FDDD
Veoma poznat
- Poruka
- 11.881
Pre izgradnje HE Djerdapa vodostaj je bio znatno niži.U posebno sušnim letima na nekim mestima kod Smedereva mogao je da se pregazi Dunav pešaka.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
To je samo govorna figura, analogija izvedena ad absurdum. Glavna teorija je "Slaveni nisu doselili na Balkan (ali ako to verujete, onda verujete i da su prešli Dunav dišući na trsku). Ostalo je samo iskrivljavanje njihovih glavnih stavova i pokušaj stvaranja još jedne tačke otpora za autohtoniste na kojoj bi ginuli zaludu, jer Bože moj, kakav si ti autohtonista ako ne veruješ u teoriju da su Slaveni prešli Dunav dišući na trsku. Ponavljam još jednom, autohtonistička teorija jeste da doseljavanja Slavena bilo nije. Akvabatične funkcije trske su tema BB istoričaraMislim da ste svi već odavno čuli za ovu pričicu, mnogo puta. Iznova i iznova. Može se čuti na raznim društvenim mrežama, pročitati na pojedinim portalima ili blogovima, na YouTube kanalima, a ponekad čuti i u razgovoru sa ljudima (pa čak se ta fabulica mogla sretati više puta i na Krstarici). Priča je u svojoj osnovi, ista: iznosi se tvrdnja da zvanična nauka, istorijska, tvrdi da su Stari Sloveni u VI ili VII stoleću prepešačili dunavsku reku, hodajući po dno (u maniru utvara iz prvog dela filma Pirati sa Kariba), te da su preko jako dugačkih trski disali, kako se ne bi podavili. Nekada se uz priču dodaje da su ti Sloveni za sobom čak vukli i volove, koji su takođe disali na trske.
S obzirom da je rečno korito Dunava poprilično duboko, to bi značilo da bi te trske morale biti dugačke preko 40 metara, a u nekim dubljim delovima dunavskog korita, čak i preko 90 metara. Po tom viđenju, tako bi pešačili, u zavisnosti od tačke ulaska na stotine metara (najuže kod Đerdapse klisure, oko 150 metara), ili čak i par kilometara. Tako nešto je fizički jako teško zamislivo, pa čak i nelogično, jer bi postavilo pitanje šta bi uopšte i bilo pripadnicima slovenskih plemena da tako nešto i pokušaju, hipotetički.
Sa ovom pričom, međutim, postoji jedan prilično ozbiljan problem. Ona je fiktivna. U istoriografiji ne postoji niti jedna jedina ozbiljna publikacija u kojoj se tako nešto tvrdi ili na sličan način percipira migracija Slovena preko Save i Dunava, niti je to deo nijednog školskog programa (ni na jednom nivou). Niko nigde ne može od zvaničnih istoričara pročitati ili čuti tu priču. Zapravo, jedini primeri pojave ove priče, dolaze, zapravo, isključivo od upravo simpatizera alterantivne istorije ili generalno teorija zavere. Dok može biti slučaj da, odista, ljudi šire tu priču iz neznanja, sami istinski uvereni da je ona tačna, ona je očigledno stvorena i u javnost plasirana kao deo taktike argumenta strašila. To je koncepcija u kojoj se, u nedostatku legitimnih (kontra)argumenata, izmišlja i potura lažna tvrdnja „druge strane“, iliti pravi „čovek od slame“. Iliti, pošto pristalice teorija zavere, u ovom slučaju često nazivani „novoromantičarima“, nemaju kredibilnih argumenata kritike na račun istorijskih tvrdnji o doseljavanju Slovena na Balkansko poluostrvo u ranom srednjem veku, tvrdnje naučnih krugova se zamenjuju izmišljenom pričom, koja je karikirana do besomučnosti i onda se vodi polemika sa nepostojećom argumentacijom kritikovane strane.
Naravno, tako nešto je moguće jedino uz oslanjanje na lakovernost ljudi i na to da će se malo ko setiti da proveri da li je iznesena tvrdnja istinita. Međutim, to nije ono što je najzanimljivije u celoj ovoj priči. Kao što je poznato, iako to, naravno, zavisi od osobe do osobe, ljudske sećanje podložno je korumpiranju. U slučaju ove priče, postoje čak i primeri nekih pojedinaca koji prepričavaju navodna iskustva iz svojih klupa u osnovnim školama, gde su ih, kao bajagi, nastavnici istorije učili tome ili su čitali o tome i udžbenicima za peti ili šesti razred. Da li je reč o konstrukcijama koje ljudi prave, smatrajući da nije baš laganje ako konstruišu nešto za šta smatraju da je tačno, ili se radi o konfabulacijama u kojima mozak, prosto, počinje usled nebrojeno mnogo ponavljanja da veruje da je nešto zaista istina (preslikavanjem tuđih iskustava i tvrdnji na sopstvenu memoriju) ili u nekim slučajevima možda i vrlo svesno izmišljanje, nije uvek najjasnije utvrditi.
No, hajde da otvorimo temu o tome gde bismo izvršili kolekciju svih tih tvrdnji, analizirali nakon što sakupimo i povezali nit da vidimo ko je od koga tu priču čuo, ko je modifikovao (kao što rekoh, nekada se u priču interpoliše i stočna zaprega) gde su inspiracije bile za izmišljanje ove priče, kako je to sve krenulo, itd.Ono što sam do sada uspeo da identifikujem ukazuje na to da je, pretpostavka ide, pokojni pseudoistoričar Jovan I. Deretić (1939-2021) prvi izneo tu tvrdnju pre nekoliko decenija, a nakon toga posle njega listom preuzeli svi ostali (nesvesno ili ne, a najverovatnije većinom nesvesno, iz neznanja).
Temu ću započeti sa, možda, najurnebesnijim primerom priče kojoj je ova tema posvećena. U pitanju je jedna epizoda emisije Rezervni položaj, čiji je voditelj Nikša Bulatović, emitovana 20. decembra 2022. godine. Gost te emisije bio je fizičar Dragoljub Antić, jedan od najbližih saradnika pokojnog Deretića. Segment, podosta komičan, može se pogledati ovde, od 36:13 do 40:22:
Nikša počinje sa prepričavanjem jedne od Deretićevih priča, po kojima je neka nastavnica istorije, navodno, prišla Deretiću i pričala tog dana u školi da su, kao bajagi, Sloveni prešli Dunav dišući na trsku. Segment gornje emisije dobija poprilično urnebesne razmere, jer je Nikša Bulatović doneo čak primerak trske u studio, na sto, da pokaže gledaocima kako to izgleda.
Pogledajte prilog 1784516
Nikša, dalje, pominje kako je, kao bajagi, i on „učio u školi“ to isto (iako, naravno, nikada to nije učio). Potom su uzeli ovu trsku, prikazali je za kamere, polomili da se vidi unutrašnjost...Dalje pominju nekakve babe, bebe, koze i krave, i stari i bolesni ubogi ljudi koje dišu na trske, da su neki nosili i žrvnjeve dok su disali na trske, da je to nekakva priča koja je i u nekakvim „udžbenicima“, tobože, uneta. Voditelj je potom predložio da svako ko veruje u doseljavanje Slovena na Balkan, stane na obalu Dunava, uzme najveću trsku koju može i makar proba da zamisli taj poduhvat. A Antić je potom dodao i da taj treba nekakve njegove „akademike“ i „istoričare“ za koje tvrdi da iznose tu tvrdnju, za sobom ponese preko Dunava.
Jedina stvar koju je Antić u isečenom segmentu ispravno naveo jeste da su to sve „besmislice“. Pa, istina je, jesu besmislice.
To je samo govorna figura, analogija izvedena ad absurdum. Glavna teorija je "Slaveni nisu doselili na Balkan (ali ako to verujete, onda verujete i da su prešli Dunav dišući na trsku). Ostalo je samo iskrivljavanje njihovih glavnih stavova i pokušaj stvaranja još jedne tačke otpora za autohtoniste na kojoj bi ginuli zaludu, jer Bože moj, kakav si ti autohtonista ako ne veruješ u teoriju da su Slaveni prešli Dunav dišući na trsku. Ponavljam još jednom, autohtonistička teorija jeste da doseljavanja Slavena bilo nije. Akvabatične funkcije trske su tema BB istoričara![]()
Pre izgradnje HE Djerdapa vodostaj je bio znatno niži.U posebno sušnim letima na nekim mestima kod Smedereva mogao je da se pregazi Dunav pešaka.
Pre izgradnje HE Djerdapa vodostaj je bio znatno niži.U posebno sušnim letima na nekim mestima kod Smedereva mogao je da se pregazi Dunav pešaka.
Ko je to učio o trski u školi?![]()
Gde god je video slovo S, ili Z (jer neki nisu znali da izgovore S) on je upisivao Srbe.
Ali ima dosta interesantnih priča koje mogu čak i da budu tačne.
Упитао сам Perpelexity.ai:
S obzirom da je rečno korito Dunava poprilično duboko, to bi značilo da bi te trske morale biti dugačke preko 40 metara, a u nekim dubljim delovima dunavskog korita, čak i preko 90 metara. Po tom viđenju, tako bi pešačili, u zavisnosti od tačke ulaska na stotine metara (najuže kod Đerdapse klisure, oko 150 metara), ili čak i par kilometara. Tako nešto je fizički jako teško zamislivo, pa čak i nelogično, jer bi postavilo pitanje šta bi uopšte i bilo pripadnicima slovenskih plemena da tako nešto i pokušaju, hipotetički.
Odrastao sam na Dunavu, iz priča starijih, dede. Ne sumnjam da je moglo da se predje u nekom momentu.Čekaj, stvarno? Je li to pričaš po sećanju, ili priči?
Mislim, sad zvučiš kao Šipka što ovo reče za Zemuin.![]()
To nisam mogao zaključiti iz njihovog razgovora. Kao što sam rekao, sama priča ima funkciju izgradnje narativa "ako su vas lagali da su Slaveni disali na trsku, o čemu su vas još lagali? Možda i o "Seobi Slavena"?".Ne, ne deluje da se o tome radi. Ovi ljudi bukvalno misle da to stoji u udžbenicima i da je to, zaista, opis prelaska preko dunavske reke. Nikša Bulatović i Dragoljub Antić su čak u studio doneli i jedan primerak trske, koju lome za kamere i o kojoj poduže razgovaraju.
Mnogo bi bilo smislenije da se radi o nekakvoj šali ili figurativnom izrazu (ja sam čak i pretpostavio da je, možda, izvorno bilo i počelo negde kao šala koju Deretić nije uspeo da razume kao takvu, već ju je shvatio bukvalno), ali - ne radi se. Oni prilično ozbiljno i samouvereno veruju u ovo i tvrde da su to zaista nekakvi stavovi istorijske nauke, odnosno da se to uči u školama.
Ovo je nešto u šta ovi pojedinci bukvalno veruju. I da, znsm vrlo dobro kako zvuči; baš zato osećaš i prirodnu potrebu da na neki način pokušaš racionalno objasniti. Jer je prilično apsurdno da neko može u ovo ds poveruje.
Чекај, зар Маврикије не описује баш тако Словене када се скривају? Да дишу на трску?
Pogledajte prilog 1784766
Pogledajte prilog 1784767
Piše, da.
Ali piše to, a ne da su velike evropske reke prelazili, dišući na trsku. To je nešto sasvim drugo; to Nikša i Antić i komentarišu da stoji i da nije sporno.
Taj je istorijski podatak Mavrikijevog Strategikona bii zloupotrebljen da se izmisli priča o prelasku Dunava, a radi se, kxo što i sam vidiš, o skrivanju ispoved vodene površine, u zasedi.
I, štaviše, u više istorijskih izvora Sloveni su prepoznatljivi kroz istoriju upravo po tome.
Kao što sam rekao, sama priča ima funkciju izgradnje narativa "ako su vas lagali da su Slaveni disali na trsku, o čemu su vas još lagali? Možda i o "Seobi Slavena"?".
Чекај, зар Маврикије не описује баш тако Словене када се скривају? Да дишу на трску?
Pogledajte prilog 1784766
Pogledajte prilog 1784767
Secam se da je u knjizi pisalo o trsci. Kao, Sloveni su bili navikli na močvare, pa se tamo dobro snalazili.Ko je to učio o trski u školi?![]()
I ja mislim da je taj prelazak kroz Dunav sa trskama težak mit i smejurija.
Ali bukvalno ne postoji ta priča.Sami deretićevci je plasirali, kako bi zvanična nauka ispala neuverljivijom i smešnijom nego što jeste (očigledno nije dovoljno).
Упитао сам Perpelexity.ai:
On the lower Danube, are there times of the year when the water level is under 1,5 meters?
Perplexity.ai:
Yes, on the lower Danube, it is possible for the water level to drop below 1,5 meters during certain periods, particularly in the late summer months when drought conditions and reduced rainfall are common.
Thus, on the lower Danube, water levels under 1.5 meters are not uncommon in late summer during dry periods.
- In recent years, especially during heatwaves and dry spells, water levels in parts of the Danube have fallen significantly, disrupting navigation and shipping, with records of water depths near or below 1.5 meters in some areas.
- Low water levels typically occur from July through September and can cause difficulties for larger vessels navigating the river.
- This seasonal drop is part of the normal annual cycle but can be exacerbated by climate phenomena such as drought and heatwaves.
Трске наравно могу бити дуже од 1,5 метра.
Ipak više verujem pričama ljudi koji su živeli pored Dunava pre podizanja DjerdapaPravi, to je samo veštačka inteligencija.
I meni kad sam je pitao navodi i da može biti bliže 1 metru, ali kad god sam pretraživao, minimum na ovim prostorima svuda je posvočen kao 2,1m.