- Poruka
- 212
Dusa…to je nesto sto jednostavno izbija, zraci iz coveka –
Poznajem nekoliko ljudi iz kojih to jednostavno primecujem…svetlost…interesantno je da su svi pobozni, verujem da su tako napravili to jezgro energije mada ne verujem da je to jedini nacin…takodje jedan interesantan primer iz zivota koji je na mene ostavio jaci utisak - na mestu gde sam radio, video sam zenu koja se razlikovala od ostalih, jednostavno , kao da je osvetlila prostoriju u kojoj je bila. Nikakva lepotica, jednostavno, obicna zena koja kao da je odavala neku svetlost, sjaj, totalno razlicit od ljudi koji su bili u prostoriji. Kasnije sam popricao sa njom I saznao da je pobozna , putuje po raznim gradovima I nalazi razne poslove, tako zivi. Malo cudna prica. Eto to je neka prica koju mogu da ispricam – na stranu sto neki ljudi ( verujem u to ) zaista kazu da mogu da vide aure jasno…mislim da strpljivim radom na sebi svako moze da razvije sposobnost jasnog vidjenja aure fizickim okom, ne samo intuitivnim osecajem. Ipak malo ko ima volju I strpljenje ( hrabrost ) za strpljiv kontinuiran rad na sebi u tom smislu.
Svaki čovjek zrači izvjesnu svjetlost. Neko tu auru može i da vidi. Svi mi širimo te, da se poslužim jogijskim rječnikom, tanmatre (tanmatre – suptilni elementi ili čestice materije; energetsko genetičko jezgro univerzuma; najsuptilniji vid materije iz koga potiču atomi fizičkog svijeta), upravo kao što cvijet neprekidno ispušta fine čestice koje nam omogućavaju da osjetimo njegov miris. Svakog trena svog života emitujemo masu čestica dobra i zla i svuda kuda idemo atmosfera je puna ovih vibracija. Tako je ljudskom duhu nesvjesno došla ideja da gradi crkve i hramove. Ljudi su otkrili da mjesto đe narod služi Bogu postaje puno dobrih tanmatri. Odlaze tamo svakog dana i, što to više čine, više postaju svetiji, a i samo mjesto postaje svetije. Ako jedan čovjek, koji u sebi nema mnogo pozitivnih vibracija, odlazi na takvo mjesto, to mjesto će uticati na njega i podstaći njegova pozitivna svojstva. U tome je smisao svih hramova i svetih mjesta. Njihova svetost zavisi od ljudi koji se okupljaju tamo. Ljudi su mjesto učinili svetim, a onda je posljedica postala uzrok i sada mjesto posvećuje čovjeka koji ga posjećuje. Ako su tamo odlazili samo iskvareni ljudi, to mjesto će biti isto tako rđavo kao i bilo koje drugo. Nije zgrada, ljudi su ti koji čine crkvu. To je razlog što mudraci i sveti ljudi, koji u sebi imaju mnogo pozitivnih vibracija, mogu da ih emituju i da vrše ogroman uticaj na svoju okolinu. Čovjek može da bude tako čist da njegovo zračenje postaje „opipljivo“.