Eh...

  • Začetnik teme Začetnik teme Nemir
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Wandbild-Serie-auf-Leinwand-m4s099.jpg


Ti ne znas, pile moje, nase duse stoje

i stajace jedna kraj druge....eh
 
Ti si mi promijenio krv,
ja sam ponovo onaj isti
Mene je čuvao Dragi Bog, i tvoji poljupci čisti!
*
......a ovaj osmijeh na mom licu to je tvojih ruku je djelo
U kutu stol za dvoje na rubu srece suza je pala tvoja ruka preko moje kisa je zauvijek stala
Nebo su pokrile zvijezde sjajne a tajne su prestale biti tajne to je vrijedilo cekati i svaki dodir tvoj nema cijenu od tuzne si stvorio sretnu zenu to je vrijedilo cekati !!!




Nar1.jpg
 
AKO TI SVETLOSTI NEDOSTAJE

Ako ti svetlosti nedostaje
uzmi me.
Noć da sam noć bih spalio
da te razdanim.

Ako ti ljubavi nedostaje
uzmi me.
Zenice ću noći da iskopam
da se zvezda ogledaš, da sineš.

Ako ti mržnje nedostaje
i tad uzmi me.
Pakao vri mi pod srcem
pakao vekovni.

Ako ti svetlosti nedostaje
uzmi me.

Al ako ti ja nedostajem
šta ću ti!
Sem da te gledam do u nedogled
sem da izgorim.

(Aca Šopov)

:think:
 


Rodjak smrti

Ja sam rodjak smrti.
Volim ljubavi koje ginu
I da poljubim svakog ko odlazi
U daljinu.



Volim bolesne ruze,
Zene kad od ceznje venu,
Volim sumornu, tmurnu
Maglu jesenju.


Volim kucanje tuznih satova,
Njihov samrtni, preteci krik:
Velike Smrti, svete Smrti
Nestalni lik.


Volim one koji putuju,
Koji placu i bude se bez volje,
U hladnoj zori, pod injem
Sledjeno polje.


Volim umorno odricanje,
Plac bez suza, mir i odmorišta,
Mudraca, pesnika i bolesnika
Utocista.


Volim onog ko se obmanuo,
Ko je posrnuo, pao i kleo,
Koji ne veruje, koji je tuzan:
Svet ovaj ceo.



Ja sam rodjak smrti.
Volim ljubavi koje ginu
I da poljubim svakog ko odlazi
U daljinu.
E.A
 
Da imam hrabrosti malo
da kazem koliko mi je stalo
i priznam malena moja i tebi
ovo sto vec znam u sebi
da istina je, i to me sokoli
ovo te moje srce ludo voli........
 
OČI

O koliko puta kad pred tobom
osetim: da želim
da ostavim za sobom
moje tužne misli
u očima ti bistrim, neveselim.

O koliko puta
kad nam nad posteljom sat ućuti,
i na tvom pobledelom licu
od milja
primetim dosadu lutalicu.

O koliko puta tad ustajem sam,
poguren i crn pa se zagledam
kroz mutan prozor u proplanke daleke.

I osetim da mi nije dosta ljubav nevesela.
Razočaran od tvog umornog tela,
radoznalo milujem bludne i meke
velike oči bilja.


Miloš Crnjanski
 
PJESMA JEDNOG PRIJATELJA

O što ti sve ne dadoh!
Mog života, moje dušo pol!
Podijelih s tobom muku svog života
i svoje duše bol.

Ako iza lica ljubavi se mržnja skriva
i zavist iza udivjenja,
tomu mene ne smatraj za kriva;
to priroda je zemaljskih stvorenja.

Zar svaki put kad bio si u jadu
ne rekoh ti da u me imaš nadu?
I ako nikad ne pomogoh, zna se:
u ovom svijetu jedva se
čovjek može poskrbiti za se
i dosta je da prijatelju u njegovu jadu
poda nadu.

Još posljedne bih htio da ti dam
da to nemam sam:
da dobiješ od mene
kroz tijelo svoje žene
sifilis

Nek izmiješa se tako naša pobratimska krv
od ljubavi same
da u svom srcu čuvaš spomen na me
sve dokle jednom ne postaneš strv.

A. B. Šimić
 
Covek svasta u ljutnji kaze poveze lose a ne misli tako a cesto u ljutnji iz inata neke ruzne reci baci u vis
Ponekad cak slaze kad
ruzne reci kaze
Tako i ja
Umem bas da svasta izmislim
Ali lose nikomm ne mislim
I gde pise ako se neka slikica okaci da bas to je covek
Mozda u momentu
Tako mu bese
Ali covek na dve noge hoda i plese
I gde pise ako se u zivotu
Svesno i nesvesno gresi
Da ne sme vise da se dise ?!
Svima zelim puno srece i novo opet
Prolece u zoru zarudece
Eh ..
 
U ljudskom srcu je svijeća koja čeka na plamen.
Razdvojenost od Prijatelja je rana koja čeka na šivanje.
O, vi koji ne poznajete ustrajnost i žar ljubavne vatre!
Ljubav dolazi sama, nema škole u kojoj se može naučiti.

Dželaludin Rumi
 
Nista me nije iznenadilo.
Ocekivao sam to.
Znamo se mi dobro.
Cemu lutanja i trazenja.
I po stvarnom i nestvarnom.
Kada sve znas.
I previse...
Ali nemas ti mira.
Eh....
Nije lako sa tobom..
.
:think:
 
"
Eh

Šta sve stane u jedno - eh?
U ta dva mala slova
koliko može stati
sreće, nemira, bola...?

Ne znam, svako ima
neku priču svoju
i kod svakog ta dva slova
drugačije zvuče,
znam samo da već danima
u mojoj glavi nemilosrdno huče.

Neće na usne da siđu,
izgovorene, možda me zaobiđu
stoga ih zapisujem
u notes pod datumom tim i tim,
crvenim slovom, da raskrstim i stim.

Prazan list, dva slova
šta ti je čovek kad zaključa
toliko preostalih mogućih slogova.

Eh...

Bude se u meni i suze i smeh,
komično i tragično ujedno biva
koliko zvuči na greh,
i smejem se, šta bih drugo,
ako suzu pustim, potpisujem ceh.


Eh...
 
"Video sam, nedavno, u jednom lepom zamku, blizu Pariza, vrlo lepog, vrlo duhovitog, vrlo bogatog mladića, od blizu dvadeset godina. Slučaj ga je ostavio gotovo samog, i poduže vremena, sa jednom vrlo lepom osamnaestogodišnjom devojkom, punom talenta, najfinijeg duha, takođe bogatom. Ko ne bi očekivao strast? Ništa od toga! Afektacija je bila tako jaka kod ova dva ljupka stvorenja,da su oboje bili zaokupljeni samo sobom i utiskom koji treba da izazovu."

Stendal
 

Back
Top