Ovo je iz predgovora Lem-ove Summa Technologiae ( napisano '73 ) :
Ako se vratimo na vozilo s tockovima, koje su putnici uspeli pravovremeno da prerade u avion, cime su izbegli katastrofu, lako je shvatiti da takav uspeh ili cak serija takvih narednih uspeha nicim ne garantuje da ce se, zahvaljujuci istoj taktici, moci izici is svake teskoce - u svakom vremenu. Ono sto je kao prerada u poboljsanju vozila poslo za rukom jedanput, pa i deset puta, uopste ne mora poci za rukom jedanaesti put. Iz toga sto se sa hemijske energetike moze preci na atomsku ne proizilazi da svaki drugi prelaz moze da bude analogno ostvarljiv. Jamstvo uspeha u permanentnom toku primenljivih metamorfoza koje automobil preradjuju u avion, avion, ako zatreba, u brod, brod u podmornicu i, najzad, podmornicu u raketu - moze da bude samo rezervni visak teorijskog znanja, koje je svojina jedne ekipe.
~~~~~~~~~~~~~
... hajde ovde da se manje-više složimo ... ! ? !
...
Zaliha takvog znanja predstavlja fond za slucaj nesrece, fond iz koga je moguce crpsti kad prognoze pocnu civilizaciji najavljivati sudare ili uska grla, kao i u slucaju kad se te prognoze iznenada pokazu kao pogresne, Onoga koji raspolaze viskom znanja ne mogu zarobiti iznenadjujuce okolnosti, posto nije osudjen na cisto defanzivan stav.
~~~~~~~~~~~~~~
Ovo danas ne stoji (možda 73. jeste). Ovo bi bilo fantastično i lepo kao kad čitam Artura Klarka, priznajem da mi se utopistička ideja o fondu znanja veoma svidja kada će se ono koristiti za opšte planetarno dobro, no nažalost svetski (teški) kapital moraću da te razočaram nema mere ni granice, na sve luđem tržištu, troše se svakakva tehn. znanja u materiji koje "jedenjem te iste materije" ne uspeva da reciklira sve na svoje mesto. Potrošili smo je. Menjati sadašnje tehn. navike i život se sudara sa velikim preokretom vere, filozofije i kulture shvatanja želje života svakog pojedinca.
Danas se rasplamsao spor oko kontraverzije: moze li svaka kriza biti savladana tehnoloskim sredstvima ili, pak, nastupaju takvi prelomi u kojima je svaka tehnologija bespomocna. Taj spor se resava uproscenjima. U stvari, svaka kriza moze se tehnoloski savladati, stvar je jedino u tome sto mi na svaku tehnologiju ne pristajemo.
~~~~~~~~~~~~
... možda 73.g., ali danas svako tehnološko đubre ima konzumenta i svog pristašu !
Sustina je u srastanjima vrednost i i tehnika. Sta vredi sto bi prirastaj stanovnistva »tehnoloski« mogli biti zakoceni, kada bi takva sredtva trebalo primeniti putem dalekim od ubedjivanja, jer se njihovoj upotrebi protive kulturoloske norme. Ali kako vreme protice, unapredjene tehnologije menjaju i te norme.
~~~~~~~~~~~~~
... puka priča nekoga naučnika iz čiste i bele laboratorije. Mnogi ne znaju šta znači Afrika a imaju priču o njenom protivljenju tehnološke kulture i prihvatanju novih normi. Kada mi javi prijatelj iz Afrike da je proradilo tržište dijamanata, koje je kontrolisan sa zapada, očekujem uvek neki rat ili čarku ili maskr sa 95% istinitosti. Oni sa visokim natalitetom i visokom stopom smrtnosti, ne da ne razumeju i neshvataju, već su daleko od implementacije elementarne tehnologije. Oni ne da ne znaju šta treba da rade, već prihvataju smrt u svojoj svakodnevnici kao sudbina. Njihov odnos prema tehnologiji je marginalan, samo kada se dokopaju ikakvog osnovnog života. željni su humanosti a ne tehnologije i njene transformacije normi.
Na zalost, transformacija normi je spor proces, a mi nemamo vremena. Stvar je u tome, a ne u imanentnoj bespomocnosti tehnoloskih resenja.
~~~~~~~~~~~~~~
tako je i treba imati obzira kao prema maloj deci kada im treba vreme....
... foskula da nemamo vremena. Meni kada dođe poslovan čovek i stalno mu zvoni mob.i ne može da se posveti razgovoru, uz priču da nema vremena... ja mu odgovorim "... nije stvar u vremenu, već si ti neorganizovan čovek, a taj nered dovodiš i meni ..."
... mi moramo da imamo vremena ... zbog kvaliteta odluka i suštine samog smisla života, jer čovek kao i civilizacija, kada brza može samo da načini grešku. Ali ko što ti rekoh nije brzanje problem već način života proizvodnih snaga i teškog kapitala koji nema granice ni obzira. Učestvovao sam u promenama. Svako ko menja od dole, je najveći Sizif, ali ako promene vršiš od gore, e tu postoje šanse za rezultate, ali za to je potreban globalan konsenzus: ključnog kapitala i ključnih vlada, dok se na nivou država prethodno moraju stvoriti uslovi konsezusnog doovora predstavnika: politike, kapitala i radne snage.
~~~~~~~~~~~
Pozdrav svima