Gost
"Filozof ne traži istinu nego metamorfozu sveta u čoveku. On se bori za razumevanje sveta sa samosvešću" - Fridrih Niče...
Šta mislite o Ničeovoj filozofiji? Da li je podržavate? Da li se slažete sa njegovim shvatanjem da filozofija treba da u jedno spoji ne ograničene nagone saznanja, da zagospodari saznanjem. Po njemu znanje nije stvar ni vere, ni razuma, već nadasve volje. Filozofija mora da iznova objedinjuje umetnost i nauku, da izgrađuje novi život tj. da iznova restauriše svoja prava na umetnost. Niče ne poništava nauku, nego govori o nadvladavanju nauke. Niče razlikuje aktivne i reaktivne sile. Prve su one koje svetu proizvode odgovarajuće učinke, a da ih ne opovrgavaju druge sile. Njihov najsavršeniji i najlepši izraz je umetnost tj. aristokratski izraz duha. Umetnost sama sebi postavlja merila vrednosti, pa s toga nema ni potrebu da odbacuje tuđa gledišta. Nasuprot aktivnim silama stoje reaktivne koje predstavljaju istraživanje istine (naučna i metafizička delatnost). Kod reaktivnih sila se istinito afirmiše preko uništenja drugog, kroz odbacivanje svega različitog koje se jednostavno proglašava za laž ili iluziju. Niče nikako ne zagovara samo aktivne sile već se zalaže za uspostavljanje njihove međusobne hijerarhije...
Njegova misao...FILOZOFIJA DANAS ZAPOČINJE UŽASAVANJEM ARISTOKRATSKOG DUHA NAD BEDASTOĆAMA DEMOKRATSKOG STADA...
Pitam vas...koliko je zapravo umetnost iznad svega ostalog? kuda ona vodi? ka duhovnom blaženstvu? ili ublažavanju haosa? Kakav je taj aristokratski duh umetnosti? Kakav je Niče umetnik, a kakav filozof?
Šta mislite o Ničeovoj filozofiji? Da li je podržavate? Da li se slažete sa njegovim shvatanjem da filozofija treba da u jedno spoji ne ograničene nagone saznanja, da zagospodari saznanjem. Po njemu znanje nije stvar ni vere, ni razuma, već nadasve volje. Filozofija mora da iznova objedinjuje umetnost i nauku, da izgrađuje novi život tj. da iznova restauriše svoja prava na umetnost. Niče ne poništava nauku, nego govori o nadvladavanju nauke. Niče razlikuje aktivne i reaktivne sile. Prve su one koje svetu proizvode odgovarajuće učinke, a da ih ne opovrgavaju druge sile. Njihov najsavršeniji i najlepši izraz je umetnost tj. aristokratski izraz duha. Umetnost sama sebi postavlja merila vrednosti, pa s toga nema ni potrebu da odbacuje tuđa gledišta. Nasuprot aktivnim silama stoje reaktivne koje predstavljaju istraživanje istine (naučna i metafizička delatnost). Kod reaktivnih sila se istinito afirmiše preko uništenja drugog, kroz odbacivanje svega različitog koje se jednostavno proglašava za laž ili iluziju. Niče nikako ne zagovara samo aktivne sile već se zalaže za uspostavljanje njihove međusobne hijerarhije...
Njegova misao...FILOZOFIJA DANAS ZAPOČINJE UŽASAVANJEM ARISTOKRATSKOG DUHA NAD BEDASTOĆAMA DEMOKRATSKOG STADA...

Pitam vas...koliko je zapravo umetnost iznad svega ostalog? kuda ona vodi? ka duhovnom blaženstvu? ili ublažavanju haosa? Kakav je taj aristokratski duh umetnosti? Kakav je Niče umetnik, a kakav filozof?