Eh hvala puno vama dvojici, ovo ce mi popuniti bar jednu stranicu mog rada, iako mi treba jos PUNO...
@Monti, hvala na savjetima i na pomoci.. Ne studiram filozofiju, vec njemacki jezik, ali sam iz filozofije dobio ovaj rad, a filozofiju je veoma tesko poloziti hehe
Jos jos...
So, so, also Student der deutschen Sprache.

Wenn das keine Herausforderung ist?

Na dann prost Mahlzeit und viel Erfolg. Falls Fragen hierzu geht auch PP.
Jos malo materijala o pojmu volje za moc uopste i njenim korijenima iz danasnjeg ugla od Baudisch. Jes malo tanko ali mozda ipak dovoljno za ugradjivanje i dva tri osvrta ka Nietzsche,-voj „Der Wille zur Macht“,
.. und Tschüß.
“”Volja za moc je skoro kod svakog covjeka urodjena i sto je najvaznije cak jedina i primarna pokretacka snaga ljudskog djelovanja. Iz tog razloga i postoji veoma intenzivna borba svi protiv svih za moc koju samo mali broj natprosjecno talentovanih izbori da bi vladala masom odn. prosjecnim ljudima
Gdje leze korijeni volje za moc? Leze li u prirodi covjeka odnosno u instinktu svih zivih bica kao sto tvrdi Nietzsche ili je to duhovno nasledje ljudi? Ako uzmemo idealni slucaj da univerzalna, apsolutna moc vlada nad svim ljudima ili u najmanju ruku nad ljudima u odredjenom kulturnom okruzenju ubrzo ce mo spoznati stvarni cilj te moci. To je da se bude slicno Bogu ili cak da se vladar smatra za njega samog. Klasicni primjer je japanski Teno koga njegovi podanici zbilja smatraju za Boga. Natcovjek zeli biti Bog odnosno da bude za to drzan. Po tome korijen volje za moc vise lezi u religiji no prirodnim instiktima.
U carstvu zivotinja je moc samo u ogranicenoj formi prisutna. Recimo moc lava u njegovom „haremu“ ili nad njegovom zrtvom. Njegova apsolutna moc odnosno vladavina kao jedinke nad drugim zivotinjama je apsolutno nepoznata. Samo religiozna teznja covjeka i njegov htenje da se “covjeku-bogu” molit, radja „Volju za moc“. Jasno receno; „Bog“ se u ljudskom izdanju pojavio u liku: Isusa Hrista, Julius Cezara, Napolena, Hitlera, Bil Getsa.
Osnovna pretpostavka za pobjedu u borbi za moc nijesu, sto je paradoks; vlastoljubivost, uobrazenost, arogantnost i diktatorske osobine nego suprotnost; simpaticnost, ljubaznost, njeznost i umjesnost druge za nase ciljeve i ideje zadobiti, ubijediti, inspirirti,... Tiranski karakter se pokazuje kad se dobije moc.
Tipicni „Natcovjek“, Mocnik potice najcesce iz nizeg socijalnog staleza. Tako reci iz nista gradi u tisini svoj put ka moci najcesce neopazen od javnosti. Kad ga javnost uoci njegov fundamet za moc je vec izgradjen.
Moc nije sredstvo ka cilju nego cilj samome sebi. Svejedno je u koje ce se svrhe ta moc upotrijebiti, ispoljavati. Stvarni cilj Mocnika je njeno koriscenje, zadrzavanje kao i njeno stalno sirenje. Mocnici su rijeko gomilali licno bogatsvo i nijesu imali osjecaj za familiju jer bi to bio jasan signal da gube moc nad svima i svemu.
Borba za uklanjanje tirana je uvijek jedna velika ako ne i svetska tragedija. Karakteristicno je za Mocnike da su svi osudjeni na smrt ili su izvrsili samoubistvo. Po najnovijim istrazivanjima je i Napoleon arsenom otrovan. Rijetki su Mocnici koji su iza sebe ostavili vrijedosti koje su ih prezivjeli. Moc ne stvara vrijednosti nego prolazne strukture. Gubitkom moci raspadaju se njene strukture tako da na kraju ostaje samo sjecanje na auru odn. posenbost Mocnika.
Organizovni ili individualni kriminal po prirodi ne podlijeze zakonima ogranicenosti moci. Nemoguce je neke zlocine racionalno spoznati ako se ne primijeni hipoteza “ Volje za moc” u njenom dubokom nesvjesnom korijenu. U organizovanom kriminalu su jasne strukture moci na cijem je vrhu
kum koji odlucuje o zivoru i smrti. Nema zakona koji ovu moc moze ograniciti.””