Dubrovačka književnost je srpska i bazirana je na kosovskom zavetu!

[Mej bregami]

Koja Srbija u 18. veku? Čoveče, Srbija je naseljena Srbima iz Bosne i Crne Gore u 19. veku.

Ma da

 

[Scott Isle]

Dalmacija je jezgra hrvatske države.

Netcno. Dalmacija nikada nije bila Hrvatska.
Dalmacija je bila Mletacka od 1400. a prije toga je bila srpska Carevina u kojoj je Hrvatska bila samo knezevina na sjeveru.
A vasa Hrvatska je u Lici i, Gorskim Kotarima, Karlovcu i Zagrebu.

 

[Mej bregami]

Netcno. Dalmacija nikada nije bila Hrvatska.
Dalmacija je bila Mletacka od 1400. a prije toga je bila srpska Carevina u kojoj je Hrvatska bila samo knezevina na sjeveru.
A vasa Hrvatska je u Lici i, Gorskim Kotarima, Karlovcu i Zagrebu.

Ti uvijek miješaš stoljeća i tisućljeća kao da mutiš jaja za kajganu. Nigdje veze.

 

[Mej bregami]

Дубровачка књижевност је штокавска, то што има неких уплива чакавштине то је и нормално јер су им чакавци читај Хрвати суседи, као што чакавица има штокавских уплива.
Од свих квазитеорија присутних у хрватском друштву убедљиво најлуђе потичу од тзв. хрватских лингвистичара, невероватно, то су такве вратоломије да ти се смучи.

Kakve veze ima Dubrovnik sa srpskom književnošću, nit ista tematika i stil, nit isti jezik.

 

[Mej bregami]

Je li postoji hrvatska knjizevnost ili se sve svodi na katolicko isusvsko laprdanje? Ima li kakve epike u Hrvata?
Ako neko hoce da poredi Dubrovacku sa hrvatskom knizevnoscu, sta da uzme?

Recimo "Razgovor ugodni naroda slovinskog" Andrija Kačića Miošića s početka 18.st., prototip pisanja epike na južnoslavenskom području, preteča Gorskog vijenca i sl.

"Vazetje Sigeta grada", Barno Čarnarutić Zadranin, 1584.

itd.

 

[Frontiersman]

Ne znam što se cijela dubrovačka književnost ovdje trpa pod jedan koš. Kada se diskutuje o pojedincima iz Dubrovačke republike tačno se zna da li je on talijanski, hrvatski, srpski ili jednostavno slovenski (bez posebnih srpskih ili hrvatskih indikatora). Ovako samo svako drobi što njemu odgovara bez ikakvog povezivanja.

 

[Scott Isle]

Recimo "Razgovor ugodni naroda slovinskog" Andrija Kačića Miošića s početka 18.st., prototip pisanja epike na južnoslavenskom području, preteča Gorskog vijenca i sl.

"Vazetje Sigeta grada", Barno Čarnarutić Zadranin, 1584.
Pogledajte prilog 1398375

itd.

Pa to vam i ja govorim, nije Hrvatska.

 

[Scott Isle]

talijanski, hrvatski, srpski ili jednostavno slovenski

Netacno. Slovenski u Dalmaciji jeste srpski jer se ne radi ni o Muklu ni o Klugu ni o Frankopanu.
Dalmacija je posebna Kraljevina i vladarske loze su Srbi.

 

[Mej bregami]

Pa to vam i ja govorim, nije Hrvatska.

Ne trči pred rudo.

 

[Mej bregami]

Netacno. Slovenski u Dalmaciji jeste srpski jer se ne radi ni o Muklu ni o Klugu ni o Frankopanu.
Dalmacija je posebna Kraljevina i vladarske loze su Srbi.

Probaj barem navesti kada je osnovana Kraljevina Dalmacija i koji su to vladari njome vladali, možda shvatiš koje gluposti pišeš.

 

[Mrkalj]

Znači sve krajem 18.st. i na području pod utjecajem Hrvatske. Pokopao si sam sebe. Kako se ono piše u Srbiji u to vrijeme?

Prvo, nisi ni pogledao temu od 16 strana sa mnogim (oko šezdeset) primerima zapisa i književnosti na srpskom narodnom jeziku. Da jesi, shvatio bi da pišeš fantastične nebuloze i otišao odavde sa dubokim osećajem lične sramote.

Drugo, srpski narod i srpski jezik zauzima nacionalni prostor koji je oko četiri puta prostraniji od teritorije Srbije, a 8 puta od teritorije kneževine Srbije u 19. veku. Nije tačno da se slavjanoserbski nije koristio, npr, na Kordunu u srpskoj Krajini.

Treće, u Srbiji kao i širom srpskog nacionalnog prostora, kako je pokazano u temi

https://forum.krstarica.com/threads...perom-pravoslavnih-katol-i-muh-pisaca.326122/

- postoji književna diglosija na celokupnom srpskom nacionalnom prostoru. Jezik koji je uveden kao književni u 18. veku je bio ruskoslovenski (ruska redakcija crkvenoslovenskog), pa je onda evoluirao u slavjanoserbski, sa više elemenata srpskog narodnog jezika, jer je bio previše dalek od narodnog jezika i ljudi su ga osećali stranim jezikom, da bi na kraju bio potpuno ukinut, prvo u Austriji, a zatim i u Srbiji. Taj eksperiment je trajao oko vek i kusur godina i suludo je na osnovu njega negirati postojanje pismenosti na srpskom narodnom jeziku kojeg je današnji srpski jezik (i ostali srpski jezici) naslednik. A potpuno je sumanuto tvrditi kako je srpski narod govorio slavjanoserbskij jazik.

Možeš se na brzinu sa tipovima književnog jezika kod Srba u 18. veku na brzinu upoznati ovde:
https://kovceg.tripod.com/am_tipovi_knj_jez_srba_u_18.htm

Sve te budalaštine i nakazni stavovi koje si izrekao posledica su užbeničkog prdeža kojim obasipaju mladež u Hrvatskoj te forumske propagande čiji je "Hroboatos Herceg-Bosna" rodonačelnik. Velim ti, što je veći smrad koji širite, većom će vam se silinom vratiti.

 

[DuKaraka]

Netacno. Slovenski u Dalmaciji jeste srpski jer se ne radi ni o Muklu ni o Klugu ni o Frankopanu.
Dalmacija je posebna Kraljevina i vladarske loze su Srbi.

Još sam pomislio na drugoj temi kako ste ozbiljan sugovornik i nešto znate ili imate vlastite stavove o nekoj temi, ali po svim ovim komentarima je jasno kako ste jedino ozbiljni u najglupljim mogućim izmišljotinama bez ikakvog pravog argumenta i dokaza. Ovo što vi pišete nije za ovaj podforum "Istorija" nego za "Astrologija", "Teorije zavere", "Misterije, mitovi i legende", "Svaštara". Ovo nema veze sa zdravom pameti.

 

[Лекизан]

Kakve veze ima Dubrovnik sa srpskom književnošću, nit ista tematika i stil, nit isti jezik.

Како није исти језик!О тематици да не говоримо колико је иста са песмама о краљевићу Марку и кнезу Лазару и Косову.

 

[Лекизан]

Recimo "Razgovor ugodni naroda slovinskog" Andrija Kačića Miošića s početka 18.st., prototip pisanja epike na južnoslavenskom području, preteča Gorskog vijenca i sl.

"Vazetje Sigeta grada", Barno Čarnarutić Zadranin, 1584.
Pogledajte prilog 1398375

itd.

А Качић Миошић је канда неки Хрват!?

 

[DuKaraka]

Taj eksperiment je trajao oko vek i kusur godina i suludo je na osnovu njega negirati postojanje pismenosti na srpskom narodnom jeziku kojeg je današnji srpski jezik (i ostali srpski jezici) naslednik. A potpuno je sumanuto tvrditi kako je srpski narod govorio slavjanoserbskij jazik.

Sve te budalaštine i nakazni stavovi koje si izrekao posledica su užbeničkog prdeža kojim obasipaju mladež u Hrvatskoj te forumske propagande čiji je "Hroboatos Herceg-Bosna" rodonačelnik. Velim ti, što je veći smrad koji širite, većom će vam se silinom vratiti.

Dielovi zapisnika (koji su pisani njemački) sa sjednice od 17. studeni 1791. i od 9. siečnja 1792. gdje dvorski savjetnik grof Edlinger podupire episkopa i dvorskog savjetnika Ilirske dvorske kancelarije Petra Petrovića i tvrdi da bi Stulićev rječnik u srbskim školama prouzročio odnarođivanje i prekid srbske književnojezične tradicije:

,,Srpski narod bi ovakovim rečnikom zaboravio po vremenu čitati svoje knjige. Morao bi učiti latinski, mađarski, hrvatski i u opće svaki jezik koji mu je u susedstvu, te bi izgubio svoju narodnost. S tim bi dakako moral uginuti i obeležje toga naroda, koje ga je vekovima delilo od tolikih drugih naroda.'' (Magarašević 1898[194]: 6)

Episkop Petrović smatra Stulićev dubrovački rječnik hrvatskim i koji nema veze sa Srbima:

,,Slavenosrbi su svoj crkveni jezik kultivisali i on se kod njih sve više razvijao, pa sad najedanput im se nameće mnogo različitiji jezik hrvatski. Ni za naš narod ne bi dakle zgodan bio taj rečnik a kamo li za ostala slovenska narječja u našoj državi. Hrvatski dijalekat je prema slavenosrpskom, kao npr. gornjonjemački prema švapskom'' [...]

,,Ako se hoće ovo delo da štampa o državnom trošku, tada referent Petrović po svojoj dužnosti mora izreći, da je ovakvo delo onda zgodno samo za Hrvate i Dalmatince, jer samo njima može koristiti, a slovenski narod koji samo ćirilicu poznaje mora ostati pri rečniku koji je i dosad bio. [...] Naš narod nema dakle te potrebe, da se služi tuđim rečnikom, koji mu istiskuje iz ruku pradedovsko pismo.'' (Magarašević 1898 [194]: 4-5, usp. Brlek 1987: 70)

Srbski episkop nije prihvaćao Stulićev rječnik čak ni kad su Austrijanci nudili da ga tiskaju na ćirilici. (Brlek 1987: 92)

Inače, krajem 18.st se pod hrvatskim jezikom najviše podrazumievala kajkavština, ali episkop Petar Petrović Stulićev štokavski (i)jekavski rječnik izričito zove ,,jezikom hrvatskim''.

‘Dalmatinska, a naročito dubrovačka književnost‘ – piše Jovan Skerlić 1914. godine u ‘Istoriji nove srpske književnosti‘ – ‘za vreme ilirskog pokreta bila je od velikog utjecaja za stvaranje nove hrvatske književnosti... Za tu književnost (dubrovačku i dalmatinsku) u Srba se gotovo nije ni znalo, i ako je ko od obrazovanijeg Srba i poznavao, nije je smatrao kao svoju.’“

Tu bit će Vuk jamačno dočuo i za staru dubrovačku literaturu. A je li on za nju mario? Posve ništa; a kako on, tako ni ostali Srbi sve do dana današnjega. Jedino djelo starih dubrovačkih pjesnika koji su Srbi štampali, to je Gundulićev Osman, kojega prva edicija izađe već god. 1827, ali ne u Biogradu zar, već u Budimu. Priredio ju je neki Jefta Popović; ali je ta edicija dozlaboga nagrđena, a što je najznamenitije, Popović kaže izrijekom da je on našao za potrebito da posrbi Gundulića (v. Novaković St.: Srpska bibliografija za noviju književnost, str. 143): a to znači da pravi ekavski Srbi (kakav je bio i Popović) ijekavca Gundulića nijesu smatrali Srbinom kad su njegova djela posrbljivali!

itd.

Hoćeš još malo "budalaština i nakaznih stavova" koje su izrijekom pisali sami Srbi?

 

[Mrkalj]

Dielovi zapisnika (koji su pisani njemački) sa sjednice od 17. studeni 1791. i od 9. siečnja 1792. gdje dvorski savjetnik grof Edlinger podupire episkopa i dvorskog savjetnika Ilirske dvorske kancelarije Petra Petrovića i tvrdi da bi Stulićev rječnik u srbskim školama prouzročio odnarođivanje i prekid srbske književnojezične tradicije:

,,Srpski narod bi ovakovim rečnikom zaboravio po vremenu čitati svoje knjige. Morao bi učiti latinski, mađarski, hrvatski i u opće svaki jezik koji mu je u susedstvu, te bi izgubio svoju narodnost. S tim bi dakako moral uginuti i obeležje toga naroda, koje ga je vekovima delilo od tolikih drugih naroda.'' (Magarašević 1898[194]: 6)

Episkop Petrović smatra Stulićev dubrovački rječnik hrvatskim i koji nema veze sa Srbima:

,,Slavenosrbi su svoj crkveni jezik kultivisali i on se kod njih sve više razvijao, pa sad najedanput im se nameće mnogo različitiji jezik hrvatski. Ni za naš narod ne bi dakle zgodan bio taj rečnik a kamo li za ostala slovenska narječja u našoj državi. Hrvatski dijalekat je prema slavenosrpskom, kao npr. gornjonjemački prema švapskom'' [...]

,,Ako se hoće ovo delo da štampa o državnom trošku, tada referent Petrović po svojoj dužnosti mora izreći, da je ovakvo delo onda zgodno samo za Hrvate i Dalmatince, jer samo njima može koristiti, a slovenski narod koji samo ćirilicu poznaje mora ostati pri rečniku koji je i dosad bio. [...] Naš narod nema dakle te potrebe, da se služi tuđim rečnikom, koji mu istiskuje iz ruku pradedovsko pismo.'' (Magarašević 1898 [194]: 4-5, usp. Brlek 1987: 70)

Srbski episkop nije prihvaćao Stulićev rječnik čak ni kad su Austrijanci nudili da ga tiskaju na ćirilici. (Brlek 1987: 92)

Inače, krajem 18.st se pod hrvatskim jezikom najviše podrazumievala kajkavština, ali episkop Petar Petrović Stulićev štokavski (i)jekavski rječnik izričito zove ,,jezikom hrvatskim''.

‘Dalmatinska, a naročito dubrovačka književnost‘ – piše Jovan Skerlić 1914. godine u ‘Istoriji nove srpske književnosti‘ – ‘za vreme ilirskog pokreta bila je od velikog utjecaja za stvaranje nove hrvatske književnosti... Za tu književnost (dubrovačku i dalmatinsku) u Srba se gotovo nije ni znalo, i ako je ko od obrazovanijeg Srba i poznavao, nije je smatrao kao svoju.’“

Tu bit će Vuk jamačno dočuo i za staru dubrovačku literaturu. A je li on za nju mario? Posve ništa; a kako on, tako ni ostali Srbi sve do dana današnjega. Jedino djelo starih dubrovačkih pjesnika koji su Srbi štampali, to je Gundulićev Osman, kojega prva edicija izađe već god. 1827, ali ne u Biogradu zar, već u Budimu. Priredio ju je neki Jefta Popović; ali je ta edicija dozlaboga nagrđena, a što je najznamenitije, Popović kaže izrijekom da je on našao za potrebito da posrbi Gundulića (v. Novaković St.: Srpska bibliografija za noviju književnost, str. 143): a to znači da pravi ekavski Srbi (kakav je bio i Popović) ijekavca Gundulića nijesu smatrali Srbinom kad su njegova djela posrbljivali!

itd.

Hoćeš još malo "budalaština i nakaznih stavova" koje su izrijekom pisali sami Srbi?

Slušaj, ja sam te grče-unijato-vićeve budalaštine, konkretno slučaj "Magarašević-Stuli" pretresao sa Hroboatosom zaključno sa 2009. godinom, tako da malo istražiš ako nećeš da ostaneš slepac kod očiju.

Na ove glupaštine sam odgovorio pre 4 godine, na ovom forumu, a poslednji put pre 10 stranica na ovoj temi:

Da podvučem jedini mogući smisao ove rasprave, a taj je da se vladika aradski Petar Petrović 1792. bori protiv latinice i narodnog srpskog jezika jer to smatra atakom na Crkvu. Što se tiče narodnog jezika, taj se stav bez razlike u retorici u srpskim crkvenim krugovima može pratiti narednih 100 godina, a što se tiče latinice, narednih 220 godina i tu nema apsolutno ništa čudno ili senzacionalno.

Ali treba kopirati i kopirati.

 

[DuKaraka]

А Качић Миошић је канда неки Хрват!?

Izravni potomak hrvatskog plemena Kačića (podgrani Miošića), Franjevac i Latinaš nije Hrvat???

 

[Mrkalj]

Tibetanska

Ne, klozetska Hrvatska.

 

[Mrkalj]

Ma da

Šta?

 

[DuKaraka]

Slušaj, ja sam te grče-unijato-vićeve budalaštine, konkretno slučaj "Magarašević-Stuli" pretresao sa Hroboatosom zaključno sa 2009. godinom, tako da malo istražiš ako nećeš da ostaneš slepac kod očiju.

Samo što onaj tko zatvara oči i slepac je si ti i ostali s takvim stavovima kojima naprosto ne možete prihvatiti činjenicu realnosti kako su Srbi vidjeli i osjećali stoljećima prije. Ovo što vi pišete su revizionističke percepcije alternative istorije.

 

[Mrkalj]

Izravni potomak hrvatskog plemena Kačića (podgrani Miošića), Franjevac i Latinaš nije Hrvat???

Kačić je Bunjevac, poreklom Porfirogenitov Srbin iz Huma. Zdrao!

 

[Mrkalj]

Samo što onaj tko zatvara oči i slepac je si ti i ostali s takvim stavovima kojima naprosto ne možete prihvatiti činjenicu realnosti kako su Srbi vidjeli i osjećali stoljećima prije. Ovo što vi pišete su revizionističke percepcije alternative istorije.

Ha, imaš ti pravo na svoje mišljenje, jedino što meni, a ne tebi ide u prilog da ono bude nefaktičko.

 

[DuKaraka]

Kačić je Bunjevac, poreklom Porfirogenitov Srbin iz Huma. Zdrao!

Kakav crni Bunjevac i Hum te spopao??? Kakve sve gluposti se neće ovdje pročitati.

 

[Mrkalj]

Kakav crni Bunjevac i Hum te spopao??? Kakve sve gluposti se neće ovdje pročitati.

Hajde, jedno po jedno. Jel nije Bunjevac ili jeste, Kačić Miošić fra Andrija?

 

[Scott Isle]

Probaj barem navesti kada je osnovana Kraljevina Dalmacija i koji su to vladari njome vladali, možda shvatiš koje gluposti pišeš.

Kraljevina Dalmacija je nastala u drugoj polovini 6. vijeka kao gotska (slavenska) Kraljevina. Primarni izvor je Knjizica o Gotima koja je sastavni dio i Hrvatske Hronike i Ljetopisa Popa Dukljanina. Potvrdni izvor je DAI a potvrdni izvor za DAI je Prokopije.

Imena vladara Kraljevine Dalmacije u Knjizici o Gorima su:
Svetolik, Vladislav, Tomislav, Sveslav, Vladimir, Ostrivoj, Svetorad, Kresimir, Pavlimir, Radoslav, itd.

Po Knjizici o Gotima, sve vladarske loze u Dalmaciji: Bosni, Raskoj, i primorju u primorskoj Hrvatskoj su tih imena i te carske gotske srpske loze.

Imena srpskih vladara Dalmacije u DAI su:
Bozislav, Radoslav, Prosigoj, Vlastimir, Pribislav, Strojmir

Imena vladara knezevine Hrvatske u sjevernom primorjju po DAI su:
Trpimir, Kresimir, Miroslav, Pribonja

A imena Hrvata po DAI su:
Kluka, Lobel, Kosencic, Muklo, Hrobat, Kocil, Porino

Dakle, nikakvih Hrvata nema u Kraljevini Dalmaciji.