Danas neki lud dan. Mnogo posla, a ja ni pauze za ručak. Crkla sam. Jedva čekam kraj radnog vremena i vikend jer sam mrtva, da se odmorim.
Još malo pa vikend.
Toliko mi se spava ceo dan, čim se ugasim ću prvo da dremnem. Mnogo mi je značilo danas od kuće. Puno radim, ali sam odspavala noćas, jela, nije mi vruće, a radim polako i nema prevoza koji danima ne funkcioniše, ne znam zašto. Goriva u kolima nemam, sve je potrošeno, dva oka, dok je registrovao kola, ali šta ću, moram na prevoz opet jebla ga ja. U ponedeljak sam isto od kuće, ćerka ide u Novi Sad.
Uzeću pola sata prave pauze, nit pauza za cigaru, nit pauza za ručak, i stvarno ću samo da se malo pružim, pošto ću da ručam posle posla sa mužem.
Ta neka fama da je odmor jedino more meni ne pije. Meni je odmor mnogo mogućnosti i putovanja, sve što može da se iskoristi da napuniš baterije, nekad je to i šetnja po Beogradu. Uspela sam puno da odmorim za praznike i sad za odmor, a imam još puno odmora za ovu godinu. Uskoro će i leto i onaj veliki odmor, i sezona odmora i manje posla.
Gledam da koristim svoje prilike, jer nikako drugačije ne možeš da postigneš i da uživaš malo, pošto posao melje.
Videćete kada su deca velika, to su sve veće obaveze i sve veći izdaci. Zato mi je prioritet da ćerka diplomira i zaposli se, a druge stvari stvarno mogu da čekaju bolji momenat.
Idem da stavim kafu. Pustila sam trening na telefonu i odoh da pijem kafu i pušim, a posle da koristim pauzu.
