... tjeskoba i razocaranje, otimaju me mom pozitivizmu i odvlace u svijet crnih snova, vlazne zemlje i gusi me taj intenzivni miris trulezi, prezirem tu fantaziju, hladnu i bolnu
otela bih se dojmu dok klecim na koljenima i podizem pogled svoj, trazim i ceznem za dodirom prepunom paznje i topline ... zamijenim led vatrom ... uvucem se u plamen ljubavi i strasti, polako ... i osjecam, lebdim u prostoru tom, daleko od sivila
ne razmisljam vise ni o cemu, uzivam u bestezinskom stanju, u snovima satkanim od plavih niti i budim se kristalno jasnog pogleda... moj dan poprima boje, polako........