Dubrovačka književnost je srpska i bazirana je na kosovskom zavetu!

[Urvan Hroboatos]

Okej, to je tvoje mišljenje.

Ovo je Dositejevo:

Dajem ti na znanje, druže moj, da sam prešao iz Hale u Lajpsik za slušati i ovde što učeni ljudi govore, gdi nameravam prebivati najmanje jednu godinu i mislim s pomoću boga i kojeg dobrog Srbina dati na štampu s graždanskimi slovami na naš prosti srpski jezik jednu knjigu, koja će se zvati Savet zdravago razuma, na polzu mojega roda, da mi nije zaludu muka i toliko putovanje. Moja će knjiga napisana biti čisto srpski, kako god i ovo pismo, da je mogu razumeti svi srpski sinovi i kćeri, od Crne Gore do Smedereva i do Banata.


Ja dobitka od moje knjige nikakva ne ištem, samo da se hoće toliko navaca naći da tipograf plaćen bude. On dosad nije nikakvu srpsku knjigu na štampu izdao: zato sumnjava se preduzimati je na svoj trošak, ne znajući kakvu će sreću knjiga imati. Uzdam se da će se naći koji svojemu rodu dobraželatelj, Sarajlija i Trebinjanin, Novosađanin i Osečanin, da pošlje ovde tipografu po nekoliko dukata za dati mu drznovenije i pokazati mu da se nahode ljudi koji žele što dobro srpski na štampi viditi. A ko šta da, neće štetovati, jer će primiti toliko knjiga koliko iznosi suma koju položi. Ja, uveravajući da će knjiga moja biti vesma polezna, ne mislim u tom sebe hvaliti, no one ljude od kojih sam što dobro naučio, iz kojih premudrih knjiga francuskih, nemeckih i talijanskih najlepše misli kao cveće izbirati nameravam i na naš opšti jezik izdati.


Nu, der obazri se, ne bi li i tu koga našao koji bi izvolio soopštnik opštepoleznoga dela biti; kaži mu da što je god Srbalja, od Adrijatičeskoga mora do reke Dunava, svi će ga pohvaliti. Slatka je uteha nadati se da ćedu naša imena živiti i mila našemu rodu biti za dobro koje smo mu učinili do onih samih dalekih vremena kad se naše kosti u prah obrate. Po mnogo hiljada godina srpska će junost nas pominjati i naša će pamet poslednjim rodovom mila i draga biti.


Neka samo okrenemo jedan pogled na narode prosveštene cele Evrope. U sadašnjem veku svi se narodi sile svoj dijalekt u sovršenstvo dovesti – delo vesma polezno, budući da kad učeni ljudi misli svoje na opštemu celoga naroda jeziku pišu, onda prosveštenije razuma i svet učenija ne ostaje samo pri onima koji razumevaju stari književni jezik, no prostire se i dostiže i do seljana, prepodavajući se najprostijemu narodu i čobanom, samo ako znadu čitati. A koliko je lasno na svom jeziku naučiti čitati! Kome li neće se militi malo truda preduzeti za naučiti čitati, čitajući što pametno i razumno i vrlo lasno razumevajući ono što čita?


Znam da mi može ko protiv reći: da ako počnemo na prostom dijalektu pisati, stari će se jezik u nemarnost dovesti, pak malo pomalo izgubiti. Odgovaram: koja je nami korist od jednog jezika kojega u celom narodu od deset hiljada jedva jedan kako valja razume i koji je tuđ materi mojej i sestram...? Nek nauče...! To je lasno reći, ali nije učiniti. Koliko je onih koji imadu vreme i sposob za naučiti stari književni jezik? Vrlo malo! A opšti prosti dijalekt svi znadu, i na njemu svi koji samo znadu čitati mogu razum svoj prosvetiti, srce poboljšati i narave ukrasiti. Jezik ima svoju cenu od polze koju uzrokuje. A koji može više polzovati nego opšti, celoga naroda jezik?


Francuzi i Italijanci nisu se bojali da će latinski jezik propasti ako oni počnu na svoji jezici pisati, kako i nije propao. Neće ni naš stari propasti, zašto učeni ljudi u narodu vsegda će ga znati i s pomoću staroga novi će se od dan do dan u bolje sostojanije privoditi. ******** sve svoje najbolje knjiga na svom dijalektu s graždanskim slovom štampaju. Samo prostota i glupost zadovoljava se vsegda pri starinskom ostati. Zašto je drugo bog dao čoveku razum, rasuždenije i slobodnu volju nego da može rasuditi, raspoznati i izabrati ono što je bolje? A šta je drugo bolje nego ono što je poleznije? Što god ne prinosi kakovu libo polzu, ne ima nikakve dobrote u sebi. Zašto bi se dakle mi Srblji sumnjavali u takovom i toliko poleznom i pohvale dostojnom delu pročim slavnim narodom sledovati? Nije manja čast sveta u kojej se slavenoserpski jezik upotrebljava, nego zemlja francuska iliti ingleska, isključivši vrlo malu različnost koja se nahodi u izgovaranju, koje se slučava i svim drugim jezikom. Ko ne zna da žitelji črnogorski, dalmatski, hercegovski, bosanski, servijski, horvatski (kromje muža), slavonijski, sremski, bački i banatski (osim Vlaha) jednim istim jezikom govore?


PS. Šenoa više piše na slavenosrpskom u Prosjak Luka nego Dositej u Život i priključenija.​

Po Iviću, Obradović je pisao nekom varijantom slavenosrpskog

https://www.scribd.com/doc/23333334...evni-Jezik-Izmedju-Slavenosrpskog-i-Vukovskog

 

[Urvan Hroboatos]

Slovenac je povjesničar i on je tako zaključio, što znači i da je moja tvrdnja relevantna.



Mehmed paša Sokolović govori iz svoje perspektive i on u tom prostoru spominje Hrvate. A da li ima nekih potvrđujućih primarnih izvore ne znam.




Dubrovčani ne nazivaju svoj jezik srpskim. Ne postoji niti jedan znanstveni rad ili izvor u kojem bi pisao takav zaključak.


Naveo sam ti izvor u kojem se govori da su barabanti dolazili sa svih strana.

Meni sve ove srpske bajke izgledaju kao nešto krajnje poremećeno.

Jasno je svakomu da odkad pišu, pravoslavni južni Slaveni koji nisu Bugari, imaju svoju tradiciju koja nema veze ni s kakvom katoličkom, bilo na nekom slavenskom jeziku, bilo neslavenskom. Od sv. Save do Mrkalja i početka Karadžića, oni s hrvatskom tradicijom nemaju zajedničko- ništa. Niti s latinskom, osim u kojem izletu, a s hrvatskom jedino par prijevoda hrvatske pismenosti- Relkovića, Došena i Kačića, možda još kog. Inače sve što su pisali, njihovi reprezentativni autori, ni u liturgijskoj, ni umjetničkoj, ni povijesno-publicističkoj pismenosti- sve je to Bizant, Rusija i domaće inačice crkvenoslavenskog.

Kod Hrvata je kontinuitet pisane riječi od 11-12. do 19.st. neprekinut. To je švedski stol niza djela na tri pisma i tri-četiri narječja, uz udio cksl., a uz golem utjecaj latinskoga, te manji talijanskog. Srpskog udjela u hrvatskoj pisanoj kulturi od Istre do Boke, od Splita do Budima- nema ni mikrona. Hrvati sebe zovu kako tako, osim Hrvatima i Ilirima i Slovincima i regionalno, no Srbima- nikada. Niti imaju pojma do Ilirskog pokreta što je to srpska pisana kultura, i to je nepoznavanje i nezainteresiranost takva da bode oči i Rayu Charlesu.

S jedne strane: Temnićki zapis, eventualno Miroslavov evanđelistar, Sv. Sava, Domentijan, Stefan Lazarević, Jefimija, razne srbulje, Orfelin, lažni Branković, Obradović, Solarić, Vezilić, Tekelija, Vidaković, Mrkalj, ...


S druge: Bašćanska ploča, Humačka, Novakov Misal, Hrvojev misal, Hvalov zbornik, Žića sv. otaca, Vatikanski molitvenik, Ranjinin zbornik, Bernardinov lekcionar, Lucić, Marulić, Zoranić, Vrančić, Mikalja, Kašić, Hektorović, Pergošić, Habdelić, Držić, Bandulavić, Gundulić, Belostenec, Ritter Vitezović, Divković, Frankopan, Zrinski, Zlatarić, Jambrešić, Bračuljević, Brezovački Katančić, Stulli, ....

Prijesjek 0%.

 

[Mrkalj]

Po Iviću, Obradović je pisao nekom varijantom slavenosrpskog

https://www.scribd.com/doc/23333334...evni-Jezik-Izmedju-Slavenosrpskog-i-Vukovskog

Da, ali ne u Pismu Haralampiju i Život i priključenija. Mislim, to su opšta mesta.

 

[Mej bregami]

Ne znam čemu ovo naklapanje kad službena srpska filologija tvrdi isto što i mi:

Žena ne može pravilno izgovoriti rječnik.
Smiješno je to forsiranje nekakvog istočnohercegovačkog na kojem nema ništa do u 19.st.
I danas istočna Hercegovina ima 3x manje stanovnika od dubrovačkog područja koji je imao razvijenu ijekavsku književnost stoljećima stariju.

 

[Mrkalj]

Žena ne može pravilno izgovoriti rječnik.
Smiješno je to forsiranje nekakvog istočnohercegovačkog na kojem nema ništa do u 19.st.
I danas istočna Hercegovina ima 3x manje stanovnika od dubrovačkog područja koji je imao razvijenu ijekavsku književnost stoljećima stariju.

Dobro, na stranu sve, ali me živo zanima kako ti to u svojoj glavi sebi objašnjavaš odakle štokavska ijekavica u Dubrovniku ako je ispočetka Dubrovnik bio romanski grad? Ako nije samolagarija samozatajna, pravo je čudo... De, podeli to s nama u rečenici-dve.

 

[Mej bregami]

Dobro, na stranu sve, ali me živo zanima kako ti to u svojoj glavi sebi objašnjavaš odakle ijekavica u Dubrovniku ako je ispočetka Dubrovnik bio romanski grad? Ako nije samolagarija samozatajna, pravo je čudo... De podeli to s nama u rečenici-dve.

Dubrovnik nije samo grad, to je dosta veće područje nekadašnje Republike, a danas županije.
Istočna Hercegovina je bila tako rijetko naseljena da su ih Dubrovčani pokoravali u vojnim ekspedicijama kad bi neki knez iza brda došao u sukob republikom.

 

[Amelica]

Dubrovnik nije samo grad, to je dosta veće područje nekadašnje Republike, a danas županije.
Istočna Hercegovina je bila tako rijetko naseljena da su ih Dubrovčani pokoravali u vojnim ekspedicijama kad bi neki knez iza brda došao u sukob republikom.

Čovječe, Hercegovina u kojoj se govorio istočnohercegovački nije samo današnja Istocna Hercegovina, nego i zapadni dio Crne Gore, jugozapadna Srbija, gornje Podrinje itd.

Migracijama taj se govor širi na sjeverozapad ali to ti je valjda poznato.

 

[Mrkalj]

Dubrovnik nije samo grad, to je dosta veće područje nekadašnje Republike, a danas županije.
Istočna Hercegovina je bila tako rijetko naseljena da su ih Dubrovčani pokoravali u vojnim ekspedicijama kad bi neki knez iza brda došao u sukob republikom.

Ne shvatam - odakle kažeš da je ijekavica došla u romanski Dubrovnik? Iz ijekavskog predgrađa?

 

[Urvan Hroboatos]

Žena ne može pravilno izgovoriti rječnik.
Smiješno je to forsiranje nekakvog istočnohercegovačkog na kojem nema ništa do u 19.st.
I danas istočna Hercegovina ima 3x manje stanovnika od dubrovačkog područja koji je imao razvijenu ijekavsku književnost stoljećima stariju.

Žena je korektno prikazala razvoj srpskog jezika.
Pojam istočnohercegovački je izumio 50ih godina 20. st. za novoštokavsko ijekavski Pavle Ivić, a blesavi hrvatski filolozi nisu do dana današnjega taj pojam odbacili. Jedino je modificiran u istočnohercegovačko-krajiški.

U 19. st. se za štokavsko ijekavski govorilo uglavnom "hercegovački", iako su svi ti zemljopisni opisnici uglavnom dubiozni. Trebalo je jednostavno reći (novo)štokavsko jekavski i točka.

Jedna je glup naziv istočnobosanski, ili čak šćakavsko ijekavski za dijalekt od okvirno Sarajeva do Tuzle, kad većina tih govora uopće nisu šćakavski.

 

[Mrkalj]

Žena je korektno prikazala razvoj srpskog jezika.
Pojam istočnohercegovački je izumio 50ih godina 20. st. za novoštokavsko ijekavski Pavle Ivić, a blesavi hrvatski filolozi nisu do dana današnjega taj pojam odbacili. Jedino je modificiran u istočnohercegovačko-krajiški.

U 19. st. se za štokavsko ijekavski govorilo uglavnom "hercegovački", iako su svi ti zemljopisni opisnici uglavnom dubiozni. Trebalo je jednostavno reći (novo)štokavsko jekavski i točka.

Jedna je glup naziv istočnobosanski, ili čak šćakavsko ijekavski za dijalekt od okvirno Sarajeva do Tuzle, kad većina tih govora uopće nisu šćakavski.

Pa, ne mogu da lažu hrvatski lingvisti baš toliko mnogo koliko bi ti želeo. Treba te budalaštine i u inostranstvu odbraniti. Čak iako je Zapad antisrpski plaćen, teško bi išlo.

 

[Urvan Hroboatos]

Pa, ne mogu da lažu hrvatski lingvisti baš toliko mnogo koliko bi ti želeo. Treba te budalaštine i u inostranstvu odbraniti. Čak iako je Zapad antisrpski plaćen, teško bi išlo.

Tu nema ničeg znanstvenog. A svjetski lingvisti odavno su svjesni da su i ove podjele provizorne:
http://nisam-lingvist.blogspot.com/search/label/Josip Silić
......................................................
Nizozemski lingvist Villem Vermeer je čak napisao:

I think it would be better to abandon the traditional classification altogether
(Mislim da bi bilo bolje napustiti posve tradicionalnu podjelu [na “čakavski”-“kajkavski”-“štokavski”])

 

[Mrkalj]

Nizozemski lingvist Villem Vermeer je čak napisao:

I think it would be better to abandon the traditional classification altogether
(Mislim da bi bilo bolje napustiti posve tradicionalnu podjelu [na “čakavski”-“kajkavski”-“štokavski”])

Sa tim se slažem. To je ideopolitička konstrukcija smišljena da bi se jezički definisalo sintetičko čudo zvano "hrvatski narod":
Vatroslav Jagić u godini Vukove smrti (1864.) uvodi paradigmu tronarečnog srpskohrvatskog naroda koji govori srpskohrvatski jezik sa štokavskim, čakavskim i kajkavskim narečjem; Jagić prvi put uvodi i definiše pojam srpskohrvatskog jezika u nauci
https://forum.krstarica.com/threads...odela-izmedju-srba-hrvata-i-slovenaca.981858/

Ne postoji nikakva lingvistička zajednica kajkavskog i čakavskog, čakavskog i štokavskog, štokavskog i kajkavskog, kamoli sva tri jezika. Sve se može gledati samo sociolingvistički, a to znači - čista politika, politički lingvistički inženjering.

 

[Mej bregami]

Sa tim se slažem. To je ideopolitička konstrukcija smišljena da bi se jezički definisalo sintetičko čudo zvano "hrvatski narod":
Vatroslav Jagić u godini Vukove smrti (1864.) uvodi paradigmu tronarečnog srpskohrvatskog naroda koji govori srpskohrvatski jezik sa štokavskim, čakavskim i kajkavskim narečjem; Jagić prvi put uvodi i definiše pojam srpskohrvatskog jezika u nauci
https://forum.krstarica.com/threads...odela-izmedju-srba-hrvata-i-slovenaca.981858/

Ne postoji nikakva lingvistička zajednica kajkavskog i čakavskog, čakavskog i štokavskog, štokavskog i kajkavskog, kamoli sva tri jezika. Sve se može gledati samo sociolingvistički, a to znači - čista politika, politički lingvistički inženjering.

To što je tebi čudno je normalno svugdje u svijetu. Nema u Europi države koja ima samo jedan govor na cijelom državnom i narodnosnom području. To bi se protivilo povijesnom razvoju.
Srbi se trude biti primjerom socijalnog inžinjeringa i onda se čude da i drugi nisu takvi.

 

[Amelica]

To što je tebi čudno je normalno svugdje u svijetu. Nema u Europi države koja ima samo jedan govor na cijelom državnom i narodnosnom području. To bi se protivilo povijesnom razvoju.
Srbi se trude biti primjerom socijalnog inžinjeringa i onda se čude da i drugi nisu takvi.

Kakvog inžinjeringa?

 

[psmaniac]

To što je tebi čudno je normalno svugdje u svijetu. Nema u Europi države koja ima samo jedan govor na cijelom državnom i narodnosnom području. To bi se protivilo povijesnom razvoju.
Srbi se trude biti primjerom socijalnog inžinjeringa i onda se čude da i drugi nisu takvi.

Државе? Као нпр. Баски у Шпанији, Албанци у Србији, Шкоти и Велшани у Британији...

 

[Mrkalj]

Kakvog inžinjeringa?

Lupeta koješta. Skreće temu s neprijatnog pitanja:

Dubrovnik nije samo grad, to je dosta veće područje nekadašnje Republike, a danas županije.
Istočna Hercegovina je bila tako rijetko naseljena da su ih Dubrovčani pokoravali u vojnim ekspedicijama kad bi neki knez iza brda došao u sukob republikom.

Ne shvatam - odakle kažeš da je ijekavica došla u romanski Dubrovnik? Iz ijekavskog predgrađa?

 

[Mej bregami]

Државе? Као нпр. Баски у Шпанији, Албанци у Србији, Шкоти и Велшани у Британији...

Razni govori danas dijalekti Njemačke, Italije, Španjolske...... Slovenije, Estonije, Hrvatske pa i Srbije.

 

[Mej bregami]

Lupeta koješta. Skreće temu s neprijatnog pitanja:


Ne shvatam - odakle kažeš da je ijekavica došla u romanski Dubrovnik? Iz ijekavskog predgrađa?

Kakva ijekavica u istočnoj Hercegovini? To si sad izmislio ili imaš neki dokaz?

 

[Amelica]

Kakva ijekavica u istočnoj Hercegovini? To si sad izmislio ili imaš neki dokaz?

Nego šta je u istočnoj Hercegovini?

 

[Mej bregami]

Nego šta je u istočnoj Hercegovini?

Tko će ga znati, preuzeli govor iz Hrvatske i sada bi i cijelu književnost iako su prvi put propisali 1896.

 

[Frontiersman]

Tko će ga znati, preuzeli govor iz Hrvatske i sada bi i cijelu književnost iako su prvi put propisali 1896.

Ko to? O čemu ti pričaš?

 

[Mej bregami]

Ko to? O čemu ti pričaš?

Znaš ti dobro.

 

[Frontiersman]

Znaš ti dobro.

Ne znam. Zato i pitam. Budi konkretniji.

 

[Mej bregami]

Ne znam. Zato i pitam. Budi konkretniji.

Kako mi znamo kako su govorili u istočnoj Hercegovini, kad recimo u zapadnoj Hercegovini i danas govore ikavskom i ijekavskom štokavicom, što znamo iz knjiga.
U istočnoj nema ništa, samo početkom 20. stoljeća oni kao govore ijekavski.

 

[psmaniac]

Razni govori danas dijalekti Njemačke, Italije, Španjolske...... Slovenije, Estonije, Hrvatske pa i Srbije.

Италијани не припадају сви истом народу, они су такође склепана нација и одатле
другачији говори, неки су чак и увезени на Италско полуострво.
У Шпанији идентична прича, Немачка такође, па сами Пруси нису Немци.
Сад би могао пружити објашњење како се то догодило да Хрвати имају три језика,
поприлично различита један од другог.