EQ- Emocionalna inteligencija i koraci ka osobnom razvoju

s moje tacke gledista mi se cini poprilicno iracionalno ocekivati da nas sem par bliskih osoba razumeju, realno niti mi toliko mnogo razmisljamo o drugim ljudima i pokusavamo da ih svatimo- i drugi ljudi su u istoj poziciji, dovoljno je imati dobru komunikaciju s drugim ljudima u osnovnim stvarima- i to nekad moze odvesti na neki visi nivo, a ne mora- zavisi i od toga koliko provodimo vremena i komuniciramo s tim ljudima
Iz svog ličnog iskustva, sa ovim se ne bih složila.
Osoba sam koja "na prvu loptu" kapira druge ljude i to one koje prvi put vidim u životu. Takođe, ne mora da znači da nas bliske osobe u potpunosti razumeju (ponekad me neka random osoba bolje razume nego osoba koju znam 20+ godina)
Kao što sam navela u ovoj temi, razmišljam o drugim ljudima - one koje sam upoznala, koje usput sretnem u prolazu. Naravno, ne radim to na napadan način, nego čisto iz radoznalosti i beskrajno mi je zanimljivo da ih posmatram iz svoje perspektive.
Najbitnije je otkloniti taj strah koji itekako osetim kod drugih osoba. Neprijatnost koju ljudi osećaju, nepoznanica, zbunjenost idr. se najbolje otklanjaju opuštenim i prijateljskim pristupom koji mora biti u kontinuitetu kako bi se osoba opustila i shvatila da ja kao nepoznata osoba ne želim da je povredim ili nanesem bilo kakvo zlo - i sad se postavlja pitanje: Da li pojedine osobe ograničavaju svoj potencijal u bustovanju EQ iz krajnje iskonskih razloga: strah i nepoverenje?
 
Najbitnije je otkloniti taj strah koji itekako osetim kod drugih osoba. Neprijatnost koju ljudi osećaju, nepoznanica, zbunjenost idr. se najbolje otklanjaju opuštenim i prijateljskim pristupom koji mora biti u kontinuitetu kako bi se osoba opustila i shvatila da ja kao nepoznata osoba ne želim da je povredim ili nanesem bilo kakvo zlo - i sad se postavlja pitanje: Da li pojedine osobe ograničavaju svoj potencijal u bustovanju EQ iz krajnje iskonskih razloga: strah i nepoverenje?
Nisam siguran koji je tacan odgovor ovde, jer mozda ta osoba koja ima nepoverenje prema strancima ili strah ima svoj krug ljudi i s ljudima koje poznaje ima dovoljno interakcije i tu moze uciti, ako je skroz defanzivna i izolovana onda moze biti problem,
takodje treba uzeti u obzir da su neki ljudi vise okrenuti introspekciji i svome svetu ili su introverti, i ne interesuju ih mnogo stranci i povrsna poznanstva- i dosta ljudi pogotovo u kasnijim godinama vise vole druzenje/razgovore s ljudima koji imaju slicne interese i teme, tj neki dugorocniji ljudski odnosi.
 
Nisam siguran koji je tacan odgovor ovde, jer mozda ta osoba koja ima nepoverenje prema strancima ili strah ima svoj krug ljudi i s ljudima koje poznaje ima dovoljno interakcije i tu moze uciti, ako je skroz defanzivna i izolovana onda moze biti problem,
takodje treba uzeti u obzir da su neki ljudi vise okrenuti introspekciji i svome svetu ili su introverti, i ne interesuju ih mnogo stranci i povrsna poznanstva- i dosta ljudi pogotovo u kasnijim godinama vise vole druzenje/razgovore s ljudima koji imaju slicne interese i teme, tj neki dugorocniji ljudski odnosi.
Ovakve teme me u isto vreme dovode do ludila ali moja znatiželja je velika pa volim da diskutujem o ovakvim stvarima, takođe bih želela neki zaključak kako bih stvari stavila na svoje mesto.

Što se tiče druženja u kasnijim godinama, smatram da je to individualna stvar, u zavisnosti od toga kako se čovek oseća - lično sam bila jako društvena osoba u svojim dvadesetim godinama i mlađa, kada su na red došle tridesete - još luđa što se toga tiče.

Sećam se dok sam studirala, govorili su mi na fakultetu da s vremenom prijateljstvo i druženje treba posmatrati kao piramidu: Što si mlađi - imaš više prijatelja, kako stariš - taj deo se sužava i to je predstavljeno kao činjenica.

S tim se ne slažem uopšte i postavila bih još jedno pitanje koje se tiče tvoje teme: Da li savremeni uticaj tehnologije utiče pozitivno ili negativno na EQ?

P. S. Slobodno me ispravi ukoliko moji odgovori nisu u skladu sa temom.
 
Ovakve teme me u isto vreme dovode do ludila ali moja znatiželja je velika pa volim da diskutujem o ovakvim stvarima, takođe bih želela neki zaključak kako bih stvari stavila na svoje mesto.
Pa u velikoj meri sve to zavisi od same osobe, i tu se stvari menjaju kako se licnost menja- tako da u principu tu dosta zavisi od osobe, generalno ljudi su jako drustvena bica i dobro je druziti se- ali opet nekom treba vise nekom manje druzenja i poznanstava..itd..
Ono sto meni odgovara ne mora odgovarati tebi i obrnuto.

Trenutno sam moderator na ekonomiji, posto tamo nije bilo moderatora, a ovde nema potrebe za 2 posto je atmosfera sasvim korektna- tako da ti mogu dati samo licno misljenje, ali siguran sam da ce se Dzudi sloziti- da je tvoje pisanje ne samo u skladu, vec je i vrlo interesantno i vrlo korisno i moderatori se uvek obraduju kad se na temi pojavi takva osoba koja doprinosi diskusiji i potice dialog u vrlo prijatnom, kulturnom i prijateljskom maniru.
 
Pa u velikoj meri sve to zavisi od same osobe, i tu se stvari menjaju kako se licnost menja- tako da u principu tu dosta zavisi od osobe, generalno ljudi su jako drustvena bica i dobro je druziti se- ali opet nekom treba vise nekom manje druzenja i poznanstava..itd..
Ono sto meni odgovara ne mora odgovarati tebi i obrnuto.

Trenutno sam moderator na ekonomiji, posto tamo nije bilo moderatora, a ovde nema potrebe za 2 posto je atmosfera sasvim korektna- tako da ti mogu dati samo licno misljenje, ali siguran sam da ce se Dzudi sloziti- da je tvoje pisanje ne samo u skladu, vec je i vrlo interesantno i vrlo korisno i moderatori se uvek obraduju kad se na temi pojavi takva osoba koja doprinosi diskusiji i potice dialog u vrlo prijatnom, kulturnom i prijateljskom maniru.
Pre svega, zahvaljujem na pozitivnoj potvrdi da se držim teme.

Nekako se spontano postavlja pitanje: "Da li se ljudi menjaju zbog svojih godina i iskustva ili je to posledica eksternih događaja na koje ne mogu da utiču, nevezano za godine?"

Iskreno, ovu temu možemo da produbljujemo do krajnjih granica i stičem utisak da se na neki način vrtimo u krug ali "with a little bit of a twist" svakim odgovorom smo na neki način bliži "rešenju", iako krajnji rezultat je takoreći nepostojeći zbog konstantnih promena koje se dešavaju svaki sekund.

Uhhh - kako bih ja spojila psihologiju, filozofiju, kvantnu fiziku na sve ovo jer je sve tako povezano do granice ludila.
 
@EnigmaGirl Mislim da si odličan diskutant na ovom potforumu i da si skroz ok. 🙂

Ako želiš i imaš vremena otvori temu
"Da li se ljudi menjaju zbog svojih godina i iskustva ili je to posledica eksternih događaja na koje ne mogu da utiču, nevezano za godine?"

Rado ću pisati na toj temi, a verujem i ostali forumaši koji posećuju i učestvuju u diskusijama na Psihologiji.
 
Uhhh - kako bih ja spojila psihologiju, filozofiju, kvantnu fiziku na sve ovo jer je sve tako povezano do granice ludila.
Slobodno mozes spojiti, dobro je temu razmotriti iz sto vise uglova, problem kod skretanja s tema jeste kad ljudi odu u politiku ili nesto sto nema nikakve veze s temom.
"Da li se ljudi menjaju zbog svojih godina i iskustva ili je to posledica eksternih događaja na koje ne mogu da utiču, nevezano za godine?"
Rekao bih i jedno i drugo- vanjski uticaj je uvek bitan, ali i iskustvo i znanje jer s sticanjem znanja i iskustva pozicija i percepcija i perspektiva se menjaju, mozda ne najbolji primer- ali secam se kad sam kao mladji tinejdzer gledao film "Taksista" s De Nirom- i taj lik taksiste me je odusevio do te mere da sam poceo raditi sklekove kao taksista u filmu, nakon nekih 7-8 godina sam cekao 3 ujutro da pogledam taj filmo ponovo i nasao sam se u soku jer mi je taj isti karakter razocarao jer sam svatio da je totalni idiot, ista stvar je bila i u odnosu s stvarnim ljudima neki ljudi i osobine koje su mi bili super su postali idiotski,
neki ljudi s koji sumi bili najbolji prijatelji nakon nekih 10tak godina vise nisam imao zajednickih tema,
tako da se sa iskustvom i znanjem (a samim tim i samom percepcijom i perspektivom) sve menja.
A jos su pre par hiljada godina istocnjacki mudraci govorili kako identitet nije fiksna stvar i da se menja.
 
tako da se sa iskustvom i znanjem (a samim tim i samom percepcijom i perspektivom) sve menja.
A jos su pre par hiljada godina istocnjacki mudraci govorili kako identitet nije fiksna stvar i da se menja.
Slažem se, sve je promenljivo i uvek u pokretu - mi smo svi svesni toga na nekom nivou ali nekako težimo "stabilnosti" koja je potpuno u suprotnosti sa prirodom.
 
Slobodno mozes spojiti, dobro je temu razmotriti iz sto vise uglova, problem kod skretanja s tema jeste kad ljudi odu u politiku ili nesto sto nema nikakve veze s temom.
Zaintrigiralo me nešto vezano za kvantnu fiziku, u pitanju je teorija Super pozicije gde ukratko govori o tome da čestica može biti u više stanja dok je ne posmatramo, i tada njen status postaje definisan.

Slično se ponaša i osoba koja je pod uticajem mnogobrojnih emocija, a teži da ostane pribrana kad su pogledi upereni u nju.

Ovo bi mogli preneti na EQ gde emocije ne moraju biti "jednolične" - osoba može u isto vreme osećati ljubav i ljutnju, sreću i tugu, bukvalno sve u isto vreme.
Ukoliko osoba razume svoju emocionalnu kompleksnot, težiće tome da se posveti svom unutrašnjem svetu, slično kao što posmatrač u kvantnoj fizici koji posmatra i definiše stanje čestice.
 
Ovo bi mogli preneti na EQ gde emocije ne moraju biti "jednolične" - osoba može u isto vreme osećati ljubav i ljutnju, sreću i tugu, bukvalno sve u isto vreme.
Kvantna fizika nije podrucje o kome znam mnogo- no mi mozemo osecati i cesto zaistao osecamo vise emocija u isto vreme- npr osoba moze biti u isto vreme i sretna i nesretna- jer ove dve emocije imaju centar u razlicitim delovima mozga- tako da bi covek osetio blagostanje- on u isto vreme treba biti sretna i ne sme biti nesretna.
 
Da, nekako uvek težimo tome da negativne emocije zamenimo pozitivnim, iako bi svaku emociju do kraja trebalo "ispoštovati" na adekvatan način.
Na emocije treba gledti kao na poruke- ako se osecamo usamljeno onda je poruka da treba da potrazimo drustvo ili da treba da sklopimo nova poznanstva, ako nam je dosadno to znaci da treba da nadjemo nekakvu smislenu aktivnost.

Usput- ljudski mozak radi sa zakasnjenjem od mislim 200-300 milisekundi, koliko mozgu treba da prikupi informacije od cula i skupi ih u jednu celinu (zvuk, dodir, vid)- posto u prirodi bi to zakasnjenje i zakasnjela reakcija predstavljalo opasnost mozak se bavi predvidjanjem sta ce se desiti, npr kad ti neko baci kljuceve mozak predvidi putanju kljuceva i ti ih uhvatis (sama cula bi bila prespora i nikad ne bisamo mogli da uhvatimo kljuceve)- ista stvar je s emocijama- kad se nesto desi- nas mozak pretpostavlja kako cemo se osecati (bazirano na proslim iskustvima)- jedan od primera je zedj- kad smo zedni popijemo casu vode (ili vise) i odmah nakon toga nismo zedni- a iz naucnih istrazivanja znamo da treba oko 15 minuta +/- da se ogranizam hidrira- i onda se postavlja pitanje kako da nam je zedj odmah ugasena?
je kad smo zedni mozak proracuna koliko nam treba vode i onda popijemo toliku kolicinu vode, nakon odredjenog vremena ako kolicina nije bila dovoljna onda cemo opet biti zedni.
Uglavnom, ono sto mi vidimo nije realnost- vec nasa percepcija realnosti, isto bih rekao za emocije- a tu dolazi na red EQ- sto nam je veci EQ nasa percepcija ce biti bolja i to daje odredjenu prednost, jer ce osoba s vecim EQ bolje razumeti svoje osecaje i moci bolje da razluci stvari i sam mozak ce "pamtiti" i buduce emotivne reakcije mogu biti poboljsane mnogo lakse, spekulisem- ali moje misljenje da kognitivno-bihejvioralna terapija i netakognitivna terapija imati mnogo vece sanse za uspeh kod ljudi s visokim EQ.
 
Poslednja izmena:
Nisam siguran koji je tacan odgovor ovde, jer mozda ta osoba koja ima nepoverenje prema strancima ili strah ima svoj krug ljudi i s ljudima koje poznaje ima dovoljno interakcije i tu moze uciti, ako je skroz defanzivna i izolovana onda moze biti problem,
takodje treba uzeti u obzir da su neki ljudi vise okrenuti introspekciji i svome svetu ili su introverti, i ne interesuju ih mnogo stranci i povrsna poznanstva- i dosta ljudi pogotovo u kasnijim godinama vise vole druzenje/razgovore s ljudima koji imaju slicne interese i teme, tj neki dugorocniji ljudski odnosi.
Dobro objašnjeno.
 
Na emocije treba gledti kao na poruke- ako se osecamo usamljeno onda je poruka da treba da potrazimo drustvo ili da treba da sklopimo nova poznanstva, ako nam je dosadno to znaci da treba da nadjemo nekakvu smislenu aktivnost.

Usput- ljudski mozak radi sa zakasnjenjem od mislim 200-300 milisekundi, koliko mozgu treba da prikupi informacije od cula i skupi ih u jednu celinu (zvuk, dodir, vid)- posto u prirodi bi to zakasnjenje i zakasnjela reakcija predstavljalo opasnost mozak se bavi predvidjanjem sta ce se desiti, npr kad ti neko baci kljuceve mozak predvidi putanju kljuceva i ti ih uhvatis (sama cula bi bila prespora i nikad ne bisamo mogli da uhvatimo kljuceve)- ista stvar je s emocijama- kad se nesto desi- nas mozak pretpostavlja kako cemo se osecati (bazirano na proslim iskustvima)- jedan od primera je zedj- kad smo zedni popijemo casu vode (ili vise) i odmah nakon toga nismo zedni- a iz naucnih istrazivanja znamo da treba oko 15 minuta +/- da se ogranizam hidrira- i onda se postavlja pitanje kako da nam je zedj odmah ugasena?
je kad smo zedni mozak proracuna koliko nam treba vode i onda popijemo toliku kolicinu vode, nakon odredjenog vremena ako kolicina nije bila dovoljna onda cemo opet biti zedni.
Uglavnom, ono sto mi vidimo nije realnost- vec nasa percepcija realnosti, isto bih rekao za emocije- a tu dolazi na red EQ- sto nam je veci EQ nasa percepcija ce biti bolja i to daje odredjenu prednost, jer ce osoba s vecim EQ bolje razumeti svoje osecaje i moci bolje da razluci stvari i sam mozak ce "pamtiti" i buduce emotivne reakcije mogu biti poboljsane mnogo lakse, spekulisem- ali moje misljenje da kognitivno-bihejvioralna terapija i netakognitivna terapija imati mnogo vece sanse za uspeh kod ljudi s visokim EQ.
Dopada mi se ovo poređenje sa porukama i na jednom racionalnom nivou, tako i treba da uradimo, međutim, s obzirom da su u pitanju emocije, a one su kao takve vrlo nestabilne i gotovo nemerljive, sam rezultat u nekim slučajevima neće biti u skladu sa našom prvobitnom željom.

Vezano za realnost - kada malo bolje razmisliš, šta je zapravo to?
Kao što si naveo da je to percepcija realnosti a ne sama "realnost" , onda dolazimo do zaključka da je recimo moja percepcija drugačija od tvoje i svako od nas ima svoju sliku o tome.
 
Kvantna fizika nije podrucje o kome znam mnogo- ...
Šta vas zanima iz Kvantne? :D ..
Šalim se malo, mi smo na ETF-u to podrobno učili. I ima slična stvar sa teoremom superpozicije u rešavanju složenih električnih kola ( pa mi je ovo privuklo pozornost).

mislim da ovo nije jasno:
...u pitanju je teorija Super pozicije gde ukratko govori o tome da čestica može biti u više stanja dok je ne posmatramo, i tada njen status postaje definisan.
Slično se ponaša i osoba koja je pod uticajem mnogobrojnih emocija, a teži da ostane pribrana kad su pogledi upereni u nju.
..
Odakle ste to prepisali, ili - kako ste to sročili (kako ste to mislili )? :)
 
Šta vas zanima iz Kvantne? :D ..
Šalim se malo, mi smo na ETF-u to podrobno učili. I ima slična stvar sa teoremom superpozicije u rešavanju složenih električnih kola ( pa mi je ovo privuklo pozornost).

mislim da ovo nije jasno:

Odakle ste to prepisali, ili - kako ste to sročili (kako ste to mislili )? :)
U poslednje vreme čitam dosta teorija iz fizike, naravno ono što je najzanimljivije je Veliki prasak, crne rupe, crvotočine itd.

Imam običaj da kada pročitam nešto, povežem to sa svojim trenutnim razmišljanjima. Tako sam na ovoj temi Psihologija , čitajući neki članak došla do mišljenja da bi "nekako" te dve stvari mogli spojiti:

https://www.bbc.com/future/article/20220105-what-existed-before-the-big-bang

Između ostalog, se u ovom članku spominje i ovo:

"Penrose envisages a sequence of endless new cycles for reasons partly linked to his own preferred interpretation of quantum theory. In quantum mechanics, a physical system exists in a superposition of many different states at the same time, and only "picks one" randomly, when we measure it. For Penrose, each cycle involves random quantum events turning out a different way – meaning each cycle will differ from those before and after it. This is actually good news for experimental physicists, because it might allow us to glimpse the old universe that gave rise to ours through faint traces, or anomalies, in the leftover radiation from the Big Bang seen by the Planck satellite"

S obzirom na to da ste stručnjak u ovoj oblasti, bilo bi zanimljivo Vaše mišljenje o tome da li psihologiju i kvantnu fiziku možemo uopšte spojiti i naći neke dodirne tačke ili sam ja potpuno poludela i podhitno da se prijavim u "Lazu"? 😊
 
U poslednje vreme čitam dosta teorija iz fizike, naravno ono što je najzanimljivije je Veliki prasak, crne rupe, crvotočine itd.

Imam običaj da kada pročitam nešto, povežem to sa svojim trenutnim razmišljanjima. Tako sam na ovoj temi Psihologija , čitajući neki članak došla do mišljenja da bi "nekako" te dve stvari mogli spojiti:

https://www.bbc.com/future/article/20220105-what-existed-before-the-big-bang

Između ostalog, se u ovom članku spominje i ovo:

"Penrose envisages a sequence of endless new cycles for reasons partly linked to his own preferred interpretation of quantum theory. In quantum mechanics, a physical system exists in a superposition of many different states at the same time, and only "picks one" randomly, when we measure it. For Penrose, each cycle involves random quantum events turning out a different way – meaning each cycle will differ from those before and after it. This is actually good news for experimental physicists, because it might allow us to glimpse the old universe that gave rise to ours through faint traces, or anomalies, in the leftover radiation from the Big Bang seen by the Planck satellite"

S obzirom na to da ste stručnjak u ovoj oblasti, bilo bi zanimljivo Vaše mišljenje o tome da li psihologiju i kvantnu fiziku možemo uopšte spojiti i naći neke dodirne tačke ili sam ja potpuno poludela i podhitno da se prijavim u "Lazu"? 😊
Em sam slab iz engleskog, em ne znam psihologiju :fdlan:
 
:think:U kvantnoj fizici se o stanjima čestica, priča i definiše sa matematičkim alatom - teorije verovatnoće.
(na primer: verovatnoća brzine elektrona,.. ).
A mislim da je ta teorija (verovatnoće) dosta prisutna ( i može se skoro uvek slobodno koristiti) i u psihologiji :D .

A, je li ovo prevod vašeg teksta ?
psiho.png
 
:think:U kvantnoj fizici se o stanjima čestica, priča i definiše sa matematičkim alatom - teorije verovatnoće.
(na primer: verovatnoća brzine elektrona,.. ).
A mislim da je ta teorija (verovatnoće) dosta prisutna ( i može se skoro uvek slobodno koristiti) i u psihologiji :D .

A, je li ovo prevod vašeg teksta ?
Pogledajte prilog 1705841
U principu jeste, ako Vam slabo ide engleski, samo Google translate ili još bolje chatgpt.

Ako ste raspoloženi, dajte neki primer povezanosti kvantne fizike i psihologije, bilo bi zanimljivo čuti od strane stručnjaka iz te oblasti 🙂
 

Back
Top