Nedostajanje otvara moje istrgnuto mesto
izgaženu ljubav bolnih rana, oduzetu toplinu,
osećaje pripadanja i nadanja u jednom trenu,
kada je zalutala zraka sunca pobegla iz ponora
bezdana, prekinula sreću, ostavila sećanje koje
nikome više ne treba ….
Nedostajanje je kao ništavilo, koje se širi i nestaje
kao zaleđeni dah na staklenom prozoru duše snene
bolom obavijeno onim što je još ostalo od mene,
na vrhovma prstiju ostavilo pečat nezaborava kao
žeđ ostavljena izvan opsega zadnjeg pogleda i dodira
guši, pritiska, u rastrojstvo prati al' neume da se vrati...