Sveta685:
Ovde se ne radi o dobijanju bilo kojeg sleda (naravno da ces cim bacis novcice dobiti jedan od njih) vec o verovatnoci dobijanja tacno odredjenog redosleda koji je unapred zadat. Verovatnoca dobijanja JEDNOG TACNO ODREDJENOG REDOSLEDA.
Sveta685:
Vidim da i ovde moram da crtam.
SHVATAS LI TI DA JOS UVEK NEMAS CELIJU? IMAS SAMO AMINO-KISELINE KOJE SAME TREBA DA SE ORGANIZUJU U PROTEINE. TEK KASNIJE OD NJIH TREBA DA NASTANE PRVA (prva) CELIJA. Shvatas li? Nemas celiju. Nemas celiju ... nemas celiju..........
A ko kaze da moras da imas celiju da bi imao biohemijske procese ? (ne moras)
I zasto mislis da je 'samo-organizovanje' aminokiselina u proteine nesto specificno ? (nije; cista hemija i fizika)
I zasto potenciras samo jedan redosled ? (ima ih na milione)
Pokusacu jos jednom da ti objasnim kako stoji situacija sa verovatnocom, i to tako sto cu da ti 'nacrtam':
Najpre, jedan ogled: uzmi 11 ping pong loptica, jednu oboj crno, a na belim ispisi brojeve od 1 do 10. Bele loptice ce predstavljati atome kiseonika, ona jedna crna atom ugljenika. Pomesaj sve bele loptice, i poredjaj ih u liniju, jednu do druge. Ubaci crnu lopticu u sredinu niza. Kolika je verovatnoca da se loptica broj 1 nadje s leve strane crne loptice, a loptica broj 2 sa desne ? (verovatnoca je veoma mala). Kolika je verovatnoca da se
bilo koje dve bele loptice nadju sa strana crne loptice (verovatnoca je = 1). Shvatas li razliku ? Prva verovatnoca pripada onoj klasi verovatnoca na koju si se pozivao, klasi 'tacno odredjenog rasporeda'. To je klasa verovatnoca koju su ti tvoji matematicari izracunali, cista matematicka verovatnoca strogo odredjenog redosleda ne uzimajuci u obzir zakone hemije i fizike. A kao sto znas (barem pretpostavljam da znas, ovo se uci u osn. skoli) kad se ugljenik nadje u kiseoniku (na odredjenoj temperaturi) pocece da sagoreva (tj spaja se sa atomima kiseonika), obrazujuci molekule ugljen-dioksida (CO2).
Isto vazi za formiranje proteina od amino-kiselina. Ti tvoji matematicari ih posmatraju kao da su kockice, apstraktno, i racunaju verovatnocu za
jedan tacno odredjen redosled. Ali, u stvarnosti, amino-kiseline
nisu kockice, kao sto atomi nisu ping pong loptice; 'samo-organizovanje' aminokiselina u proteine nije slaganje loptica jedne do druge vec je to biohemijski proces u cijoj osnovi stoji hemijska privlacnost izmedju molekula aminokiselina ( u osnovi koje stoje fizicke osobenosti atoma ). Takodje, ne postoji samo jedan tacno odredjen redosled, vec na milione raznih redosleda i raznih stepena slozenosti. Stoga, kad bi uzeo epruvetu, sipao vodu u nju i po gram svake od 20 amino-kiselina koje ucestvuju u biohemijskim procesima u celiji ( i dodao nesto malo enzima cisto kako bi ubrzao biohemijske procese [enzimi su takodje proteini, sastavljeni od aminokiselina] ), posle izvesnog vremena bi u epruveti imao ogroman broj raznoraznih proteina. I dok je verovatnoca da se u epruveti pojavio tacno odredjeni protein astronomski mala, verovatnoca da se pojavi
bilo koji protein jeste jednaka 1.
Gde je ovde faktor vremena na koji se pozivaju evolucionisti ? Vidis, proteini mogu da se rastave na jednostavnije proteine a ovi na jos jednostavnije i tako sve do aminokiselina od kojih su sastavljeni. U celiji, za to su zaduzeni enzimi (malo drugaciji od onih koje rade sastavljanje proteina). Na odgovarajucoj temperaturi i uz prisustvo obadve klase enzima (i onih koji sastavljaju i onih koji rastavljaju) u epruveti mozes da imas konstantno generisanje novih proteina. Da li moze isto da se desava bez enzima (a to su, podsecam te, takodje proteini): DA, samo su biohemijski procesi tada sporiji. Shodno tome, ako procesima u epruveti das dovoljno vremena, pre ili posle bi u epruveti imao neki protein sposoban za samoreplikaciju (da, ima ih koji su sposobni za to). I od tog trenutka prestaje da vazi jednostavna biohemija i pocinje evolucija.