Rodjak smrti
Ja sam rodjak smrti.
Volim ljubavi koje ginu
I da poljubim svakog ko odlazi
U daljinu.
Volim bolesne ruze,
Zene kad od ceznje venu,
Volim sumornu, tmurnu
Maglu jesenju.
Volim kucanje tuznih satova,
Njihov samrtni, preteci krik:
Velike Smrti, svete Smrti
Nestalni lik.
Volim one koji putuju,
Koji placu i bude se bez volje,
U hladnoj zori, pod injem
Sledjeno polje.
Volim umorno odricanje,
Plac bez suza, mir i odmorišta,
Mudraca, pesnika i bolesnika
Utocista.
Volim onog ko se obmanuo,
Ko je posrnuo, pao i kleo,
Koji ne veruje, koji je tuzan:
Svet ovaj ceo.
Ja sam rodjak smrti.
Volim ljubavi koje ginu
I da poljubim svakog ko odlazi
U daljinu.
E.A