dragonfromdarkness
Primećen član
- Poruka
- 535
Vodoinstalater, drago mi je
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Vodoinstalater, drago mi je
ali ako Dostojevski koristi bibliju za svoje razmatranje čoveka, zašto je postavio čoveka za moralistu i monstruma. ako je čovek moralan, i veran svojim načelima, kako je moguće da on postane monstrum.
A svaki čovek je bezmalo takav. Dostojevski u svim delima koristi simboliku imena. (Smerdjakov, na pr.)Hm, kad smo kod simbolike, mnogo toga objašnjava i simbolika imena - Raskoljnikov - onaj koji je podvojen, koji je u rascepu, onaj koji je razapet između onoga onoga što želi i onoga što jeste.... iz tog rascepa nastaje tragedija ovog intelektualca hamletovskog kova....
dobro prihvatam sve, čak i to da je Raskoljnikov čak i jedno očajno ljudsko biće, koje kao i sva druga koja bi se našla u njegovoj poziciji, reaguje na način koji on smatra da će doneti najbrže rezultate i moguće dugoročne. tu Dostojevskom svaka čast razumeo je čoveka bolje nego bilo koji njegov savremenik. ali opet ostaje sam čin kao nedeklarisan i samim tim predmet velikog broja rasprava. zašto jednostavan čin ubistva da bude preknetnica svega. čin sam po sebi je nebitan, dolazak do tog čina je bitan. profesore mišljenje?
Profesorka.
Postoji preloman trenutak u životu svakog čoveka. Neko otkrije Boga, neko, što bi se reklo u žargonu - "pukne", a neko izvrši promene koje ga okrenu u drugom pravcu.
Kada sam skrenula pažnju na snove Raskoljnikova, htela sam da uputim na sledeće: oba sna su podsvesna potreba bekstva od mesta i trenutka u kome se junakov život toliko zamrsio da mora zagaziti u zločin.
Ovo i jeste, između, ostalog, roman o anatomiji zločina, tj. zločinca.
Žanrovski - on je psihološki roman, ali isto tako, u sebi sadrži elemente filozofskog, socijalnog, religioznog, društvenog, istorijskog, pa i "krimića".
U tome i leži genijalnost Dostojevskog - objediniti sve u jednom, skoro neprimetno i neopterećujuće, a ipak upečatljivo.
slazem se,i moram da dodam da sam u nekim trenutcima citanja knjige imala utisak da je Dostojevski knjigu pisao iz licnog iskustva.Profesorka.
Postoji preloman trenutak u životu svakog čoveka. Neko otkrije Boga, neko, što bi se reklo u žargonu - "pukne", a neko izvrši promene koje ga okrenu u drugom pravcu.
Kada sam skrenula pažnju na snove Raskoljnikova, htela sam da uputim na sledeće: oba sna su podsvesna potreba bekstva od mesta i trenutka u kome se junakov život toliko zamrsio da mora zagaziti u zločin.
Ovo i jeste, između, ostalog, roman o anatomiji zločina, tj. zločinca.
Žanrovski - on je psihološki roman, ali isto tako, u sebi sadrži elemente filozofskog, socijalnog, religioznog, društvenog, istorijskog, pa i "krimića".
U tome i leži genijalnost Dostojevskog - objediniti sve u jednom, skoro neprimetno i neopterećujuće, a ipak upečatljivo.
zašto jednostavan čin ubistva da bude preknetnica svega. čin sam po sebi je nebitan, dolazak do tog čina je bitan.
slazem se,i moram da dodam da sam u nekim trenutcima citanja knjige imala utisak da je Dostojevski knjigu pisao iz licnog iskustva.
Ne znam da li je tacno,ali sam negde procitala da je bolovao od epilepsije,znate li nesto o tome?
Ne bih se u potpunosti slozio. Kao prvo, roman pocinje i zavrsava, vrhuni, Biblijskom epizodom. Drugo, D. slika razlicita stanja religiozne svijesti. Osjecaj krivice, ceznja za cudom, pa cak i hula, samo su razlicita stanja religiozne svijesti. Za sebe ce D. reci: "Kroz oganj sumnje proslo je moje osana" (osana, slava Bogu) Njegovi likovi su zivi, oni se bore za svoju vjeru!Hmm... Vidim da se religioznoj komponenti "Zločina i kazne" daje veći značaj nego što ga objektivno ima. Religiozna svest svih junaka ovog romana je uvek načeta sumnjom ili pobunom (Marmeladov oseća krivicu, Sonja više čezne za nekim čudom nego za Bogom, Katarina se buni protiv Boga). A zar je to vera? U suštini, to je očajanje.
Tragedija Raskoljnikova je u tome što je spoznao svet nepravde ali nije ostvario plan "da sve bude drugačije".
Pored Šekspirovog "Magbeta", nema dublje psihološke studije stanja svesti ubice od "Zločina i kazne". "Zločin i kazna" nije religiozni roman, već roman o ljudskoj nesavršenosti, konfliktnosti i razvitku u suprotnostima.
Na ovu temu bi se moglo pisati i pisati..
To je književni opit, a koristili su ga mnovi veliki pisci. Time su željeli rastumačiti (ili samo pitati se) zbog čega postoje nakaradnosti, mržnja, ratovi... i šta stoji iza svega.Kao sto je neko vec primetio da imena njegovih likova uglavnom opisuju iste (Smerdjakov, Vrazumihin, Raskoljnikov, Lav-Miskin...) neko drugi je takodje primetio (a svi profani knjizevnosti pod "obavezno" ) da u svakom njegovom delu neki lik boluje od epilepsije. Ma nista on nije opisivao, on samo piso o sebi!
Prije svega, nisam ni mislio da svi treba da se sloze sa mnom. Nepotrebno je ponavljati fraze tipa ''ako ti tako mislis, to ne znaci''... Postojanje razlicitih misljenja je upravo pretpostavka za postojanje foruma kao takvog, a njegov cilj je da ljudi razmijene misljenja. 8-)То је само твоје тумачење, а то што ти гледаш то дело кроз религију (што се јасно види из твог поста), не мора да значи да сви треба да га гледамо тако...
Ne bih se u potpunosti slozio. Kao prvo, roman pocinje i zavrsava, vrhuni, Biblijskom epizodom. Drugo, D. slika razlicita stanja religiozne svijesti. Osjecaj krivice, ceznja za cudom, pa cak i hula, samo su razlicita stanja religiozne svijesti. Za sebe ce D. reci: "Kroz oganj sumnje proslo je moje osana" (osana, slava Bogu) Njegovi likovi su zivi, oni se bore za svoju vjeru!
Sta je sa Razumihinim? Sta on govori Raskoljnikovu nakon sto se ovaj nije dizao iz postelje 4 dana? Nije li to simbolika koja ce se otkriti na kraju? Lezao je mrtav kao Cetvorodnevni Lazar i Vaskrsava pokajanjem.
Naravno, slazem se da je psiholoska analiza neprevazidjena. Ali i tu je nomoguce zaobici religiju, ili preciznije, hriscanstvo. Sta se pojavljuje kod Raskoljnikova? Savjest, a sa tim u vezi: ako nema Boga sve je dozvoljeno - maksima koja odredjuje pravac kompletnom djelu.
Primjera je bezbroj...
Svi oni ukazuju da je Dostojevskog nemoguce pravilno shvatiti zanemarivsi "religioznu komponentu".
Svi oni ukazuju da je Dostojevskog nemoguce pravilno shvatiti zanemarivsi "religioznu komponentu".
Волео бих да ми кажеш шта то има лоше у обилажењу културно-историјских споменика
По теби би, изгледа, сви требали да одемо монахе, ако нам се обилазе манастири, јер им је то примарна сврха...
Polifonijska struktura romana "Zločin i kazna" ne znači samo polifoniju njegovih junaka, već i polifoniju čitalaca. Opet individualan doživljaj. Neko će Raskoljnikova videti kao posrnulog, pa zatim u veri vaskrslog čoveka. Neko će, pak, njegov uspon i pad doživeti kao rezultat oscilacija bolesne psihe.
Ne treba zanemariti religioznu komponentu, ali ne treba sve gledati kroz nju.
Već sam iznela mišljenje da je "Zločin i kazna" višeslojni roman, koji u sebi objedinjuje mnogo različitih žanrova.
Ma nije valjda?
То није одговор ;-)