- Poruka
- 129.614
Propalico, varalico, zavodniče - tepala je gospođa De Renal.
Obujmila ga je nogama oko struka i okretala svojim čvrstim mišićem njegovo vreteno
u sebi. Sputan svojim smiješnim ponosom bez pokrića, Žilijen je samo mislio o tome
kako se mora pokazati kao muškarac i tako uporno pokušavao pokvariti poklonjene
trenutke prave ljubavi. Zaboravljao je na svoje glavno oružje, lukavu nespretnost, i to
mu je prilično kvarilo ovu beskrajnu sreću.
„Zar je ljubav samo ovo?“ mučio je sebe glupim sumnjama dok mu je Ijepotica pod
njim svojim dugim prstima održavala hrid uspravnom u njezinoj spilji.
Gospođa De Renal, kad bi osjetila da joj njegov pritisak među nogama malko slabi,
prepustila bi se kratkotrajnoj grižnji savjesti, da bi već u idućem trenutku usnama,
dahom, šapatom, prstima i svojim gipkim tijelom ponovo odahnala sve mračne misli
svoga ljubavnika.
„Radim li ja ovo dobro? Nisam li zakazao?“ jedio se i dalje neiskusni seljačić. „Mogu
li još što popraviti? Kažu da to treba okušati u različitim položajima? Kojim? Kako?“
A ona ga je gnjela pod sobom i mazila jezikom iza vrata, čak po dlanovima i između
prstiju na rukama, nastojeći također odagnati u sebi strašnu pomisao na pakao koji
je zacijelo čeka. Gospođa De Renal je užasnuto osjetila kako se gorda stijena u njoj
pretvara u meku humku. Pomakla se unazad i tobože zabrinuto rekla: Zamislite ako
nas moj muž čuje, ubit će me!
Žilijen je zabrinuto izvlačio iz nje ono što je ostalo od njegove strasti. Nije se žurio,
kako bi ostavio dojam da toga unutri ima još mnogo.
Ivan Kušan - 100 Najvećih rupa
Obujmila ga je nogama oko struka i okretala svojim čvrstim mišićem njegovo vreteno
u sebi. Sputan svojim smiješnim ponosom bez pokrića, Žilijen je samo mislio o tome
kako se mora pokazati kao muškarac i tako uporno pokušavao pokvariti poklonjene
trenutke prave ljubavi. Zaboravljao je na svoje glavno oružje, lukavu nespretnost, i to
mu je prilično kvarilo ovu beskrajnu sreću.
„Zar je ljubav samo ovo?“ mučio je sebe glupim sumnjama dok mu je Ijepotica pod
njim svojim dugim prstima održavala hrid uspravnom u njezinoj spilji.
Gospođa De Renal, kad bi osjetila da joj njegov pritisak među nogama malko slabi,
prepustila bi se kratkotrajnoj grižnji savjesti, da bi već u idućem trenutku usnama,
dahom, šapatom, prstima i svojim gipkim tijelom ponovo odahnala sve mračne misli
svoga ljubavnika.
„Radim li ja ovo dobro? Nisam li zakazao?“ jedio se i dalje neiskusni seljačić. „Mogu
li još što popraviti? Kažu da to treba okušati u različitim položajima? Kojim? Kako?“
A ona ga je gnjela pod sobom i mazila jezikom iza vrata, čak po dlanovima i između
prstiju na rukama, nastojeći također odagnati u sebi strašnu pomisao na pakao koji
je zacijelo čeka. Gospođa De Renal je užasnuto osjetila kako se gorda stijena u njoj
pretvara u meku humku. Pomakla se unazad i tobože zabrinuto rekla: Zamislite ako
nas moj muž čuje, ubit će me!
Žilijen je zabrinuto izvlačio iz nje ono što je ostalo od njegove strasti. Nije se žurio,
kako bi ostavio dojam da toga unutri ima još mnogo.
Ivan Kušan - 100 Najvećih rupa