1. Ako postoji nedetektabilna svetlost otkud saznanje o njenom postojanju?
Izvini, nisam ti odmah odgovorio zbog nekih mojih zdravstvenih problema.
Nema tog saznanja - to je moja pretpostavka - do saznanja bi trebalo doći eksperimentom.
Nedetektabilnost svetlosti ne treba shvatiti bukvalno jer je ona uslovljena brzinom prema
promatraču, odnosno svaka svetlost je detektabilna uz uslov da ima brzinu c prema
detektoru - ako nije ispunjen taj uslov onda ona nije detektabilna jer je detektor takav
uređaj koji može detektovati svetlost samo kada u odnosu na njega ima brzinu c, odnosno
onu koja u odnosu na njega ima brzinu c.
2. Ako postoji saznanje o njenom postojanju, onda, kakve je prirode ta "svetlost"?
Ona je elektromagnetske prirode u onom inercijalnom sistemu u odnosu na koji ima
brzinu c.
3. Kako je utvrđeno da je brzina različita ako je svetlost nedetektabilna?
Jednostavno. Ako se, na primer, makroizvor udaljava ili približava uvek detektujemo onu
svetlost koja u odnosu na nas ima brzinu c što znači da te svetlosti ne mogu imati brzinu
c u odnosu na inercijalni sistem makroizvora.
A sad bih ja tebe nešto zamolio i unapred zahvalio na odgovoru.
Eksperimentatori su hteli da otkriju zavisnost brzine svetlosti od relativnog uniformnog
kretanja između izvora svetlosti i promatrača i pravili su takve eksperimente to je činjenica.
E sad - molim te - nepristrasno i pošteno razmisli! Da li su bili u pravu?
Evo zašto:
Oni su automatski pretpostavili da bi mogli detektovati i svetlost koja bi zavisila od tog
kretanja, jer se nisu zapitali - a čime ćemo detektovati takvu svetlost
Jer takva svetlost koja bi zavisila od relativnog kretanja između izvora i promatrača nema
više brzinu c pa prema tome nije više elektromagnetske prirode.
A mi imamo detektore koji mogu detektovati samo svetlost brzine c i nikakvu drugu.
Dakle, ako bismo uvažili pretpostavku eksperimentatora, onda bi detektori mogli
detektovati i elektromagnetske i neelektromagnetske talase - s kojim pravom su pripisali
detektoru takvo svojstvo? Jer da nisu to učinili onda ne bi takve eksperimente ni izvodili.
Zar nije opravdano zapitati se - šta može detektor?
Da li smo, ustvari, u svim eksperimentima za istraživanje brzine svetlosti, činili upravo to:
istraživali smo šta može detektor iako nam je bio cilj da istražimo zavisnost brzine
svetlosti od relativnog kretanja između izvora i detektora?
Prirodu svakako ne interesuje naš cilj odnosno naša želja pa pošto nam je bila želja da
istražimo promenu brzine svetlosti, mi smo zavedeni tom našom željom mislili da to i
činimo.
Dakle, ako u vazduhu odnosno vakuumu nismo detektovali svetlost drukčije brzine da li je
to i dovoljan uslov za zaključak da takve svetlosti ne postoje? Zar to ne bi moglo da bude
i posledica svojstva detektora?