Dijabetes (Shecerna Bolest)

Promeni lekara ako neće da ti menja insulin. U suštini, ni njima nije lako, jer su ograničeni sa brojem "skupljih" insulina koje smeju da daju. Naročito imaš pravo to da tražiš ako ti HbA1C nije dobar.
Ja merim kad se probudim, pred ručak i pred spavanje. Ukoliko mislim da je nešto vanredno, ubacim i još koje merenje. Uglavnom 3-5 puta dnevno.
 
danas sam radila mami dnevni profil glikemije, ima 60 godina dijabetes tip 2, pije sioform i maninil 2 puta dnevno. evo rezultata koje sam dobila pa ako se ko razume da mi protumaci ja bih rekla da njoj ova doza lekova nije dovoljna.

ujutru nataste: 9,3
pre dorucka: 8,4
2 sata posle dorucka : 11,9
pre rucka: 5,9
dva sata posle: 11,4
pre vecere:8,6
2 sata posle vecere 9,0
pre spavanja 8,7

s tim da je posle vecera pojela kolac malo veci :D kontam jos nocas oko 2,3 da joj izmerim.
 
Поздрав, ајд нека ми неко каже шта изазива дијабетес код деце. Да ли је у питању лоша исхрана, превише слаткиша (чоколаде..), сокови куповни.

Vladane, jedan od glavnih okidača kod dece je kravlje mleko. Zapanjio sam se kad sam čitao koliki uticaj ima na dijebetes kod male dece.
 
Vrednost insulina mi je 6,2 (ref. vrednost 2,6 -24,9). Da li ja mogu da imam tip I? Ja proizvodim insulin iako 6,2 nije neka visoka vrednost. Na dva razlicita mesta dva endokrinologa su mi dala dve razlicite dijagnoze - jedan kaze da imam tip I i da krenem sa insulinom, drugi endokrinolog kaze da imam tip II i prepisao je gluformin.
 
Zdravo! Imam 18 godine i imam neke prepostavke za imam dijabetes. U posljenje vrijeme mi se žeda, u danu idem vise puta u wc, dok nocu ne idem i konstantno su mi suha usta. Nekada mi se desi kada radim da odjednom osjetim umor i iscrpljenost i tada moram ici uzeti barem nesto slatka da bi mi bilo bolje. Nadam se da mi ikako mozete pomoci, sta vi mislite je li u pitanju secerna bolest ili nesta drugo?
 
Čovek s dijabetesom u istom riziku kao onaj koji je preležao srčani udar


Autor:
N1 Beograd

Podeli:
Link je kopiran


Čovek s dijabetesom u istom riziku kao onaj koji je preležao srčani udar
Izvor: N1

Profesor doktor Srđan Popović, endokrinolog, navodi da u poslednje vreme uglavnom dijabetes dobijaju ljudi koji nemaju tu bolest u porodičnoj anamnezi. Kaže da se prve tegobe, koje ukazuju na dijabetes, javljaju u nogama. Čovek kome je postavljena dijagnoza dijabetes tip 2 je u istom riziku kao neko ko je preležao srčani udar - tako to treba shvatiti, dodaje.

Svetski dan dijabetesa, sa ciljem skretanja pažnje na problem dijabetesa u svetu, obeležava se svake godine 14. novembra, na rođendan Frederika Bentinga, koji je sa Čarlsom Bestom doprineo otkriću insulina 1922. godine. Dijabetes je veliki problem današnjice.

Prof. dr Srđan Popović, endokrinolog, kaže da bolest kreće tiho, a da se u tipu 2, koji je najmasovniji, jave prve tegobe od strane polineuropatije. "Dakle noge su te koje stradaju, grčevi, osećaj kao da imate čarape, a bosi ste, i slične manifestacije, trnjenje... Kad se na to doda pojačana žeđ, mokrenje, noćno ustajanje da se pije voda, da se mokri - to je veliki alarm da je u pitanju dijabetes", kaže gost Novog dana.



Svetski dan dijabetesa: Najčešći tipovi, kontrola i prevencija
10:03 h


Doktor kaže da nam savremena farmakologija daje nadu da preveniramo komplikacije dijabetesa koje nas prvonstveno vode na ubrzano starenje. "Čovek kome je postavljena dijagnoza dijabetes tip 2 je u istom riziku kao neko ko je preležao infarkt miokarda, tako to treba to shvatiti", ističe. Bolje bi bilo da simptom povećanog šećara u krvi boli, onda bi na vreme otišli kod lekara, dodaje.

Doktor navodi da se dijabetes sada uglavnom javlja u porodicama gde ga nije bilo. U svetu je pandemija dijabetesa, naglašava gost Novog dana.

Imamo problem hiperinsulimenije u mlađoj populaciji, naročito kod devojaka, kaže doktor koji dodaje da to povlači druge stvari kao što su sterilitet, problemi sa štitastom žlezdom.

Doktor kaže da treba verovati u medicinu i podvlači da je od prošle godine počelo ispitivanje, na ljudima, vakcine protiv dijabetesa. Ja verujem da bismo već za 10 godina mogli imati vakcinu, dodaje. Kaže da, ipak, ne treba imati velika očekivanja od toga, jer postoji cela paleta virusa - kao kod gripa, pa imamo vakcinu protiv jedne vrste gripa, a onda on mutira.

Ubrzanim procesima starenja ugrožen je, kaže profesor, endotel - sloj koji oblaže od kapilara do aorte, i onda dolazi do arteroskleroze, odnosno ateromatoze i onda kreću svi problemi u celom organizmu.

Faktor za dobijanje bolesti jeste genetika, ali u poslednje vreme postoji bum kod ljudi koji u porodicama nemaju dijabetičare, pogotovo kad je u pitanju tip 1, gde je apsolutan nedostatak insulina. Priča da se ranije verovalo da se taj tip dobija do 30. godine, ali da se danas javlja i kod starijih.

Doktor podseća da je dijabetes najveći uzročnik slepila u svetu. Kaže da, ako postoji genetika kad su u pitanju bubrežne bolesti, dijabetičari završavaju i na dijalizi. Pri tome, kako dodaje, što pre treba transplantirati bubrege tim pacijentima.

Fizička akcija je za dijabetičare veoma važna.
Dijabetes revolucija: U Srbiji dijabetičari nemaju dovoljan broj traka
Zato je, s ovim u vezi, organizovana akcija "Milion sklekova za milion ljudi sa dijabetesom", koju su osmislila braća Dušan i Stojan Rajić, osnivači organizacije Dijabetes revolucija. U subotu, tačno u podne, očekuju više od 1000 ljudi u Tržnom centru Big fashion, gde će skrenuti pažnju javnosti na značaj podrške celog društva osobama koje boluju od dijabetesa.

Dušan Rajić ističe da u Srbiji ljudi nemaju dovoljan broj traka za merenje šećera u krvi.

Važno je da na vreme obezedimo dovoljno traka i senzore koji se drže na ruci, kaže Rajić. Dijabetes revolucija, kaže Rajić, ukazuje na veliki broj ljudi i dece koja imaju dijabetes i na to da država ne radi dovoljno. On ističe da oboleli u Grčkoj dobijaju 250 traka mesečno, dok u Srbiji jedva do 100, da u drugim državama dobijaju besplatno senzor, dok u Srbiji ne može ni da se kupi.

Naglašava da se i dan danas u Kliničkom centru u Beogradu hipoglikemija, pad šećera, leči hlebom. "To je kao kad sam ja žedan, a vi mi date kap vode".

Dušan ima dijabetes tipa 1 već 15 godina. Pogledajte u videu njegova iskustva, šta je do sada uradio po tom pitanju i šta je cilj Dijabetes revolucije.



 
Pozdravljam sve učesnike ove teme. Namera mog pojavljivanja ovde je da upozorim dijabetičare tipa 2 da se ne opuštaju i da ne dozvole da ih lekari leče tabletama.
Prvi razlog je što se čovek opusti i misli da mu tablete dozvoljavaju da jede šta hoće i pije šta hoće. Dakle ta stavka nije do lekara već do samih nas. Lekari počinju sa tabletama takodje u zabludi da će neko biti disciplinovan, paziti na ishranu, stres, način zivota i genetiku koja takodje igra veliku ulogu u ovoj opakoj bolesti. Ja sam sa 24g prvi put imao povišen šećer 5.5 i rečeno mi je da je to početak pošto sam u to vreme imao 150kg na moju visinu od 193cm. Takodje imam sa očeve strane nasledni faktor. Puno stresa u zivotu većinom vezano za loše odnose sa porodicom i familijom te 1000 puta slomljeno srce. Utehu sam nalazio u hrani. 2008 godine prilikom kontrole krvi zbog toga što sam imao upalu levog plućnog krila otkriveno je da mi je glikemija 10.4. Tada sam prvi put proglašen za dijabetičara tipa dva i dat mi je na recept prvo Metformin od 500mg i od 1000mg. Aparat za merenje šećera i trakice nažalost tada nisam dobio već sam sam morao da kupujem. Tako da nisam redovno merio jer su trakice veoma skupe bile u to vreme. Do 2017 smršao sam na 130kg, zatim za tri meseca na 120kg i tu sam stao. Takodje terapija mi je promenjena na 200mg Metformina dnevno s tim da sam 1000mg polovio uz doručak i ručak pio po 500mg, a iza večere 1000mg. Usput jetra mi je bila masna i to smo uspeli nekako da rešimo Rosuvastatinom pošto sam imao i povišene trigliceride i holesterol pored mršavljenja. Nakon kontrole kod endokrinologa uključen mi je Amaril 2mg i rečeno da je to dodatni lek za dijabetes da ga pijem samo ujutro 1tabletu, a sa Rosuvastatinom da prekinem da mi se jetra odmori. Preporučeno mi je da pijem Fenolip forte 160mg koji se nazalost kupuje jer sam se ja navodno izlečio pali mi trigliceridi na 3.4, a mora da budu 4 da bih ga dobio na recept. Nisam kupovao Fenolip jer košta 860din za mesec dana mi trebaju dve kutije.

Dakle da skratim priču, moj dijabetes se nije poboljšao ni pored ishrane samo belančevinama kao što su meso, nemasni sirevi "Ella", riba i salate. Nisam redovno merio šećer jer nikako nisam mogao da dobijem trakice na recept ni aparat. A po apotekama su se aparati samo menjali tako da kad bih potrošio trakice koje sam skupo platio morao bih opet da kupim novi aparat i još skuplje trakice. Lek tipa Metformin uništava jetru, ne pomaze u nimalo da se šećer snizi čak i kad drzite dijetu i smršate. A rećiću vam i zašto!

Dve godine sam umišljao da imam kostohondritis i da me boli u grudnoj kosti od kičme. Povremeno se javljao bol i nestajao. Ove godine u januaru mi se pogoršalo stanje bolovi su bili nesnosni čak i kad lezim. Nisam mogao da predjem 50m bez jakih bolova. Javio se doktoru uradio krvnu sliku i imao šta da vidim! Aceton u mokraći, glukoza 17.8 u mokraći, sedimentacija, trigliceridi 9, holesterol 8, gusta krv ko jogurt, sve ono što ne treba u krvi je bilo abnormalno i visok rizik za srčani ili mozdani udar. HB A1C mi je bio 14!

Dobio sam hitan uput da idem u hitnu pomoć momentalno da su minuti u pitanju. Tamo sam na nogama bez bolova čekao četiri ipo sata misleći da će mi dati neke lekove i pustiti kući. Medjutim kad su me stavili na EKG i izmerili šećer napravili su opštu paniku kao da svakog momenta mogu da umrem. A ja to ništa nisam osetio. Uplašio sam se jako. Pitanje je bilo da li ste imali infarkt, ja sam rekao ne, zatim pogobu pa vama srce radi samo 20% snage morate ostati u bolnici. Posle dva eha i dva dana u bolnici puno plakanja i neverice morao sam na koronarografiju koja nije nimalo prijatna. Zbog toga što su mi parametri srca bili jako loši nisu smeli da mi rade pod lokalnoom anestezijom. Ruka me je bolela kao da mi je seku na zivo, ostalo ništa nisam osetio. Hirurg je rekao momak nazalost ne mogu ti staviti stentove jako je tvrdo i rizično moraćeš na bajpas. Kada su sve nalaze sabrali rekli su mi da je posledica moje srčane insuficijencije i zapušenja krvnih sudova koji napajaju zaliske NEADEKVATNO LEČEN TJ NELEČEN DIJABETES TIPA 2!!!!!! Ovo neka odzvanja u glavi onima koji su ga tek otkrili! U bolnici sam prvi put počeo da dobijam insulin i to dva tipa Insulatard i Aktrapid. Šećer mi je još neko vreme bio visok zbog stresa, ali se nakon par dana kad sam se smirio spustio na prihvatljivih 8.5 nekad 7.6, a bogami bilo je jutara i podneva gde mi je bio 6.5. Dakle tek kad sam dogurao do ivice provalije rešeno je da mi se dodele penovi, insulin, aparat i trakice da mogu da merim svaki put pre davanja insulina. Vodim strogu evidenciju u svesci kako se šećer ponaša.

Dobio sam uput za hitnu operaciju na KVK Dedinje. U roku od dve nedelje operisan sam u svojoj 37 godini pre nedelju dana. Imao sam trostruki bajpas! Srećom otpušten sam iz bolnice pre nego je epidemija korone krenula u ovom pravcu kako je sad.

Pošto je ovo tema o dijabetesu ja neću pisati dalje u ovoj temi kako je protekao tok operacije i da se ne plašite itd.... Samo zelim dobronamerno da vas uplašim šta može mladim ljudima da se desi ako ne shvate ozbiljno svoju bolest. PAMET U GLAVU DOKTORE PRIČVRLJITE NADJITE VEZU SAMO POČNITE NA VREME SA INSULINOM! Bolje odmah male doze nego kao ja malo veće!

Pozdrav i hvala na čitanju!
 

Pošto je ovo tema o dijabetesu ja neću pisati dalje u ovoj temi kako je protekao tok operacije i da se ne plašite itd.... Samo zelim dobronamerno da vas uplašim šta može mladim ljudima da se desi ako ne shvate ozbiljno svoju bolest.
PAMET U GLAVU DOKTORE PRIČVRLJITE NADJITE VEZU SAMO POČNITE NA VREME SA INSULINOM! Bolje odmah male doze nego kao ja malo veće!

Pozdrav i hvala na čitanju!

Ovo o cemu ti pises obicno se i dogadja mladjim ljudima, ali dijabetis ne boli, ljudi misle da ce sve resiti ne samo tabletama nego i spricanjem
insulina od jutra do sutra, na pamet im ne pada da promene svoj nacin zivota ( a tu nije samo hrana nego i sport, kretanje),
u svakom slucaju disciplina koja ce ih vratiti na neku normalnu tezinu nego se pouzdaju u insulin, a nikako im lekri to niti govore
niti savetuju, tako da je na kraju svaki covek sam gospodar svoje srece pa i zdravlja, zivota.
Ja ne prihvatam tvoje opravdanje za te skupe trake ( ne prihvatas ni ti, ali svaki covek trazi neko opravdanje
za svoje ponasanje) da si zeleo da razumes i shvatis sta ti predstoji, shvatio bi to i bez tih skupih trakica.
 
Disciplina je, pre svega, potrebna u redovnom merenju i održavanju što bolje glikemije. To znači da kad ustaneš prvo izmeriš nivo glikemije, a onda se umivaš i sve ostalo. Kao i da meriš pred svaki obrok i ako možeš (tu je problem sa trakicama) oko 2.5 sata nakon obroka. I obavezno pre nego legneš. To je minimum 5 merenja, a realno je potrebno 8 merenja. Ko nema trakice preko zdravstvaenog, veoma je skupo za naše uslove. Postoje i senzori, ali oni koštaju oko 60€ po snezoru, a on traje 14 dan. I još to mora da ti donese neko iz inostranstva, nema ih kod nas.
Lekare i ne treba puno slušati, jer uglvanom nemaju puno pojma. Obično par endokrinoiloga po bolnicama, ali i to nije garancija da imaju šta pametno da kažu. Treab poštovati sva merenja koja su ti u bolnici izračunali, ali ih onda pametno menjati po potrebi, jer ne jedeš istu hranu svaki dan, pa tako ne možeš ni da uzimaš istu količinu insulina svaki dan. suština je da ne prilagođavaš hranu količi insulina, već količinu insulina onome što pojedeš. Naravno, ne pišem o potpunoj slobod svaki dan, već umerenoj hrani, ali nisam pristalica izbacivanja bilo čega iz ishrane.
 
Osam godina kako sam završio na urgentnom u komatoznom stanju tačnije 20.01.2012 sam primljen u bolnicu radi teške upale pankreasa.Ostali su mi samo fragmenti u sećanju od toga dogadjaja a i glasovi koje nikada neću zaboraviti,kao da je juče bilo još čujem ljude koji govore,raspravljaju se,zaključuju uz reči.....od ovoga nema ništa(misleći na mene) ali izgleda da je Čika Duki žilav pa vas evo zamaram malo ovde.

Osim upale pankreasa kada sam došao sebi primetio sam da i ne vidim,tj. bio sam slep nekoliko dana,ispočetka nisam ništa video a posle je malo po malo išlo na bolje.Čuo sam ali ispočetka nisam mogao reagovati da verovatno doktori govore, da su juče izgubili jednu devojku od 24 godine sa istim simptomima tj. upala pankreasa...sve je ovo za mene ostalo kao neki film.Šećer mi je bio pri prijemu 28. Za te skoro 3 nedelje boravka u bolnici dobio sam preko 100 kesa raznoraznih infuzija a koliko se sećam bilo je skoro svakednevno i jedna vrsta koja je pekla kroz vene kao živa vatra mislim da je bio u pitanju kalijum.Na otpusnom pismu stoji da sam primljen u teškom opštem stanju kao i da su ustanovili upalu pankreasa i dijabetes,od toga dana uptrebljavao sam insulin 4 puta dnevno tj. 52 jedinice insulina dnevno koje sam nakon nekoliko godina počeo smanjivati.

Od prvog dana u bolinici moja ženica je bila tu i svakodnevno donosila čajeve nekoliko puta dnevno,razne čajeve smo probali i našli za mene idealnu kombinaciju koju pijem i danas svako jutro a u kuhinji imamo skoro uvek oko 30 vrsti bilja za čajeve.Uz rigorozno pridržavanje u ishrani i uz fizičku aktivnost koju lekari savetuju skoro za svaku bolest te uz jednu malu dozu nazovi hrabrosti i strpljenja a u vezi eksperimentisanja na samom sebi došao sam do toga da sam dana 09.12.2019 dao poslednju dozu insulina sebi.U večernjim časovima baš u vreme kada sam si davao noćnu dozu insulina dolazi do blage hipoglikemije iako sam prestao sa davanjem insulina,sada moram da nadjem još balans za život bez insulina.

Ljudi su me pitali za savete,koje čajeve pijem,šta jedem itd.itd. ali kada čuju za fizičku aktivnost uglavnom odmahnu rukom i nastave svoj život uz svakodnevnu šaku lekova.Kada dodješ u apoteku( kojih ovde u Srbiji ima isto koliko i kafana tj. na svakom ćošku) možeš svašta videti pa i ljude koji dolaze sa praznim kesama a napuštaju apoteku sa punim kao da su bili u supermarketu.Ja sam se jednom našalio te teti iz apoteke tražio 300 grama raznih šarenih pilula i jednu rundu istih za sve.

Za sve ovo gore navedeno bile su potrebne godine odricanja i eksperimentisanja na samom sebi ali nije mi sve ovo bilo teško jer naučio sam mnogo toga o sebi kao i o drugima.

Meni je sve ovo pomoglo u ozdravljenju, ali to ne znači da će nekom drugom to isto pomoći, možda pomogne nekome i kao motivacija ako ništa drugo jer potrebno je strpljenje,upornost i disciplina i to na duge staze ako hoćemo da se naše zdravstveno stanje poboljša.

Pozdrav od lucky dukija
 
Osam godina kako sam završio na urgentnom u komatoznom stanju tačnije 20.01.2012 sam primljen u bolnicu radi teške upale pankreasa.Ostali su mi samo fragmenti u sećanju od toga dogadjaja a i glasovi koje nikada neću zaboraviti,kao da je juče bilo još čujem ljude koji govore,raspravljaju se,zaključuju uz reči.....od ovoga nema ništa(misleći na mene) ali izgleda da je Čika Duki žilav pa vas evo zamaram malo ovde.

Osim upale pankreasa kada sam došao sebi primetio sam da i ne vidim,tj. bio sam slep nekoliko dana,ispočetka nisam ništa video a posle je malo po malo išlo na bolje.Čuo sam ali ispočetka nisam mogao reagovati da verovatno doktori govore, da su juče izgubili jednu devojku od 24 godine sa istim simptomima tj. upala pankreasa...sve je ovo za mene ostalo kao neki film.Šećer mi je bio pri prijemu 28. Za te skoro 3 nedelje boravka u bolnici dobio sam preko 100 kesa raznoraznih infuzija a koliko se sećam bilo je skoro svakednevno i jedna vrsta koja je pekla kroz vene kao živa vatra mislim da je bio u pitanju kalijum.Na otpusnom pismu stoji da sam primljen u teškom opštem stanju kao i da su ustanovili upalu pankreasa i dijabetes,od toga dana uptrebljavao sam insulin 4 puta dnevno tj. 52 jedinice insulina dnevno koje sam nakon nekoliko godina počeo smanjivati.

Od prvog dana u bolinici moja ženica je bila tu i svakodnevno donosila čajeve nekoliko puta dnevno,razne čajeve smo probali i našli za mene idealnu kombinaciju koju pijem i danas svako jutro a u kuhinji imamo skoro uvek oko 30 vrsti bilja za čajeve.Uz rigorozno pridržavanje u ishrani i uz fizičku aktivnost koju lekari savetuju skoro za svaku bolest te uz jednu malu dozu nazovi hrabrosti i strpljenja a u vezi eksperimentisanja na samom sebi došao sam do toga da sam dana 09.12.2019 dao poslednju dozu insulina sebi.U večernjim časovima baš u vreme kada sam si davao noćnu dozu insulina dolazi do blage hipoglikemije iako sam prestao sa davanjem insulina,sada moram da nadjem još balans za život bez insulina.

Ljudi su me pitali za savete,koje čajeve pijem,šta jedem itd.itd. ali kada čuju za fizičku aktivnost uglavnom odmahnu rukom i nastave svoj život uz svakodnevnu šaku lekova.Kada dodješ u apoteku( kojih ovde u Srbiji ima isto koliko i kafana tj. na svakom ćošku) možeš svašta videti pa i ljude koji dolaze sa praznim kesama a napuštaju apoteku sa punim kao da su bili u supermarketu.Ja sam se jednom našalio te teti iz apoteke tražio 300 grama raznih šarenih pilula i jednu rundu istih za sve.

Za sve ovo gore navedeno bile su potrebne godine odricanja i eksperimentisanja na samom sebi ali nije mi sve ovo bilo teško jer naučio sam mnogo toga o sebi kao i o drugima.

Meni je sve ovo pomoglo u ozdravljenju, ali to ne znači da će nekom drugom to isto pomoći, možda pomogne nekome i kao motivacija ako ništa drugo jer potrebno je strpljenje,upornost i disciplina i to na duge staze ako hoćemo da se naše zdravstveno stanje poboljša.

Pozdrav od lucky dukija


Svaka ti cast. Jako malo ljudi se opredeli za ovaj nacin zivota jer im je jednostavnije da da jedu, piju od jutra do sutra
i da uzimaju insulin ne shvatajuci ( a sigurno da im to govore i lekari i zdrav razum) da to tako ne moze decenijama
jer je na kraju vrag odneo shalu, a taj momenat obicno bude sa 50-55 godina zivota.

U doba ove korona epidemije statistika umrlih iz USA i Evrope upravo govori da je vecina umrlih ( ukoliko nius
u pitanju osobe koje su presle osamdesetu) bas dijabeticari koji su usput i preterano gojazni.
 
Naravno da može i da mora. Upravo je suština ove bolesti (pre svega tipa 1 i kasnije faze tipa 2, kad dijete i lekovi ne pomažu) da se unos ugljenih hidrata reguliše insulinom. Bez insulina ti ne vredi nikakave vežbe, uostalom zna se da vežbe pomažu do određenog nivoa glikemije, kad je nivo iznad, ne smeju da se rasde.
To ne znači da je sport nepotreban, već samo objašnjavam šta je glavno, a to jeste insulin kod onih koji moraju da ga uzimaju. Lucky je, očigledno, tip 2 i može da reguliše glikemije sa ishranom i sportom. Evo ja nisam preterano gojazan, a insulin koristim, pa malo preko 30 godina.
 
Naravno da može i da mora. Upravo je suština ove bolesti (pre svega tipa 1 i kasnije faze tipa 2, kad dijete i lekovi ne pomažu) da se unos ugljenih hidrata reguliše insulinom. Bez insulina ti ne vredi nikakave vežbe, uostalom zna se da vežbe pomažu do određenog nivoa glikemije, kad je nivo iznad, ne smeju da se rasde.
To ne znači da je sport nepotreban, već samo objašnjavam šta je glavno, a to jeste insulin kod onih koji moraju da ga uzimaju. Lucky je, očigledno, tip 2 i može da reguliše glikemije sa ishranom i sportom. Evo ja nisam preterano gojazan, a insulin koristim, pa malo preko 30 godina.
Da, ja sam imao dijabetes tipa 2 i meni je rečeno prilikom otpusta iz bolnice da ću verovatno morati do kraja života upotrebljavati insulin...medjutim desilo se ono što se desilo 09.12.2019 tj. onda sam dao zadnju dozu insulina.Nisam želeo svoju priču u detalje prepričavati i gnjaviti vas medjutim hteo bih dodati samo jedno a to je da je svako slučaj za sebe.
Što se tiče sporta u njemu sam od rodjenja tako da sam i što se kaže hleb zaradjivao sportom, ali to je već druga tema o kojoj ću nekom drugom prilikom još pisati.Meni je sport ili fizička aktivnost snižavao nivo šećera u krvi tj. Fizička aktivnost u velikoj meri utiče na snižavanje glikemije, tako što povećava insulinsku osetljivost tela mobilišući transportere glukoze u mišićnim ćelijama. To znači da ukoliko vežbate konstatntno, bar 5 dana u nedelji, potreba za insulinom će biti manja jer će se insulin efikasnije iskoristiti.
Verovatno je meni pomagalo to što sam takoreći čitav život u sportu do evo dan danas, a 55 mi je godina.Ne odustajem od sporta dok god mogu mrdati🏋️‍♀️.
Možda je mom ozdravljenju doprinelo i upotreba čajeva koje isto još uvek redovno pijem a verovatno i rigorozno pridržavanje u ishrani ili možda sve to zajedno kao jedna celina je poboljšalo moje stanje.

Dana 06.03.2020 dakle pre otprilike 3 nedelje sam sebe radi zakazao kod jednog poznatog kardiologa u NS test opterećenja i ehokardiogram, jer nisam bio siguran koja eventualna oštećenja je pretrpelo moje srce nakon tih godina dijabetesa i upale pankreasa,čisto da znam šta i koliko smem ili ne smem.
Doktor je bio blago rečeno malo zbunjen kada sam mu rekao da sam bio godinama dijabetičar i na insulinu te imao i upalu pankreasa jer srce mi je bilo zdravo,rekao je da bi sa ovakvim srcem mogao ići za pilota. Nalaz ehokardiograma se završava samo komentarom:NORMALAN NALAZ dok na nalazu testa opterećenja piše: Interpretation,Test opterećenja na pokretnoj traci ,Schiller,protokol Bruce a,prekinut na kraju 1 minuta IV og stepena itd. Zaključak-Na postignutom stepenu opterećenja očuvana koronarna rezerva srca.

U istoj poliklinici sam pre dva meseca radio ultrazvuk abdomena i svi organi kao i pankreas su u redu kao i nalazi krvi.

I ja se isto čudim svemu ovome a bio sam skoro otpisan.

Budite mi svi zdravi i srdačan pozdrav od Lucky dukija
 
Moja svekrva je dugogodišnji dijabetičar, sa nekontrolisanom glikemijom. Njoj je retko kada šećer ispod 16 jedinica.
Insulin neće da prima, pije lekove. Selektivno jede. Recimo, neće da jede svinjsko meso, a kolače i torte jede najnormalnije.
Ako neko neće a trebao bi primati insulin to je već komplikovano,dijabetičari trebaju u potpunosti izbegavati slatkiše to je svima poznato,barem su meni tako savetovali i toga sam se prdržavao , tek nakon dugog vremena sam si mogao priuštiti kratke jednozalogajne izlete u svet poslastica
 

Back
Top