Dubrovačka književnost je srpska i bazirana je na kosovskom zavetu!

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Pogledajte prilog 1579786
wPjS4jM.png

Dakle, nije "Sveti Vlaho", već Đenovljanska porodica Fabiano.
?
 
Ne razumem, kakve skaske? Kakvi Indijanci, Tarzan,..?
Pišeš da nije imao pojma o čemu piše, nešto ga na nešto podsjetilo pa spajao to su svojim spisima u jedno. Ma kakvi Hrvati u Perastu to mu se priviđa nešto još s Korčule.
Kao da nije sam obišao ta mjesta i vjerojatno razgovarao s ljudima.
 

Kažem, ovaj falsifikat koji je raširio isti lik koji je raširio priču o Andreju P. Tolstoju:
1720975248216.jpeg

Stvarno je jadan i sramotan.

wPjS4jM.png

Dakle, nije "Sveti Vlaho", već Đenovljanska porodica Fabiano.

Autor crteža nije Bartolomeo Crescentio već Hieronius Dauid Fecit.
I knjiga nije iz 1602. već iz 1636.
I ne predstavlja "Dubrovački galijun" već stilizaciju Đonovljanskog plemstva.

RzrCPuD.png

https://library.nga.gov/discovery/f...ary&tab=MainLibrary&docid=alma991585693504896

1720975329899.jpeg
 
Kažem, ovaj falsifikat koji je raširio isti lik koji je raširio priču o Andreju P. Tolstoju:
Pogledajte prilog 1579819
Stvarno je jadan i sramotan.

wPjS4jM.png

Dakle, nije "Sveti Vlaho", već Đenovljanska porodica Fabiano.

Autor crteža nije Bartolomeo Crescentio već Hieronius Dauid Fecit.
I knjiga nije iz 1602. već iz 1636.
I ne predstavlja "Dubrovački galijun" već stilizaciju Đonovljanskog plemstva.

RzrCPuD.png

https://library.nga.gov/discovery/f...ary&tab=MainLibrary&docid=alma991585693504896

Pogledajte prilog 1579820
Ne znam ništa o tom liku. Ovo imam sa drugog mjesta, kao i kopije originalnog dnevnika.
 
Pišeš da nije imao pojma o čemu piše, nešto ga na nešto podsjetilo pa spajao to su svojim spisima u jedno. Ma kakvi Hrvati u Perastu to mu se priviđa nešto još s Korčule.
Kao da nije sam obišao ta mjesta i vjerojatno razgovarao s ljudima.

Rekao sam da je u celosti kopirao ono što ja napisao za skupinu Peraštana sa onog što je naveo za Korčulane, od reči do reči. Doslovno je prepisao opis. To je jako neobično i redovno upućuje kako delo nastaje; to se zove kritika izvora, Mej_bregami.

Nisam isključio nigde da je zaista i naišao na neke Hrvate u Perastu. Pročitaj još jednom šta sam sve napisao, nešto detaljnije.

Putopisi ove sorte spadaju među najnepouzdanije istorijske izvore koji postoje. Da, pola informacija nisu nastale kao lična svedočanstva, već tako što se nešto načuje, ili se sastavlja daleko posle putovanja. Oni su prepuni potpunih grešaka. Ljudi su nekada i pogrešno nazivali gradove koje su posećivali, kao i izmišljali da su u nekim mestima bili, da bi obogatili svoje izveštaje. Najčešće tako što uzmu neki drugi putopis, što je ranije bio zapisan, pa onda cele strane (doslovno) prepisuju iz njega, ne trudeći se čak ni da barem prepričaju.
 
Kažem, ovaj falsifikat koji je raširio isti lik koji je raširio priču o Andreju P. Tolstoju:
1720976276302.jpeg

Stvarno je jadan i sramotan.

wPjS4jM.png

Dakle, nije "Sveti Vlaho", već Đenovljanska porodica Fabiano.

Autor crteža nije Bartolomeo Crescentio već Hieronius Dauid Fecit.
I knjiga nije iz 1602. već iz 1636.
I ne predstavlja "Dubrovački galijun" već stilizaciju Đonovljanskog plemstva.

1720976980657.png

https://library.nga.gov/discovery/f...ary&tab=MainLibrary&docid=alma991585693504896

1720976254645.jpeg
1720976216788.png
1720976726007.png


Šahovnica je grb koji pripada đenovljanskoj porodici Venta, Benedetti i još nekim porodicama (videti na linku priloženu knjigu iz 1636). Mada, ova šahovnica na stilizovanom jedrenjaku ima krunu, pa bih zamolio ako @Ројалиста i @Statler and Waldorf imaju komentar u vezi sa tim grbom koji ima krunu da ga podele sa nama.
 
Poslednja izmena:
Evo, detaljna slika za analizu:
nixEsvc.jpg



Znači, ovaj najveći grb sa krunom je grb porodice Calvo:

Cognome: Calvo

Dossier: 18677
Tipo:Dossier Araldici
Lingua del testo: Italiano
Titoli: Nobili
Nobili in:Italia (Regno di Sardegna - Regno di Sicilia)
Variazioni Cognome: Calvi

Dossier Araldici :​

Calvo​

Variazioni Cognome: Calvi

Italiano English Español Portugûes Deutsch Français
Noble messinese family, who want to be originally from Genoa and then joined the messinese nobility in 1508. An Annibale was judge of the Straticoziale court of Messina in 1572-73, of the court of the Consistory 1583 and of the great court of the Kingdom 1586 and was ascribed to the noble master of Messina (1597); a Thomas was bishop of Tropea (1593); a Giuseppe, of the late Francesco, a Paolo and a Tommaso, of the late Annibale, were ascribed to the noble master of Messina (1594-1602, 1605); a Giovan Giacomo was pro-conservative in Noto (1632); Mario was senator of Caltagirone in 1709-10 and captain of justice in the years 1717-18-19; an Antonio was noble governor of the pecuniary table (bank) of Messina in 1759-60 and was the father of Enrico and Giuseppe, ascribed to the noble master of Messina (1798-1807), in which an Antonino is also noted. With DP ...
Nota Bene:
  • Questo testo è una traduzione automatica di una breve anteprima araldica, potrebbe contenere degli errori.
  • Se acquistate un documento araldico verrà eseguito un nuovo approfondimento accurato della ricerca araldica da un araldista esperto ed il documento verrà scritto in Italiano o Inglese.
  • Lo stemma verrà controllato e, se necessario, ridisegnato rispettando scrupolosamente le regole araldiche dai nostri esperti.

Blasone Calvo

Variazioni Cognome: Calvi

Stemma della famiglia Calvi

1. Stemma della famiglia: Calvi

Lingua del testo: Italiano

Scaccato d’argento e di nero. Cimiero: una testa calva di carnagione.

Blasone della famiglia Calvi o Calvo in Sicilia. Fonte bibliografica: "Nobiliario di Sicilia" di Antonio Mango di Casalgerardo (Palermo, A. Reber, 1912) custodito presso la biblioteca centrale della regione Sicilia.
Scarica stemma
Ordina Documento Araldico


https://www.heraldrysinstitute.com/lang/it/cognomi/Calvo/Italia/idc/18677/idt/en/#scheda

Koliko vidim, za razliku od hrvaskog, ovoj grb sastoji se od srebrenih i crnih polja.

@Ројалиста i @Statler and Waldorf
 
Stemma della famiglia Calvi
Calvi (LAZ) (Roma)
di rosso, alla fascia troncata d'azzurro e d'argento, sostenente due busti di uomini calvi, affrontati d'oro, accompagnati al centro da un giglio d'argento

Stemma della famiglia Calvi
Calvi (PIE) (Avigliana) Titolo: signori di Chianocco; consignori di Bussoleno, Mattie, S. Giorio, Villarbasse
Scaccato di rosso e d'argento

Stemma della famiglia Calvi
Calvi (SIC) (Messina) Titolo: nobili
scaccato di argento e di nero

https://www.cognomix.it/origine-cognome/calvi.php
Znači, sicilijanski Kalvi (Mesina) imaju srebreno crna, a pijemontski Kalvi (Aviljana) imaju srebreno crvena polja.
 
Dakle Srbe je našao samo u brdima i nesto kod Hrvata uz more, dok Hrvate nalazi gdje su i danas.
To je to jer poanta navođenja tog izvora je da se negira da je na tom području Hrvata, sve dični Srbi. Kad ono...baš brat Rus poklopi Srbe da nisu u pravu ni sa 1900., ni sa 1945., ni sa kosovskim mitom u Dubrovčana.

Ma na Hrvate je nalatio u Veneciji, na Korčuli, Perastu. U Dubrovniku (između) ne može nikako jer tamo su Srbi :lol:

To je "dokazano" i "poznato" kao što je kod Srba poznato i dokazano da je Ruđerov otac bio pokatoličeni pravoslavac i Srbin "od vajkada"

Zamisli koji bolid moraš biti... "Nišlije i Novosađani su Srbi...za Kragujevčane ne možemo sigurno reći ":hahaha: Bit će da su oni Šiptari
 
Ma na Hrvate je nalatio u Veneciji, na Korčuli, Perastu. U Dubrovniku (između) ne može nikako jer tamo su Srbi :lol:

To je "dokazano" i "poznato" kao što je kod Srba poznato i dokazano da je Ruđerov otac bio pokatoličeni pravoslavac i Srbin "od vajkada"

Zamisli koji bolid moraš biti... "Nišlije i Novosađani su Srbi...za Kragujevčane ne možemo sigurno reći ":hahaha: Bit će da su oni Šiptari
 
Kažem, ovaj falsifikat koji je raširio isti lik koji je raširio priču o Andreju P. Tolstoju:
Pogledajte prilog 1579819
Stvarno je jadan i sramotan.

wPjS4jM.png

Dakle, nije "Sveti Vlaho", već Đenovljanska porodica Fabiano.

Autor crteža nije Bartolomeo Crescentio već Hieronius Dauid Fecit.
I knjiga nije iz 1602. već iz 1636.
I ne predstavlja "Dubrovački galijun" već stilizaciju Đonovljanskog plemstva.

RzrCPuD.png

https://library.nga.gov/discovery/f...ary&tab=MainLibrary&docid=alma991585693504896

Pogledajte prilog 1579820
Hrvati, Bošnjani, Dukljani i Bugari prevode naziv Srbi sa “Hrvati”, “Bošnjaci”, “Crnogorci” i “Bugari”.
 
Evo, detaljna slika za analizu:
nixEsvc.jpg



Znači, ovaj najveći grb sa krunom je grb porodice Calvo:

Cognome: Calvo

Dossier: 18677
Tipo:Dossier Araldici
Lingua del testo: Italiano
Titoli: Nobili
Nobili in:Italia (Regno di Sardegna - Regno di Sicilia)
Variazioni Cognome: Calvi

Dossier Araldici :​

Calvo​

Variazioni Cognome: Calvi

Italiano English Español Portugûes Deutsch Français
Noble messinese family, who want to be originally from Genoa and then joined the messinese nobility in 1508. An Annibale was judge of the Straticoziale court of Messina in 1572-73, of the court of the Consistory 1583 and of the great court of the Kingdom 1586 and was ascribed to the noble master of Messina (1597); a Thomas was bishop of Tropea (1593); a Giuseppe, of the late Francesco, a Paolo and a Tommaso, of the late Annibale, were ascribed to the noble master of Messina (1594-1602, 1605); a Giovan Giacomo was pro-conservative in Noto (1632); Mario was senator of Caltagirone in 1709-10 and captain of justice in the years 1717-18-19; an Antonio was noble governor of the pecuniary table (bank) of Messina in 1759-60 and was the father of Enrico and Giuseppe, ascribed to the noble master of Messina (1798-1807), in which an Antonino is also noted. With DP ...
Nota Bene:
  • Questo testo è una traduzione automatica di una breve anteprima araldica, potrebbe contenere degli errori.
  • Se acquistate un documento araldico verrà eseguito un nuovo approfondimento accurato della ricerca araldica da un araldista esperto ed il documento verrà scritto in Italiano o Inglese.
  • Lo stemma verrà controllato e, se necessario, ridisegnato rispettando scrupolosamente le regole araldiche dai nostri esperti.

Blasone Calvo

Variazioni Cognome: Calvi

Stemma della famiglia Calvi

1. Stemma della famiglia: Calvi

Lingua del testo: Italiano

Scaccato d’argento e di nero. Cimiero: una testa calva di carnagione.

Blasone della famiglia Calvi o Calvo in Sicilia. Fonte bibliografica: "Nobiliario di Sicilia" di Antonio Mango di Casalgerardo (Palermo, A. Reber, 1912) custodito presso la biblioteca centrale della regione Sicilia.
Scarica stemma
Ordina Documento Araldico


https://www.heraldrysinstitute.com/lang/it/cognomi/Calvo/Italia/idc/18677/idt/en/#scheda

Koliko vidim, za razliku od hrvaskog, ovoj grb sastoji se od srebrenih i crnih polja.

@Ројалиста i @Statler and Waldorf
Kao da im je prvi put. Kad citiraju bosanske franjevce prevode Srbi sa ‘Rašani’.
 
Cijela je ova tema blesava. To je ilustracija frustracije Srba što su izgubili rat, te što njihove teze- prvo u serbokroatističkom jugoslaenskom, a potom u čisto velikosrpskom ruhu ne prolaze nigdje.

Jedan možda zaluđeniji dio njih vjeruje u ove idiotarije, no rekao bih da i dobar dio na neki način vjeruje u to, budući da, iako ne u karikaturalnom obliku, vjeruje u sklepanu i slabim izvorima podkrijepljenu povijesnu priču o nekoj tobože velikoj etnički srpskoj državi koja se protezala u ranom srednjenjm vijeku u dobrom dijelu Hrvatske i BH- a gdje ih je bilo jedino u porječju Drine i istočnom Humu.

Dakle, i obrazovani Srbi vjeruju u višestoljetno srpstvo većine BH i bar Dalmacije, i to na temelju smiješnih i skrpanih sumnjivih vrela. To je jednostavno anakroni pogled na svijet, posve zastario i nebulozan, a kojeg su reprezentatnti svi njihovi povjesnici, osim možda par iznimaka , iako ni u to nisam siguran.

Kolektivni kognitivni poremećaj jedne nacije, slično Nijemcima u 19. i dijelu 20. st.

Ni u snu ne mogu prihvatiti da su Hrvati imali nekakvu državu 3-4 stoljeća prije njih, a oni ništa; a kamoli da suostavili pečat na kom što je popularno zvano Crvena Hrvatska i uistinu je posrbljeno od Nemanjića, odprilike od 12. i 13. st. nadalje, a da je većinski zahumski identitet dio hrvatskoga, napose u arhitekturi i jeziku i spisateljstvu (ne govorim o popravoslavljenom crnogorskom).

O pravoj Bosni da i ne govorimo.

Čoveče ne možeš uopšte da smireno razgovaraš o ovim temama, uopšte. Vidno je da te emotivno potresaju, pa moraš ovako da se istresaš, dok se paralelno praviš da te ne pogađa (a očigledno je da te pogađa).

Kao prvo, kao uopšte nisam rekao da su Dubrovčani bili etnički Srbi. U srednjem veku i početku ranog modernog doba, oni su bili vatreni papoljupci. Progonili su pravoslavne; Hrvate su, iako su im bili jezički u neku ruku dalji od Srba, posmatrali su kao svoje bližnje i tražili da Hrvati dolaze kao najamnici i kao radna snaga. Srbofiliije u literarnih Dubrovčana uopšte ni nema pre XVII veka, ili je bar ima u eventualno samo nekim tragovima. Okrenutost ka Srbima kreće tek sa Mavrom Orbinom, koji je i sam po bližem poreklu došljak u Dubrovnik sa istoka.

Ti možeš koliko hoćeš zloupotrebljavati neke nacionalističke ispade ovde na Krstarici kao nekakav plašt kojim bi se pokrio o izbegao da se suočiš sa činjenicama da ono o čemu ovde ja govorim jeste da je ovde sa tvoje strane (a i mnogih drugih) reč o čistom licemerju.

Vi se sprdate sa srpskim nacionalistima, prozivate propagandisti Vasilija Đerića i citatomaniju kako i sam znaš, a to je upravo to što radite sa Dubrovnikom, ne bi li nekakve krpice iskoristili da bukvalno izmislite u primordijalističkom kontekstu nekakav predmoderni hrvatski identitet Dubrovčana, kakav nikada nije postojao i koji ne pada na pamet nijednom ozbiljnom istoričaru na svetu. To sa Crvenom Hrvatskom i citatima Tolstoja, ne može se ni na koji način objasniti sem kao čista ultranacionalistička mitomanija. Tj. čista politika koja pripada sferi tzv. nacionalnih radnika XIX i ranog XX stoleća, tipa Supile. Tu nema ni trunke ičeg što je za ozbiljnu istoriografiju; ni danas, niti će ikada biti u budućnosti. I to nema bukvalno nikakve veze sa Srbima; da Srbi svi naprosto nestanu, opet bi sve bilo isto. A razlog zašto ja ovako žustrije reagujem jeste upravo u navedenim duplim aršinima. Da je to nešto u čemu uživaš, slobodno se igraj citatomanije sa drugim forumašima do besvesti. Ali problem je u tome što pokušavaš da kririkuješ doslovno ono što i sam radiš.
 
Čoveče ne možeš uopšte da smireno razgovaraš o ovim temama, uopšte. Vidno je da te emotivno potresaju, pa moraš ovako da se istresaš, dok se paralelno praviš da te ne pogađa (a očigledno je da te pogađa).

Kao prvo, kao uopšte nisam rekao da su Dubrovčani bili etnički Srbi. U srednjem veku i početku ranog modernog doba, oni su bili vatreni papoljupci. Progonili su pravoslavne; Hrvate su, iako su im bili jezički u neku ruku dalji od Srba, posmatrali su kao svoje bližnje i tražili da Hrvati dolaze kao najamnici i kao radna snaga. Srbofiliije u literarnih Dubrovčana uopšte ni nema pre XVII veka, ili je bar ima u eventualno samo nekim tragovima. Okrenutost ka Srbima kreće tek sa Mavrom Orbinom, koji je i sam po bližem poreklu došljak u Dubrovnik sa istoka.

Ti možeš koliko hoćeš zloupotrebljavati neke nacionalističke ispade ovde na Krstarici kao nekakav plašt kojim bi se pokrio o izbegao da se suočiš sa činjenicama da ono o čemu ovde ja govorim jeste da je ovde sa tvoje strane (a i mnogih drugih) reč o čistom licemerju.

Vi se sprdate sa srpskim nacionalistima, prozivate propagandisti Vasilija Đerića i citatomaniju kako i sam znaš, a to je upravo to što radite sa Dubrovnikom, ne bi li nekakve krpice iskoristili da bukvalno izmislite u primordijalističkom kontekstu nekakav predmoderni hrvatski identitet Dubrovčana, kakav nikada nije postojao i koji ne pada na pamet nijednom ozbiljnom istoričaru na svetu. To sa Crvenom Hrvatskom i citatima Tolstoja, ne može se ni na koji način objasniti sem kao čista ultranacionalistička mitomanija. Tj. čista politika koja pripada sferi tzv. nacionalnih radnika XIX i ranog XX stoleća, tipa Supile. Tu nema ni trunke ičeg što je za ozbiljnu istoriografiju; ni danas, niti će ikada biti u budućnosti. I to nema bukvalno nikakve veze sa Srbima; da Srbi svi naprosto nestanu, opet bi sve bilo isto. A razlog zašto ja ovako žustrije reagujem jeste upravo u navedenim duplim aršinima. Da je to nešto u čemu uživaš, slobodno se igraj citatomanije sa drugim forumašima do besvesti. Ali problem je u tome što pokušavaš da kririkuješ doslovno ono što i sam radiš.
Nije tu samo Tolstoj, tu je i Čelebija(Hrvati u Boki, Nikšiću i Podrinju), popis Bosanske vojske 1526. god. i Hrvati u Podrinju, Nikšiću i Sandžaku, etnonim Hrvat kroz sve to vrijeme u istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori, tu su i mnogi izvori crkvenjaka, putopisaca o Dubrovniku u hrvatskom kontekstu, pa najstariji Idrizi i Dubrovnik kao zadnji grad u Hrvatskoj.
U navedenom kontekstu Srbi se spominju dva puta, kod Čelebije u Podrinju zajedno sa Hrvatima, mislim da je i Mostar, i Tolstoj u Boki ali je objasnio odakle Srbi tamo. Mislim da još ima Ćirković i primarni izvor o nekim Srbima po Hercegovini i masovnom prisustvu Vlaha koji su zamijenili te Srbe. Prema tome primarno u navedenom vremenskom kontekstu Srba ima puno manje u spomenu od Hrvata u tom prostoru tako da tvrditi nešto tim izvorima ne bi trebalo ići u kontekst neke ultranacionalističke mitomanije. Uz to imamo i Hrvat-bašu kao dio Crne Gore, kao i Mehmed Pašu Sokolovića za kojeg postoji primarni osmanski podatak da je uhvaćen u Hrvatima, a znamo od kuda dolazi Sokolović.
 
Nije tu samo Tolstoj, tu je i Čelebija(Hrvati u Boki, Nikšiću i Podrinju), popis Bosanske vojske 1526. god. i Hrvati u Podrinju, Nikšiću i Sandžaku, etnonim Hrvat kroz sve to vrijeme u istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori, tu su i mnogi izvori crkvenjaka, putopisaca o Dubrovniku u hrvatskom kontekstu, pa najstariji Idrizi i Dubrovnik kao zadnji grad u Hrvatskoj.
U navedenom kontekstu Srbi se spominju dva puta, kod Čelebije u Podrinju zajedno sa Hrvatima, mislim da je i Mostar, i Tolstoj u Boki ali je objasnio odakle Srbi tamo. Mislim da još ima Ćirković i primarni izvor o nekim Srbima po Hercegovini i masovnom prisustvu Vlaha koji su zamijenili te Srbe. Prema tome primarno u navedenom vremenskom kontekstu Srba ima puno manje u spomenu od Hrvata u tom prostoru tako da tvrditi nešto tim izvorima ne bi trebalo ići u kontekst neke ultranacionalističke mitomanije. Uz to imamo i Hrvat-bašu kao dio Crne Gore, kao i Mehmed Pašu Sokolovića za kojeg postoji primarni osmanski podatak da je uhvaćen u Hrvatima, a znamo od kuda dolazi Sokolović.

Kažem ja, Čelebija.
I Evlija Čelebija ima dosta pametnih stvari da kaže, zar ne?

On je pouzdaniji od Tolstoja jer priznaje da viđa mačke kako lete preko krovova. Valjda za slepim miševima.

https://forum.krstarica.com/threads...-duklje-zeta-i-crne-gore.737840/post-31185430

Čelebiji se Hrvati i leteće mačke priviđaju od Crnog do Belog mora, pa se čak i drug Hroboatos ogradio od šašavog - a ne "umnog" - putopisca:

2. Putopis Evlije Čelebija- to nije važno, Hrvati svi i svuda, žulja, čovjek ima slabo pamćenje...
 
Poslednja izmena:
Kažem ja, Čelebija.


On je pouzdaniji od Tolstoja jer priznaje da viđa mačke kako lete preko krovova. Valjda za slepim miševima.

https://forum.krstarica.com/threads...-duklje-zeta-i-crne-gore.737840/post-31185430

Čelebiji se Hrvati i leteće mačke priviđaju od Crnog do Belog mora, pa se čak i drug Hroboatos ogradio od šašavog - a ne "umnog" - putopisca:
10.10.2015. u 23:35 Q. in perpetuum hibernum

A što se tiče druga Hroboatosa

"U posljednjem desetljeću, paralelno s procesom revalorizacije i reinterpretacije osmanskoga naslijeđa u Republici Turskoj, pokušava se iznova revalorizirati i Evlijin
rukopis. Pri tom vodeću ulogu ima Tursko jezično društvo (Türk Dil Kurumu), krovna institucija za turski jezik, koja je izdala niz filoloških i lingvističkih studija tematski usmjerenih na analizu Evlijinog stila pisanja i izričaja te organizirala spomenuti skup o Evliji. Ta su istraživanja, dopunjena nekim ranijim proučavanjima, neosporno dokazala da je Evlija kao osoba s prirodnim darom za jezik, vlastiti pa donekle
i za strane, više nego pouzdan izvor. Najvažnija činjenica koja je znatno promijenila mišljenje znanstvenika o značenju Evlijinog djela kao relevantnoga povijesnog izvora je otkriće autografa. Naime, osim rukopisa iz Pertev-pašine biblioteke, u
Istanbulu je tijekom desetljeća pronađenu nekoliko prijepisa Seyahatnâme. Između ostaloga, u paviljonima Bagdad i Revan palače Topkapi u Istanbulu
pronađen je komplet za koji većina stručnjaka, poput primjerice Richarda Kreutela, smatra da se radi o izvornom Evlijinom rukopisu odnosno o autografu.
To je otkriće dovelo do odluke da se spomenuti rukopis transliterira i objavi kako bi bio pristupaniji znanstvenoj javnosti. Znanstvenici različitog profila počeli temeljitije i intenzivnije proučavati Evlijino djelo i objavljivati svoja istraživanja, tako su uočene ozbiljne razlike u rukopisu iz Pertev-pašine biblioteke u odnosu na autograf, te je postalo mnogo jasnije da su neke “pretjerane brojke”, “čudna imena” i “nelogičnosti”
posljedica prepisivačkih pogrešaka. Uz to, u autografu je pronađeno i posve novog materijala. Navedene razlike uvelike su potaknule proces revalorizacije i
pridonijele promjeni mišljenja pojedinih stručnjaka o pouzdanosti Seyahatnâme kao povijesnog izvora. Slobodno se može ustvrditi da se u stručnim osmanističkim krugovima danas na Evliju i njegov putopis gleda s uvažavanjem. "

Nenad Moačanin, Kornelija Jurin-Starčević “Novi” Evlija: autograf “Putopisa”(2014)

 
Rekao sam da je u celosti kopirao ono što ja napisao za skupinu Peraštana sa onog što je naveo za Korčulane, od reči do reči. Doslovno je prepisao opis. To je jako neobično i redovno upućuje kako delo nastaje; to se zove kritika izvora, Mej_bregami.

Nisam isključio nigde da je zaista i naišao na neke Hrvate u Perastu. Pročitaj još jednom šta sam sve napisao, nešto detaljnije.

Putopisi ove sorte spadaju među najnepouzdanije istorijske izvore koji postoje. Da, pola informacija nisu nastale kao lična svedočanstva, već tako što se nešto načuje, ili se sastavlja daleko posle putovanja. Oni su prepuni potpunih grešaka. Ljudi su nekada i pogrešno nazivali gradove koje su posećivali, kao i izmišljali da su u nekim mestima bili, da bi obogatili svoje izveštaje. Najčešće tako što uzmu neki drugi putopis, što je ranije bio zapisan, pa onda cele strane (doslovno) prepisuju iz njega, ne trudeći se čak ni da barem prepričaju.
Vjerojatno je prepisivao putopise Nijemaca, Engleza, Francuza i sl. koji na proputovanju za Svetu Zemlju ili poslom se nađu u Dubrovniku pišu da je to hrvatski grad.
Zamolio bih te da postaviš to što je isto napisano za Korčulu i Perast.
 

Back
Top