Etničko porijeklo Albanaca

Pošto smo videli šta kaže jedan pravoslavni Srbin, poglavar srpske pravoslavne Crkve, da vidimo šta kaže jedan rimokatoličku, na čelu srpske RKC.

Nasbiskup barski i primas srpski Petar Mazarek je 4. februara 1633. godine sastavio izveštaj, nakon što je izvršio kanonsku vizitsciju Dukađina, odnosno severne Albanije. Tu se bavi i pitanjem porekla Albanaca, pokušavajući da odgonetne oklen su.

U svom izveštaju, Mazarek kaže da su Albanci potomci antičkih Makedonaca:

Pogledajte prilog 1002647

Mazarek kaže da je albanski jezik izuzetno neobičan i drugačiji, ali po fonetici dosta blizak italijanskom i grčkom jeziku. U klasičnim izvorima nije uspeo bog zna šta da nađe o njima, ali u novije vreme se tvrdi da su izvorno iz Azije. No, Srbi, Bugari i dr. su ih istisnuli i isterali iz dosta teritorije, pa su se povukli u planine.

:mrgreen:

@sumljiv_tip

Hm... interesantno je ovo za Aziju, Radic kada je pokusao da dekonstrujise mit o doseljivanju Albanaca od Vizantinaca sa Silicije, pominje samo nekakvo predanje koje je zabelezio neko nas pre stotinak godina kod Albanaca, koje govori da su poreklom iz Azije. Ovo je pak prvi put da sam naleteo na to u nekom istorijskom izvoru, bice da ga je Radic smetnuo s uma kada je pisao "Klia".
 
Скадар, 8. XI 1631.

Фра Бенвдето Орсини, бискуп Љеша и Скадра, обавештава Конгрегацију да ће у Рим доћи бискуп Cane због „limina Apostolorum и других његових потреба". Он ће тада „поднети и изввштај o Скадру, гдв се говори словенски или илирски, јер су они народи без свештеника, као на пример Кучи, Братоножићи и многи други".
 
Hm... interesantno je ovo za Aziju, Radic kada je pokusao da dekonstrujise mit o doseljivanju Albanaca od Vizantinaca sa Silicije, pominje samo nekakvo predanje koje je zabelezio neko nas pre stotinak godina kod Albanaca, koje govori da su poreklom iz Azije. Ovo je pak prvi put da sam naleteo na to u nekom istorijskom izvoru, bice da ga je Radic smetnuo s uma kada je pisao "Klia".

Pa od hajde da kažemo uslovno govoreći najranijih početaka albanologije, dakle od XV stoleća, razmatra se odakle bi oni mogli biti. Papa Pije II (1458-1464) je da je meni poznato prvi koji je izbacio to kao mišljenje, da je Albania iza Kolhide i Azijske Skitije, njihova pradomovina.

To su renesansni pokušaji da se preko pučke etimologije pokušaju stvari povezati i tako neka drevnija prošlost odgonetnuti. No, ono što je vrlo bitno za podvući jeste da ti autori koji su zapisivali o tom drevnom poreklu iz Azije, to čine u kontektu drevne biblijske vavilonske kosmogonije; koje, dakle, u tamo vidi posle Nojevog potopa poreklo svih naroda. To ne znači da, kako su se tog podatka uhvatili naši novoromantičari, znači nešto tipa eee vidi ipak nisu sa Balkana, već u iz Azije kao i svi drugi, pa i slovenski narodi, samo u prema mnogim izvorima došli ovamo pre predaka Slovena.

Druga stvar koja je prmetna jeste da tu konstrukciju o vezi sa kavkaskom Albanijom pominju sa rezervom ili čak odbacivanjem, oni koji su malčice više kritični. Tako Mazarek kaže da se to u njegovo vreme tvrdi, a početkom XVI stoleća, o poreklu naših Albanaca piše Ludovik Crijević Tuberon (1459-1527) sledeće, u segmentu u kojem se osvrće u komentrarima o njegovom vremenu na Skenderbega i tu dotiče pitanja ko li su ti Albanci i odakle tačno:

Albankite1.JPG

Albankite2.JPG


I tako, premda je nesumnjivo, koliko je to do neprijatelja, Turke moglo plena lišiti i s malom četom vojnika, Aleksandru nije bila naneta nikakva, ili jeste bila tek neznatna šteta. Naime, dvesta konjanika, koje nazivamo Albancima, a Italijani se koriste njihovom pomoći ponajviše u okršajima s Turcima, napali su zadnji neprijateljski red i nešto Turaka pobili, a nešto ih živih i zarobili.
Reč je o jednom vrlo borbenom narodu, čija se područja pružaju na istok od dalmatinskih gradova Skadra i Ulcinja do planinskih područja Makedonije, Epira i Grčke. Njihov jezik nije ni grčki, ni jezik stanovnika Ilirika, premda u govoru upotrebljavaju posuđenice iz oba spomenuta jezika, pomešane s većim brojem italijanskih riječi. Pa budući da je dobro poznato, kako nam u Kurcijevom delu svedoči Aleksandar Veliki, da su se Makedonci služili nekim domaćim jezikom koji nije bio ni grčki, ni ilirski, naslućujem da su ovi Albanci oni stari Makedonci, koje su Bugari, narod iz azijskog dela Sarmatije, iz kontinentalnih predela proterali u obalna područja Makedonije. Dobro mi je, naime, poznato da su one koji su nekad naseljavali područje oko rijeke Volge, a danas ih delom nazivaju Srbima, a delom Bugarima, Tatari proterali s očinskih ognjišta, te su, stigavši kao izbeglice do Dona, a potom i do Dunava, prvo zauzeli Trakiju i Ilirik, a zatim pod svoju vlast podvrgnuli i unutrašnjost Makedonije. Nužno je zbog toga usledilo to da su Albanci, napustivši nizinske delove Makedonije, naselili planinska područja gotovo čitave Grčke. Osim toga, pre sam sklon poverovati da taj narod vuče poreklo od Makedonaca, nego od nego od Albanaca koji u Aziji naseljavaju područja preko rijeke Kure, a pružaju se do Kaspijskog mora.
Naime, ni grčki, ni latinski autori, ni oni iz Ilirika nigde, koliko znam, ne spominju da su Albanci nekada došli iz Azije u Evropu, a dobro je opet poznato da je Alban, vrlo ugledan grad Makedonije, bio smešten iznad Drača, nedaleko od planina koje razdvajaju stanovnike Dalmacije i Dardanije od stanovnika Makedonije. Isto tako, zna se da stanovnici Ilirika obalu Makedonije od Lješa do Keraunijskih planina, koju oplakuje Jonsko more, a posebno krajeve uz grad Alban, koje su nekad držali Dasareti i Bilioni, i danas nazivaju Albanijom. Uz to, i sami Albanci ponosno tvrde da je grad Alban, jednako kao i Drač, rimska kolonija, koju su po mišljenju jednih, razorili Sloveni, a po mišljenju drugih Bugari.
 
Izveštaj fra Bonaventure de Palacuolo, o Albancima i Ilirima u Albaniji

Пре 16. VI 1636.

У Албанији становници „делом говорв албански, делом илирски". Фра Бонавентура да Палацуоло моли папу да му дозволи da OH u његови фрањевци врше мисионарску делатност „у свим оним крајевима у којима се говори илирски, a називају се Албанијом". Ову дозволу он тражи због тога што поседује дозволу за мисионарску делатност само међу оним становницима у Албанији који говоре албански.
 
Izveštaj fra Bonaventure de Palacuolo, o Albancima i Ilirima u Albaniji

Пре 16. VI 1636.

У Албанији становници „делом говорв албански, делом илирски". Фра Бонавентура да Палацуоло моли папу да му дозволи da OH u његови фрањевци врше мисионарску делатност „у свим оним крајевима у којима се говори илирски, a називају се Албанијом". Ову дозволу он тражи због тога што поседује дозволу за мисионарску делатност само међу оним становницима у Албанији који говоре албански.
Скадар, 8. XI 1631.

Фра Бенвдето Орсини, бискуп Љеша и Скадра, обавештава Конгрегацију да ће у Рим доћи бискуп Cane због „limina Apostolorum и других његових потреба". Он ће тада „поднети и изввштај o Скадру, гдв се говори словенски или илирски, јер су они народи без свештеника, као на пример Кучи, Братоножићи и многи други".

Deluje da si si opet pobrkao temu i na pogrešno mesto postavio; ovo je tema o poreklu Albanaca.
 
Poslednja izmena:
Pošto smo videli šta kaže jedan pravoslavni Srbin, poglavar srpske pravoslavne Crkve, da vidimo šta kaže jedan rimokatoličku, na čelu srpske RKC.

Nasbiskup barski i primas srpski Petar Mazarek je 4. februara 1633. godine sastavio izveštaj, nakon što je izvršio kanonsku vizitsciju Dukađina, odnosno severne Albanije. Tu se bavi i pitanjem porekla Albanaca, pokušavajući da odgonetne oklen su.

U svom izveštaju, Mazarek kaže da su Albanci potomci antičkih Makedonaca:

Pogledajte prilog 1002647

Mazarek kaže da je albanski jezik izuzetno neobičan i drugačiji, ali po fonetici dosta blizak italijanskom i grčkom jeziku. U klasičnim izvorima nije uspeo bog zna šta da nađe o njima, ali u novije vreme se tvrdi da su izvorno iz Azije. No, Srbi, Bugari i dr. su ih istisnuli i isterali iz dosta teritorije, pa su se povukli u planine.

:mrgreen:
Значи, потомци античких Македонаца су: хеленски Македонци тј. Грци, романски Македонци тј. Цинцари, словенски Македонци и јоште и Албанци. 🤫
Само још да сазнамо који од њих говоре античким македонским језиком.
 
Значи, потомци античких Македонаца су: хеленски Македонци тј. Грци, романски Македонци тј. Цинцари, словенски Македонци и јоште и Албанци. 🤫
Само још да сазнамо који од њих говоре античким македонским језиком.

Pa to potomstvo se odnosi na jezik.

Kad je nastala albanologija, primetili su da je jezik Albanaca drastično drugačiji od i slovenskih jezika i italijanskih dijekata i latinskog i jevrejskog i grčkog; dakle praktično izolovan. I onda su u antičkim izvorima pronašli da stanovništvo severnog Balkana govori specifičnim jezikom, tj. da se makedonski strašno razlikuje od svih poznatih jezika.

I tako je, između ostalog temeljeći se i na tome što su ih u izvorima zvali Ilirima i docnije Epircima, pa i asocirali Pira Velikog sa njima, krenula ta asocijacija sa antičkim Makedoncima. Možemo kroz izvore da vidimo, štaviše, slične citate kada se govori (dakle antičke književne uzore, jasno) o tome koliko je albanski jezik različit od svih drugih, te makedonski u klasičim izvorima. Uticaji i izvori su vrlo očigledni.
 
Pa to potomstvo se odnosi na jezik.

Kad je nastala albanologija, primetili su da je jezik Albanaca drastično drugačiji od i slovenskih jezika i italijanskih dijekata i latinskog i jevrejskog i grčkog; dakle praktično izolovan. I onda su u antičkim izvorima pronašli da stanovništvo severnog Balkana govori specifičnim jezikom, tj. da se makedonski strašno razlikuje od svih poznatih jezika.

I tako je, između ostalog temeljeći se i na tome što su ih u izvorima zvali Ilirima i docnije Epircima, pa i asocirali Pira Velikog sa njima, krenula ta asocijacija sa antičkim Makedoncima. Možemo kroz izvore da vidimo, štaviše, slične citate kada se govori (dakle antičke književne uzore, jasno) o tome koliko je albanski jezik različit od svih drugih, te makedonski u klasičim izvorima. Uticaji i izvori su vrlo očigledni.
Па кам га тај македонски (антички, да будемо јасни) да видимо како изгледа?
 
Kandidata u čijim očima?
У сопственим, пре свега.
Рецимо, међу Цинцарима (који се називају и Македонима) постоји то веровање и традиција. Они који то сматрају, виде и цинцарски језик као наследника античкомакедонског.
 
У сопственим, пре свега.
Рецимо, међу Цинцарима (који се називају и Македонима) постоји то веровање и традиција. Они који то сматрају, виде и цинцарски језик као наследника античкомакедонског.

To je nešto već drugo. Ovo što smo citirali su svetski istoriigrafi.
 
Које кавкаско племе?
Arbanasi. Ja sam tako učio da su došli prvo na Siciliju a posle u današnju Albaniju.

Најстарији писани помен на самом албанском језку је из 8. новембра 1462. године. У питању је запис у пасторалном писму надбискупа Драча, Павла Анђела, цркви Светога Тројства у Мату где се наводе речи које се изговарају током крштења. На албанском овај угледни кардинал је записао Un’te paghesont’ pr’emenit t’Atit e t’Birit e t’Spertit Senit што би у преводи значило ја те крстим у име Оца, и Сина, и Духа Светога. Речени документ је сачуван у Медичијевој библиотеци Лауренцијана у Фиренци, а открио га је велики румунски историчар, византолог и проучавалац прошлости народа Југоисточне Европе, Николае Јорга, 1915. године.
 
To je nešto već drugo. Ovo što smo citirali su svetski istoriigrafi.
Па шта? Цитира неко нешто што је, како и сам неретко наводиш, нетачно. И шта онда?
И то што је неко историчар, историограф може бити само покриће да остварује више интересе.

Какви Албанци и антички Македонци?!
 
Arbanasi. Ja sam tako učio da su došli prvo na Siciliju a posle u današnju Albaniju.

Најстарији писани помен на самом албанском језку је из 8. новембра 1462. године. У питању је запис у пасторалном писму надбискупа Драча, Павла Анђела, цркви Светога Тројства у Мату где се наводе речи које се изговарају током крштења. На албанском овај угледни кардинал је записао Un’te paghesont’ pr’emenit t’Atit e t’Birit e t’Spertit Senit што би у преводи значило ја те крстим у име Оца, и Сина, и Духа Светога. Речени документ је сачуван у Медичијевој библиотеци Лауренцијана у Фиренци, а открио га је велики румунски историчар, византолог и проучавалац прошлости народа Југоисточне Европе, Николае Јорга, 1915. године.

Да, али које је то каквкаско племе (Албанци/Арбанаси)?
 
Па шта? Цитира неко нешто што је, како и сам неретко наводиш, нетачно. И шта онда?
И то што је неко историчар, историограф може бити само покриће да остварује више интересе.

Какви Албанци и антички Македонци?!

Pa kažem, druga tema.
 
Jernej Kopitar (1780-1844) o albanskom jeziku; o ostacima koji su se oduprli romanizaciji (baskijski u Pirinejima, galski u Škotskoj i Irskoj, kambrijski u Vejlsu i albanski u ilirskim gorama), vezama albanskog jezika sa ilirskim (Kopitar zaključuje da nisu Albanci u strogom smislu potomci Ilira) i koji su lingvistički dokazi uticaja prevlasti Rimskog carstva nad precima Albanaca, te zaključci da se albanski jezik nije mnogo promenio u odnosu na vreme cara Avgusta (27. god. pre naše ere - 14. god. nove ere).

ostali.JPG

segito.JPG

podniko.JPG


Objavljeno u 23. broju Letopisa Matice srpske, 1830. godine, iliti skoro punih pola veka pre Berlinskog kongresa

jernej.jpeg
 
Pa Arbanasi. Koliko se sećam došli su u xiii veku
Кавкаски Албанци и балкански Албанци (Арбанаси, Шиптари) немају никакве везе, осим, можда, неких посредних или ако су преци данашњих Албанаца живели на Кавказу, што још није нико доказао.

Тако уопштени појам као што је Albania треба да повеже државу која постоји стотињак година као таква и која се на домицилном језику назива Шћипърија с неким кавкаским ентитетом чије изворно име се и не зна поуздано!?

Зар Ана Комнина не помиње Арбанасе у XII веку?
 
Jernej Kopitar (1780-1844) o albanskom jeziku; o ostacima koji su se oduprli romanizaciji (baskijski u Pirinejima, galski u Škotskoj i Irskoj, kambrijski u Vejlsu i albanski u ilirskim gorama), vezama albanskog jezika sa ilirskim (Kopitar zaključuje da nisu Albanci u strogom smislu potomci Ilira) i koji su lingvistički dokazi uticaja prevlasti Rimskog carstva nad precima Albanaca, te zaključci da se albanski jezik nije mnogo promenio u odnosu na vreme cara Avgusta (27. god. pre naše ere - 14. god. nove ere).

Pogledajte prilog 1004222
Pogledajte prilog 1004223
Pogledajte prilog 1004224

Objavljeno u 23. broju Letopisa Matice srpske, 1830. godine, iliti skoro punih pola veka pre Berlinskog kongresa

За једног крањског сељака, далеко је догурао - за поштовање, али не треба га прецењивати. Историчар није, што се и види, а ово писаније је полупрофесионално.
 

Back
Top