Eh...

  • Začetnik teme Začetnik teme Nemir
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
žudim za tvojim pogledom,
opij me njime,
toplinom očiju svojih mi pokaži,
kad srce voli što to znači…

žudim za tvojim dodirom,
čvrsto me primi,
lagano po tijelu miluj,
zagrljajem zaštiti…

žudim za tvojim poljupcem,
u jedno nas pretvori,
usne nam spoji,
strast duše svoje mi otvori…

žudim za tvojim glasom,
dvije riječi slatke prozbori,
da više nikada gorku suzu,
na obrazima ne osjetim…


1183788423_strast.jpg
 

Trebaju mi te nemirne oči
što kroz zid me gledaju i zamišljaju
kako bi bilo ,kad bi se dogodilo
Treba mi reč ,nežna i jaka kao moja želja
u tamnoj noći,bez trunke meseca
zažmuri i oseti isto što i ja
i kao i ja ,još uvek ne otvaraš oči i zamišljaš
ne znam te, a ni ti mene ne znaš
trebam te a i ti mene trebaš....


 
Sta se samnom desava
kad mi venama proletis jace nego kosava
od malog prsta pocinje do neba i tamo
se ne zavrsava
Niko se tog potopa ne spasava
kad tvoje ime kroz moje srce
rikom se oglasava svaka se planina
na zemlji pomera
Vrijes u meni kao u grotlu usijanom
topi se asfalt i sve rastvara
kamenje se u pepeo pretvara
Sve glecere sveta osvaja
u okean ljubavi obala je prerasla
izleces kao erupcija a glad zudnje
telo mi prozima
ja sam tebe nezasita
:heart:
 
Letecim cilimom
prelecem tamo gde te ima
Vadim iz protkanih sara
zapise pregledam ih pazljivo
gledajuci svaku crtu tvoga lika
Rastrzanost nekih pohabanih delova
sastavljam carolijom u reci
u celinu koja te oblikuje
Vracam te na polazne tacke
vracam te tamo
gde sam ostala te cekam
Mirno posmatrajuci
prelaze vremena
s jedne i druge strane
pruzam ti ruke
pune cesnje za tvojim zagrljajem...:heart:
Nemir

 
Pratim trag u tvojim ocima
sta se krije, da l' si poznala
ono sto si tajno sanjala
od kojih te majka sklanjala

Niko te nije tako zeleo kao nocas ja
i niko nije tako umeo da ti se ceo da .....
 
Iz mene guraju sile skrivene
i dok te ljubim topim se u bunilu
na moje usne cudne rijeci naviru
Moje tijelo tek uz tvoje osjecam
moja jutra tek uz tvoja nose dan
u tvome osmijehu cujem i svoj glas

 
Pada u suton i bjezi
ta divna suncana misao
i kome si dao
i kome si pisao

sve to na kraju srce zbroji
ovo su moji
a ovo tvoji komadici duse
kao krijesnice lete i lete

i reci mi da nisi
bas jako odrasla
da zivi u tebi jos neko dijete
usne namazane medom
i prvo skolsko zvono
pa tako redom

godine neka se pletu
i ako ostanemo sami na svijetu
tako sami
da zvijezde redom gasimo
da osmjehom nekog spasimo

pa ako ti dodjem ranom zorom
i miris jabuka ti stavim na usne

znat ces da je smrt neozbiljna
i samo se sali

znat ces da nas ima i po tome
koliko smo ljubavi dali:heart:


Zeljko Krznaric



]
 
Albedo



Postavimo stvari ovako:
bio je to samo raskorak naših senki,
jedna moguća istina
o nemogućnosti komunikacije,
intriga neumornog Mefistofelesa…
O tajanstvena dino, pesmo Kaira,
reci mi šta je to
što ot(k)upljuje svu tvoju pažnju;
otkrij mi na kojem jeziku sanjaš,
na kojem vodiš ljubav…
Albedo je jedini jezik koji priznajem,
jezik kojim govorim,
pismo kojim pišem,
vazduh koji dišem,
knjiga koju čitam…
Albedo je esperanto!
Albedo… kao libido, kao stampedo!
On budi grešnika u svecu
i pronalazi svetlost u boji…
Stoga, ne odriči se svoga anđela čuvara,
ne predstavlja on ni kamen oko vrata,
ni kamen spoticanja,
ni zloćudnog jahača tvoje senke…
I ne zaboravi:
jedini pravi bol je kad izgubiš
ono do čega ti je najviše stalo!
O Pesmo moja, ti si moje raspeće,
moj Zen koan, moj kokain
koji neumitno ubija
ali kojem se neprestano vraćam
da ga probam ponovo i ponovo…
I kako sada odustati od svega,
sjediniti se s Ništavilom,
zaboraviti molitvu šume,
kad toliko si me opustila i podigla
do visoravni albatrosa, do Četvrte ravni,
da sam čak zaboravio
i po vodi da hodam…

Z, B


 
Za svaku Dušu koju srce voli
Za svako Biće koje za Ljubav moli
Za svako Dijete koje za Ljubavlju vapi
Stihovi su ovi, kao osušenom stablu
Tek rosne kapi.

Za svakoga koga tijelo ne sluša
Za onoga tko ne zna gdje nalazi se Duša
Za svaku laž što u srcu se nečijem skriva
Ove riječi možda i nemaju draž
Jer Duša ne prepoznaje, da je ovo
Istinitost živa.

Za svaku Ljubav što drugom Ljubav dijeli
Za svaku Radost što drugoj se Radosti veseli
Za svaku Svjetlost koja svjetli, poput,
Svjetionika nasred mora,
Za svaki Mir što dijeli Nadu, Vjeru i Istinu
Darujemo Mir svi Mi Odozgora.

Anđeli ili Svjetlosne Duše
Duhovna Bića ili Lahor koji puše
Sunčana zraka ili pjev ptica
Žubor rijeke, mjesečeva sjena
Duga ili morska pjena
Školjka što na pijesku odbačeno leži
Ili Duša koja prema Svjetlosnom tunelu bježi?

Ove riječi znače samo
Gdje je Ljubav, moja Duša kreće tamo.

Gdje je mjesto što Ljubav se zove,
Shvatit ćeš, kad proživiš
Zapisane riječi ove!
Arijadna ..preuzeto



 
Jako dobar dan

Sad je gotov konacno,
Nikako da prestane,
Valjda mu je dovoljno,
Zasto se ne ustane?

Koliko jos trebamo
U mraku sutjeti?
Ona zna da sigurno
Nece prva progovoriti...

Htjela bi izaci iz ovog kreveta,
On bi mogao ovako satima...

Pravi broj u krivo vrijeme... Ostavite poruku...

Ona cesto razmislja...
Je li mu jos uvijek lijepa?
Vise nije sigurna,
Zasto je uopce treba?

Htjela bi izaci iz ovog kreveta,
On bi mogao ovako satima...
Zna da ne voli kad je odsutan,
A sve je pocelo kao jako dobar dan...
 
Osecam na te za ledjima dok spustas svoju misao.

Naslonjen na dovratnik pozelis

Da si ti sam hleb koji mesim,

I onda otkinem grumen da probam

je li dovoljno sladak….

I prislonis se na moje rame bradom

I golicas me dahom

I onda se smjem

I onda stavis ruke na moj trbuh a ja kazem:

"nek' se testo malo odmori"
N


 
Kad bi čovek mogao reći ono što voli,
kad bi čovek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
kao što je oblak uzdignut u svetlosti;
kad bi poput zidova što se ruše
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovek mogao razoriti svoje telo,
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bio onaj, kako sam se zamišljao,
onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.........

Luis Kerunda
 
Sva je moja ljubav ispunjena tobom,
Kao tamna gora studenom tisinom;
kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
Kao veciti pokret nevidljivim dobrom.
:heart:
Kao mracna tajna lezis u dnu mene,
I moj glas je eho tvog cutanja.Ja te
Ni ne vidim gde si,a sve druge sate
Od tebe su moje oci zasenjene.
:heart::heart::heart:
 
Es war sehr spät,
als ich letzte Nacht ins Bett ging,
die Arbeit fesselte mich
und auch die Sucht.

Die Sucht vor dem Monitor zu sitzen,
mit anderen zu sprechen,
ohne sie zu sehen,
ohne sie zu hören.

Sie tragen Namen ihrer Fantasie,
sind wie sie sonst nie sind,
verdorben,
frech und gemein,
nur eins wollen sie nicht,
einsam sein.

Es macht Spaß mit ihnen zu reden,
über ihre Witze zu lachen,
zu lesen, wie sie sich mitteilen.

Was fehlt
ist Wärme!

Deine Wärme und dein Lächeln.
 
SAKRIVENI BOL

Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen.
More ga prima Dnom,
da ga nikad ne izbaci plima.


Dobrica Cesaric
 

Jurim kroz zidove
pomeram planine
kilometre i prostore
da te dodirnem
zagrlim i cutim
pored tebe
Osecas vetar
ne, to nije vetar
samo ti se cini
to sam ja tvoja pratilja
od jave i sna
Svaki tren sam
pored tebe
Snovi vise ne mogu
da me odvoje
uvek smo skupa
nas dvoje
Masa misli dnevno
o tebi istu pesmu poje:
Volim te najvise na svetu
jedino moje :heart:
Nemir


 
Vesto skrivam tvoj lik
od ljudi pomalo zlih
k'o trn u oku
sreca je za njih

Nije mi tesko jer znam
sa tvog su mi lica dar
suze i smeh za dusu
su lek, oduvek

Prste sklopim u dlan
pred novi dan
zeljo jedina dobro znaj
dobro znaj da

Cuvam te, ne dam
nikom da te dira
na dlanu si
moja tajna urezana

Cuvam te, gde god
krenem imam te
na dlanu si ti moja
linija zivota, ljubavi


Dobro znaj da


 
OCEAN

moja je samoća
duboki tamni ocean
a ti si bila krhki brodić
koji plovi njime
nosio sam te
njihao
na valovima svojim
budio te zracima sunaca
koje izlazi iz mene
šaputao nežno tvojim jedrima
u zlatne sutone
ali more kao more
i drugu stranu ima
kad poludi
moćni val prelio je tvoju krmu
nisi izdržala
i sada si samo još jedan brod
na dnu oceana
 
MODRA TREŠNJA

Pored mog prozora, svaku noc, mesec zastane
i što zatekne tada na ulici, ponudi mom pogledu,
zatim dovede vetar, a s njim i plavetnilo primakne
i u toj slici, kakvu samo srebro napraviti može,
neprestano titra moja želja da Te ugledam u noći.

Gledamo se, mesečinom optočeni, moja ljubav i ja,
čekamo i ne slutimo buru što dolazi s vetrovima,
ne ćutimo u toj nagomilanoj tišini, požar samoće,
već uz jecaje i ritam srca, prislanjamo najdražu bol,
da u klecanju kolena ne bi otkrila slomljenu dušu.

Onda odjednom, ispod misli, modra trešnja zadrhti,
sjaj više nije trom i vrhovi se neba polože na cigle,
tamne sene nestanu i tračak čežnje uplovi u sobu,
telo postane mesto događaja, snaga dahom uzleti
i s planina ravnicom procvetaju Tvoje prozirne latice.

Voda sto teče mojim venama poput plamena zaigra,
izvori njenih tokova isprepletu tanke niti nežnosti,
mreža radosti razapne se dolinom kojom kapi rastu,
a Ti, prostrujiš zrakom i vatrom, zemljom i vodom
i svakom kutku moga tijela, dodaš osmeh zvezda.

Niko me, kad si u meni, ne dira svojim osećajima,
ničije me ruke, dok se rastapaš mojom dušom ne traže,
ali nemir se ipak porama javlja, jer žeđ u raju postoji,
kao kad, natopljeni suncem, nizinom zasednu oblaci
i umesto kišom, prstom tuge dotaknu njihovo sećanje.

Kuda, kuda si mi otišla noćas, moja draga prepelice ,
kad si nestala u jednom trenu i utekla u krilo mraka ?
Zar se bojiš mirisa modre trešnje i obrisa njenog zrelog,
pa u meni ostavljaš uzaludna čekanja kao melem plaču ?
Kuda, kuda si se sakrila, po ovom suvom vremenu ?

Hteo bih se, prstenom, oko Tebe zauvek okružiti,
posetiti, mila moja, jutra u kojima Tvoja nedra dišu,
zalaskom dana, protrčati radosnim proplancima sreće
i s Tobom usred tople postelje dočekati mesečinu,
da umore smirimo zagrljajima naših vrelih usana.

Nemoj nestati uz obalu mora, niti vrhovima planina otići ,
već sa zlatnom školjkom danas pođi i moju ljubav potraži,
a u ukusu modre trešnje, sve će Tvoje strepnje nestati
i Ti ćeš opet kao nekada, pitomim horizontom poleteti,
umesto rumene magle, Tvojim će se očima spokoj širiti.
 
Ponekad ne valja
Ni očima vjerovati.
Lažan je sjaj sa
Druge strane pogleda.
Gledaj srcem
I vjeruj mu.
Njega samo razum
Može pobijediti,
Iako nije u pravu.

Razoružaj me osmijehom,
Ogoli me pogledom.
Srce mi možeš
Samo srcem dirnuti.


:bye:


 

Back
Top