Dubrovačka književnost je srpska i bazirana je na kosovskom zavetu!

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ovo je sve blesavo. Radi se o hrvatskom vjerskom piscu Šimi Budiniću, koji je kao Divković, te možda još 2 hrvatska autora, uporabio pojam "srpski" za pismo, tj. ćirilicu.

To je odavno toliko besmisleno da se nema o čem raspravljati, budući da je Grčević sve u tančine razglobio ovdje: https://www.hrstud.unizg.hr/_downlo...019_Ime_HRVAT_u_etnogenezi_juznih_Slavena.pdf, od str. 163- 211.

Kod Divkovića je razvidno da razlikuje pojmove jezik (»slovinski«, »bosanski«) i pismo (»s(a)rpski«). Njegovo je nazivanje bosančice »s(a)rpskim« iznimka među bosanskim franjevačkim autorima XVII.
i XVIII. stoljeća. Npr., Stipan Margitić bosančicu i svoj jezik imenuje bosanskim imenom, a Ivan Ančić ih zove ilirskima (slova ilirička). Nitko od bosanskofranjevačkih pisaca osim Divkovića bosančicu ne zove
srpskim imenom.

Vrlo je vjerojatno da je Divković svoju formulu o »srpskim slovima« i »slovinskom jeziku« preuzeo od Zadranina Šime Budinića koji ju je od hrvatskih autora prvi upotrijebio u tiskanom obliku. Na hrvatskom
je Budinić svoj književni jezik zvao slovinskim, a u Mletcima je 1597. objavio knjigu Breve instruttione per imparare il carattere serviano, et la lingua illyrica (Horány 1792: 625, Kosić 2018: 219)
Odurne splačine. U celoj tvojoj priči jedino je bitno da niko od navedenih osim Grčevića ne izmišlja tzv. "hrvatski jezik" tamu gde mu mesta nema, a ne izmišljaju ni "bosančicu" kojom je straosrpsku ćirilicu okrstio Truhelka, a nekmoli #hrvašticu, najnoviju splačinoznu invenciju kojoj se u svoj njenoj miomirisnoj friškosti ni autor ne zna.
 
Odurne splačine. U celoj tvojoj priči jedino je bitno da niko od navedenih osim Grčevića ne izmišlja tzv. "hrvatski jezik" tamu gde mu mesta nema, a ne izmišljaju ni "bosančicu" kojom je straosrpsku ćirilicu okrstio Truhelka, a nekmoli #hrvašticu, najnoviju splačinoznu invenciju kojoj se u svoj njenoj miomirisnoj friškosti ni autor ne zna.
How yes no, Vuk Truhelka je imao imao slično stajalište:

Koliko je Srbima Divkovićev tip ćirilice još u XIX. stoljeću bio stran, kazuje V. S. Karadžić govoreći o slovopisu u Divkovićevu Nauku krstjanskom...:»Rukopis Bosanske bukvice tako je različan od našega današnjijega,
da ga niko ne bi mogao pročitati dok ne bi najprije učio i mučio se« (Karadžić 1896: 392). Sasvim se drugačije Karadžić izražava kada je riječ o katolicima u BiH. Oni su, kaže, »ovom bukvicom i od prilike
ovijem pravopisom pisali« »do našega vremena«.
........................................................................................
Tipično za njegov način normiranja srpskoga jezika Karadžić završava podrubnicu posvećenu
Divkovićevu Nauku krstjanskom ovim riječima: »Vrijedno bi bilo kad bi g. Đ. Daničić mogao pročitati ovu svu knjižicu redom i povaditi iz nje sve riječi kojijeh nema u mome Srpskom Rječniku, pa
bismo poslije lasno odbili ono što nije za nas.« (Karadžić 1896: 392)
 
Slaven laže i priča gluposti.

Etiketiraš.

Uzmi celokupni korpus lingvonimije i pogledaj sve. Nećeš naći na praktično ništa sem Elektre. Dubrovčani jedu smatrali Hrvate svojima; smatrali su ih srodnima, jednojezičnima, našjencima.

Ali nisu sebe smatrali Hrvatima niti svoj jezik hrvatskim.

To je toliko osnovno i opšte poznato, a ti ni trebalo da nešto izvučeš iz toga što se hvataš za geografske opise Arapina iz Sirijw ili putopise Holanđanina da dokažeš suprotno. To je možda najidiličniji primer licemerja. Prozivate srpske revizioniste za izvlačenje ovog ili onog, a sa druge strane 'gle ovaj Nemac piše Dubrovnik je u Hrvatskoj pre 500 godina'. I onda očekuješ da te iko sem nekoga ko je identično indoktrinisan shvati ozbiljno (pavlake i ne kao primer čiste hipokrizije)?
 
Etiketiraš.

Uzmi celokupni korpus lingvonimije i pogledaj sve. Nećeš naći na praktično ništa sem Elektre. Dubrovčani jedu smatrali Hrvate svojima; smatrali su ih srodnima, jednojezičnima, našjencima.

Ali nisu sebe smatrali Hrvatima niti svoj jezik hrvatskim.

To je toliko osnovno i opšte poznato, a ti ni trebalo da nešto izvučeš iz toga što se hvataš za geografske opise Arapina iz Sirijw ili putopise Holanđanina da dokažeš suprotno. To je možda najidiličniji primer licemerja. Prozivate srpske revizioniste za izvlačenje ovog ili onog, a sa druge strane 'gle ovaj Nemac piše Dubrovnik je u Hrvatskoj pre 500 godina'. I onda očekuješ da te iko sem nekoga ko je identično indoktrinisan shvati ozbiljno (pavlake i ne kao primer čiste hipokrizije)?
Logička vratolomija.

Naravno da su pismeni Dubrovčani- jedino od njih, konačno, i imamo zapise držali sebe njekim Ilirima i li Slovincima, a u taj su narod ubrajali, središnje, da budem formalno točan, katolike južnoslavenskog jezika osim Slovenaca.

Nisu ubrajali muslimane ni pravoslavce.

To je toliko puta potvrđeno u kapitalnim djelima pisaca (Vetranović, Nalješković, Kašić, Stulli, Mikalja,..) da je to besmisleno negirati. Dani su i za nevjerne tome i dugački videi s izričitim citatima.

Nijekanje toga je upravo bizarno, praviti se slijepim. Konačno, sve je još početkom 20. st. objelodanio Ante Split, a i prikazali su nebrojeni radovi, među inima Bogišićev i Katičićev.

Njihov ilirski i slovinski je hrvatski, i kad izrijekom to kažu, i kad ga zovu samo tako.

To je toliko puta zasvjedočeno da je nijekanje toga jednostavno- nevjerojatno.

I jezik i identitet susjedni narodi- Slovenci, Srbi, Crnogorci, Muslimani...nisu nikad zvali ilirskim ni slovinskim, osim kod Srba u par kasnih slučajeva- ilirski, ne slovinski- za koje znamo kako su nastali, i da je to ime bilo nametnuto.

Murko je odavno utvrdio triviju da od 16. do 18. st. ilirski, hrvatski i slovinski znače jedno te isto.
 
Što je to kosovski zavjet uopče?

Pogledaj bilo koje gostovanje Miloša Kovića i reći će ti se. Ukratko i vrlo grubo, hrišćanska transformacija kulta predaka koji ima paganske korene tj. spoj dotičnoga sa pravoslavnom ikonografijom tj. biblijskom tematikom, u najnovija vremena obojen i rodoljubljem. Poštovanje onih koji su bili pre i obećanje da će se njihove žrtve pamtiti tj. obaveza potomaka da učine nešto sa svojim životima, dostojno predaka i u interesu potomaka. U kontekstu i političke prizme, u najnovija vremena, i dimenzija zaveštanja da Srbi nikada ne odustanu od Kosova i Metohije (što ima pak svoje nijanse u zavisnosti od koga pitaš, za nekoga bukvalnije, teritorijalnoga, a za nekoga i/ili nešto drugačije i tičući se kulturne baštine i tradicije).
 
Što je to kosovski zavjet uopče?

Kult stvoren u 19. vijeku koji govori da Srbin mora da strada i zrtvuje sebe za Kosovo da bi dobio nebesko carstvo. Ugleda se na epsku fantastiku/poeziju Vuka Karadzica (Obilic, Lazar, Murat etc)

Danas to se podrazumijeva busanje u srbske grudi i ustvari raditi sve suprotno.
 

To zbog "hriscanska transformacija kulta predaka koji ima paganske korene". To mislim da nema nikakvog utemljenja. Kult je baziran na hriscanski period srpske istorije i pojavljuje se u moderni oblik tek u eri nacionalnog romantizma 19. vijeka. Rekao bih da je Kosovski zavjet samo srpska obrada novog zavjeta.

Nije postojalo "kosovski zavjet" prije toga osim ako racunamo kada bi neki Crnogorci pljackali Turke nedje po brdima pa rece onako "ovo je za Kosovo!".
 
Poslednja izmena:
Kult stvoren u 19. vijeku koji govori da Srbin mora da strada i zrtvuje sebe za Kosovo da bi dobio nebesko carstvo. Ugleda se na epsku fantastiku/poeziju Vuka Karadzica (Obilic, Lazar, Murat etc)

Danas to se podrazumijeva busanje u srbske grudi i ustvari raditi sve suprotno.
Koga briga šta vas nekolicina iz okoline podrazumevate... :)

Vi imate kult *********a star 30 godina, nastao na talasu antisrpstva. Vi ste zapravo izdajnici srpskog roda koji su pobegli kad je Srbima bilo najteže, kad su napadnuti od zapada i NATOa, jer je tada bilo IN biti antisrbin :) Vi ste prodali srpstvo za šaku pirinča i povezali se sa svim antisrbima iz regiona jer vam je tako lakše da prebrodite trenutni napad na Srbe...

Znajući vas, kad se steknu uslovi, opet ćete se izjašnjavati kao Srbi.
 
Koga briga šta vas nekolicina iz okoline podrazumevate... :)

Vi imate kult *********a star 30 godina, nastao na talasu antisrpstva. Vi ste zapravo izdajnici srpskog roda koji su pobegli kad je Srbima bilo najteže, kad su napadnuti od zapada i NATOa, jer je tada bilo IN biti antisrbin :) Vi ste prodali srpstvo za šaku pirinča i povezali se sa svim antisrbima iz regiona jer vam je tako lakše da prebrodite trenutni napad na Srbe...

Znajući vas, kad se steknu uslovi, opet ćete se izjašnjavati kao Srbi.

Ne vidim poentu tvog posta osim sirenja nacionalne mrznje i krivljenja sve osim sebe za svoja stalna propadanja.
 
To zbog "hriscanska transformacija kulta predaka koji ima paganske korene". To mislim da nema nikakvog utemljenja. Kult je baziran na hriscanski period srpske istorije i pojavljuje se u moderni oblik tek u eri nacionalnog romantizma 19. vijeka. Rekao bih da je Kosovski zavjet samo srpska obrada novog zavjeta.

Nije postojalo "kosovski zavjet" prije toga osim ako racunamo kada bi neki Crnogorci pljackali Turke nedje po brdima pa rece onako "ovo je za Kosovo!".

Ne možeš da kažeš da nešto nije postojalo, a da onda u potpuno istoj rečenici kažeš osim što ipak jeste. :)

Ako te više zanima, pročitaj šta su pisali Sima Ćirković i Rade Mihaljčić o tome. Šta kaže moderna, kritička istoriografija. Tvrdnja da je kosovski mit nastao u 19. veku je stav samo nekolicine postmodernističkih istoričara, pežorativno da kažemo mahom drugosrbijanske ideološke orijentacije, koji pak nisu potkovani dubljim znanjem. Ili stranaca koji slabo poznaju srpsku istoriju i kulturu.

U suštini je diskusija besmislena jerbo će neko nacionalnije orijentacije insistirati na kontinuitetu, da prikaže što drevnije, a oni drugačije orijentacije koncentrisati se na novine. I jedni i drugi su u pravu, odnosno suštinski nisu, zato što govore u kontekstu relativnih pojmova, a ne konkretnih. U faktografskom smislu, činjenično je pogrešno tvrditi da je Kosovski kult nastao u 19. veku.
 
Poslednja izmena:
Ne možeš da kažeš da nešto nije postojalo, a da onda u potpuno istoj rečenici kažeš osim što ipak jeste. :)

Ako te više zanima, pročitaj šta su pisali Sima Ćirković i Rade Mihaljčić o tome. Šta kaže moderna, kritička istoriografija. Tvrdnja da je kosovski mit nastao u 19. veku je stav samo nekolicine postmodernističkih istoričara, pežorativno da kažemo mahom drugosrbijanske ideološke orijentacije, koji pak nisu potkovani dubljim znanjem. Ili stranaca koji slabo poznaju srpsku istoriju i kulturu.

U suštini je diskusija besmislena jerbo će neko nacionalnije orijentacije insistirati na kontinuitetu, da prikaže što drevnije, a oni drugačije orijentacije koncentrisati se na novine. I jedni i drugi su u pravu, odnosno suštinski nisu, zato što govore u kontekstu relativnih pojmova, a ne konkretnih. U faktografskom smislu, činjenično je pogrešno tvrditi da je Kosovski kult nastao u 19. veku.

Pa kazem, ako tebi je "kosovski zavjet" kada neki Crnogorac u 18. v. spominje Kosovo kroz narodnu izreku ili sujevjerje, onda to uopste nije ,,zavjet".

Ovaj "zavjet" je kreiran, prepakovan u 19. vijeku na bazi guslarskih pjesama. Cak od pjesama Vuka Karadzica, najmanje je bilo o Kosovu. Ali kosovske pjesme su bile izabrane od strane elite u Srbiji da budu koriscene radi buduceg nacionalnog programa.

Mit nije isto sto i zavjet. Mit je prica, drama, koja ne obavezuje, nego postoji za narodnu zabavu. Zavjet obavezuje, kanonizuje, programira itd.
 
Pa kazem, ako tebi je "kosovski zavjet" kada neki Crnogorac u 18. v. spominje Kosovo kroz narodnu izreku ili sujevjerje, onda to uopste nije ,,zavjet".

Ovaj "zavjet" je kreiran, prepakovan u 19. vijeku na bazi guslarskih pjesama. Cak od pjesama Vuka Karadzica, najmanje je bilo o Kosovu. Ali kosovske pjesme su bile izabrane od strane elite u Srbiji da budu koriscene radi buduceg nacionalnog programa.

Mit nije isto sto i zavjet. Mit je prica, drama, koja ne obavezuje, nego postoji za narodnu zabavu. Zavjet obavezuje, kanonizuje, programira itd.

Mihaljčića i Ćirkovića u ruke.
 

Back
Top