Da li je Apis bio opasnost za (kralja) Aleksandra I Karađorđevića?

Мајски преврат је организовао Генчић, што се тиче цивила, политичара, и других, а официре је у договору са Генчићем организовао Петар Мишић.
главне коловође Мајског преврата били су бивши министар унутрашњих дела и близак пријатељ Краља Милана Ђорђе Генчић, генерал Јован Атанацковић, пуковници Александар Машин, Петар Мишић и Дамњан Поповић. Апис је тек касније испливао у први план, кад су главни завереници, због притиска великих сила, отерани у пензију. политичку подршку убиству дали су либерали, који су се и ставили на чело нове владе, одмах након преврата.
 
руски Санстефански пројекат уништен је на Берлинском конгресу, а тамо је српску страну заступао либерал Јован Ристић, а не радикал Никола Пашић.
Дабоме. С тим што су тадашњи либерали били ватрени родољуби, а сам Ристић је ипак на крају сматрао да наша будућност може бити светлија, само у сарадњи са Русијом. И сам Гарашанин, који је био франкофил, живот је завриошио, након много политичког искуства, као човек који сматра да Србија може само на Русију да се ослања.
 
главне коловође Мајског преврата били су бивши министар унутрашњих дела и близак пријатељ Краља Милана Ђорђе Генчић, генерал Јован Атанацковић, пуковници Александар Машин, Петар Мишић и Дамњан Поповић. Апис је тек касније испливао у први план, кад су главни завереници, због притиска великих сила, отерани у пензију. политичку подршку убиству дали су либерали, који су се и ставили на чело нове владе, одмах након преврата.
Ово је тачно.
 
Šta su to 'srpske krivice'?

Da li bi se rat izbegao bez atentata, ne verujem, možda bi bio odložen. Evropa je bila naelektrisana već dobro zbog interesa velikih sila. E sad, problem je u tome što je Gavrilo Princip ušao u prenaelektrisanu sobu s ekserom u ruci 'u fazonu 'ja ću da rešim problem' i haos...
Mislim da je Apis i ekipa oko njega bila poprilično informisana o namera Principa i ekipe. Da li su znali da li će ubiti Ferdinanda, moguće i da ne, mada šef obaveštajne službe jedne države da tako nešto , ako ne u potpunosti ono bar otprilike, ne može da pretpostavi, teško.
Da li je Srbija kao država planirala taj atentat, apsolutno ne, ali neki otrgnuti službenici, tipa Apis, svakako da su tu imali na neki način umešane prste.
Naravno da je Ferdinandova poseta bila provokacija i demonstracija moći, to ništa nije sporno, i svakako da je AU pritiskala Srbiju, samo što je atentat gurnuo Srbiju nespremnu u rat. Možda se moglo bez atentata kupiti vreme i spremiti za sukob, ako ne potpuno, onda malo bolje. Svakako da Srbija kao država nije učestvovala u tom atentatu, jel bi imala nekakav plan i šta posle njega, a vidimo po događajima koji su usledili da ga nije imala.
Mislim da je Apis i ekipa oko njega bila poprilično informisana o namera Principa i ekipe. Da li su znali da li će ubiti Ferdinanda, moguće i da ne, mada šef obaveštajne službe jedne države da tako nešto , ako ne u potpunosti ono bar otprilike, ne može da pretpostavi, teško.
Naravno da su bili informisani o Principovim namerama, a zahvaljujući (iznuđenoj) saradnji austrougarskog pukovnika Alfreda Redla sa ruskom obaveštajnom službom Apis je uz to imao u rukama i kopije austrougarskog detaljno razrađenog ratnog plana za napad na Srbiju (Plan III) sa ciljem njenog potpunog uništenja, tako da je teško pretpostaviti da je imao bilo kakvih motiva da odgovara Principa i Mladu Bosnu od namere da likvidacijom austrougarskog prestolonaslednika eventualno destabilizuju državu (i možda time izazove i revoluciju i njen raspad) koja je i samo postojanje Srbije proglasila za apsolutnu pretnju svom opstanku.

396B42F8-81D4-4C28-963F-94D3E687FDAC.jpeg



Alfred Redl (14 March 1864 – 25 May 1913) was an Austro-Hungarian military officer who rose to head the Evidenzbureau, the counterintelligence wing of the General Staffof the Austro-Hungarian Army. He was one of the leading figures of pre-World War I espionage; his term in office was marked by radical innovations and the use of advanced technology to ensnare foreign spies.

….

From 1903 to 1913, Redl was Russia's leading spy. Before World War I, he provided the Russians with information of Plan III, the entire Austro-Hungarian invasion plan for Serbia. The Russians then informed the Serbian military command about Plan III. As a result, when the Austro-Hungarian Army invaded Serbia, the Serbians were well prepared.[9] Redl not only provided many of his country's military secrets and plans, but he also supplied incorrect estimates of Russian military strength to his own military authorities.
 
Аркан ондашњег доба.
Apis je bio izuzetno posten covek, o tome koliko je je njegovo delovanje bilo ispravno ili pogresno, se moze diskutovati- no cinjenica je da je stvari radio iz ubedjenja i da nije imao nikakve licne materijalne koristi, uporedjivati ga s obicnim olosom kakav je bio Arkan je nekorektno.
Ju, ajde, sad baš pretera. Apis je bio pitomac Vojne akademije (posle gimnazije), na kojoj je postao i nastavnik.

Arkan je lik sa osnovnom školom, koji je odustao vrlo brzo od srednje i od 15. godine bavio se kriminalom. Probisvet, od malih nogu.
Malo se zna da je zahvaljujući (iznuđenoj) saradnji austrougarskog obaveštajnog pukovnika Alfreda Redla ruska obaveštajna služba (a preko nje i Srbi, pa i Apis) došla u posed austrougarskog plana za invaziju i potpuno uništenje Srbije (Plan III). Baš sve Apisove odluke i akcije u vezi Mlade Bosne treba posmatrati u svetlu činjenice da je njemu u tom trenutku bilo sasvim jasno da je Austrougarska već ranije donela neopozivu odluku da napadne i uništi Srbiju.

Postojala je nada da bi uspešan atentat na habzburškog prestolonaslednika mogao da izazove i revoluciju i raspad Habzburške monarhije, ili bar njeno slabljenje.
 
Драгутин Димитријевић Апис и другови из организације "Уједињење или смрт" су били прије свега и изнад свега српски родољуби. Наравно да ће аутошовинистичка и србофобична дружине а богами и савремени потурице и о Апису и о "црнорукцима" све најгрђе зборити и писати, називати их убицама, терористима и злотворима, као што ће увијек све најгрђе о било којем српском родољубу њиштати, но то су били људи високих моралних начела вођени љубављу према отаџбини и свок роду са снажним осјећајем дужности на чињења ако је отаџбина у опасности или ако је неки воде у пропаст.

Такви људи звог тих својих начела увијек дођу у сукоб и стекну подоста непријатеља и у високим политичким и у војним круговима. Без обзира што ни "црнорукци" ни Апис 1916.године нису имали ни изблиза утицај и моћ како се то у некој перцепцији жели створити слика, већ су у ратовима од 1912.године изгубили подоста другова, и даље су били сметњом, сматрани од тих високих политичких и војних кругова опасношћу по њихове позиције а сам Апис је извјесно постао жртвом политичких сплеткарења у монтираном судском процесу.

Уважавајући сва доступна сазнања као и саму логику, ван сваке разумне сумње нема кривице за то што га је у том монтираном процесу теретила оптужница, да је планирао убиство престолонаследника Александра и предсједника владе Пашића. Шта би се дешавало касније, да ли би се окренуо чињењима и против највиших дзужносника у Србији, зависило би од одлука и чињења тих дужносника, укључујући и самог регента/краља Александра.

Ми данас можемо нагађати зашто је убијен, могуће и жртвован, те "уклоњен" Апис, који су стварни мотиви. Стварна бојазан регента Александра од чињења Аписа и другова, или имплементација "једна ставке" у тајним преговорима Аустро-Угарске и Француске о склапању сепаратног мира, или притисак политичких криугова на челу са Пашићем да се уклони, или могуће и војних на челу са Петром Живковићем, подоста је могућности.

Посљедње ријечи пуковника Аписа (из књиге М.Живановића, овдје стр 564)
И ако сам од оба суда осуђен на смрт и лишен милости круне, ја умирем невин, у убеђењу да је моја смрт била потребна Србији из виших разлога. Из овог мог убеђења потиче и моја душевна мирноћа са којом очекујем свој последњи час. Нека Србија буде срећна и нек се испуни наш свети завет уједињења целог Српства и Југословенства, па ћу и ја и после своје смрти бити срећан и блажен, а бол, који осећам што ћу од српске пушке погинути, биће ми лакши, у уверењу да је та пушка управљена у моје груди, ради добра Србије, ради оног добра Србије и српског народа, коме сам ја био посветио цео свој живот...“
 
Šta mislite? Svi znamo da je Aleksandar (pre nego što je došao na kraljevski tron) bio nalogodavac Apisove likvidacije 1917.
Da li bi živi Apis bio potencijalna opasnost za kralja Aleksandra na vlasti? Zašto je Aleksandar odlučio da ga ukloni?
Tako je i Pasic.
Procitavsi memoare princa Djordja stekao sam dojam da je mnogo bolji covjek od Aleksandra.Sad ti memoari mogu biti frizirani.
Naravno da su bili frizirani, takodje su odgovarali interesima KPJ kojima je odgovaralo da Djordja prikazukao zrtvu,
Djordje je naparavio niz incidenata od kojih su neki zataskani, a neki nisu mogli da budu zataskani, uglavnom definitivno nije bio pogodan da bude ikakav vladar.
Nije stvar samo do toga, polovini srpske političke elite tresle su se gaće od Apisa.

Srbija je u dobroj meri bila talac tog čoveka.
Memoari nisu bili frizirani, niti je Srbija ikada “bila talac jednog čoveka”, niti je to mogla biti na bilo koji zamisliv način - prepoznaje se projekcija demagoške argumentacije postoktobarskih vlastodržaca na događaje iz prošlosti.

Moderna mađarska istoriografija (koja inače nema baš nikakvih razloga da podilazi nezaobilaznim srpskim nacionalistima) smatra Apisovo sudsko ubistvo za jedan od najsramnijih i najmračnijih događaja srpske istorije, neprijatna činjenica iz biografije tvorca tzv “Jugoslavije” od koje se ne može pobeći:

DD6EDC2D-2F67-4CA1-9D10-2826D9BC4913.png


https://real.mtak.hu/119387/1/Demeter_Bolgar_kotet_online.pdf

@Khal Drogo, @Mrkalj, @Brđanin, @Софија
 
Poslednja izmena:
Da je Srbija htela da žrtvuje Apisa , prihvatanjem ultimatuma Austrougarske (nakon atentata na Ferdinanda), izbegla bi rat .
Tako da je verovatno, da je streljanjem Apisa htela da odobrovolji Austrougarsku - da ispravi grešku. Znači, pije vodu stavka 1.
Verovanje da je bilo bilo kako moguće izbeći Prvi svetski rat potpunim prihvatanjem austrougarskog ultimatuma je posledica nemačke propagande posle izgubljenog rata: u obrazloženju Versajskog ugovora (i nametnuta ogromna ratna odšteta koju je Nemačka morala da plati) je prvi put u istoriji nekoj državi stavljeno na teret ne to što je prosto izgubila rat, nego to što ga je započela, pa su Nemci odatle zaključili da treba nekako ubediti evropsku javnost u svoju nevinost i tako izbeći plaćanje ogromnih ratnih reparacija, i onda pokrenuli najopsežniju propagandnu operaciju u dotadašnjoj istoriji.

Nemačka (tj Kajzer Vilhelm II ) je na Austrougarsku vršila pritisak da se energično obračuna sa Srbijom i pre Sarajevskog atentata - Franc Ferdinand se manje od dve nedelje pre atentata u Berlinu susreo sa Kajzerom koji mu je otvoreno pripretio da on sam gubi strpljenje zbog austrougarske neodlučnosti da primeni oštre mere prema Srbiji:
C65E42BD-6222-4CCC-AE22-99B0B6889239.png


A i posle atentata Nemci su nastavili sa pritiskom na K und k da bez obzira na odgovor srpske vlade objavi rat Srbiji:
A276BD36-AF0C-47BB-A43C-378D15F0A44B.jpeg
 
Da je Srbija htela da žrtvuje Apisa , prihvatanjem ultimatuma Austrougarske (nakon atentata na Ferdinanda), izbegla bi rat .
Tako da je verovatno, da je streljanjem Apisa htela da odobrovolji Austrougarsku - da ispravi grešku. Znači, pije vodu stavka 1.
Verovanje da je bilo bilo kako moguće izbeći Prvi svetski rat potpunim prihvatanjem austrougarskog ultimatuma je posledica nemačke propagande posle izgubljenog rata: u obrazloženju Versajskog ugovora (i nametnuta ogromna ratna odšteta koju je Nemačka morala da plati) je prvi put u istoriji nekoj državi stavljeno na teret ne to što je prosto izgubila rat, nego to što ga je započela, pa su Nemci odatle zaključili da treba nekako ubediti evropsku javnost u svoju nevinost i tako izbeći plaćanje ogromnih ratnih reparacija, i onda pokrenuli najopsežniju propagandnu operaciju u dotadašnjoj istoriji.

Nemačka (tj Kajzer Vilhelm II ) je na Austrougarsku vršila pritisak da se energično obračuna sa Srbijom i pre Sarajevskog atentata - Franc Ferdinand se manje od dve nedelje pre atentata u Berlinu susreo sa Kajzerom koji mu je otvoreno pripretio da on sam gubi strpljenje zbog austrougarske neodlučnosti da primeni oštre mere prema Srbiji:
Pogledajte prilog 1792127

A i posle atentata Nemci su nastavili sa pritiskom na K und k da bez obzira na odgovor srpske vlade objavi rat Srbiji:
Pogledajte prilog 1792128
II deo: o nemačkoj sistematskoj propagandi o svojoj “nevinosti za rat” posle izgubljenog Velikog rata: odatle sve teorije o “srpskim krivicama” - Austrougarska je bila beznadežno preslaba da sama, bez Nemačke izazove Prvi svetski rat.

2DA73C2D-5F95-4657-A9F8-E5C0A5894C16.gif
 
Не. Био је опасност за Пашића и његовог сина и сличан олош, као што је отац Коче Поповића.
Apis je za svakoga bio opasnost.
Nikola Pašić tada uopšte nije bio u igri, zapisa su na montiranom procesu sudskom presudom ubili tada regent Aleksandar Karađorđević i Bela ruka, oficirska organizacija koju huntom ne nazivaju samo srpski istoriografi.
 

Back
Top