Iscitavajuci sve ovo, ipak sam resila da se ukljucim...
Pocela bih od tekstova Ekatarine u citankama... Ja sam za, naravno, ali ne zato sto sam subjektivna, vec zato sto vidim realne razloge za to... Ako biste po parametrima za proucavanje jednog knjizevnog dela, proucili Milanove tekstove, verujem da bismo se svi slozili da postoje valjani razlozi da se oni nadju u citankama... Ne bih ostavila po strani ni hermeticnost, ni visesmislenost, ni taj mrak i crnilo koje se provlaci i uopste sve bodlerovske motive, cak mislim da su jednako vazni kao i motivi ljubavi, slobode, mira i sta bismo vec sve tamo mogli pronaci... Svi oni upravo i cine to njegovo delo takvim kakvo je, zapravo - cine ga vrednim...
Bez potcenjivanja bilo koga, dobar deo generacije po klupama zeva i kopa nos i kada se rade Andric i Dostojevski, ali za one koji se interesuju za knjizevnost upravo bi ovakvi tekstovi bili osvezenje, jer ne postoji kriticar koji je rekao da "plavi glas iz plave kutije" znaci to i to i tacka, niti postoji takav profesor koji bi na kraju casa mogao da kaze "a pravo znacenje je...", vec postoji mnogo razlicitih misljenja koja na kraju mogu da se uoblice u jedno tumacenje... Licno smatram da bi se isto moglo primeniti na sva dela, ali samim tim sto postoje kritike koje daju tumacenja, malo slobode ima u onom "produzenom citanju"... Ja se na svakom pismenom radujem temi koja mi pruza slobodu razvijanja dalje filozofije, i dok god Milanovi stihovi podsticu kreativnost u tim pismenim zadacima, ne vidim sta ima lose u tome... Moze biti samo pozitivno sto ce se mozda neko raspitati odakle stihovi, pa krenuti u dalja istrazivanja ili sta vec... Rok poezija nije manje vredna samo zato sto je rok poezija... Da Milan nije bio i muzicar, vec samo pesnik, da li bi se onda bunili protiv uvodjenja u citanke ili kako je ovde predlozena sjajna ideja, u lektire...? Kao da i medju ljudima koji inace slusaju ove muzicke pravce postoji takav neki odnos, umesto da smo bas mi ti koji zastupamo stihove koji nam u nekom trenutku mnogo znace... Narodne lirske, koliko i epske pesme su opevane, epske su upravo uz gusle i nastale, pa dosle do svih nas i bile su obelezje te generacije, r'n'r je obelezje neke druge generacije, zasto da ostane negde u cosetu, ako zavredjuje paznju... Zar je poezija propracena muzikom manje vredna?! Vi ljudi onda ne volite muziku... Jedno tezi drugome, ali neretko i samo za sebe dovoljno vredi...
Pomenuli ste "Dervis i smrt", za mene izvrsnu knjigu, ne tako mnogo radnje, ali brdo misli, razmisljanja, razlicitih filozofija i tumacenja zivota, knjiga koja te prosto primorava da razmisljas dalje... mozda je konfuzna i teska za citanje i razumevanje, ali zar to i nije posebna draz jednog dela, kada te podstice da dalje razmisljas o njemu... Ako ti pisac sve kaze, jasno i nekim ustaljenim frazama, ja ne vidim sta od tog dela ja dobijam sem jedne recke na tefteru procitanih knjiga...
Razlicito svi gledamo na ovo, ali zaista ne mislim da je preterivanje, mnogo je pisaca novijeg doba koji su zasluzili da se nadju negde u planu i programu, a po meni je Milan neizostavno medju njima... Ne bih vise da duzim, dosta je vec toga receno...
Sto se tice Iliceve knjige, vec sam postovala svoje razloge "protiv" i to se zasigurno nece menjati, a upravo procitah i govor Lidije Nikolic koja je dala jedan od boljih komentara sta je to sto tu knjigu cini tako losom...
I grozna mi je ta podela na 'firchijevce' i 'ilicevce', mislim da je uvreda za sve clanove Ekatarine koji su se okupili oko jedne zajednicke poruke, a to je ljubav... Uostalom, zar mogu da se mere zasluge jednog i drugog... I grozno mi je to pljuvanje po Firchiju na sve strane, jer da je tako odvratan kao u pricama, ne bi bio toliko postovan od Magi i Milana, prvenstveno, a onda i od ostalih clanova te ekipe... Pustite coveka koji nicim nije zasluzio bilo ciju mrznju na miru, jer ako malo bolje razmislite, on je taj koji je donekle ziveo sa njima i doziveo smrt svih tih njemu bliskih ljudi... Kanite se prica o njegovom licemerju, ako ni jednom niste porazgovarali sa njim, jer bi jedino tada shvatili koliko on jos uvek zivi tu pricu i koliko iskreno veruje u sve to... Nije on kriv ni za Maginu smrt, ni sto je ta prica dozivela takav kraj, on samo pokusava dalje da zivi svoj zivot, i ne moze da se otrgne od toga cega je bio deo, jer je to ostao deo njega... Nije on neko kome treba nase sazaljenje niti moja ili bilo cija odbrana, dovoljno ima dugacak jezik da se sam brani

, ali osetila sam potrebu u celoj ovoj diskusiji napomenem da on ipak zauzima bitno mesto u celoj ovoj prici i nije nikako sasluzio da se stavlja u isti kos sa doticnim gospodinom Ilicem... Zar i on treba da umre, pa tek onda dobije necije postovanje?!?!
Dosta od mene, za sad...
