all R1b subclades might have this boy bias. The bias only exist in relation to other haplogroups found in a same population. It is very possible that the fairly recent R1b subclades of Western Europe had a significant advantage compared to the older haplogroups in that region, notably haplogroup I2 and E-V13.

Pored ovog navodi se doduše još nekoliko načina na koji su R1b u zapadnoj Evropi zamijenili starosjedilačke I linije, a to su: poligamija, moć i status, agresivno ratovanje, polni disbalans i sl.
 
Pazi... kada ubacis u FTDNA formatu hg E1b1b i potom dobijes "100% J2" i potom ubacis I2a2 i dobijes 98% I1b" tada ja ne znam sta je u pitanju. Malo sam pogledao strukturu fajlova prilozenih uz program i jasno mi je kako on funkcionise, Medjutim, ovo sto sam ja dobio su nedopustivi promasaji. Jedino postoji mogucnost da ja nisam nesto odradio kako treba ali program ne izdaje nikakve greske.

Nisam siguran sta je razlog, ja imam suprotna iskustva.
Kad unesem vec testirani haplotip (sa FTDNA) dobijem pravilan rezultat. S tim sto sam radio iskljucivo sa online verzijom (nisam uopste koristio offline verziju).

Takodje mislim da sam negde procitao da je autor prediktora rekao da je za visu pouzdanost predvidjanja potrebno uneti 17 markera ili vise po haplotipu.
Upravo 17 ih ima u studijama i za Srbiju i za Vojvodinu.
 
Nisam siguran sta je razlog, ja imam suprotna iskustva.
Kad unesem vec testirani haplotip (sa FTDNA) dobijem pravilan rezultat. S tim sto sam radio iskljucivo sa online verzijom (nisam uopste koristio offline verziju).

Takodje mislim da sam negde procitao da je autor prediktora rekao da je za visu pouzdanost predvidjanja potrebno uneti 17 markera ili vise po haplotipu.
Upravo 17 ih ima u studijama i za Srbiju i za Vojvodinu.

Pa ja sam unosio one sa 67 markera, u tome i jeste stvar )))))
Program jednostavno uporedjuje unesene podatke sa vec gotovim sablonima i procenjuje verovatnocu pripadnosti. Bas zbog toga me cudi da se javljaju takve greske, jos na 67 markera.
 
Jedno interesantno pismo od Nordtvedta

From: "Ken Nordtvedt" <knordtvedt@bresnan.net>
Subject: [DNA] Did Dinaric I2a2 MRCA ancestors move southeast rather than northwest?
Date: Thu, 6 Aug 2009 12:00:57 -0600

I want to describe a growing oddity --- at least to me --- concerning the haplogroup I2a2-Dinaric. This is the clade which the early academics in European population studies said originated in southeast Europe just after the LGM, because, I assume, that's where today it is found at highest frequency (Bosnia, Croatia....).

1. First oddity is the very youthfulness of I2a2-Dinaric. It's MRCA looks to be only about 3000 years old by standard age estimates. I1, by comparison, seems 4000 years old; I2a1-M26+ looks 8000 years old; some clades of haplogroup I found in the British Isles look 6000 years old, etc.

2. Second oddity is the nature of the three nearest cousin clades to I2a2-Dinaric in the tree of haplogroup I

Closest cousin is I2a2-Disles which at the moment is not separated from I2a2-Disles by a snp. Disles clade is found primarily in the British Isles. The node where branches to Disles and to Dinaric part ways looks to be at least 5000 years ago.

Next closest cousin is I2a2-Isles separated from I2a2-Dinaric by two snps. I2a2-Isles is found mainly in the British Isles, although some evidence of presence in France and north German plain exists for the older two of the four clades of I2a2-Isles. I2a2-Isles clades started to branch apart from each other at least 6000 years ago, while the node where I2a2-Dinaric branch line and I2a2-Isles branch line parted ways occured 12,000 years ago.

Next closest cousin is I2a-F whose ancestral line branched off even earlier than 12,000 years ago, and prior to the M423 snp which shows derived for both I2a2-Dinaric and I2a2-Isles. I2a-F is found mainly in France and British Isles (Scotland)

Although I'm very willing to consider luck a big factor where the single ancestral lines of the old y tree roamed between their nodes, or deciding which branch lines survived and which went extinct, I here start to see a trend (or just patterns in the clouds?); it seems the ancestral line going back from the I2a2-Dinaric MRCA may have lived in more northwesterly Europe for thousands of years and then later wandered back to the Balkans before its Dinaric MRCA came onto the scene? We really have no reason to put I2a2-Dinaric in southeast Europe earlier than about 3000 years ago.

The nodes where I2a-Western (also of northwest Europe) and western Mediterranean's I2a1 M26+ branch lines parted from the branch line leading to the previously mentioned clades are far back in time --- at the beginning of the LGM.

Ken
 
Jedno interesantno pismo od Nordtvedta

From: "Ken Nordtvedt" <knordtvedt@bresnan.net>
Subject: [DNA] Did Dinaric I2a2 MRCA ancestors move southeast rather than northwest?
Date: Thu, 6 Aug 2009 12:00:57 -0600

I want to describe a growing oddity --- at least to me --- concerning the haplogroup I2a2-Dinaric. This is the clade which the early academics in European population studies said originated in southeast Europe just after the LGM, because, I assume, that's where today it is found at highest frequency (Bosnia, Croatia....).

1. First oddity is the very youthfulness of I2a2-Dinaric. It's MRCA looks to be only about 3000 years old by standard age estimates. I1, by comparison, seems 4000 years old; I2a1-M26+ looks 8000 years old; some clades of haplogroup I found in the British Isles look 6000 years old, etc.

2. Second oddity is the nature of the three nearest cousin clades to I2a2-Dinaric in the tree of haplogroup I

Closest cousin is I2a2-Disles which at the moment is not separated from I2a2-Disles by a snp. Disles clade is found primarily in the British Isles. The node where branches to Disles and to Dinaric part ways looks to be at least 5000 years ago.

Next closest cousin is I2a2-Isles separated from I2a2-Dinaric by two snps. I2a2-Isles is found mainly in the British Isles, although some evidence of presence in France and north German plain exists for the older two of the four clades of I2a2-Isles. I2a2-Isles clades started to branch apart from each other at least 6000 years ago, while the node where I2a2-Dinaric branch line and I2a2-Isles branch line parted ways occured 12,000 years ago.

Next closest cousin is I2a-F whose ancestral line branched off even earlier than 12,000 years ago, and prior to the M423 snp which shows derived for both I2a2-Dinaric and I2a2-Isles. I2a-F is found mainly in France and British Isles (Scotland)

Although I'm very willing to consider luck a big factor where the single ancestral lines of the old y tree roamed between their nodes, or deciding which branch lines survived and which went extinct, I here start to see a trend (or just patterns in the clouds?); it seems the ancestral line going back from the I2a2-Dinaric MRCA may have lived in more northwesterly Europe for thousands of years and then later wandered back to the Balkans before its Dinaric MRCA came onto the scene? We really have no reason to put I2a2-Dinaric in southeast Europe earlier than about 3000 years ago.

The nodes where I2a-Western (also of northwest Europe) and western Mediterranean's I2a1 M26+ branch lines parted from the branch line leading to the previously mentioned clades are far back in time --- at the beginning of the LGM.

Ken
Sve sam više mišljenja da je I2a populacija ušla u Evropu deltom Dunava, kretala se uz Dunav kako se led povlačio, ušla u južnu Francusku, ne sa juga iz Italije, već sa sjeverne strane preko južne Njemačke, a zatim se pomjerala do paleolitskih središta u južnoj Francuskoj. Možda to može objasniti odsustvo I haplogrupe u Italiji. Sama kultura Lepenskog Vira za koju bi se moglo pretpostaviti da je bila I2a2* je bila kultura lovaca i ribara sa jako izraženim kultom riječnih božanstava. Ti prvi palaolitski ljudi su se najviše zadržavali i putovali duž riječnih tokova. Dunav je bio njihova glavna magistala u Evropu. Nije čudno da su sva glavna paleolitska i mezolitska nalazišta u Evropi smještena uz Dunav i da se tu nalazi stari antropološki Brunn tip. Upad Indoevropljana u Podunavlje i Evropu oko 3000 godina pne doveo je do velikih migracija starog evropskog stanovništva i njihovo povlačenje u nepristupačne predjele. Tada se i podunavska I2a2* povlači na istok, sa one strane Karpata u močvare Polesja gdje će kasnije nastati I2a2 Dinaric. I2a2 Isles se povlači na sjeverozapad prema obalama Sjevernog mora i britanskim ostrvima i svaka dalja veza između ove dve grane I2a2 će biti prekinuta.
 
Sve sam više mišljenja da je I2a populacija ušla u Evropu deltom Dunava, kretala se uz Dunav kako se led povlačio, ušla u južnu Francusku, ne sa juga iz Italije, već sa sjeverne strane preko južne Njemačke, a zatim se pomjerala do paleolitskih središta u južnoj Francuskoj. Možda to može objasniti odsustvo I haplogrupe u Italiji. Sama kultura Lepenskog Vira za koju bi se moglo pretpostaviti da je bila I2a2* je bila kultura lovaca i ribara sa jako izraženim kultom riječnih božanstava. Ti prvi palaolitski ljudi su se najviše zadržavali i putovali duž riječnih tokova. Dunav je bio njihova glavna magistala u Evropu. Nije čudno da su sva glavna paleolitska i mezolitska nalazišta u Evropi smještena uz Dunav i da se tu nalazi stari antropološki Brunn tip. Upad Indoevropljana u Podunavlje i Evropu oko 3000 godina pne doveo je do velikih migracija starog evropskog stanovništva i njihovo povlačenje u nepristupačne predjele. Tada se i podunavska I2a2* povlači na istok, sa one strane Karpata u močvare Polesja gdje će kasnije nastati I2a2 Dinaric. I2a2 Isles se povlači na sjeverozapad prema obalama Sjevernog mora i britanskim ostrvima i svaka dalja veza između ove dve grane I2a2 će biti prekinuta.

Само немој заборавити на И2 са Сардиније. Они су староседеоци. Око 9,000 година. Немој заборавити и на геноцид који је уследио током ратова и након доласка Римљана на власт после 500 година ратовања са староседеоцима. И дан данас, људе који живе с оне стране Алпа, и које сматрају наследницима Рећана ( Ретија) одликује пре свега динарско-алпински комплекс и велика количина И2. Даље, иако се не може још до краја докучити метод за екстракцију мушке ДНК из старих костију, митохондријална ДНК остатака предримског становништва има ВЕОМА ВЕЛИКИ афинитет према данашњој балканској, а веома мало поклапање са данашњом италијанском. То су чињенице које не могу да се сметну. Дакле, Полесје или не, ДНК показује да је генетски подударан народ живео ПРЕ ДОЛАСКА РИМЉАНА с оне стране Јадрана. Нека је овде било празно, а није, нека су овде живели људи с једним рогом, а нису, треба објаснити због чега генетика показује такав афинитет. У недостатку доказа Орнела Семино је почела да маше подударношћу ДНК КРАВА са кравама у Анадолији, то им је био "кључни" доказ да је предримско становништво дошло са других одредишта а не са Балкана. За сада, ДНК прича води ка томе да су Римљани били робови Етрурцима, да су били динаризираномедитеранско-семитског кова и да су успостављањем критичне масе преузели власт.
Иначе, да не причамо о археолошким остацима који показују континуитет са винчанском културом.
 
Poslednja izmena:
Мени је испала Хаплогрупа E3b ?
Радио сам нешта у Канади..само ми нису знали рећи..коме припадам!

Где су ти рођени родитељи ,деде , бабе, што даље знаш то је боље? Постоји ли нека прича у породицама везана за сеобу, а да те повезује са источном Црном Гором, Македонијом, јужном Србијом?
 
Sve sam više mišljenja da je I2a populacija ušla u Evropu deltom Dunava, kretala se uz Dunav kako se led povlačio, ušla u južnu Francusku, ne sa juga iz Italije, već sa sjeverne strane preko južne Njemačke, a zatim se pomjerala do paleolitskih središta u južnoj Francuskoj. Možda to može objasniti odsustvo I haplogrupe u Italiji. Sama kultura Lepenskog Vira za koju bi se moglo pretpostaviti da je bila I2a2* je bila kultura lovaca i ribara sa jako izraženim kultom riječnih božanstava. Ti prvi palaolitski ljudi su se najviše zadržavali i putovali duž riječnih tokova. Dunav je bio njihova glavna magistala u Evropu. Nije čudno da su sva glavna paleolitska i mezolitska nalazišta u Evropi smještena uz Dunav i da se tu nalazi stari antropološki Brunn tip. Upad Indoevropljana u Podunavlje i Evropu oko 3000 godina pne doveo je do velikih migracija starog evropskog stanovništva i njihovo povlačenje u nepristupačne predjele. Tada se i podunavska I2a2* povlači na istok, sa one strane Karpata u močvare Polesja gdje će kasnije nastati I2a2 Dinaric. I2a2 Isles se povlači na sjeverozapad prema obalama Sjevernog mora i britanskim ostrvima i svaka dalja veza između ove dve grane I2a2 će biti prekinuta.

Одакле су упали индоевропљани, где је њихова генеза, и какво је то не-индоевропско староседелачко становништво?:grudvanje3:



Из овога што каже Кор, Срби И2А2 су из Лужичке Србије дошли у Херцеговину, односно око Скадра у првом миленијуму п.н.е. или раније.
Да ли то има везе са именима Скадар, Скорди, Сарди, којма су називани
Балканци дуж целог Балкана?
 
Одакле су упали индоевропљани, где је њихова генеза, и какво је то не-индоевропско староседелачко становништво?:grudvanje3:

Мит о староседелачком неиндоевропском народу на тлу Индоевропе је подштапалица за неуспешне. То је измислио Теодор Момзен гледајући етрурске артефакте са "косим очима" и упоређујући их са месопотамским. Онда је "утврдио" да је на тлу Европе пре доласка Индогермана живела жута раса, без икаквог уласка у физичку антропологију земних остатака. Наравно, његово закључивање је било неуспешно али је остало као "вадилица", како се не би признало да су, у ствари" први неиндоевропљани који су ушли на тло Европе - преци Грка и Римљана.
 
Одакле су упали индоевропљани, где је њихова генеза, и какво је то не-индоевропско староседелачко становништво?:grudvanje3:



Из овога што каже Кор, Срби И2А2 су из Лужичке Србије дошли у Херцеговину, односно око Скадра у првом миленијуму п.н.е. или раније.
Да ли то има везе са именима Скадар, Скорди, Сарди, којма су називани
Балканци дуж целог Балкана?

Pa... Kor nije rekao nesto tako. Ja sam do pre par meseci bio vrlo sklon ka autohtonistickoj koncepciji i zagovornik teorije da su I2a2 zapravo autohtona balkanska haplogrupa te da su Iliri zapravo nosioci I2a2. Kako sam sazrevao na ovom polju nauke i naucio pravilno da citam karte kao i da pratim nalaze poznatih likova iz ove oblasti, morao sam da revidiram svoje misljenje.

U prilog doseljavanja Srba kao slovena na jug za mene vise od svega govori karta varijansi hg R1a1 i I2a2 koje se prakticno poklapaju i to na prostoru izmedju Doboja i Tuzle u Bosni. Cak i prvo pismeno pominjanje Srba od Ajnharda govori u prilog toga. Srbi su se potom spustali prema Hercegovini ali su se istovremeno sirili ka istoku i zapadu. Msljenja sam da je pre jedno 700 godina u Hercegovini zivelo mnogo vise pripadnika R1a1 ali su kasnije smanjili svoje ucesce zbog snazne demografske eksplozije I2a2.

I jos jedna stvar.... Kljosov je pogledao analize poslednjeg ispitivanja u Srbiji i rekao da su srpski R1a1 "identicni onima sa ruske ravnice" sto znaci da njihovo poreklo nije od zapadnih slovena vec od istocnih. Zbog toga je i pitanje Luzice jos uvek diskutabilno.
 
Lesander@
Vređanje na verskoj osnovi? Otkad sam ja to subotarski propovednik? Koja kultura te naučila da lažeš?

Jel moje pravo da odgovorim na izvrtanje reči i smisla mog izlaganja?

Šta ti ovde zastupaš? Jednoumlje? Inkviziciju?
Ma pusti nije lako takvim kreacionistima, takvima je i Vojislav Seki Seselj Srbin samo sto je
'ebaj ga porijeklom od katolika iz popovog polja iz Hercegovine i sto ima Hrvatsko prezime Seselj ;)
 
Ma pusti nije lako takvim kreacionistima, takvima je i Vojislav Seki Seselj Srbin samo sto je
'ebaj ga porijeklom od katolika iz popovog polja iz Hercegovine i sto ima Hrvatsko prezime Seselj ;)

Тачно је да им није лако, али ипак што уништаваш тему (о којој притом немаш благе представе) ?
А ни за Шешељ уопште ниси у праву, али ово није тема на којој је предвиђено да се расправља о томе.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top