Dzejkob Rotšild umro u 87. godini

Svet u šaci moćnika
#8 Kapitalizam, komunizam, fašizam
Karl Marks bio je član tajnog društva iz mreže iluminata pod nazivom "Savez pravednih", koji je bio izdanak Društva godišnjih doba koje je igralo vodeću ulogu u Francuskoj revoluciji
32%20feljton.jpg

ELITE,(iluminati), bratstva stajali su iza dva svetska rata, Ruske revolucije, uspona Adolfa Hitlera i stalne manipulacije monetarnim sistemom. To su događaji koji su, baš onako kako je i zamišljeno, držali čovečanstvo u strahu i podelama. Ali ovde se postavlja opravdano pitanje zašto bi oni (u isto vreme) podržavali fašizam, komunizam i kapitalizam? I na koji način to doprinosi ostvarenju njihovog plana za uvođenje novog svetskog poretka? Ovo je potrebno razmotriti sa više strana. Finansijski gledano, ratovi i revolucije su vrlo profitabilni za bankare i one koji snabdevaju ratna poprišta. Ali iza toga leže i dublji razlozi. Ukoliko želite da se nacije odreknu sopstvenog suvereniteta, a odlučivanje i moć prepuste nekom globalnom organu vlasti, to se neće dogoditi tek tako. Plodno tlo za tako nešto morate sami da stvorite, izazivanjem sukoba među narodima prema načelu "problem-reakcija-rešenje". Elita je, delimično radeći kroz mrežu Okruglog stola, želela da izazove ogromnu patnju i ratove između nacionalnih država da javnosti ne preostane ništa drugo nego da kaže "nešto mora da se preduzme". To "nešto" je od samog početka planirano da bude stvaranje - svetske vlade.

NAJPRE su, nakon Prvog svetskog rata, pokušavali da je uvedu u obliku Lige naroda, a kada se to nije pokazalo naročito uspešnim, još jedan svetski rat doveo je do stvaranja Ujedinjenih nacija. Obe ove organizacije su promovisane kao sredstvo održavanja mira među narodima podstičući razgovore, ili - da se poslužimo slavnom frazom Vinstona Čerčila - bolje bla, bla nego rat, rat (jawn, jawn, not war, war). I jedna i druga su, međutim, bile trojanski konji za svetsku vladu, centralnu banku, valutu i vojsku. Pogledajte šta se danas događa unutar Ujedinjenih nacija i videćete koliko su UN već odmakle u tom pravcu.

GEORG Vilhelm Fridrih Hegel bio je nemački filozof, rođen u Štutgartu 1770. godine. Tokom svog života nije ni sanjao kakve će sve posledice na svet, od njegovih dana do danas, imati jedna izmenjena, materijalistička verzija fenomena koji je on prepoznao i opisao. Njegova zapažanja o duhovnom razvoju uma razvijali su i modifikovali mnogi drugi, uključujući tu i Karla Marksa, a ova deformisana verzija hegelijanizma izražavala se ovako: ako se stvore dve suprotne strane i dovedu u sukob, stvara se treća sila koja predstavlja sinhronizaciju ovih suprotstavljenih sila. Ovaj proces poznat je kao "teza protiv antiteze = sinteza: novi poredak". Marks, Nemac, inspiracija boljševičkih revolucionara, pažljivo je proučavao Hegelova dela. Razlika među njima sastojala se u tome što je Hegel govorio o duhu i umu, dok je Marks odbacivao ideju Boga i života nakon smrti. Bio je materijalistički nastrojen. Ovaj svet je za njega bio sve što postoji (ili je bar tako u javnosti tvrdio). Jednom je izjavio: "Okrenuo sam Hegela naglavačke". Učinivši to, ujedno je otkrio izuzetno efikasno oruđe za usmeravanje sveta prema centralizovanoj kontroli.

MARKS i njegov nemački prijatelj iz redova industrijalaca, Fridrih Engels sastavili su "Komunistički manifest". Engels, promoter ideje oslobađanja masa od jarma kapitalizma, stekao je bogatstvo eksploatišući rad dece u Lankaširu u Engleskoj. Komunistički manifest nije bio ništa novo, i svakako nije nastao kao rezultat inspiracije Karla Marksa. On je svoje "ideje" uzimao iz tuđih dela koja je čitao provodeći sate u Britanskom muzeju. Njegova uverenja o klasnom sukobu dobijena su od Vajshaupta i Bavarskih iluminata. Kao što piše američki istraživač Geri Alen (Gary Allen) u svojoj knjizi iz 1972. godine, "Ne usuđuju se da nazovu to zaverom" (None Dare Call It Conspiracy):

"Činjenica je da je Komunistički manifest bio u opticaju mnogo godina pre nego što je Marksovo ime postalo u dovoljnoj meri poznato da može da igra ulogu autora ovog udžbenika za revolucionare. U stvari, Karl Marks je samo ažurirao i sistematizovao iste revolucionarske planove i načela koje je sedamdeset godina ranije iznosio Adam Vajshaupt, osnivač Reda iluminata u Bavarskoj."

KARL Marks je bio član tajnog društva iz mreže elite (iluminata) Bratstva pod nazivom "Savez pravednih", koje je kasnije postalo Savez komunista. Savez pravednih je bio izdanak Društva godišnjih doba (Society of the Seasons), koje je igralo vodeću ulogu u Francuskoj revoluciji. Još jednom ćemo usmeriti pogled na Nemačku, postojbinu Bavarskih iluminata. Liga pravednih nazivala se Bund Der Gerechtan ili jednostavno Bund. Bila je to sila koja je stajala iza uspona marksizma, a on sam bio je samo još jedna od marioneta. Zanimljivo je to što je datum 1. maj ("Prvomajski praznici") odabran kao godišnja proslava u marksističko-lenjinističkim i socijalističkim zemljama i grupama širom sveta. Bavarski iluminati, tvorci Bunda, osnovani su 1. maja 1776. godine.

Kad vidite da isti ljudi podržavaju i finansiraju "suprotnosti", kao što su marksizam - lenjinizam, fašizam i kapitalizam, znate da oni to ne rade zato što su zbunjeni ili ludi. Oni stvaraju suprotstavljene "strane" koje mogu da se dovedu u sukob u kom će se jedna s drugom nadmetati i proizvesti novu silu - novi svetski poredak. Teza protiv antiteze = sinteza. Ovo je najočiglednije i najdestruktivnije izraženo u načinu na koji je elita stvorila, finansirala, i na kraju dovela u sukob kapitalizam i komunizam sa fašizmom u Drugom svetskom ratu. Time je ostvarena željena sinteza: osnivanje Ujedinjenih nacija i Evropske zajednice.

Svet u šaci moćnika
#9 Nastanak evropske superdržave

Evropska unija je kreacija grupe iluminata pod nazivom Bilderberg grupa, koja tajno koordiniše zajedničku politiku među vladama, bankama, korporacijama, medijima, obaveštajnim agencijama...
feljton.jpg

U POČETKU, ljudi su živeli u malim zajednicama i plemenima koja su donosila odluke u njihovo ime. Kasnije, ta plemena su se ujedinila u ono što sad nazivamo nacijama i državama, pa se polako otkriva sledeća faza plana, spajanje nacija u superdržave, kao što je Evropska unija. To je samo jedan korak od njihovog krajnjeg cilja o svetskoj dominaciji - sveta pod diktaturom. U svakoj fazi plana proces donošenja odluka se sve više udaljavao od pojedinaca kojih se te odluke tiču. Posle plemenskih vođa, tu moć su dobili kraljevi, kraljice, predsednici i premijeri, a danas imamo birokrate superdržava koje čak i ne prolaze kroz proces obmanjivanja naroda koji danas nazivamo "izborima".

Danas su globalni politički i bankarski sistem, multinacionalne korporacije i mediji pod kontrolom "jednog centra", a oni nastavljaju da zahtevaju još veću centralizaciju kroz spajanje i preuzimanje kompanija. Čak i sada je moć multinacionalnih kompanija neverovatna zbog njihovih prihoda i profita koji su veći od budžeta većine zemalja, a njihova hijerarhija je povezana s mrežom tajnih društava s kojom rade na postizanju zajedničkih ciljeva.
VEĆINU političkih "lidera" u krajevima kao što je Afrika, posle postizanja "nezavisnosti", postavile su na ta mesta multinacionalne kompanije da bi vodili zemlje onako kako odgovara kompanijskim interesima. Na najvišim nivoima ove kompanije se sažimaju tako da su, zapravo, ista korporacija, a ista situacija je i kod banaka. Možda se predstavljaju drugim imenom i možda većina zaposlenih u njima misli da se takmiči sa ostalim bankama ili korporacijama, ali ako odete dovoljno visoko, videćete da je kontrola u istim rukama.

Još od 1994. godine pišem o tome da je Evropska unija kreacija, ili barem njen veliki deo, tajne grupe iluminata pod nazivom Bilderberg grupa, koja tajno koordiniše zajedničku politiku među vladama, bankama, korporacijama, medijima, obaveštajnim agencijama i vojskama, uključujući NATO. Osnovali su je Rotšildi 1954. godine u hotelu "Bilderberg" u Holandiji, a predvodi je mreža porodice Rokfeler. Dejvid Rokfeler i agent Rotšildovih i Rokfelerovih Henri Kisindžer su među najistaknutijim "igračima" ove grupe već decenijama, a polako tu ulogu preuzimaju i drugi.
Kisindžerov prijatelj lord Karington, još jedan Rotšildov agent i bivši britanski ministar inostranih poslova, bio je dugogodišnji predsednik Bilderberg grupe. Bio je i generalni sekretar NATO, što je pozicija koju potpuno kontrolišu bilderbergovci. Postoji jedna centralna grupa koja se okuplja redovno, svake godine na Bilderberškoj konferenciji, kada se sastaju vodeće ličnosti političkog života, bankarstva, biznisa, medija i vojske, pod najvećim mogućim merama zaštite da bi diskutovali o "svetskim poslovima". Istraživači imaju sve više uspeha u razotkrivanju bilderbergovaca, kao i imena onih koji su na listi gostiju, ali mnogi još istaknutiji i značajniji uspevaju da se "provuku" na "konferencije" u tajnosti i ne pojavljuju se na tim spiskovima.

Dokumenta koja su 2009. godine ugledala svetlost dana sa Bilderberške konferencije održane 1955. godine u hotelu "Sonenbihl" u Garmiš-Partenkirhenu, u Nemačkoj, potvrdili su bilderberški plan za Evropsku uniju.

Dokumenti govore o sve većoj potrebi da se nemački narod poveže sa ostalim narodima Evrope u jedno zajedničko tržište, kao i da se za najkraće moguće vreme dođe do najviših nivoa integracije, počevši od stvaranja zajedničkog evropskog tržišta. Obratite pažnju na reč "počevši". Bilderberški dokumenti kažu da bi možda bilo bolje nastaviti s razvojem zajedničkog tržišta ugovorom nego stvaranjem novih, viših institucija.

Zajedničko tržište, ili Evropska ekonomska zajednica, zaista je i oformljeno dve godine kasnije (1957) Rimskim ugovorom, jer je tamo najveći centar moći iluminata i dom relocirane Vavilonske crkve koju su u Rimu osnovale porodične loze Sumera, Vavilona i Egipta i prekrstile je u Rimokatoličku crkvu. Od tada se tehnika "ugovora" i dalje koristi, kao što se može videti na primeru Lisabonskog ugovora iz 2009. godine, koji je osmišljen tako da se ono što se danas naziva Evropska unija pretvori u potpuno zreo diktatorat sa sopstvenim predsednikom, spoljnom politikom, armijom, policijom i birokratskim sistemom kontrole.

Procurili dokumenti grupe Bilderberg iz 1955. godine govore o potrebi za jedinstvenom evropskom valutom, a Bilderberška mreža je godinama manipulisala događajima da bi to i ostvarila. Čak je i predsednik Bilderberg grupe aristokrata i pripadnik porodične loze Viskont Etijen Davington rekao u jednom od svojih retkih intervjua da su bilderbergovci predstavili plan o jedinstvenoj valuti, koja je postala - evro, početkom 1990. godine.

Zapravo, manipulacija datira još od pre 50 godina. Jedan od najznačajnijih zaverenika koji stoje iza stvaranja Evropske unije je Oto fon Habzburg, glavni predstavnik porodične loze - dinastije Habzburg. On je do smrti, 4. jula 2011, bio na čelu Panevropskog pokreta, osnovanog 1923. godine. Habzburgovci su čistokrvni iluminati koji su vekovima vladali većim delom Evrope. Dinastija Habzburg je nagrađena titulom svetog rimskog imperatora i dala je careve i vojvode Austrije, kraljeve Nemačke, Mađarske, Španije, Portugalije i Češke (Bohemije), visoke vojvode Toskane, pa čak i cara Meksika. Oto fon Habzburg je rođen 1912. godine s titulom - nadvojvoda Franc Jozef Oto Robert Marija Anton Karl Maks Hejnrih Sikstus Ksavijer Feliks Renatu Ludvig Getean Pijus Ignacijus od Austrije.

SIN POSLEDNjEG AUSTRIJSKOG CARA

PRIPADNICI loza obožavaju svoje titule i opsednuti su statusom, moći i hijerarhijom. Oto fon Habzburg je bio najstariji sin Karla od Austrije, poslednjeg cara Austrije i poslednjeg kralja Mađarske. Živeo je u Bavarskoj i, poput mnogih drugih koji se nalaze na vrhu svetske zavere, bio je duboko zagazio u svoje devedesete kada je preminuo 2011. Bio je jasan po pitanju svoje želje da doživotno ostane poglavar evropske države i svog opredeljenja za rimokatoličku (vavilonsku) Evropu.
 
Svet u šaci moćnika
#9 Nastanak evropske superdržave

Evropska unija je kreacija grupe iluminata pod nazivom Bilderberg grupa, koja tajno koordiniše zajedničku politiku među vladama, bankama, korporacijama, medijima, obaveštajnim agencijama...
feljton.jpg

U POČETKU, ljudi su živeli u malim zajednicama i plemenima koja su donosila odluke u njihovo ime. Kasnije, ta plemena su se ujedinila u ono što sad nazivamo nacijama i državama, pa se polako otkriva sledeća faza plana, spajanje nacija u superdržave, kao što je Evropska unija. To je samo jedan korak od njihovog krajnjeg cilja o svetskoj dominaciji - sveta pod diktaturom. U svakoj fazi plana proces donošenja odluka se sve više udaljavao od pojedinaca kojih se te odluke tiču. Posle plemenskih vođa, tu moć su dobili kraljevi, kraljice, predsednici i premijeri, a danas imamo birokrate superdržava koje čak i ne prolaze kroz proces obmanjivanja naroda koji danas nazivamo "izborima".

Danas su globalni politički i bankarski sistem, multinacionalne korporacije i mediji pod kontrolom "jednog centra", a oni nastavljaju da zahtevaju još veću centralizaciju kroz spajanje i preuzimanje kompanija. Čak i sada je moć multinacionalnih kompanija neverovatna zbog njihovih prihoda i profita koji su veći od budžeta većine zemalja, a njihova hijerarhija je povezana s mrežom tajnih društava s kojom rade na postizanju zajedničkih ciljeva.
VEĆINU političkih "lidera" u krajevima kao što je Afrika, posle postizanja "nezavisnosti", postavile su na ta mesta multinacionalne kompanije da bi vodili zemlje onako kako odgovara kompanijskim interesima. Na najvišim nivoima ove kompanije se sažimaju tako da su, zapravo, ista korporacija, a ista situacija je i kod banaka. Možda se predstavljaju drugim imenom i možda većina zaposlenih u njima misli da se takmiči sa ostalim bankama ili korporacijama, ali ako odete dovoljno visoko, videćete da je kontrola u istim rukama.

Još od 1994. godine pišem o tome da je Evropska unija kreacija, ili barem njen veliki deo, tajne grupe iluminata pod nazivom Bilderberg grupa, koja tajno koordiniše zajedničku politiku među vladama, bankama, korporacijama, medijima, obaveštajnim agencijama i vojskama, uključujući NATO. Osnovali su je Rotšildi 1954. godine u hotelu "Bilderberg" u Holandiji, a predvodi je mreža porodice Rokfeler. Dejvid Rokfeler i agent Rotšildovih i Rokfelerovih Henri Kisindžer su među najistaknutijim "igračima" ove grupe već decenijama, a polako tu ulogu preuzimaju i drugi.
Kisindžerov prijatelj lord Karington, još jedan Rotšildov agent i bivši britanski ministar inostranih poslova, bio je dugogodišnji predsednik Bilderberg grupe. Bio je i generalni sekretar NATO, što je pozicija koju potpuno kontrolišu bilderbergovci. Postoji jedna centralna grupa koja se okuplja redovno, svake godine na Bilderberškoj konferenciji, kada se sastaju vodeće ličnosti političkog života, bankarstva, biznisa, medija i vojske, pod najvećim mogućim merama zaštite da bi diskutovali o "svetskim poslovima". Istraživači imaju sve više uspeha u razotkrivanju bilderbergovaca, kao i imena onih koji su na listi gostiju, ali mnogi još istaknutiji i značajniji uspevaju da se "provuku" na "konferencije" u tajnosti i ne pojavljuju se na tim spiskovima.

Dokumenta koja su 2009. godine ugledala svetlost dana sa Bilderberške konferencije održane 1955. godine u hotelu "Sonenbihl" u Garmiš-Partenkirhenu, u Nemačkoj, potvrdili su bilderberški plan za Evropsku uniju.

Dokumenti govore o sve većoj potrebi da se nemački narod poveže sa ostalim narodima Evrope u jedno zajedničko tržište, kao i da se za najkraće moguće vreme dođe do najviših nivoa integracije, počevši od stvaranja zajedničkog evropskog tržišta. Obratite pažnju na reč "počevši". Bilderberški dokumenti kažu da bi možda bilo bolje nastaviti s razvojem zajedničkog tržišta ugovorom nego stvaranjem novih, viših institucija.

Zajedničko tržište, ili Evropska ekonomska zajednica, zaista je i oformljeno dve godine kasnije (1957) Rimskim ugovorom, jer je tamo najveći centar moći iluminata i dom relocirane Vavilonske crkve koju su u Rimu osnovale porodične loze Sumera, Vavilona i Egipta i prekrstile je u Rimokatoličku crkvu. Od tada se tehnika "ugovora" i dalje koristi, kao što se može videti na primeru Lisabonskog ugovora iz 2009. godine, koji je osmišljen tako da se ono što se danas naziva Evropska unija pretvori u potpuno zreo diktatorat sa sopstvenim predsednikom, spoljnom politikom, armijom, policijom i birokratskim sistemom kontrole.

Procurili dokumenti grupe Bilderberg iz 1955. godine govore o potrebi za jedinstvenom evropskom valutom, a Bilderberška mreža je godinama manipulisala događajima da bi to i ostvarila. Čak je i predsednik Bilderberg grupe aristokrata i pripadnik porodične loze Viskont Etijen Davington rekao u jednom od svojih retkih intervjua da su bilderbergovci predstavili plan o jedinstvenoj valuti, koja je postala - evro, početkom 1990. godine.

Zapravo, manipulacija datira još od pre 50 godina. Jedan od najznačajnijih zaverenika koji stoje iza stvaranja Evropske unije je Oto fon Habzburg, glavni predstavnik porodične loze - dinastije Habzburg. On je do smrti, 4. jula 2011, bio na čelu Panevropskog pokreta, osnovanog 1923. godine. Habzburgovci su čistokrvni iluminati koji su vekovima vladali većim delom Evrope. Dinastija Habzburg je nagrađena titulom svetog rimskog imperatora i dala je careve i vojvode Austrije, kraljeve Nemačke, Mađarske, Španije, Portugalije i Češke (Bohemije), visoke vojvode Toskane, pa čak i cara Meksika. Oto fon Habzburg je rođen 1912. godine s titulom - nadvojvoda Franc Jozef Oto Robert Marija Anton Karl Maks Hejnrih Sikstus Ksavijer Feliks Renatu Ludvig Getean Pijus Ignacijus od Austrije.
Дејвид Ајк?
 
Svet u šaci moćnika
#9 Nastanak evropske superdržave

Evropska unija je kreacija grupe iluminata pod nazivom Bilderberg grupa, koja tajno koordiniše zajedničku politiku među vladama, bankama, korporacijama, medijima, obaveštajnim agencijama...
feljton.jpg

U POČETKU, ljudi su živeli u malim zajednicama i plemenima koja su donosila odluke u njihovo ime. Kasnije, ta plemena su se ujedinila u ono što sad nazivamo nacijama i državama, pa se polako otkriva sledeća faza plana, spajanje nacija u superdržave, kao što je Evropska unija. To je samo jedan korak od njihovog krajnjeg cilja o svetskoj dominaciji - sveta pod diktaturom. U svakoj fazi plana proces donošenja odluka se sve više udaljavao od pojedinaca kojih se te odluke tiču. Posle plemenskih vođa, tu moć su dobili kraljevi, kraljice, predsednici i premijeri, a danas imamo birokrate superdržava koje čak i ne prolaze kroz proces obmanjivanja naroda koji danas nazivamo "izborima".

Danas su globalni politički i bankarski sistem, multinacionalne korporacije i mediji pod kontrolom "jednog centra", a oni nastavljaju da zahtevaju još veću centralizaciju kroz spajanje i preuzimanje kompanija. Čak i sada je moć multinacionalnih kompanija neverovatna zbog njihovih prihoda i profita koji su veći od budžeta većine zemalja, a njihova hijerarhija je povezana s mrežom tajnih društava s kojom rade na postizanju zajedničkih ciljeva.
VEĆINU političkih "lidera" u krajevima kao što je Afrika, posle postizanja "nezavisnosti", postavile su na ta mesta multinacionalne kompanije da bi vodili zemlje onako kako odgovara kompanijskim interesima. Na najvišim nivoima ove kompanije se sažimaju tako da su, zapravo, ista korporacija, a ista situacija je i kod banaka. Možda se predstavljaju drugim imenom i možda većina zaposlenih u njima misli da se takmiči sa ostalim bankama ili korporacijama, ali ako odete dovoljno visoko, videćete da je kontrola u istim rukama.

Još od 1994. godine pišem o tome da je Evropska unija kreacija, ili barem njen veliki deo, tajne grupe iluminata pod nazivom Bilderberg grupa, koja tajno koordiniše zajedničku politiku među vladama, bankama, korporacijama, medijima, obaveštajnim agencijama i vojskama, uključujući NATO. Osnovali su je Rotšildi 1954. godine u hotelu "Bilderberg" u Holandiji, a predvodi je mreža porodice Rokfeler. Dejvid Rokfeler i agent Rotšildovih i Rokfelerovih Henri Kisindžer su među najistaknutijim "igračima" ove grupe već decenijama, a polako tu ulogu preuzimaju i drugi.
Kisindžerov prijatelj lord Karington, još jedan Rotšildov agent i bivši britanski ministar inostranih poslova, bio je dugogodišnji predsednik Bilderberg grupe. Bio je i generalni sekretar NATO, što je pozicija koju potpuno kontrolišu bilderbergovci. Postoji jedna centralna grupa koja se okuplja redovno, svake godine na Bilderberškoj konferenciji, kada se sastaju vodeće ličnosti političkog života, bankarstva, biznisa, medija i vojske, pod najvećim mogućim merama zaštite da bi diskutovali o "svetskim poslovima". Istraživači imaju sve više uspeha u razotkrivanju bilderbergovaca, kao i imena onih koji su na listi gostiju, ali mnogi još istaknutiji i značajniji uspevaju da se "provuku" na "konferencije" u tajnosti i ne pojavljuju se na tim spiskovima.

Dokumenta koja su 2009. godine ugledala svetlost dana sa Bilderberške konferencije održane 1955. godine u hotelu "Sonenbihl" u Garmiš-Partenkirhenu, u Nemačkoj, potvrdili su bilderberški plan za Evropsku uniju.

Dokumenti govore o sve većoj potrebi da se nemački narod poveže sa ostalim narodima Evrope u jedno zajedničko tržište, kao i da se za najkraće moguće vreme dođe do najviših nivoa integracije, počevši od stvaranja zajedničkog evropskog tržišta. Obratite pažnju na reč "počevši". Bilderberški dokumenti kažu da bi možda bilo bolje nastaviti s razvojem zajedničkog tržišta ugovorom nego stvaranjem novih, viših institucija.

Zajedničko tržište, ili Evropska ekonomska zajednica, zaista je i oformljeno dve godine kasnije (1957) Rimskim ugovorom, jer je tamo najveći centar moći iluminata i dom relocirane Vavilonske crkve koju su u Rimu osnovale porodične loze Sumera, Vavilona i Egipta i prekrstile je u Rimokatoličku crkvu. Od tada se tehnika "ugovora" i dalje koristi, kao što se može videti na primeru Lisabonskog ugovora iz 2009. godine, koji je osmišljen tako da se ono što se danas naziva Evropska unija pretvori u potpuno zreo diktatorat sa sopstvenim predsednikom, spoljnom politikom, armijom, policijom i birokratskim sistemom kontrole.

Procurili dokumenti grupe Bilderberg iz 1955. godine govore o potrebi za jedinstvenom evropskom valutom, a Bilderberška mreža je godinama manipulisala događajima da bi to i ostvarila. Čak je i predsednik Bilderberg grupe aristokrata i pripadnik porodične loze Viskont Etijen Davington rekao u jednom od svojih retkih intervjua da su bilderbergovci predstavili plan o jedinstvenoj valuti, koja je postala - evro, početkom 1990. godine.

Zapravo, manipulacija datira još od pre 50 godina. Jedan od najznačajnijih zaverenika koji stoje iza stvaranja Evropske unije je Oto fon Habzburg, glavni predstavnik porodične loze - dinastije Habzburg. On je do smrti, 4. jula 2011, bio na čelu Panevropskog pokreta, osnovanog 1923. godine. Habzburgovci su čistokrvni iluminati koji su vekovima vladali većim delom Evrope. Dinastija Habzburg je nagrađena titulom svetog rimskog imperatora i dala je careve i vojvode Austrije, kraljeve Nemačke, Mađarske, Španije, Portugalije i Češke (Bohemije), visoke vojvode Toskane, pa čak i cara Meksika. Oto fon Habzburg je rođen 1912. godine s titulom - nadvojvoda Franc Jozef Oto Robert Marija Anton Karl Maks Hejnrih Sikstus Ksavijer Feliks Renatu Ludvig Getean Pijus Ignacijus od Austrije.

Svet u šaci moćnika
#10 Priča o Evropskoj zajednici
Evropsku uniju kontroliše neizabrana birokratija pod nazivom Evropska komisija, koja se, u suštini, ne razlikuje od Politbiroa u bivšem Sovjetskom Savezu i koja predlaže sve zakone
felj-1.jpg

POSTOJI jedan dokument koji je otkrio pravu prirodu i ono što stoji iza Evropske unije. Taj dokument su napisali nacisti tokom 1944. godine. Poznat je pod nazivom Izveštaj Crvene kuće, ili EWPa-128, i daje dokaze o tajnom sastanku održanom u hotelu "Mezon ruž" u Strazburu 10. avgusta 1944. godine, kada su vodeći nacisti i nemački industrijalci - pripadnici porodičnih vladarskih loza, planirali IV rajh dok se III raspadao oko njih. Plan je bio da se zameni fizička okupacija Evrope koju su zagovarali Hitler i njegovi saradnici putem vojnog osvajanja, ekonomskom okupacijom kontrolisanom Evropskom zajednicom. Opisao ga je šef nacističke propagande Jozef Gebels na sledeći način: "Za 50 godina niko neće razmišljati o nacionalnim državama." Malo je pogrešio po pitanju vremena, ali temu svakako nije promašio. Plan je od samog starta opisao Žan Mone, "otac" EU i predstavnik Rotšilda. U pismu svom prijatelju od 30. aprila 1952. godine napisao je:

"Evropske narode treba voditi prema stvaranju jedne superdržave a da njihov narod ne bude toga svestan. To se može obaviti sukcesivnim koracima koji će biti zamaskirani ekonomskim ciljevima, ali koji će na kraju i konačno dovesti do stvaranja federacije."

EVROPSKU uniju kontroliše neizabrana birokratija pod nazivom Evropska komisija (koja je nalik Politbirou u bivšem Sovjetskom Savezu) i koja predlaže sve zakone. O njima se kasnije raspravlja na tajnim sastancima drugih birokrata, odnosno Odbora stalnih predstavnika, a menja ih i odobrava Savet ministara. Nacionalni parlamenti ionako nemaju uticaja, a Evropski parlament postoji samo radi farse, da bi sve izgledalo "demokratski" i po volji izabranih predstavnika. Sve je to privid, a članovi Evropskog parlamenta imaju veoma ograničeno vreme za obraćanje na skupu.

Priča o Evropskoj uniji je odličan primer toga kako je lako da nekolicina ljudi upravlja većinom i kako se pravila menjaju da bi odgovarala situaciji. Birokratija Evropske unije je prvo predložila "evropski ustav" da bi ustoličila svoj dugo planirani diktatorat, ali su napravili grešku u koracima omogućivši javnosti da se o tome izjasni u Holandiji i Francuskoj 2005. godine. Oba naroda su odbila ustav na referendumima jer su uvidela implikacije uvođenja predsednika Evrope, evropskog ministra spoljnih poslova i ogromne erozije nacionalne ingerencije, ispred koje bi stajalo pravo veta, i odlučili su da kažu "ne" zakonima i pravilima koje bi im nametnule birokrate.

OBIČNO kada referendumi o EU pođu "po zlu", malo se sačeka, u zemlju se ubace resursi, ljudi i propaganda, a onda se raspisuje novi. To se desilo više puta. Međutim, na primeru Francuza i Holanđana mogli su da vide da je osećanje naroda prema ustavu toliko jako da on neće lako proći. Zato su prosto promenili naziv dokumenta iz "evropski ustav" u "lisabonski ugovor". Blizu 98 odsto sadržaja je isto, ali su objasnili da sada, pošto je to ugovor a ne ustav, ne podleže glasanju u Francuskoj i Holandiji, kao i da obećanje tadašnje vlade Tonija Blera u Britaniji da će se javno glasati za ustav - više ne važi.

Udarac ovome, nažalost samo privremeno, nanela je jedina nacija koja je na referendumu odlučivala o ugovoru - Irska. Čak ga i nasilnici Evropske unije nisu mogli zaustaviti, jer u irskom ustavu stoji da se o takvom prenosu moći mora odlučivati na referendumu. Mislilo se da će glas "za" doneti olakšanje, ali Irci su u junu 2008. godine izabrali "ne" i Briselu je zadat strahovit udarac.

SVAKA vlada u EU je već morala da se složi da ugovor postaje zakon, a jedan zaista beskoristan irski lider Brajan Koven nije to mogao da uradi zbog odluke javnosti u toj zemlji. Kovenu su vođe EU naredile da ponovo organizuje izbore i ovaj put obezbedi potvrdan odgovor. To je bila odlična prilika da Irci ponovo kažu "ne" i zadaju udarac u korist "vladavine naroda". Šta su oni na kraju uradili? Glasali su "za" Lisabonski ugovor na drugom referendumu u oktobru 2009. godine. To je bila apsolutno nametnuta odluka i testament o tome kako je lako nekolicini da kontroliše većinu ukoliko oni nisu dovoljno osvešćeni.

Šta reći za ljude koji su javno zlostavljani i uvređeni tako što je njihovu prvu odluku odbila tiranija EU, a tada ponovo glasali da se slažu da predaju kontrolu nad svojim životima i svojom zemljom upravo toj istoj tiraniji? I kažete da manjina ne može da kontroliše svet?! Irci koji su glasali "za" su zapravo glasali za razbijanje sopstvene zemlje, za prenošenje potpune kontrole nad svim bitnim stvarima briselskim birokratama i, što je najveća ironija, da obezbede da nikada više neće dobiti šansu da glasaju o sve većoj moći EU, jer im se to pravo briše uredbama Lisabonskog ugovora.

EVROPSKA unija želi da kontroliše sve sudove u svakoj državi svoje imperije, koja se sve više širi i koristi nove zakone da izvede nečuvene napade na osnovne slobode kao što su sloboda izražavanja i sloboda misli. Nacrt jedne direktive EU koji je predložila Nemačka uključuje i planove da se opovrgavanje Holokausta učini nelegalnim i stvori novo kriminalno delo koje ne postoji u britanskom pravu. Plan predviđa i kriminalno delo poricanja zvanične verzije konflikata u Africi i na Balkanu. Takav misao-kriminal (misleni kriminal) i dovođenje zvanične istorije u pitanje može vam doneti zatvorsku kaznu do tri godine za "genocidno poricanje". Neizabrani zvaničnici Evropske komisije insistiraju na tome da je ovakav zakon neophodan, jer "rasizam i ksenofobija se mogu manifestovati i u obliku genocidnog poricanja, te je veoma bitno da se preduzme neophodna akcija". Kakva orvelovska fraza!

OGROMNE PLATE EVROPSKIH PARLAMENTARACA

DESET procenata fantastičnog budžeta EU (115 milijardi evra samo za 2008. godinu) daje se na prevare svake vrste, a troškovi i plate za birokrate i članovi Evropskog parlamenta su neverovatni. Uzmimo slučaj Nila Kinoka, bivšeg vođe Laburističke partije u Velikoj Britaniji, i njegovu suprugu Glenis. Otkriveno je 2009. godine da su zajedno zaradili 10 miliona funti od EU i sada se kvalifikuju za doživotne penzije. Oni su tipični predstavnici onoga što se zove Evropska unija.
 
EVROPSKU uniju kontroliše neizabrana birokratija pod nazivom Evropska komisija (koja je nalik Politbirou u bivšem Sovjetskom Savezu) i koja predlaže sve zakone. O njima se kasnije raspravlja na tajnim sastancima drugih birokrata, odnosno Odbora stalnih predstavnika, a menja ih i odobrava Savet ministara. Nacionalni parlamenti ionako nemaju uticaja, a Evropski parlament postoji samo radi farse, da bi sve izgledalo "demokratski" i po volji izabranih predstavnika. Sve je to privid, a članovi Evropskog parlamenta imaju veoma ograničeno vreme za obraćanje na skupu.

OBIČNO kada referendumi o EU pođu "po zlu", malo se sačeka, u zemlju se ubace resursi, ljudi i propaganda, a onda se raspisuje novi. To se desilo više puta. Međutim, na primeru Francuza i Holanđana mogli su da vide da je osećanje naroda prema ustavu toliko jako da on neće lako proći. Zato su prosto promenili naziv dokumenta iz "evropski ustav" u "lisabonski ugovor". Blizu 98 odsto sadržaja je isto, ali su objasnili da sada, pošto je to ugovor a ne ustav, ne podleže glasanju u Francuskoj i Holandiji, kao i da obećanje tadašnje vlade Tonija Blera u Britaniji da će se javno glasati za ustav - više ne važi.

Udarac ovome, nažalost samo privremeno, nanela je jedina nacija koja je na referendumu odlučivala o ugovoru - Irska. Čak ga i nasilnici Evropske unije nisu mogli zaustaviti, jer u irskom ustavu stoji da se o takvom prenosu moći mora odlučivati na referendumu. Mislilo se da će glas "za" doneti olakšanje, ali Irci su u junu 2008. godine izabrali "ne" i Briselu je zadat strahovit udarac.

SVAKA vlada u EU je već morala da se složi da ugovor postaje zakon, a jedan zaista beskoristan irski lider Brajan Koven nije to mogao da uradi zbog odluke javnosti u toj zemlji. Kovenu su vođe EU naredile da ponovo organizuje izbore i ovaj put obezbedi potvrdan odgovor. To je bila odlična prilika da Irci ponovo kažu "ne" i zadaju udarac u korist "vladavine naroda". Šta su oni na kraju uradili? Glasali su "za" Lisabonski ugovor na drugom referendumu u oktobru 2009. godine. To je bila apsolutno nametnuta odluka i testament o tome kako je lako nekolicini da kontroliše većinu ukoliko oni nisu dovoljno osvešćeni.
 
BONUS: Slučajnosti ne postoje​

Led ili savršen zločin?​


Sumnja se da je brod potopljen zbog interesa bankarskih kartela. "Titanik" nije potonuo kako je prikazano u filmu Kamerona

NI 100 godina od najveće pomorske katastrofe ne znamo šta se zaista dogodilo u noći 14/15. aprila 1912, odnosno šta je uzrok propasti "Titanika", najvećeg i najmodernijeg broda toga vremena.

Iskazi preživelih brodolomaca neposredno posle tragedije, ali i onih davanih narednih godina i decenija, bitno su se razlikovali jedan od drugog. Svako je na svoj način doživeo tu nesrećnu noć o kojoj su napisane mnogobrojne knjige, feljtoni, snimljeni filmovi i TV serije. Iskazi preživelih nabijeni su snažnim emocijama i obojeni ličnom dramom.

I posle svih svedočenja, te novih saznanja do kojih se došlo istraživanjem, sasvim je izvesno da "Titanik" nije potonuo onako kako je to prikazao reditelj filma Džejms Kameron u svom filmu o najvećoj pomorskoj nesreći. Nova istraživanja i analize otvaraju pitanje: da li je tragedija "Titanika" bila nesrećan slučaj ili sabotaža?

Dugo se mislilo da je brod prepukao na dva dela, pri čemu su se odvojili samo pramac i krma, kao što je to prikazao Kameron u svom filmu. U avgustu 2005. istraživači su otkrili, pola kilometra dalje od krme i pramca, delove korita - dva dobro očuvana dela dužine 12 i 27 metara koji su nekada činili celinu. Zanimljivo je istaći da je na delu korita u blizini kotlarnice, uočljivo veliko oštećenje koje je nastalo verovatno od eksplozije. Tako je otkriveno da se brod raspao u tri konstrukcione celine. Prvo se odvojilo korito broda, a zatim je došlo do razdvajanja krme i pramca. Odvojena i oštećena krma bez korita mogla je da pluta na vodi pet minuta, a ne od 15 do 20, kako se ranije mislilo i kako je na filmu prikazano. Krma je bila prepuna ljudi čija je agonija trajala mnogo kraće.

Čitav brod je posle pucanja čeličnog korita mogao potonuti za dvadesetak minuta.

Zabeležene su protivrečne izjave putnika o tome kako je izgledao sudar sa ledenim bregom.

- Tim izjavama mediji se nisu ozbiljnije bavili. Takođe, naprsnuće i potonuće „Titanika“ nikada nije bilo tačno odslikano - tvrdi istoričar Parks Stivenson.

U to vreme, kao i danas, moćne američke medije kontrolisali su korporativni trustovi na čijem je čelu međunarodni bankarski kartel. Upravo oni na koje je danas pala sumnja da su potopili "Titanik" zbog svog interesa. Postoji sumnja da je brod potonuo zbog jake eksplozije u skladištu uglja ili zbog namernog konstrukcionog propusta, pa je od početka bio predodređen za samo jedno putovanje.

Mnoge kontroverze prate tragediju "Titanika", pa tako nikada nije tačno utvrđeno ni koliko je bilo putnika na brodu, ni koliko ih je nastradalo, ni koliko njih je preživelo. Zašto na brodu nije bilo dovoljno čamaca i zašto su čamci bili gotovo poluprazni? Zašto brod nije imao durbin za osmatranje, a imao je pet klavira!

Podsetimo da je još 1898. Morgan Robertson smislio gotovo identičnu priču o potonuću "Titana". Ta njegova priča će se u potpunosti ostvariti 14 godina kasnije! Prema tome, ideja za savršen zločin je već 1898. bila u formi scenarija. Trebalo je samo izgraditi dekor (veliki prekookeanski brod), smestiti ljude na brod i režirati predstavu koju će izvesti kontrolisani ljudi i kontrolisani mediji i koja će se odigrati u stvarnosti. Međunarodni bankarski kartel imao je sve to.

Postavlja se logično pitanje: gde je motiv za zločin? Kada su u pitanju bankari, motiv je uvek - novac.

Početkom 20. veka trojica najbogatijih ljudi u SAD i svetu bili su Džon Džejkob Astor, Izador Štraus i Benjamin Gugenhajm. Sva trojica su nastradala u brodolomu "Titanika". Astor je bio najbogatiji čovek sveta, čija se imovina procenjivala na tadašnjih 500 miliona dolara! Njegov pradeda se obogatio trgovinom krznima. Astori su bili najuticajnija dinastija u Americi. Džon Džejkob Astor je obilato finansirao američku vojsku i važio je za velikog američkog patriotu.

Izador Štraus je bio vlasnik robnih kuća, a Benjamin Gugenhajm naslednik više rudnika zlata, srebra i bakra. Ova trojica bogatih ljudi suprotstavljala su se formiranju američkih federalnih rezervi koje su imale ulogu zvanične američke centralne banke. Posle tragedije "Titanika", odnosno pogibije Astora, Gugenhajma i Štrausa, međunarodni bankari su imali čistiji put do svog cilja.

Prema analizi koju je napravio Dag Jurči, glavnu ulogu u potapanju "Titanika" imao je zapovednik broda Edvard Smit. Belfast je većinom protestantski grad i jezuiti su ih mrzeli, pa je sasvim moguće da je brod građen s namerom da bude potopljen. Jurči tvrdi da je kapetan broda Smit bio jezuita, odnosno "sveštenik" u civilu, a strogo prikriven način rada jezuita najveća je nepoznanica.

Ko je u slučaju Edvarda Smita bio čovek čijoj volji i naredbi je on morao da se podredi i to čak plati životom? To je otac Fransis Brauni, najmoćniji jezuita u Irskoj, koji je u trenutku isplovljavanja "Titanika" iz Sautemptona bio na njemu. On je u Kvinstaunu napustio brod koji će tri dana kasnije doživeti katastrofu. Pre nego što je izašao sa broda, napravio je seriju odličnih snimaka, koji će odmah posle nesreće osvanuti na naslovnim stranama velikih svetskih listova.

SVEDOČENJE PRED SENATOM

PREMA iskazima preživelih članova posade, brod je pre sudara sa santom leda zaustavljen i kretao se po inerciji. Prema svedočenju Frederika Flita, koji je prvi uočio ledeni breg, mašine su zaustavljene i pokrenute unazad. On je to potvrdio pred istražnim Senatom SAD.
 
Orao sa pet strela u kandžama
Rotšildi - gospodari iz senke
Bauk sa ostrva Džekil u Džordžiji
Led ili savršen zločin?

Početkom 20. veka trojica najbogatijih ljudi u SAD i svetu bili su Džon Džejkob Astor, Izador Štraus i Benjamin Gugenhajm. Sva trojica su nastradala u brodolomu "Titanika". Astor je bio najbogatiji čovek sveta, čija se imovina procenjivala na tadašnjih 500 miliona dolara! Njegov pradeda se obogatio trgovinom krznima. Astori su bili najuticajnija dinastija u Americi. Džon Džejkob Astor je obilato finansirao američku vojsku i važio je za velikog američkog patriotu.

Izador Štraus je bio vlasnik robnih kuća, a Benjamin Gugenhajm naslednik više rudnika zlata, srebra i bakra. Ova trojica bogatih ljudi suprotstavljala su se formiranju američkih federalnih rezervi koje su imale ulogu zvanične američke centralne banke. Posle tragedije "Titanika", odnosno pogibije Astora, Gugenhajma i Štrausa, međunarodni bankari su imali čistiji put do svog cilja.
 
Сад ми је много лакше кад знам да Друг Слободан није имао никакве везе са тим белосветским сатанистима Ротшилдима, него су на слици неки наши људи.
Хвала, друже Стракс. :ok:

Poslednji intervju slobinog rođenog brata, inače ambasadora u Moskvi i politički angažovanog čoveka, koji bi trebalo biti krajnje pristrasan prema Slobi pa kaže čovek da nije tajna...


Čak se i Marić pita: Kako je moguće da Slobodan Milošević koji je bio bankar, koji je znao Njujork, koji je znao svetske bankare, nije se snašao i mogao da uradi više za Srbiju nego što su uradili Tuđman za Hrvatsku ili Izetbegović za Bosnu?

A i sam Borislav Milošević kaže i on čovek: Vidite, svetom danas upravlja ova međunarodna finansijska oligarhija. To je glavni subjekat.

Da nije bilo Borke Vučić, koja je takođe o tome javno govorilila, da spoji Slobodana Miloševića sa Dejvidom Rokfelerom... za Slobu niko nikad ne bi ni čuo.
 
Poznati britanski bankar i finansijer lord Džejkob Rotšild preminuo je u 87. godini.

Vest je saopštila porodica Rotšild.

"Naš otac Džejkob bio je prisutan u životima mnogih ljudi, izuzetno ostvareni finansijer, prvak umetnosti i kulture, posvećeni javni službenik, strastveni zaštitnik dobrotvornih akcija u Izraelu i jevrejskoj kulturi, zaštitnik životne sredine i voljeni prijatelj, otac i pradeda", stoji u saopštenju porodice Rotšild.

Kako se dodaje, on će biti sahranjen po jevrejskim običajima, a sahrana će biti obavljena u krugu porodice.

Takođe, najavljeno je da će mu naknadno biti podignut spomenik.

https://www.google.com/amp/s/www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2024&mm=02&dd=26&nav_category=78&nav_id=2487753&version=amp

ilovača nema pardona čak ni za rotšilde
 
Они нису имтеркационалисти, него глобални капиталисти и мондијалисти, а то није исто.

Još od početka 19. veka ih zovu internacionalisti.

U vreme hladnog rata, u periodu od 1950 do 2000 su bili nazivani Traća sila. Imao si Zapadni blok i Istočni Blok, kao prva i druga sila, a oni su bili Treća sila koja balansira i sudi, koja je u principu svoju mađunarodnu i globalnu dominaciju ostvarivala politikom podeli, zavadi pa vladaj samo na globalnom nivou, time što je stalno zavađala dva bloka jedne na druge. Komunizam protiv Kapitalizma. Istočni protiv Zapadnog. Plavi protiv Crvenih.

Godine 2002. kada su proglasili Kinu za centar globalizacije, od tada ih zovu Globalisti.
 

Back
Top