nije tacno...
Je li teistička evolucija zaista održiva?
Ponedjeljak, 12 Ožujak 2012 09:56 Lucas Ioannes Temelji vjere - Vjera i znanost
„U početku stvori Bog nebo i zemlju” (Post 1, 1)1. Stvorio je svjetlo, koje je rastavio od tame; vode, nebo i zemlju; biljke i drveća; sunce, mjesec i zvijezde; ribe, ptice i životinje (Post 1: 2-25). „I vidje Bog da je bilo dobro” (Post 1, 25). Tada, kao krunski biser Njegova stvaranja, „Bog stvori čovjeka na sliku svoju. Stvori ga na sliku Božju. Stvori ih kao muža i ženu.” (Post 1, 27). Bog je dao čovjeku vlast nad svim stvorenjima koja je stvorio (Post 1, 28). „Kad vidje Bog sve što je bio učinio, nađe to za veoma dobro” (Post 1, 31).
U ovom ću članku pažljivo proučiti porijeklo čovjeka i razmotriti održivost teističke evolucije – posebno ideje da je čovjek evoluirao iz niže životinjske vrste. Pokazat ću da, u svjetlu Svetog Pisma, Učiteljstva Katoličke Crkve i zdravog razuma, teorija evolucije, iako možda u vrlo ograničenom smislu dopustiva, nije istinski održiva.
„Teorija evolucije” je zapravo skup nekoliko različitih teorija, svaka sa svojim varijacijama. Kao što je vlč. Brian Harrison istaknuo2, svaka od ovih teorija općenito spada u jednu od šest velikih kategorija. Predstavit ću te kategorije po redu, počevši od najradikalnijih.
1.
Potpuno ateistička ili panteistička evolucija. Ova kategorija tvrdi da je sve u vidljivom svemiru, uključujući i cjelokupnost čovjeka, evoluiralo isključivo putem naravnih, materijalnih procesa: ili bez postojanja Boga (ateizam) ili na neki način izlaženja iz Boga (panteizam)3. Neke verzije čak uzimaju u obzir i ideju da je sam Bog evoluirao4. Ova kategorija dopušta i poligenizam5, tj. uvjerenje da ljudska bića svoje porijeklo vuku iz više od jednog ljudskog para.
2.
Deistička evolucija. Ova kategorija, kao i prethodna, tvrdi da je sav vidljivi svemir, uključujući i cjelokupnost čovjeka, evoluirao od materije. Međutim, u ovom slučaju, postojanje Boga se priznaje kao odvojeno od stvorenog. Božja uloga sastojala bi se u tome da stvori primordijalne elemente i onda ih pusti da naravno evoluiraju u različite oblike života, uključujući čovjeka (tijelo i dušu)6. Ova kategorija također dopušta poligenizam, i tako oduzima svaku povijesnost Adamu i Evi.
3.
Poligenistička teistička evolucija. Ova kategorija prihvaća izravniju ulogu Stvoritelja nad stvorenim, ali ipak prihvaća pretpostavku da je barem ljudsko tijelo evoluiralo putem čisto naravnog procesa – iako možda uz ruku-vodilju Providnosti. Ovaj evolucijski proces još se naziva i naravni transformizam. Koncept naravnog transformizma ne dozvoljava izravnu intervenciju Boga nakon što je navodni evolucijski proces započeo. Ova kategorija također prihvaća poligenizam, i time Adama i Evu tretira ili kao mitološku izmišljotinu ili kao predstavnike prve zajednice ljudskih bića. Uz to, neki od zagovaratelja ovog oblika teističke evolucije tvrde da je ljudska duša evoluirala7.
4.
Monogenistička teistička evolucija: širi naravni transformizam. Ovaj oblik evolucijske teorije ne samo da prihvaća da je Božja Providnost upravljala evolucijom, već također inzistira na (1) monogenizmu (uvjerenje da sva ljudska rasa vuče porijeklo iz samo jednog ljudskog para) i (2) trenutnom stvaranju duše od strane Boga (bilo odmah nakon što je ljudsko tijelo potpuno oblikovano ili tik prije tog trenutka, uz neke promjene koje su nastupile nakon utisnuća duše). Ovi teistički evolucionisti još uvijek dozvoljavaju naravni transformizam u oblikovanju tijela i Adama i Eve8.
5.
Monogenistička teistička evolucija: naravni transformizam Adama. Ova kategorija je jako slična prethodnoj, osim što ona ne prihvaća ideju da je Evino tijelo evoluiralo iz nižih životinjskih vrsta. Adamovo tijelo je, prema ovom obliku evolucijske teorije, evoluiralo putem čisto naravnog procesa, ali nadnaravna intervencija Boga uključuje se u formiranju Eve izravno iz Adamovog tijela. Ova kategorija također potvrđuje da je Bog trenutno stvorio duše i Adama i Eve9.
6.
Monogenistička teistička evolucija:
specijalni tranformizam. Kao i prethodna kategorija, ovaj oblik evolucijske teorije inzistira na (1) monogenizmu, (2) trenutnom stvaranju duše, i (3) nadnaravnoj intervenciji Boga u stvaranju tijela Eve izravno iz Adamovog tijela. Međutim, ovaj restriktivniji oblik evolucijske teorije ne dozvoljava naravni transformizam Adamovog tijela. Umjesto toga, on pretpostavlja da se Adamovo tijelo razvilo specijalnim transformizmom. Specijalni transformizam isključuje mogućnost da niža životinjska vrsta u bilo kojem smislu bude Adamov roditelj, ali otvara otvorenom mogućnost da je Bog na neki način upotrijebio „živu tvar” niže životinjske vrste kako bi specijalno oblikovao čovjeka.
Sada ću dati procjenu svih ovih kategorija. Prva, potpuno ateistička ili panteistička evolucija mora se, naravno, odmah odbaciti. Sv. Toma Akvinski i drugi su na nekoliko načina, koristeći sam razum, dokazali da Bog postoji i da sva povijest spasenja opjevava Njegovu slavu10. Štoviše, Crkva je osudila sve oblike panteizma, uključujući i sve teorije koje bi tvrdile da je Bog na neki način evoluirao11. Eliminiramo kategoriju 1.
Druga kategorija, deistička evolucija, mora se također odmah odbaciti. Zapravo, ona se vrlo malo razlikuje od prve kategorije12. Ona još uvijek sve, osim prve iskre stvaranja, pripisuje čisto naravnim procesima, a deizam koji je sadržan u ovom pogledu Crkva je već ranije osudila13 . Kao što Prvi Vatikanski Sabor potvrđuje, „sve što je stvorio, Bog štiti i upravlja svojom providnošću”14. Takle, kategorija 2 je eliminirana15.
Treća kategorija, poligenistička teistička evolucija, također ima nekoliko većih problema. Prije svega, Crkva je oduvijek potvrđivala povijesnost Adama i Eve. To je jasno i iz Novog Zavjeta. Na primjer, sv. Pavao ispovijeda: „kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijeđe na sve ljude” (Rim 5, 12), i: „smrt [je vladala] od Adama sve do Mojsija” (Rim 5, 14). Povijesnost naših prvih predaka podržana je i u radovima crkvenih otaca. Na primjer, sv. Irinej oko 180. g. po Kristu, potvrđuje:
http://www.katolik.hr/temeljivjeremnu/vjeraiznanostmnu/548-je-li-teistika-evolucija-zaista-odriva
