Dubrovačka književnost je srpska i bazirana je na kosovskom zavetu!

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Особље Српске дубровачке штампарије Антуна Пасарића, 1904.год
*Архив СПЦО у Дубровнику
1715701527739.jpeg


​

 
Armin Pavić naziva dubrovačku književnost hrvatskom književnošću (Rad JAZU, 1875. sv. XXI) kao što će činiti sve potonje njegove kolege, istoričari hrvatske književnosti, bez obzira što nemaju oslonca za takvu tvrdnju u činjenicama. Pavić je ipak iskreno naveo razlog zašto je to učinio: „Kultus Gundulićev započe u one dane hrvatskoga književnoga preporoda kada se je narodu htjelo, da bude drugim evropskim narodom jednak, a u literaturi za tu svrhu nemaše ništa drugo gotova, nego djela Dubrovčana." Nošen hrvatskom nacionalnom idejom i oslijepio od nje da bi mogao vidjeti ono što svak vidi, Pavić je i srpske narodne pjesme, npr. čak i one iz kosovskog ciklusa. proglašavao hrvatskim narodnim pjesmama.
 
Mavra Vetranovića hrvatska istorija književnosti uzima kao pisca izrazitnh rodoljubivih stihova, ali on nigdje nije iskazao pohvalu bilo kojem događaju iz hrvatske prošlosti, ili hrvatskom gradu, kao što je učinio Beogradu, zovući ga „sva slavo krstjanska i časti ufanja", nigdje se nije toliko emocionalno približio bilo kome „udesnom" mjestu hrvatske prošlosti kao što je srpskom Kosovu, iako je bio savremenik Mohačke i Krbavske bitke.
 
Mej bregami:
Samo što imamo originalne zapise da su se Hrvati iz sjeverne Hrvatske i Dubrovčani dopisivali i smatrali za isti narod.
Za Srbe nema tako nešto, a i kada su komunicirali sa Srbima, Dubrovčani su zapošljavali prevoditelja za srpski.
Kliknite za proširenje...
Prevazilaziš samog sebe, slovinjski jezik je bio službeni jezik katoličke crkve čak i u Sofiji i zapadnoj Bugarskoj, bez ikakvih prevoditelja.
B984B464-5A75-467F-BBAE-93BD80F96F24.jpeg

79088257-09F7-49F1-909E-9125EFEEA56C.jpeg


http://periodica.fzf.ukim.edu.mk/GSND(1926-1940)/GSND1927/1927.07. Kolendić, P. - Sofijski nadbiskup fra Petar Bogdan Bakšić.pdf
 
Amelica:
Kako može biti Srbin kad se zove Antun.
Hehehe
Kliknite za proširenje...
;)

„Stari dubrovački liječnik Antun Radić, kad bi ga mi, ondašnji učenici gimnazije, pitali – otkle su vadili nekijeh tako prikladnijeh riječi, odgovorio bi: Primili bi ih na Taboru, sinko! (Nekadašnje pazarište Hercegovaca na Pločama, predgrađu Dubrovnika), pa bi ih opet surove u gradu izgladili." Hercegovci na Taboru bili su Srbi štokavci.

Antun Sasin svoj rad „Razboj od Turaka" vezuje jezikom i temom za srpsko zaleđe Dubrovnika. Sasin koristi poetiku srpske narodne pjesme, unoseći u svoje stihove, npr. stalne epitete „utva zlatokrila", „grozne suze" itd.
 
Putnik iz Međugorja:
.pjesme o prvom kosovskom boju imaju pobjednicki naboj jer su Hrvati pobjedili...
Kliknite za proširenje...
Armin Pavić je proglasio da su narodne pjesme koje je Vuk sakupio „hrvatske narodne pjesme" i da boj na Kosovu nije nikakav srpski boj, nego saveznička bitka protiv Turaka. Istovremeno Pavić je zamjerio Stojanu Novakoviću da je njegova zbirka narodnih pjesama o Kosovu dobila „onaj vrlo dosadan ton srpske eksluzivnosti", dodavši da je to bio, zapravo, „saveznički"! boj u kojem su se borili Bosanci, Hercegovci, Hrvati i „ugarska gospoda". Novaković mu je odgovorio: „Ta za Boga, i Srbi i Turci i Mađari misle tako, kako pesme pevaju, da su Srbi na Kosovu propali. „Savezničkl boj" postao je boj kosovski tek nakon članka dr Franje Račog." Novaković je u polemici s Pavićem istakao navode Ilariona Ruvarca koji je argumentovano oborio teze o „savezničkoj" bici na Kosovu i naveo stihove iz, tobože, originalne pjesme o Kosovu na koju se Pavić poziva:​


„Da ja ne bih izostao od vojske Lazara kneza,
„Od ugarske gospode i od braće Ugovića."
„Dobro jutro da Vam je, lijepa ugarska gospodo." „To će glave padati ove ugarske gospode."


„U kritiku teksta," kaže Novaković, "on se ne upušta, očevidan falsifikat on ne opaža, njemu nije praznina što se ne spominju Srbi, samo kad se spominju Ugri. Ako će narodna pesma i spominjati Ugre, kao tobožnje saveznike, kako može biti da nikako ne spominje Srbe kao glavnu silu?"


Stojan Novaković zaključuje, nakon opširnije analize Pavićevog krunskog argumenta, pomenutih stihova: „Prema svemu što se može misliti o boju kosovskom, i prema naravi narodne pjesme, ja mislim da su u gornjim stihovima „ugarska" na mesto „srpska" prost falsifikat, po svoj prilici hotimičan i od prepisaoca" (Pavića, prim. S. B.).


Dimitrije Ruvarac je na duhovitiji način demantovao Pavića. On je naveo jedan motiv iz kosovskog ciklusa koji je obrađen u srpskoj narodnoj pjesmi i u Dubrovniku, ističući pitanje kako bi tek taj motiv izgledao u „Zagorju hrvatskom".


Srpska obrada:​


„Car Lazare sjede za večeru,
Pokraj njega carica Milica.
Veli njemu carica Milica:
Car Lazare srpska kruno zlatna.


Dubrovačka obrada (kraj 17. v.):​


„Na prozoru sjeđaše Milica Lazara kneza.
I š njom bjehu na prozoru dvije rođene kćerce svoje
Pođe ti im Milica kćercom svojjem govoriti:
Ljepo ti je Lazara među zetim pogledati.
Ma bih dala Milica moje u glavi crne oči
Da je Vuče Branković ko i Miloš Kobilović."


Narodna pjesma iz Hrvatskog Zagorja:​


„Bom šel na planince,
Na strme gore,
Bom slišal od daleč,
Zagorske zvone.

Pa če je neseo,
Le paj joj neso.
Sej dolgo ne bodi,
Da pojdem za njo!"
 
Mej bregami:
Kašić je sada po tebi Bugarin?
Kliknite za proširenje...
Ne pokušavaj da skrećeš sa teme, nigde se ne tvrdi da je Kašić Bugarin, samo se ilustruje činjenica da je slovinjski jezik Katoličke crkve u XVIII veku bio razumljiv i govornicima zapadnobugarskih dijalekata, a ti se ovde ubi dokazujući da Srbi i Hrvati u tom okvirnom periodu “nisu mogli” da se sporazumevaju svako na svom maternjem jeziku.

Da li ti je poznato da je pisana književna kajkavica potpuno razumljiva govornicima srpskog? U srednjoj školi sam za vreme jednog raspusta kod rodbine u selu bez TV pročitao Matijaša grabancijaša dijaka, Gričku vjesticu i Glembajeve pored obaveznog Bakonje fra Brne i Dunda Maroja. A u tom selu u Lužnici u istočnoj Srbiji isto možeš da ‘si otideš/dojdeš/pojdeš (od) doma’, doduše ima samo 4 padeža, ali se nekad čuje i dvojina (oranje s volove, a trgovina s volovi, jednina je vol, a sto je stol... pored kuće možeš da imaš imaš i ižu (nema glasa h kao uostalom ni u jednom selu u Srbiji, inače bi bila hiža). Kad zezaju nekog zbog opšte ljubavi zeta i tašte onda je ženina majka ‘punicá’…

Definitivno nisu isti jezički standardi u pitanju, ali to nisu ni potpuno strani govori, a još situacija kada je bilo 300-400 godina manje divergencije - u vreme o kojem se raspravlja su i Poljaci jos uvek mogli da se sporazumevaju i sa Bugarima iz istočne Bugarske bez prevodioca i tumača.
 
Mej bregami:
Kašić je sada po tebi Bugarin?
Kliknite za proširenje...
Kad smo već kod toga, Milan Rešetar je bio Srbin-katolik iz Dubrovnika, po istom kriterijumu po kom si ti recimo Hrvat-kajkavac a ne recimo i etnički i Kajkavac po nacionalnoj pripadnosti. Lako se konstruiše nečiji tuđ identitet, hajde da i tebi skrojimo jedan, po ugledu na hrvatsku znanost koja je Rešetara kategorizovala kao Hrvata “političkog Srbina”, tj rđavog Hrvata koji tu izvodi velikosrpske besne gliste…

Šta misliš, da krenemo od naroda Kajkavaca, ili da brinemo odmah sa potlačenom političkom nacijom Kajkavaca?
 
Casual Observer:
Ne pokušavaj da skrećeš sa teme, nigde se ne tvrdi da je Kašić Bugarin, samo se ilustruje činjenica da je slovinjski jezik Katoličke crkve u XVIII veku bio razumljiv i govornicima zapadnobugarskih dijalekata, a ti se ovde ubi dokazujući da Srbi i Hrvati u tom okvirnom periodu “nisu mogli” da se sporazumevaju svako na svom maternjem jeziku.

Da li ti je poznato da je pisana književna kajkavica potpuno razumljiva govornicima srpskog? U srednjoj školi sam za vreme jednog raspusta kod rodbine u selu bez TV pročitao Matijaša grabancijaša dijaka, Gričku vjesticu i Glembajeve pored obaveznog Bakonje fra Brne i Dunda Maroja. A u tom selu u Lužnici u istočnoj Srbiji isto možeš da ‘si otideš/dojdeš/pojdeš (od) doma’, doduše ima samo 4 padeža, ali se nekad čuje i dvojina (oranje s volove, a trgovina s volovi, jednina je vol, a sto je stol... pored kuće možeš da imaš imaš i ižu (nema glasa h kao uostalom ni u jednom selu u Srbiji, inače bi bila hiža). Kad zezaju nekog zbog opšte ljubavi zeta i tašte onda je ženina majka ‘punicá’…

Definitivno nisu isti jezički standardi u pitanju, ali to nisu ni potpuno strani govori, a još situacija kada je bilo 300-400 godina manje divergencije - u vreme o kojem se raspravlja su i Poljaci jos uvek mogli da se sporazumevaju i sa Bugarima iz istočne Bugarske bez prevodioca i tumača.
Kliknite za proširenje...
To ja cijelo vrijeme pišem da Srbi razumiju kajkavski, barem u pisanom obliku.
Sad da su Bugari razumjeli štokavsku ikavicu, ne vjerujem.
Ne znam što si ti čitao od Gričke vještice ili Glembajevih, ali nisu izdani na kajkavskom osim nekih elemenata zagrebačkog gradskog govora.
 
Mej bregami:
To ja cijelo vrijeme pišem da Srbi razumiju kajkavski, barem u pisanom obliku.
Sad da su Bugari razumjeli štokavsku ikavicu, ne vjerujem.
Ne znam što si ti čitao od Gričke vještice ili Glembajevih, ali nisu izdani na kajkavskom osim nekih elemenata zagrebačkog gradskog govora.
Kliknite za proširenje...
Dakle, kajkavski i standardni štokavski hrvatski nisu isti jezik, al su zato štokavski srpski i standardni hrvatski posve različiti jezici, jel da?
 
Mrkalj:
Armin Pavić naziva dubrovačku književnost hrvatskom književnošću (Rad JAZU, 1875. sv. XXI) kao što će činiti sve potonje njegove kolege, istoričari hrvatske književnosti, bez obzira što nemaju oslonca za takvu tvrdnju u činjenicama. Pavić je ipak iskreno naveo razlog zašto je to učinio: „Kultus Gundulićev započe u one dane hrvatskoga književnoga preporoda kada se je narodu htjelo, da bude drugim evropskim narodom jednak, a u literaturi za tu svrhu nemaše ništa drugo gotova, nego djela Dubrovčana." Nošen hrvatskom nacionalnom idejom i oslijepio od nje da bi mogao vidjeti ono što svak vidi, Pavić je i srpske narodne pjesme, npr. čak i one iz kosovskog ciklusa. proglašavao hrvatskim narodnim pjesmama.
Kliknite za proširenje...
Čudno da nema spomena Srba u toj književnosti dok Hrvata ima.
Dođe ruski ambasador u Dubrovnik i vidi samo Hrvate tamo dok su Srbi po njemu u udaljenim brdima.
Još po njemu imaju različitu vjeru i jezik.
 
Mrkalj:
Lično ti se zakleo?
Kliknite za proširenje...
Ruski grof i diplomat P.A.Tolstoj koji 1698. g. posjećuje Republiku i bilježi u dnevniku da se Ragužani nazivaju Hrvatima.
" po gradovima žive Ragužani - pomorski kapetani, mornari i astronomi (...) govore svi slavenskim jezikom, a talijanski znaju svi i nazivaju se Hervati, vjeru drže rimsku".
20240714_160701.jpg
 
Mej bregami:
Ruski grof i diplomat P.A.Tolstoj koji 1698. g. posjećuje Republiku i bilježi u dnevniku da se Ragužani nazivaju Hrvatima.
" po gradovima žive Ragužani - pomorski kapetani, mornari i astronomi (...) govore svi slavenskim jezikom, a talijanski znaju svi i nazivaju se Hervati, vjeru drže rimsku".
Pogledajte prilog 1579717
Kliknite za proširenje...
Pa jeste, pitao je pogrešnog čoveka. Dešava se. Tako je Mažuranić išao po Crnoj gori i svi su mu rekli da su Hrvati.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nina
Podvig koji je ušao u istoriju
Odgovora
3
Pregleda
231
Nina
Nina
Прељуб
Koliko je tezak prijemni na istoriji u Bg?
Odgovora
11
Pregleda
338
mario80
mario80
W
Da li je Apis bio opasnost za (kralja) Aleksandra I Karađorđevića?
3 4 5
Odgovora
116
Pregleda
1.088
Casual Observer
Casual Observer

Back
Top