EKV

  • Začetnik teme Začetnik teme DJM
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
:eek:

Ništa lično, ali meni je ovo nekako... primereno nekim mlađim godinama. :confused:
Ja lično, to sam radila... možda do 16. :confused: Ni do tad. (I na većini tih slika, nisu bili poznati ljudi, već su to prosto bile slike koje su mi se dopadale impresijom koju stvaraju. Nebitno da li je na slici lice ili nešto neživo.) I samo na vratima. Drugde nikad ništa nisam lepila, jer mi je to upropaštavanje nameštaja. I ta vrata sam morala ponovo farbati kad sam sve poskidala, jer ih je selotejp dobro uništio. :roll:

(Kad sam ranije spomenula zagriženost većine ljudi koji ovde pišu, ti si me pitala da li mi deluješ zagriženo, sa skoro 5 banki. Pa, sad definitivno - da. :mrgreen:)

slazem se
 
:eek:

Ništa lično, ali meni je ovo nekako... primereno nekim mlađim godinama. :confused:
Ja lično, to sam radila... možda do 16. :confused: Ni do tad. (I na većini tih slika, nisu bili poznati ljudi, već su to prosto bile slike koje su mi se dopadale impresijom koju stvaraju. Nebitno da li je na slici lice ili nešto neživo.) I samo na vratima. Drugde nikad ništa nisam lepila, jer mi je to upropaštavanje nameštaja. I ta vrata sam morala ponovo farbati kad sam sve poskidala, jer ih je selotejp dobro uništio. :roll:

(Kad sam ranije spomenula zagriženost većine ljudi koji ovde pišu, ti si me pitala da li mi deluješ zagriženo, sa skoro 5 banki. Pa, sad definitivno - da. :mrgreen:)

Ne znam, ja ne dozivljavam ovu sliku kao fotografiju poznate licnosti.

che-guevara1232976553.jpg
 
Mozda neko filosofsko misljenje o tome, da sacekamo, ``najpametnije`` forumase da se oglase u vezi ovog problema:worth::worth::klap::klap::whistling::whistling::rtfm::rtfm::rotf::rotf:
Inace da li bese ili ti bejase, ovo forum o grupi Ekatarina Velika ili sam promasio adresu, po poslednjim postovima rekao bih da sam promasio forum.
Pozdrav svima koji su promasili forum
 
Poslednja izmena:
Sećam se čak i redosleda kako čovek kaže: i Gera,i Milan,i Vd.Ne znam u kom delu.

Dobro te nije mrzelo da preslikavaš dijaloge iz prvog dela.....

1. deo
9: 39 Dragan Papić: Ja sam na nekom od tih žureva sreo nekog tipa koji je govorio neki čudni srpski. Sa engleskim akcentom, onda se uspostavilo da je on Amerikanac. Onda sam ga pitao: „Šta ti radiš ovde“, a on mi je rekao najnormalnije kao nešto smo duvali. Tad mi je rekao: „Ja radim za Ciju“. Onda je on meni rekao: „Diktature sporo padaju, kaže treba sedam, osam godina od smrti diktatora da se to uruši“. Nisam ja to razumeo da govori o Jugoslaviji samo sam zapamtio šta čovek priča. Moguće da u tom menhanizmu rušenja sistema naravno prvo udaraš u tu mladost.
9:54 Goran Vejvoda: Oni su svi popadali i Gera, i Milan i Vd.
10:21 Dragan Papić: Stiže heroin i stiše Sida. Ta kombinacija je u Beogradu bila paklena.

Da svi su oni popadali ali od rušenja sistema, Milan je pao kada je SFRJ raspala ako se ne varam o tome je ovde već bilo reči da ga je to užasno pogodilo, a to se usotalom može videti i u pesmama EKVa sa albuma "Dum Dum" (1991.), "Neko nas posmatra" (1993.) kao i album "Angel's Breath" koji je radio sa Mitrom Subotićem Subom (1995.).

Evo šta mi je Tanja Jovićević u intervjuu odgovorila na pitanje "Kako se seća Milana Mladenovića i ostalih članova EKVa?"
Tanja Jovićević:
Kao prvo Milan je bio čovek je jako voleo da dolazi na svirke i koncerte drugih bendova pogotovo mladih. Mi smo se upoznali na jednom našem koncertu. On je došao na jedan naš koncert koji je bio na Akademiji i od tada je on zapravo postao naš prijatelj. Moj lični prijatelj, ali postao je i prijatelj benda zato što je stalno dolazio u studio gde smo mi snimali drugi album (Igra bojama (1988.)). Pevao je na drugom albumu, svojom voljom. Nije želeo ništa da mu se plati. Nego jednostanvo je želeo da bude deo te priče jer je bilo veoma malo bendova koji su njega mogli da zainteresuju. To je nama bila velika čast. U međuvremenu mi smo postali veoma dobri prijatelji i ja sam se negde odlučila na tu saradnju sa Ekatarinom samo zato što sam se družila sa Milanom. Druge ljude iz benda sam cenila, poštovala i sarađivala sa njima ali nisam bila toliko bliska kao sa Milanom.Zapravo Milan i ja smo došli do te tačke kada je trebalo da snimimo jedan album. Album dueta i ja sam bila strašno predana tome. Međutim desilo se to što se desilo i mogu da kažem da mi je velika čast što sam 80ih sarađivala sa duvačima iz te postave benda sa Ekatarinom, a posle sam nastupala sa Milanom kao njegov prijatelj. To je bila moja lična odluka i nekajem se zato što sam puno naučila od njega. Mislim da to što sam sarađivala na albumima i na koncertima sa njima to je meni donelo prvo dosta nevolje zato što su mi mnogi ljudi to zamerali međutim Milan se prema meni ponašao kao prema nekoj kraljici. Ja sam uvek imala fenomenalan tretman i on se uvek trudio da meni ništa ne fali i puno smo pričali o muzici i puno je tu bilo stvaralačke energije što je meni donelo snage da nastavim dalje. Mogu da kažem da je taj perdio mog života bio ispunjen jako kvalitetnim druženjem i kvalitetnom muzikom. EKV je zapravo tek tada kad je nestao Oktobar trebalo da postane još veći i još veći bend. Nažalost, desio se i rat, desile su se sve te gluposti Milan je otišao u legendu i nekako i dan danas kad izvodim njegove pesme trudim se da me vežu za to vreme koje sam provela u Ekatarini i koje me vežu za Milana kao čoveka i kao prijatelja.
Posle toga ide priča o projektu "Anđeoski prah" koji je spomenut gore (dueti) ali o tome drugom prilikom. Intervju je rađen 02. sep. 2006. pre koncerta "Kruga", tada nažalost kao gost nije bio Teodor Jani.

U subotu 5. Novembra u Beogradu umro je Milan Mladenović i to ne od SIDE već od raka pankreasa koji ga je samleo za nešto više od tri meseca. Bili smo dobri drugari, učenici XI Beogradske gimnazije, osnivači "Limunovog drveta" i "Katarine II", studenti Filološkog fakulteta u Beogradu, muzičari i sve ostalo što vole mladi. Razgovarao sam sa njim pre dve nedelje i on je bio u dobrom raspoloženju, ako je za utehu, ali neke stvari su jednostavno, iznad ljudskih moći...Neka mu je slava i hvala...

Dragomir "Gagi" Mihailović, San Francisco, USA. (Novembar 1994.) http://solair.eunet.yu/~gabriel/glavna.htm - na ovoj web stranici nalazi se i 13 intervjua vezanih za EKVa. Kažem vezanih jer se nalazi intervju sa Canetom koji se nalazi u knjizi "Dečka iz vode" kao i intervju sa Kojom ali ipak većina su intervjui sa Milanom, Magi, Bojanom i ostalim članovima EKVa.

P.S.
Dobro te nije mrzelo da preslikavaš dijaloge iz prvog dela....
kad je EKV u pitanju ništa me ne mrzi samo je pitanje vremena koliko ga imam.
 
Poslednja izmena:
Odakle nama pravo da raspravljamo o tome?(ko se drogirao, da li se drogirao, koliko dugo se drogirao, zasto se drogirao, i tako do besvesti?:roll:) Ako je neko poznat siroj javnosti ili kako se to, odvratno, kaze javna licnost, ne znaci da je javno dobro, pa da svako moze da ga razvlaci kako mu padne na pamet.:roll: To, da li se neko drogira je samo njegova stvar, sve dok ne pocne da promovise svoju naviku kao dobru, a koliko znam oni to nisu radili. Kako je narkomanija bolest zavisnosti, zar ne mislite da je degutantno raspravljati o necijoj bolesti? Drogirali su se, pa sta, to je njihova stvar i njihov izbor. Ako se nekome svidja njihova muzika, neka je slusa, ako se nekome ne svidja neka ne slusa, to je, bar jednostavno. Pa, Morison se klatio mrtav pijan i drogiran na sceni, pa je bio najbolji izvodjac, sa najboljim tekstovima, bar meni.(mislim od onih koji nisu sa naseg govornog podrucja). Sta sad, treba da kazemo: "Ma, on je bio opterecen alkoholom, drogom, zanimala ga je ezoterija i to je to. Nema veze kako je pevao i kakve je tekstove pisao."

Ako je neko poznat siroj javnosti ili kako se to, odvratno, kaze javna licnost, ne znaci da je javno dobro, pa da svako moze da ga razvlaci kako mu padne na pamet.:roll: To, da li se neko drogira je samo njegova stvar, sve dok ne pocne da promovise svoju naviku kao dobru, a koliko znam oni to nisu radili. Kako je narkomanija bolest zavisnosti, zar ne mislite da je degutantno raspravljati o necijoj bolesti? Drogirali su se, pa sta, to je njihova stvar i njihov izbor. Ako se nekome svidja njihova muzika, neka je slusa, ako se nekome ne svidja neka ne slusa, to je, bar jednostavno.
sve se ja tu slažem sa tobom, ali živimo u društvu gde se narkomanija ne leči naučnim metodama već 25 puta lopatom po turu i pesnicom u glavu. Živimo u društvu gde su narkomani anatemisani umesto da sistem funkcionište tako da im pomogne da se izleče. Sistem je takav da su osobe obolele od AIDSa anatemisane, a društvo strogo patrijahalno i veoma tradicionalno i strogo podležno predrasudama i tradicionalnim normama. Zato nažalost kad god krene priča o Milanovom stvaralaštvu naćiće se neko ko će da postavi pitanje narkomanije što je veoma žalosno. Takođe se u potpunosti slažem sa tobom kad kažeš da u pesmama EKVa nema promocije narkotika ali imaš mozgove poput debelog koji će pozivajući se na Magi pokušati da dokažu baš suprotno pa iz tog razloga i nastaju ta glupa pitanja. Umalo da zaboravim da kažem da je tome veoma doprinela knjige a. ilića kao i analize tekstova pri kojoj se on poziva na Margitu, a gde ukratko po iliću koji se poziva na Magi analiza glasi:

Posebno su bizarne navodne Margitine interpretacije pesama EKV-a koje, gotovo bez izuzetka, govore o narkomaniji. Pa tako Margita priča, a Aleksandar zapisuje:
* Treba da se čisti govori o, je li, heroinu;
* Vrt i stihovi: „Samo rade i samo beže i sve im je teže“ o sve većoj potrebi narkomana za heroinom;
* Kad krenem ka je njena pesma o sastanku s dilerom;
* Radostan dan je Milanova pesma u kojoj on kaže kako je lepo biti čist;
* Aut govori o devojci koja pod dejstvom heroina hoda kroz grad i misli da je najpametnija;
* Jesen je dolazak kriziranja;
* Oči boje meda preko stiha: „The torture never stop“ govore o teškom životu pod heroinom; „Ja sam dečak iz vode“ objašnjava narkomana koji krizira i kupa se u znoju; „Imam trag pod levom miškom“ poslednji ubod heroinske igle;
* Zaboravi ovaj grad o otuđenju narkomana;
* Tattoo o skrivanju od spoljnog sveta u momentima krize;
* Hodaj je o heroinskoj sluđenosti;
* Ruke o delovima tela koje narkoman uvek krije;
* „Beli hodnik i beli sto“ iz Modro i zeleno su heroin, a ruke iz stiha te pesme: „Pleteš ruke od morskih trava“ su vene;
* To sam ja o heroinu kom se uvek oprašta;
* „Koža i čelik“ iz Olovnih godina jasno o čemu;
* kao i I`ve always loved you;
* nema potrebe objašnjavati Ti si sav moj bol („Svetla se pale, tinja želja u tebi“, kaže Magi, „govori da je droga počela da deluje“);
* za Kao da je bilo nekad kaže da je u pitanju „umor koji se javlja od višenedeljnog drogiranja“;
* a u Umoru, naravno, nije reč o klasičnom umoru;
* za Novac u rukama Magi kaže da EKV „takvih pesama ima malo i u njima droga nije u prvom planu“;
* zato je tu već Stvaran svet oko mene, koji „najbolje opisuje našu situaciju“. „Pušten s lanca i lakši od vode“ je slika slobode bez heroina, „zatvaram oči, gledam unutra“ govori da kreće stondiranje;
* za Sobu Margita kaže, a Ilić zapisuje, da slika: „U praznoj sobi nema vrata i tragovi zuba na prstima“ opisuje organizam kome je potreban heroin;
* „Pojeli svako zrno i ispili sve do kapi“ u Iznad grada znači da smo svu drogu uneli u organizam, „suve usne su stanje izbezumljenosti neposredno posle uzimanja droge, jedra su malje na grudima, što znači da sedimo pogureni duvamo“;
* za Srce je Milana inspirisala Margitina izjava da se više neće drogirati;
* „Zamoliću sunce da otopi ljubav“ u pesmi Sinhro označava sveću ispod kašike koja topi heroin;
* Nisam mislio na to je Margitina pesma, a „gledam tamnu vodu jezera, pesak na dnu“ je heroin smešten u kašiku;
* za Samo par godina za nas kaže da govori o kraju EKV-a, a da su kritičarske interpretacije o pesmi kao preteči ratova smešne, „igračke“ su igle, „sve one igre na sreću“ je uzimanje heroina, „da li znaš kako želim da te nađem, da li znam šta trebam da znam“ po Margiti simbolizuje želju za znate već čim;
* Amerika govori o zemlji koja kontroliše kompletan protok droge, „i gore i dole i levo i desno u meni“ opisuje ubode iglom;
* „Neću da kopam po đubrištu sreće, ne bih da zaprljam ruke“ u Dum dum „predstavlja heorin i krv posle uzimanja opijata“;
* „Ljubav si prodala za kratko vreme“ u pesmi Hladan govori o kratkom trajanju fiksa;
* „Bolje da nisam saznao“ u Odgovoru o danu kad VD odlazi lekaru i saznaje da je HIV pozitivan, a nastavak bolesti i dolazak smrti je: „Seti se s kim si seti se gde“ u Just Let Me Play…

Itd...

Pri tom mi je zanimljivo i to kako se moglo "medijski zataškati" kad je 1994. jedna od zlatnih godina (ironično rečeno) vladavine miloševića, a njemu i njegovim pajtosima sigurno bi bilo u interesu da objave da im je protivnik umro od heriona ali nisu imali na osnovu čega. Milan je imao sve simptome raka pankreasa. Bol u stomaku (Budva), izgledao je kao da je imao žuticu (potražiću tačan deo filma pa ću javiti još detalja ako je potrebno)...

http://www.stetoskop.info/Rak-pankreasa-Karcinom-gusterace--616-c37-sickness.htm

http://www.ncrc.ac.rs/strane/rakpankreasa.htm .

Adenokarcinom pankreasa je zaista podmukla bolest, jer se u trenutku postavljanja dijagnoze oko 85-90% pacijenata bolest već proširila, bilo lokalno i regionalno, bilo metastatski. Čak i kod onog malog broja bolesnika, gde se bolest otkrije u stadijumu kada je lokalizovana samo na pankreas, prognoza je loša, omogućavajući duže preživljavanje samo kod oko 20% operisanih. Prvi simptomi, kod većine bolesnika, su bol u trbuhu, često pojasnog tipa, i znatni, brzi gubitak u težini. Bol u gornjim partijama trbuha je obično jak, slabi pri naginjanju napred. Pregledom pacijenta može se naći bolna osetljivost u trbuhu, uvećanje jetre, neretko žutilo kože i beonjača ( nalgo nastala, ova opstruktivna žutica može biti znak tumora glave pankreasa ili okolnih žučnih struktura). U kliničkoj slici može, medjutim, postojati samo jedan ili dva od ovih simptoma i znakova.
- Kod Milana bolset je otkrivena veoma kasno,a njeno pojavljivanje objašnjava "znatni gubitak u težini" na osnovu čega se neki pozivaju na narkomaniju. Milan je sagoreo u vihoru rata na prostorima bivše SFRJ, a ogroman stres je jedan od jačih uzročnika kancera (postoje i drugi uzroci ali mislim da je ovaj najznačajniji kad je Milan u pitanju), ako opet se vraćam na to da ga je veoma pogodio raspad SFRJ i patnja ljudi u vihoru rata (kao i Milanova lična patnja i ljudi iz njegovog okruženja) pri raspadu SFRJ (u tom smislu koristim termin raspad SFRJ ne toliko država koliko patnja ljudi koji žive u toj državi).
Srbija je danas jedna od zemlja u Evropi gde je smrtnost od kancera u veoma velikom procentu za savremeno društvo (ako je potrebno pronaćiću tačan procenat). Za mene je pravo pitanja. Zbog čega nema prave strategije u borbi protiv kancera?
 
Poslednja izmena:
:eek:

Ništa lično, ali meni je ovo nekako... primereno nekim mlađim godinama. :confused:
Ja lično, to sam radila... možda do 16. :confused: Ni do tad. (I na većini tih slika, nisu bili poznati ljudi, već su to prosto bile slike koje su mi se dopadale impresijom koju stvaraju. Nebitno da li je na slici lice ili nešto neživo.) I samo na vratima. Drugde nikad ništa nisam lepila, jer mi je to upropaštavanje nameštaja. I ta vrata sam morala ponovo farbati kad sam sve poskidala, jer ih je selotejp dobro uništio. :roll:

(Kad sam ranije spomenula zagriženost većine ljudi koji ovde pišu, ti si me pitala da li mi deluješ zagriženo, sa skoro 5 banki. Pa, sad definitivno - da. :mrgreen:)
Ovo što pišem takođe je samo moj lični stav i takođe nema ništa lično ni sa kim sa foruma.
Moj stav je da nikog ne treba ograničavati sve dogod taj svojim ponašanjem ne ugrožava bilo koga drugog. Zato su mi norme (pisane ili ne (zakoni i tradicija)) jedino nužne da regulišu kad dolazi do ugrožavanja slobode drugog.
Stoga pošto lepljenje postera po svom stanu ne ugrožva nikog po meni je to sasvim OK ako to datoj osobi prija (to je ovaj konkretan slučaj), a koliko znam zalepljeni poster nikog nije povredio niti je ikoga ubio. Ko voli nek izvoli. Mene lično to nikad nije privlačilo pa zato ni nemam niti sam imao zalepljene postere, ali mi takođe nikad nije smetalo kad odem kod druga ili drugarice koji umesto tapeta imaju postere (malo da se našalim nije u tolikoj meri ali ih imaju dosta).
Kod mene se "zagriženost" ogleda u drugom smislu, mislim da ću ići na koncerte sve dok budem bio u stanju da idem. To je jednostavno deo moje ličnosti, a time nikog ne ugrožavam i stoga mi je glupo da me guše raznorazne norme.


To su Milan, Vd i Koja sjajno opevali u pesmi Mali čovek.
Šarlo akrobata- Mali čovek

Mali čovek želi preko crte
Preko crte želi ali ne sme
Njega guše propisane norme
Preko crte njegovo je mesto

Mali čovek želi preko crte
Preko crte želi ali ne sme
Preko crte želi ali ne sme
Mali covek želi preko crte


P.S. Pri tom nije loše ni držati se normi (u određenim stvarima, a u ovom slučaju to su posteri) ako mi to osećamo da je ispravno jer i to je deo naše individualnosti koju takođe ne treba sputavati kao što ne treba sputavati ni one koij se ne drže normi koje ne ugrožavaju nikoga.
 
Poslednja izmena:
Šarlo akrobata- Mali čovek

Mali čovek želi preko crte
Preko crte želi ali ne sme
Njega guše propisane norme
Preko crte njegovo je mesto

Mali čovek želi preko crte
Preko crte želi ali ne sme
Preko crte želi ali ne sme
Mali covek želi preko crte

Unutar pesme Mali čovek opevano je stanje čoveka koji želi nešto da uradi ali ga guše "propisane norme" tj. zakoni (koji kasne sa vremenom u kom se nalaze), ali on ima težnju da pomeri te zakone jer je njegvo mesto "preko crte" tj. preko te granice zakona u modernom društvu koje se stalno menja i koje je uvek dinamično. Uostalom i sam Šarlo je sa svojom kontrolisanom bukom prešao "preko crte" i time napravio muzičku revoluciju na tadašnjoj rock sceni.
 
Poslednja izmena:
:eek:

Ništa lično, ali meni je ovo nekako... primereno nekim mlađim godinama. :confused:
Ja lično, to sam radila... možda do 16. :confused: Ni do tad. (I na većini tih slika, nisu bili poznati ljudi, već su to prosto bile slike koje su mi se dopadale impresijom koju stvaraju. Nebitno da li je na slici lice ili nešto neživo.) I samo na vratima. Drugde nikad ništa nisam lepila, jer mi je to upropaštavanje nameštaja. I ta vrata sam morala ponovo farbati kad sam sve poskidala, jer ih je selotejp dobro uništio. :roll:

(Kad sam ranije spomenula zagriženost većine ljudi koji ovde pišu, ti si me pitala da li mi deluješ zagriženo, sa skoro 5 banki. Pa, sad definitivno - da. :mrgreen:)
1. Не брини, имам ја и уметничке слике. По зидовима. И икону породичног свеца). :roll:
2. Шта ти смета моја загриженост? :roll: (Ако је уопште загриженост права реч :think:).
3.Склона си клишеима и стереотипима.
 
Posebno su bizarne navodne Margitine interpretacije pesama EKV-a koje, gotovo bez izuzetka, govore o narkomaniji. Pa tako Margita priča, a Aleksandar zapisuje:
* Treba da se čisti govori o, je li, heroinu;
* Vrt i stihovi: „Samo rade i samo beže i sve im je teže“ o sve većoj potrebi narkomana za heroinom;
* Kad krenem ka je njena pesma o sastanku s dilerom;
* Radostan dan je Milanova pesma u kojoj on kaže kako je lepo biti čist;
* Aut govori o devojci koja pod dejstvom heroina hoda kroz grad i misli da je najpametnija;
* Jesen je dolazak kriziranja;
* Oči boje meda preko stiha: „The torture never stop“ govore o teškom životu pod heroinom; „Ja sam dečak iz vode“ objašnjava narkomana koji krizira i kupa se u znoju; „Imam trag pod levom miškom“ poslednji ubod heroinske igle;
* Zaboravi ovaj grad o otuđenju narkomana;
* Tattoo o skrivanju od spoljnog sveta u momentima krize;
* Hodaj je o heroinskoj sluđenosti;
* Ruke o delovima tela koje narkoman uvek krije;
* „Beli hodnik i beli sto“ iz Modro i zeleno su heroin, a ruke iz stiha te pesme: „Pleteš ruke od morskih trava“ su vene;
* To sam ja o heroinu kom se uvek oprašta;
* „Koža i čelik“ iz Olovnih godina jasno o čemu;
* kao i I`ve always loved you;
* nema potrebe objašnjavati Ti si sav moj bol („Svetla se pale, tinja želja u tebi“, kaže Magi, „govori da je droga počela da deluje“);
* za Kao da je bilo nekad kaže da je u pitanju „umor koji se javlja od višenedeljnog drogiranja“;
* a u Umoru, naravno, nije reč o klasičnom umoru;
* za Novac u rukama Magi kaže da EKV „takvih pesama ima malo i u njima droga nije u prvom planu“;
* zato je tu već Stvaran svet oko mene, koji „najbolje opisuje našu situaciju“. „Pušten s lanca i lakši od vode“ je slika slobode bez heroina, „zatvaram oči, gledam unutra“ govori da kreće stondiranje;
* za Sobu Margita kaže, a Ilić zapisuje, da slika: „U praznoj sobi nema vrata i tragovi zuba na prstima“ opisuje organizam kome je potreban heroin;
* „Pojeli svako zrno i ispili sve do kapi“ u Iznad grada znači da smo svu drogu uneli u organizam, „suve usne su stanje izbezumljenosti neposredno posle uzimanja droge, jedra su malje na grudima, što znači da sedimo pogureni duvamo“;
* za Srce je Milana inspirisala Margitina izjava da se više neće drogirati;
* „Zamoliću sunce da otopi ljubav“ u pesmi Sinhro označava sveću ispod kašike koja topi heroin;
* Nisam mislio na to je Margitina pesma, a „gledam tamnu vodu jezera, pesak na dnu“ je heroin smešten u kašiku;
* za Samo par godina za nas kaže da govori o kraju EKV-a, a da su kritičarske interpretacije o pesmi kao preteči ratova smešne, „igračke“ su igle, „sve one igre na sreću“ je uzimanje heroina, „da li znaš kako želim da te nađem, da li znam šta trebam da znam“ po Margiti simbolizuje želju za znate već čim;
* Amerika govori o zemlji koja kontroliše kompletan protok droge, „i gore i dole i levo i desno u meni“ opisuje ubode iglom;
* „Neću da kopam po đubrištu sreće, ne bih da zaprljam ruke“ u Dum dum „predstavlja heorin i krv posle uzimanja opijata“;
* „Ljubav si prodala za kratko vreme“ u pesmi Hladan govori o kratkom trajanju fiksa;
* „Bolje da nisam saznao“ u Odgovoru o danu kad VD odlazi lekaru i saznaje da je HIV pozitivan, a nastavak bolesti i dolazak smrti je: „Seti se s kim si seti se gde“ u Just Let Me Play…
Рекла сам већ неколико пута, али није на одмет поновити:
Ово је веома натегнуто, а у неким моментима и смешно колико је на силу бога покушај да се по сваку цену углави то тумачење.
Рекох, тако би се, уз мало труда и маште, заправо могло протумачити и сваку другу песму, од Пиндара до данашњих дана. :roll:
 
1. Не брини, имам ја и уметничке слике. По зидовима. И икону породичног свеца. :roll:

Pa to tek ne ide i nije estetski. Izlepljeni ormani i vrata, i umetničke slike i ikone po zidovima. :eek:

2. Шта ти смета моја загриженост? :roll: (Ако је уопште загриженост права реч :think:).

A gde sam napisala da mi smeta? :confused: Samo sam sad odgovorila na pitanje koje si mi ti onomad postavila.

3. Склона си клишеима и стереотипима.

Ako si ti u redu sa tim što radiš/voliš, nema potrebe da peckaš ako ja kažem da je meni čudno. :confused:
 
Pa to tek ne ide i nije estetski. Izlepljeni ormani i vrata, i umetničke slike i ikone po zidovima. :eek:
Не можеш судити да ли нешто "не иде" док не видиш конкретно. С друге стране, то је ионако субјективни доживљај, шта "иде", а шта не.
A gde sam napisala da mi smeta? :confused: Samo sam sad odgovorila na pitanje koje si mi ti onomad postavila.
Добро, можда ја погрешно схватам значење овог смајлија: :mrgreen: ? :roll:

Ako si ti u redu sa tim što radiš/voliš, nema potrebe da peckaš ako ja kažem da je meni čudno. :confused:
Наравно да сам у реду с тим, иначе не бих тако ни "аранжирала" свој стан, али пецкам само зато што - одговарам истом мером. ;)
 
Ne znam, ja ne dozivljavam ovu sliku kao fotografiju poznate licnosti.

che-guevara1232976553.jpg

Mislim da se nismo razumeli. Che je veoma dobro poznata licnost. Ali ovo je (za mene makar) umetnicko delo... Fotografiju poznate licnosti vise vezujem za casopis Huper ili nesto slicno.
U potpunosti se slažem, to je Pop-art (pravac primenjene umetnosti) čiji je začetnik Andy Warhol koji je radio omote kao svedski poznatim rock bendovima, a slika je uvećana se plejade slika od Che-a .

andy-warhol-che-guevara.jpg


Najpoznatija slika tog tipa jeste slika Merlin Monro urađena u tom stilu ima je na netu i lako se nalazi pa je neću kačiti.
Uostalom svi omati albuma EKVa su Pop-art i nastavak toga što je započeo Andy Warhol smo naravno na način koji je najviše odgovarao njima.

ekatarinavelika2yr1.jpg
- pozadina omota albuma "EKV"
y194194125880557191_0.jpg
- pozadina albuma "Dum dum", ovde je očigledniji Pop-art u odnosu na primer ispod (već sam naznačio da je omot EKVa prilagođen njima)

stickyfingers.jpg

35-1.jpg
- Warholovi omoti za The Rolling Stones-e
 
Poslednja izmena:
Evo pogledah upravo "Tajvansku kanastu", pa mi se javi potreba da vam se svima zahvalim što mjesecima/godinama održavate i dobre i loše diskusije na ovoj temi o EKV-u. Zadovoljstvo vas je čitati. :zag:

I da, Magi je zaista prelijepa u ovom filmu, a srce mi je jače zalupalo kad sam čuo prve taktove Tatua. :heart:
 
@Milunka, zasto ti pise buduca legenda kad ti to vec jesi? :-)
Inace ja imam dva postera u sobi, ekv i neku decu. A po ormaru imam neke slicice iz novina jednog pevaca kog obozavam i nije to nikakvo stvaranje idola. Jednostavno mi je lepsi dan kad to vidim. Idol je kad zelis da budes kao neko. Ja to ne zelim, jednostavno ih volim
 
Grad - Ekv
Da li jos uvek negde postoji trag
Po beskrajnoj traci sivog metalnog tla,
Licem ka vetru,
Sa vetrom uz lice?

Da li jos uvek negde postoji znak,
Kameni vrh sa koga dopire glas
Kamen po kamen!
Korak po korak!

Kazu da ipak negde postoji grad,
Pod zastavom kise iznad krovova
Otvoren grad
Otvoren grad

U koritu reke citam otisku ruku,
Pruzam rosu sa dlana, vreme prelaska vode
Kljuc rastanka!
Kljuc rastanka.

Vetar dise gde hoce i glas njegov cujem
Odakle je, ne znam, ni gde mu je kraj
Tvoj dah kuda ide, dal' meni se javlja
Ko zna, zna


Sta mislite o ovoj pesmi? Juce mi pade na pamet da je to jedina pesma koju nikada nisam slusala(mozda sam je jednom cula). :confused:
 
Odlicna pesma. Jedna od mojih omiljenih.
U proseku je slusam par puta nedeljno
sa obzirom da mi se u poslednje vreme
u winampu smenjuje samo Ekv i Janis Joplin.
Bez albuma " S' vetrom uz lice" i "Par godina za nas"
ne mogu da zamislim svoje zivljenje.
Uostalom, sta bi mi sada radili da nije nekad, negde
postojao jedan Ekv-e, koji ce uvek kroz nas trajati.
Kao sto neko rece: Milan, Magi i ostala druzina u citanke...
 
Poslednja izmena:
Grad - Ekv
Da li jos uvek negde postoji trag
Po beskrajnoj traci sivog metalnog tla,
Licem ka vetru,
Sa vetrom uz lice?

Da li jos uvek negde postoji znak,
Kameni vrh sa koga dopire glas
Kamen po kamen!
Korak po korak!

Kazu da ipak negde postoji grad,
Pod zastavom kise iznad krovova
Otvoren grad
Otvoren grad

U koritu reke citam otisku ruku,
Pruzam rosu sa dlana, vreme prelaska vode
Kljuc rastanka!
Kljuc rastanka.

Vetar dise gde hoce i glas njegov cujem
Odakle je, ne znam, ni gde mu je kraj
Tvoj dah kuda ide, dal' meni se javlja
Ko zna, zna


Sta mislite o ovoj pesmi? Juce mi pade na pamet da je to jedina pesma koju nikada nisam slusala(mozda sam je jednom cula). :confused:

Uh,mnogo volim ovo......A jedina koju gotovo nikad ne slusam je Hladan....nekako mi je iritantna mnogo....

a sad mi tako lezi Soba.....I onaj deo kad izgovara "u praznoj sobi necije stvari,prljava ljubav u mrljama."....samo to slusam.
 

Back
Top