Dostojevski: Zločin i kazna smisao knjige

ali ako Dostojevski koristi bibliju za svoje razmatranje čoveka, zašto je postavio čoveka za moralistu i monstruma. ako je čovek moralan, i veran svojim načelima, kako je moguće da on postane monstrum.

pa moze se sve gledati kao pitanje greha, gresnosti ljudske, pokajanja, iskupljenja...

a sto se religiozne, hriscanske "pouke" tice, zar se roman (prof.knjizevnosti pomoc davno sam citala) ne zavrsava sa akcentom na ljubavi (Raskoljnikov i Sonja), ljubavi koja spasava oboje, ponajvise njega. ona odlazi za njim u sibir. a i simbolicno on nalazi spas i oslonac u njoj koja je evo iskopah na netu, to sam zaboravila vernica, hriscanka, njoj se prvoj ispoveda i sl...

meni se cini da nije on bas "samo" opisivao stanja, tok svesti, izbacivsi pouke, tumacenja i svoje misljenje o svemu tome, nije sve to dato bukvalno , svi mozemo roman tumaciti kako zelimo, ali meni nekako poprilicno jasno dodje da ga je on pisao sa jasnim stavom i skoro porukom i da nema mnogo vrdanja sa tumacenjima...
 
Hm, kad smo kod simbolike, mnogo toga objašnjava i simbolika imena - Raskoljnikov - onaj koji je podvojen, koji je u rascepu, onaj koji je razapet između onoga onoga što želi i onoga što jeste.... iz tog rascepa nastaje tragedija ovog intelektualca hamletovskog kova....
A svaki čovek je bezmalo takav. Dostojevski u svim delima koristi simboliku imena. (Smerdjakov, na pr.)
 
dobro prihvatam sve, čak i to da je Raskoljnikov čak i jedno očajno ljudsko biće, koje kao i sva druga koja bi se našla u njegovoj poziciji, reaguje na način koji on smatra da će doneti najbrže rezultate i moguće dugoročne. tu Dostojevskom svaka čast razumeo je čoveka bolje nego bilo koji njegov savremenik. ali opet ostaje sam čin kao nedeklarisan i samim tim predmet velikog broja rasprava. zašto jednostavan čin ubistva da bude preknetnica svega. čin sam po sebi je nebitan, dolazak do tog čina je bitan. profesore mišljenje?
 
dobro prihvatam sve, čak i to da je Raskoljnikov čak i jedno očajno ljudsko biće, koje kao i sva druga koja bi se našla u njegovoj poziciji, reaguje na način koji on smatra da će doneti najbrže rezultate i moguće dugoročne. tu Dostojevskom svaka čast razumeo je čoveka bolje nego bilo koji njegov savremenik. ali opet ostaje sam čin kao nedeklarisan i samim tim predmet velikog broja rasprava. zašto jednostavan čin ubistva da bude preknetnica svega. čin sam po sebi je nebitan, dolazak do tog čina je bitan. profesore mišljenje?

Profesorka.;)

Postoji preloman trenutak u životu svakog čoveka. Neko otkrije Boga, neko, što bi se reklo u žargonu - "pukne", a neko izvrši promene koje ga okrenu u drugom pravcu.
Kada sam skrenula pažnju na snove Raskoljnikova, htela sam da uputim na sledeće: oba sna su podsvesna potreba bekstva od mesta i trenutka u kome se junakov život toliko zamrsio da mora zagaziti u zločin.
Ovo i jeste, između, ostalog, roman o anatomiji zločina, tj. zločinca.
Žanrovski - on je psihološki roman, ali isto tako, u sebi sadrži elemente filozofskog, socijalnog, religioznog, društvenog, istorijskog, pa i "krimića".
U tome i leži genijalnost Dostojevskog - objediniti sve u jednom, skoro neprimetno i neopterećujuće, a ipak upečatljivo.
 
Profesorka.;)

Postoji preloman trenutak u životu svakog čoveka. Neko otkrije Boga, neko, što bi se reklo u žargonu - "pukne", a neko izvrši promene koje ga okrenu u drugom pravcu.
Kada sam skrenula pažnju na snove Raskoljnikova, htela sam da uputim na sledeće: oba sna su podsvesna potreba bekstva od mesta i trenutka u kome se junakov život toliko zamrsio da mora zagaziti u zločin.
Ovo i jeste, između, ostalog, roman o anatomiji zločina, tj. zločinca.
Žanrovski - on je psihološki roman, ali isto tako, u sebi sadrži elemente filozofskog, socijalnog, religioznog, društvenog, istorijskog, pa i "krimića".
U tome i leži genijalnost Dostojevskog - objediniti sve u jednom, skoro neprimetno i neopterećujuće, a ipak upečatljivo.

Iskreno nikad nisam razumeo njegovo pisanje. Čitao većinu njegovih dela i jako mi se sviđa njegov stil pisanja.
 
Profesorka.;)

Postoji preloman trenutak u životu svakog čoveka. Neko otkrije Boga, neko, što bi se reklo u žargonu - "pukne", a neko izvrši promene koje ga okrenu u drugom pravcu.
Kada sam skrenula pažnju na snove Raskoljnikova, htela sam da uputim na sledeće: oba sna su podsvesna potreba bekstva od mesta i trenutka u kome se junakov život toliko zamrsio da mora zagaziti u zločin.
Ovo i jeste, između, ostalog, roman o anatomiji zločina, tj. zločinca.
Žanrovski - on je psihološki roman, ali isto tako, u sebi sadrži elemente filozofskog, socijalnog, religioznog, društvenog, istorijskog, pa i "krimića".
U tome i leži genijalnost Dostojevskog - objediniti sve u jednom, skoro neprimetno i neopterećujuće, a ipak upečatljivo.
slazem se,i moram da dodam da sam u nekim trenutcima citanja knjige imala utisak da je Dostojevski knjigu pisao iz licnog iskustva.
Ne znam da li je tacno,ali sam negde procitala da je bolovao od epilepsije,znate li nesto o tome?
 
slazem se,i moram da dodam da sam u nekim trenutcima citanja knjige imala utisak da je Dostojevski knjigu pisao iz licnog iskustva.
Ne znam da li je tacno,ali sam negde procitala da je bolovao od epilepsije,znate li nesto o tome?

Da, bolovao je od epilepsije.
Ako te interesuje njegova biografija, kao i biografije mnogih slavnih ljudi, obavezno pročitaj knjigu "Tragedija genija".
 
Hmm... Vidim da se religioznoj komponenti "Zločina i kazne" daje veći značaj nego što ga objektivno ima. Religiozna svest svih junaka ovog romana je uvek načeta sumnjom ili pobunom (Marmeladov oseća krivicu, Sonja više čezne za nekim čudom nego za Bogom, Katarina se buni protiv Boga). A zar je to vera? U suštini, to je očajanje.
Tragedija Raskoljnikova je u tome što je spoznao svet nepravde ali nije ostvario plan "da sve bude drugačije".
Pored Šekspirovog "Magbeta", nema dublje psihološke studije stanja svesti ubice od "Zločina i kazne". "Zločin i kazna" nije religiozni roman, već roman o ljudskoj nesavršenosti, konfliktnosti i razvitku u suprotnostima.
Na ovu temu bi se moglo pisati i pisati..
Ne bih se u potpunosti slozio. Kao prvo, roman pocinje i zavrsava, vrhuni, Biblijskom epizodom. Drugo, D. slika razlicita stanja religiozne svijesti. Osjecaj krivice, ceznja za cudom, pa cak i hula, samo su razlicita stanja religiozne svijesti. Za sebe ce D. reci: "Kroz oganj sumnje proslo je moje osana" (osana, slava Bogu) Njegovi likovi su zivi, oni se bore za svoju vjeru!
Sta je sa Razumihinim? Sta on govori Raskoljnikovu nakon sto se ovaj nije dizao iz postelje 4 dana? Nije li to simbolika koja ce se otkriti na kraju? Lezao je mrtav kao Cetvorodnevni Lazar i Vaskrsava pokajanjem.
Naravno, slazem se da je psiholoska analiza neprevazidjena. Ali i tu je nomoguce zaobici religiju, ili preciznije, hriscanstvo. Sta se pojavljuje kod Raskoljnikova? Savjest, a sa tim u vezi: ako nema Boga sve je dozvoljeno - maksima koja odredjuje pravac kompletnom djelu.
Primjera je bezbroj...
Svi oni ukazuju da je Dostojevskog nemoguce pravilno shvatiti zanemarivsi "religioznu komponentu". :D
 
Kao sto je neko vec primetio da imena njegovih likova uglavnom opisuju iste (Smerdjakov, Vrazumihin, Raskoljnikov, Lav-Miskin...) neko drugi je takodje primetio (a svi profani knjizevnosti pod "obavezno" :lol:) da u svakom njegovom delu neki lik boluje od epilepsije. Ma nista on nije opisivao, on samo piso o sebi! :roll:
To je književni opit, a koristili su ga mnovi veliki pisci. Time su željeli rastumačiti (ili samo pitati se) zbog čega postoje nakaradnosti, mržnja, ratovi... i šta stoji iza svega.
 
То је само твоје тумачење, а то што ти гледаш то дело кроз религију (што се јасно види из твог поста), не мора да значи да сви треба да га гледамо тако... :)
Prije svega, nisam ni mislio da svi treba da se sloze sa mnom. Nepotrebno je ponavljati fraze tipa ''ako ti tako mislis, to ne znaci''... Postojanje razlicitih misljenja je upravo pretpostavka za postojanje foruma kao takvog, a njegov cilj je da ljudi razmijene misljenja. 8-)
Mislim da primjeri jasno pokazuju ispravnost mog stanovista. (prostora je premalo da bi se svi naveli) Osim toga, postoje zabiljeske D. njegove pripreme za romane. Naravno, ako neko nije religiozan, to ne znaci da nema sta da nadje kod D. (svako ce naci ponesto za sebe) Samo hocu da kazem da je neispravno umanjivati znacaj religije, i to konkretno pravoslavlja, na cjelokupni rad D.
 
Ne bih se u potpunosti slozio. Kao prvo, roman pocinje i zavrsava, vrhuni, Biblijskom epizodom. Drugo, D. slika razlicita stanja religiozne svijesti. Osjecaj krivice, ceznja za cudom, pa cak i hula, samo su razlicita stanja religiozne svijesti. Za sebe ce D. reci: "Kroz oganj sumnje proslo je moje osana" (osana, slava Bogu) Njegovi likovi su zivi, oni se bore za svoju vjeru!
Sta je sa Razumihinim? Sta on govori Raskoljnikovu nakon sto se ovaj nije dizao iz postelje 4 dana? Nije li to simbolika koja ce se otkriti na kraju? Lezao je mrtav kao Cetvorodnevni Lazar i Vaskrsava pokajanjem.
Naravno, slazem se da je psiholoska analiza neprevazidjena. Ali i tu je nomoguce zaobici religiju, ili preciznije, hriscanstvo. Sta se pojavljuje kod Raskoljnikova? Savjest, a sa tim u vezi: ako nema Boga sve je dozvoljeno - maksima koja odredjuje pravac kompletnom djelu.
Primjera je bezbroj...
Svi oni ukazuju da je Dostojevskog nemoguce pravilno shvatiti zanemarivsi "religioznu komponentu". :D

Slozio bih se sa tobom.Analizirati dela Dostojevskog a ne uzeti u obzir njegovu zaintresovanost za hriscansku duhovnost je otprilike kao obilaziti manastire kao "kulturno-istorijske spomenike"(ruznog li izraza) zanemarujuci njihovu primarnu svrhu.
Ili jos gore tumaciti "stvarne" motive Dostojevskog terminologijom i idejama iz popularistickih knjizica o psihologiji koja je trenutno u trendu.
 
Волео бих да ми кажеш шта то има лоше у обилажењу културно-историјских споменика :)

По теби би, изгледа, сви требали да одемо монахе, ако нам се обилазе манастири, јер им је то примарна сврха... :)
 
Svi oni ukazuju da je Dostojevskog nemoguce pravilno shvatiti zanemarivsi "religioznu komponentu". :D

Polifonijska struktura romana "Zločin i kazna" ne znači samo polifoniju njegovih junaka, već i polifoniju čitalaca. Opet individualan doživljaj. Neko će Raskoljnikova videti kao posrnulog, pa zatim u veri vaskrslog čoveka. Neko će, pak, njegov uspon i pad doživeti kao rezultat oscilacija bolesne psihe.
Ne treba zanemariti religioznu komponentu, ali ne treba sve gledati kroz nju.
Već sam iznela mišljenje da je "Zločin i kazna" višeslojni roman, koji u sebi objedinjuje mnogo različitih žanrova.
 
Волео бих да ми кажеш шта то има лоше у обилажењу културно-историјских споменика :)

По теби би, изгледа, сви требали да одемо монахе, ако нам се обилазе манастири, јер им је то примарна сврха... :)

Ma nije valjda?:lol:
 
Polifonijska struktura romana "Zločin i kazna" ne znači samo polifoniju njegovih junaka, već i polifoniju čitalaca. Opet individualan doživljaj. Neko će Raskoljnikova videti kao posrnulog, pa zatim u veri vaskrslog čoveka. Neko će, pak, njegov uspon i pad doživeti kao rezultat oscilacija bolesne psihe.
Ne treba zanemariti religioznu komponentu, ali ne treba sve gledati kroz nju.
Već sam iznela mišljenje da je "Zločin i kazna" višeslojni roman, koji u sebi objedinjuje mnogo različitih žanrova.

Da,lepo receno.
 

Back
Top