EKV

  • Začetnik teme Začetnik teme DJM
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Grad - Ekv
Da li jos uvek negde postoji trag
Po beskrajnoj traci sivog metalnog tla,
Licem ka vetru,
Sa vetrom uz lice?

Da li jos uvek negde postoji znak,
Kameni vrh sa koga dopire glas
Kamen po kamen!
Korak po korak!

Kazu da ipak negde postoji grad,
Pod zastavom kise iznad krovova
Otvoren grad
Otvoren grad

U koritu reke citam otisku ruku,
Pruzam rosu sa dlana, vreme prelaska vode
Kljuc rastanka!
Kljuc rastanka.

Vetar dise gde hoce i glas njegov cujem
Odakle je, ne znam, ni gde mu je kraj
Tvoj dah kuda ide, dal' meni se javlja
Ko zna, zna


Sta mislite o ovoj pesmi? Juce mi pade na pamet da je to jedina pesma koju nikada nisam slusala(mozda sam je jednom cula). :confused:

Ja nijednom nisam odslušala do kraja I`ve always loved you. :neutral: Ali nijednom. A započela sam nekoliko puta. Pesma mi je iritirajuća i... dernjatorska do bola. :neutral:
I mnogim pesmama ne znam tekst napamet. :neutral:
I dolazim do saznanja da je ono što mi se najviše dopada kad je u pitanju EKV - muzika. Pa Milanov vokal.
 
Baš sad razmišljam.....ne mogu da verujem da postoji bend sa toliko kvalitetnih pesama da ne mogu da izdvojim npr. top 5 ili top 10.......

Ja ni od jednog muzičara kog volim da slušam, ne mogu da izdvojim top 5, 10 pesama...:confused:
Prosto jer mi je to premalo pesama za izdvojiti. Ograničavajuće. A tek ne mogu da izdvojim 1 omiljenu pesmu. :confused:
Kad nekog volim, dopada mi se njegov kompletan rad. Neka pesma manje, neka više, ali nikad ne mogu da izdvojim nekoliko omiljenih. :confused:
Taj "problem" generalno imam... "omiljeni film", "omiljena knjiga", "omiljeni pisac"... Odgovori na ta pitanja su mi prava muka. :mrgreen:
 
Tako jednom mene drug pitao omiljene pesme od Azre ili nebitno koga već
i ja krenem da pričam i nabrojim 15 i on mi kaže kako sam prevalila broj...:lol:
Prosto to ne volim da radim.
Uvek se setim još neke i još neke koja me je fascinirala.:D
 
89ebu08.jpg

Koliko je ljudi na ovoj slici...
Ne mogu da zamislim koncert domaceg benda koji bi skupio toliko ljudi danas.

Nažalost, istina.

Najviše paznje dajem njihovim tekstovima:Dolce Vita, Iznad grada.. (i dalje), onda muzici .

Prvo tekstovi, a ni muzika ne zaostaje...
Pusticu glas iz grlaaaaaaa...

Ne samo da nije zamislivo videti toliki broj ljudi na rock koncertu domaćeg benda. Već danas je nezamislivo videti takv bend koji će sa svojom energijom dati sebe na pravi i iskren način bez ikakvog foliranja od prve do posednje sekude koncerta, od prve do poslednje note, od prvog do poslednjeg takta. Tu mislim na to da bend živi ili moža bolje rečeno proživljava ono što svira i peva jednostavno rečeno izvodi na bini pred svojom publikom i sve to stvara bez ikakvog kompromisa uz puno muke, truda i početnog odbijanja od strane izdavača kao i ne prihvatanje od strane publike (koja dolazi kasnije) ("...Licem ka vetru/Sa vetrom uz lice...Kamen po kamen/Korak po korak"), a može se reći i sabotiranja (mislim na zavlačenje Katarine II od strane PGPa i takoreći prinudni prelazak u ZKP RTLJ). Danas nažalost nema takvih mladih bendova (stari nažalost nemaju tu snagu da privuku veliki broj mladih, čast izuzecima (mislim na mlade ljude koji slušaju dobar zvuk) ) koji su spremni da provedu sate i sate radeći na svojim pesmama da bi njihov krajnji produkt bio kombinacija sjajnih tekstova, sjajne muzike (govorim o genijalnom spoju svih instrumenata u EKVu), sjajnog glasa i osećanja gde se sve to odrazi u neponovljivoj energiji koja se snimi u studiju, a potom se promoviše na neponovljivim nastupima (mislim i na najmanji nastup EKVa i na najveći jer svaki ima svoju draž), a potom se o njoj priča godinama po njenom fizičkom nestanku (mislim na fizički nestanak Milana, Magi, Vda, Bojana i Sube). Pri tom još jedan važan element je to da su svi članovi benda bili potpuno različitog senzibiliteta ali da su bili okupljeni oko zajedničke ideje i zajedničkog cilja, a za to je bilo potrebno neverovatno veliko prijateljstvo, ogromna tolerancija i prevelika ljubav prema muzici i umetnosti uopšte da bi se stvorila takva atmosfera da nastane ono što sam prethodno naveo.

Ova slika (govorim i u prenesenom značenju kao i u bukvalnom) je produkt tog rada i ne samo ta slika već i mnoge druge slike koje su sačuvane ili su nestale u krvavom vihoru devedesetih. Gde je sve išlo ka tome da do kraja uništi kvalitet. Da ga sare do kraja sa svojim kvazi-gdoinama kulture, sa svojim cecama, jecama i ostalom šund i kič bagrom koja je danas stigla do toga da je turbo idol mladih koji ne zaslužuje da mu se pomene ime uzeo stih i naslov čuvene Milanove pesme "Oči boje meda".

Međutim nisu u tom zlu uspeli baš zahvaljujući EKVu i njihovom tragu. Milan je u Šarlu pevao "nikad neću uzor dostići", a danas je on uzor nekim mladim ljudima (u koje ubrajam i sebe (uzor je osoba na od koju ne idealizujemo već gledamo da se ugledamo na njene pozitivne osobine i uzora ima više u životu među, ali uzor nije autoritet kao idelo već kao što rekoh konkretna osoba ili osobe sa svim svojim vrlinama i manam), (u mom slučaju ima više od dve osobe, a u avatru držim dve javne osobe koji su mi uzori sa našeg podnevlja, ali o tome drugom prilikom)), a takođe je u svojoj pesmi poručio "ostavi trag", a njegov trag kao i trag ljudi oko njega ostaće upamćen sve dok žive i rade ljudi koji imaju ljubav u sebi i koji su spremni tu svoju ljubav da dele sa drugima, ali i dok žive ljudi koji ne mogu mirno da gledaju patnje ljudi oko sebe baš iz te ljubavi prema ljudima već glasno podižu glas protiv zla i nepravde, protiv svog Weltschmertz-a. To što su Vd, Milan, Bojan, Magi i Suba sa svojim prijateljima osećali i prenosili nam u vidu sjajne umetnosti jeste ono što nas i dan danas sve povezuje kad izgovorimo (u ovom slučaju otkucamo) tri čarobna slova "E", "K", "V".

Napomena 1: Kod Sube sam namerno napravio logičku grešku obzirom da on nikad nije bio član EKVa ali je bio sjajan Milanov prijatelj i saradnik na predivnom Milanovom muzičkom izdanju Angel's Breath,a takođe mislim i na ranije MIlanovo gostovanje kod Sube i njegovog projekta Rex Ilusivii (pseudonim pod kojim je Suba počeo svoje javne nastupe).

Napomena 2: Zahvaljujem se svima koji ste napisali ove komentare kao i osobi (muškarcu ili ženi) iz publike sa slike koja drži sliku srca koa simbola ljubavi.
 
Poslednja izmena:
Ja ni od jednog muzičara kog volim da slušam, ne mogu da izdvojim top 5, 10 pesama...:confused:
Prosto jer mi je to premalo pesama za izdvojiti. Ograničavajuće. A tek ne mogu da izdvojim 1 omiljenu pesmu. :confused:
Kad nekog volim, dopada mi se njegov kompletan rad. Neka pesma manje, neka više, ali nikad ne mogu da izdvojim nekoliko omiljenih. :confused:
Taj "problem" generalno imam... "omiljeni film", "omiljena knjiga", "omiljeni pisac"... Odgovori na ta pitanja su mi prava muka. :mrgreen:
U potpunosti se slažem, zašto ograničavati stvari čak i kad su nam one omiljene u pitanju??? (retoričko pitanje) To jednostanvo nema svrhe jer time samo zaustavljamo svoje granice koje bi ustvari svakog dana trebali da širimo, a ne da sužavamo.
 
Poslednja izmena:
Ja ni od jednog muzičara kog volim da slušam, ne mogu da izdvojim top 5, 10 pesama...:confused:
Prosto jer mi je to premalo pesama za izdvojiti. Ograničavajuće. A tek ne mogu da izdvojim 1 omiljenu pesmu. :confused:
Kad nekog volim, dopada mi se njegov kompletan rad. Neka pesma manje, neka više, ali nikad ne mogu da izdvojim nekoliko omiljenih. :confused:
Taj "problem" generalno imam... "omiljeni film", "omiljena knjiga", "omiljeni pisac"... Odgovori na ta pitanja su mi prava muka. :mrgreen:
Е, овде се слажемо. :)
 
Ja ni od jednog muzičara kog volim da slušam, ne mogu da izdvojim top 5, 10 pesama...:confused:
Prosto jer mi je to premalo pesama za izdvojiti. Ograničavajuće. A tek ne mogu da izdvojim 1 omiljenu pesmu. :confused:
Kad nekog volim, dopada mi se njegov kompletan rad. Neka pesma manje, neka više, ali nikad ne mogu da izdvojim nekoliko omiljenih. :confused:
Taj "problem" generalno imam... "omiljeni film", "omiljena knjiga", "omiljeni pisac"... Odgovori na ta pitanja su mi prava muka. :mrgreen:

Jeste ogranicavajuce. Obicno ne mogu da izdvojim par pesama kad nekog bas volim da slusam(neko je spomenuo Azru, kako izdvojiti?:)), ali ima izvodjaca kod kojih neke pesme dominiraju, kod Block Outa, npr. Godina sirotinjske zabave, Bunar zelja, Blentostamin(bar meni; ne kazem da su te pesme najbolje, jednostavno, meni najvise "leze"). Sto se tice pesme Hladan, bas je volim.:) Dopada mi se tekst pesme Grad, poslednji deo je iz Biblije, naravno, ne doslovno prepisan, zanimljiva ideja.:think: Nisam je svesno preskakala, kao sto Sibil preskace Hladan, jednostavno je nisam zapazila, pa rekoh da pitam vas, kakve su vam impresije.:)
 
EKV - Kao da je bilo nekad
EKV - As It Once Was

Žanr: Dokumentarni film
Zemlja porekla: Srbija
Godina proizvodnje: 2008.
Trajanje: 85 min

Scenario: Dušan Vesić, Sandra Rančić
Režija: Dušan Vesić

Glavne uloge: Dragiša Uskoković - Ćima, Ivan Fece - Firchie, Ivan Ranković - Raka, Marko Milivojević, Tanja Jovićević

Programska selekcija: Planet Rock

Projekcije na festivalu Cinema City:
2009-06-07 @ 18:30 - Pozorište mladih (Mala sala)
2009-06-13 @ 21:15 - Ulica Svetozara Miletića

Sinopsis:
Dokumentarni film EKV - Kao da je bilo nekad je uzbudljiva i potresna priča o životu i smrti, stvaranju i zavisti, ljubavi i mržnji, usponu i padu. Svi članovi kreativnog jezgra EKV-a preminuli su u periodu od 1992. do 2002. godine. U trenutku smrti imali su 31 godinu (Ivica Vdović), 36 godina (Milan Mladenović), 38 godina (Bojan Pečar) i 43 godine (Margita Stefanović). Niko od njih nije ostavio biološke naslednike. S druge strane, teško je prebrojati autore koji i danas stvaraju pod uticajem ovog benda, iza kog je ostalo sedam studijskih i nekoliko koncertnih albuma.
EKV - Kao da je bilo nekad nije film koji govori samo o tragičnoj sudbini grupe. U filmu se po prvi put na eksplicitan način govori o bizarnoj povezanosti režima bivše SFRJ i rock'n'rolla, posebno "novog talasa". Učesnici jasno i bez oklevanja govore o kobnim putevima droge koji su polazili iz komunističkog vrha tadašnje države, a završavali u stvaralačkom procesu čitave new wave generacije u Beogradu.
Sudbina Ekatarine Velike oslikava najtragičniju, najintrigantniju i najvažniju priču o uzrocima i posledicama, o početku i kraju.

ekv.jpg

Film će biti prikazan na ovogodišnjem Cinema City-ju tako da oni koji žele da se podsete filma i žele da ga vide na velikom platnu neka dođu. Vidimo se ;).

Veoma me iteresuje kako će čitava priča izgledati u formi filma tj. da li su samo spojene epizode iz serijala ili su dodati neki delovi koji nisu stavljeni u serijal.
http://www.cinemacity.org/view_film.php?id=30
 
Poslednja izmena:
Imam ja neko tumacenje pesme Grad koje sam pisala pre nekoliko godina, bas cu da nadjem da vidim koliko se promenilo. A Hladan obozavam, a ne mogu nikako da je shvatim ozbiljno, uvek se glupiram kad cujem. Najvise volim onaj deo bla bla bla
 
Dokumentarcem i nisam nesto odusevljena. Ne znam zasto. Jednostavno imam utisak da nesto nedostaje. Ali i mogla bih da odem trinaestog na projekciju, cisto da vidim, tj. sretnem fellow EKV lovers. :) Vec predvidjam problemcic, doduse: od ovih mojih niko ne voli mnogo EKV (najblaze receno). Eh, nista, ici cu i sama ako treba (samo da prvo polozim dva ispita koja imam tog dana). :)

A Grad vooolim. Ma, volim i Hladan . Kao i sve drugo od EKV-a. :)

EDIT: Zar one slike gore nisu sa onog EBU UER festivala? Ali, svejedno, ne okupi se danas toliko ljudi ni na festivalima (kojih bas nesto i nema :)), a kamoli na koncertu jedne domace grupe... :(
 
Poslednja izmena:
Eh, zivot je nekom majka a nekom maceha. A zna se sta je nama, sirotim studentima. :mrgreen:

Vidim u programu festivala da posle ide nesto o Depeche Mode. Fino, fino... :)

Nego, da ovo ne bi bio potpuni spam :mrgreen: , evo jednog linka (koji je sigurno vec bio x puta).


Juce i danas ne mogu da prestanem da slusam (a trebalo bi da ucim... ).
 
Voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda voda ... aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

kako je ta pjesma..kako je taj solo..EKV u :heart:
 

Back
Top