Dete u poznim godinama

Moj komsija je dobio dete u 55-oj godini. Mislim da njegova supruga ima 45 godina.
Koliko je fer prema detetu da ima stare roditelje i da ostane bez roditelja sa dvadeset godina? Naravno da mom komsiji zelim sve najbolje, dete je zdravo i sve je ok. Ali godine idu i nikad se ne zna kako ce zdravlje da sluzi.

Океј, то је једна страна приче. А није ти пало на памет то да ће то дете са 20+ година већ имати своју потпуну слободу и решено стамбено питање, док са друге стране милион људи са 30+ и даље живи у својој соби у родитељском стану?

Сад и ја пишем неозбиљно, али ако већ причамо о лошој страни сурове реалности, споменимо и ову. Што се тиче васпитања и стрпљења - па имамо исто тако колико хоћеш случајева где су деца одрасла са бабом и дедом... Има деце која су рођена кад су им родитељи били у двадесетим и раније, има оних који су добијени у 30-тим, а има и оних у 40-тим. Људи имају потребу за репродукцијом, потребу да на Земљи оставе неки траг и неки део себе који ће наставити да постоји и после њих, а само планирање породице има толико много углова из којих се може гледати, да разматрање "добробити" детета из ове једне перспективе ипак није ништа више него само то - једна перспектива.
 
Radjati samom sebi unuke (po godinama) je krajnje sebicno!

Ово ме је подсетило на Богородичину Цркву у Паризу, где у контексту 19. века аутор описује опата цркве, који је имао око 35 година (ако се не варам) као "старог човека", а дечаке од 15 година као "младиће", а и који су се законски третирали као и одрасли људи. У том контексту, особа од 35 година већ може бити некоме деда или баба.
 
Ja sam ostao bez oca kao mlad i nije ga bilo kad mi je bio najpotrebniji.o tome sam razmisljao. I ne radi se samo o umiranju, vec i o gubitku sposobnosti. Da budes na teretu detetu koje ima gomilu svojih problema.

verovatno. Ostao sam uskracen da sa ocem proslavim rodjenje mog sina. To mi je dovoljno i previse.Samo to.

Radjati samom sebi unuke (po godinama) je krajnje sebicno!

z:poz:z:poz:z:poz:z:poz:z:poz:z:poz:z:poz:
 
Mislim da je do roditelja kakv ce zivot imati dete.
Sigurno je sve lakse kada si mladji,meni bi bilo mnogo teze da sada dobijem dete koje treba da cuvam i pazim nego sa 25 godina kada sam rodila prvo.
Mada razmisljam sve vise o toj mogucnosti....
Mene u celoj toj prici ne brine toliko sama starost i umiranje jer mozemo umreti svaki dan.
vec me brine taj generaciski jaz.
recimo,onaj ko dobije dete u 45,kada to dete udje u pubertet sa recimo,15 godina njegovi roditelji ce vec iamti 60!
Mislim da ce i njima i detetu biti naporno...
Inace ne osudjujem nikoga,ali za dete zaista treba imati i vremena i stpljenja.
Kao i nerava:-)
sa godinama to polako opada zivot nas umori....i svako mora biti svestan sta moze,a sta ne.Ne po svaku cenu da ispunjava svoje zelje,ne razmisljajuci da li ce kasnije moci da istraje u tome.
 
Meni je malo tesko da razmisljam tako da je lose dobiti dete. Bez obzira na godine. Jer ako razmisljamo o matorim roditeljima mozemo i o onim jaaako mladim, koji su mozda nespremni ili nezreli ili...da budu roditelji. A ima roditelja i medju jednima i drugima koji se super snadju i pokazu ulozi roditelja.
Sto se tice deteta, opet niko i nista mu ne garantuje kakva ce ga sudbina snaci sa roditeljima, kakvi ce da budu i koliko dugo na ovome svetu tako da ne mogu da uzimam ovo kao argument protiv dobijanja dece u poznijim godinama.
Ja sam za to da se imaju deca, mislim da je to svojevrstan dar, a zasto se to nekome desi u poznijim godinama, ko zna... razlozi mogu da budu stvarno saroliki.
 
..ako su oba roditelja stara, tada je to sebicno (prema detetu)!!!

vestackom oplodnjom se ne moze ostati slucajno u drugom stanju, natasa!

Covek moze i mlad umreti, i to se desava, ali star umire pod obavezno i kome ostavlja dete od 17 godina, ako umre sa, na primer 72 (sto je za nase prilike cesto i vreme za umiranje)?
Pa tada je detetu najpotrebniji!

Ispada da je najbitnije da on zadovolji svoj instinkt nastavka vrste!
To je vrhunac sebicnosti jer se svodi na ono: "Posle mene potop!"

Mnoge moje drugarice (vrsnjakinje!) zele decu i sada iako imaju odraslu decu, ali misle da bi radjanjem postale mladje (imaju 50+ god) i kako to nazvati!?

Razni su motivi za radjanjem, cesto i sebicni!

Oni koji ne mogu da radjaju, nece da usrece tudju odbacenu decu... ali da ne sirim temu jer je tu i pravni problem i sl.

Ja sam odskolovala svoje dete ali i jos jedno koje nije moje.... humanost i ljubav prema deci se moze iskazati na puno nacina a ne samo radjanjem pod stare dane!
poz
 
Poslednja izmena:
Ja imam druga kome su oba roditelja imala preko 40 godina kad se on rodio, on sad ima 20 godina, sto znaci da mu rodirtelji imaju preko 60, a on nema brace i sestara, no im je on jedino dijete. Imao sam priliku da ih upoznam, ljudi za svoje godine izgledaju odlicno. I kazu da ne zale sto su nijesu dobili dijete ranije, a moj otac je imao 34 godine kad sam se ja rodio a u 30-oj se ozenio i kuka sto se nije ozenio ranije:)
 
Ja sam za radjanje dece iz ljubavi i da ih dobijaju ljudi koji zaista zele decu a ne oni koji ih zele samo jet to tako ide u braku i da bi zadrzali onog drugug u tom istom braku e to je sebicno. A ko god misli da moze da detetu pruzi sve ono sto mu je potrebno (a potrebno mu je mnogo pre svega ljubavi i strpljenja, pa onda svega drugog) treba da ih ima bez obzira na godine. Naravno i u tome kao i u svemu treba imati meru pa ne bi trebalo bas u nekim kasnim godinama se resavati na tako nesto. Ali ko smo mi da sudimo drugima kada sta da rade????
 
..ako su oba roditelja stara, tada je to sebicno (prema detetu)!!!

vestackom oplodnjom se ne moze ostati slucajno u drugom stanju, natasa!

poz

Ja nisam ni rekla da se veštačkom oplodnjom ostaje slučajno u drugom stanju .... Ali i sama znaš da veštačka oplodnja nekad i godinama ne daje pozitivne rezultate .... i taman dodješ na to da posle 100 godina zatrudniš ... a onda moraš još i da se pitaš da li je to sebično??? Čemu to????
 
Али, пазите, ја сам кренуо од спрдње... али шта да се стварно појави неки лудак и да тврди како је себично планирати децу у младости јер ће та деца већ бити средовечни људи када буду наследили имовину својих родитеља, док ће деца људи који су их добили у 45+ већ у 20-тим годинама имати, рецимо, свој стан и решено једно од најбитнијих питања до карај живота? Шта таквом одговорити?
 
Али, пазите, ја сам кренуо од спрдње... али шта да се стварно појави неки лудак и да тврди како је себично планирати децу у младости јер ће та деца већ бити средовечни људи када буду наследили имовину својих родитеља, док ће деца људи који су их добили у 45+ већ у 20-тим годинама имати, рецимо, свој стан и решено једно од најбитнијих питања до карај живота? Шта таквом одговорити?

Ништа....
Нека га нек верује и мисли шта хоће....
Свако је сам кројач своје среће...
 
..ako su oba roditelja stara, tada je to sebicno (prema detetu)!!!

vestackom oplodnjom se ne moze ostati slucajno u drugom stanju, natasa!

Covek moze i mlad umreti, i to se desava, ali star umire pod obavezno i kome ostavlja dete od 17 godina, ako umre sa, na primer 72 (sto je za nase prilike cesto i vreme za umiranje)?
Pa tada je detetu najpotrebniji!

Ispada da je najbitnije da on zadovolji svoj instinkt nastavka vrste!
To je vrhunac sebicnosti jer se svodi na ono: "Posle mene potop!"

Mnoge moje drugarice (vrsnjakinje!) zele decu i sada iako imaju odraslu decu, ali misle da bi radjanjem postale mladje (imaju 50+ god) i kako to nazvati!?

Razni su motivi za radjanjem, cesto i sebicni!

Oni koji ne mogu da radjaju, nece da usrece tudju odbacenu decu... ali da ne sirim temu jer je tu i pravni problem i sl.

Ja sam odskolovala svoje dete ali i jos jedno koje nije moje.... humanost i ljubav prema deci se moze iskazati na puno nacina a ne samo radjanjem pod stare dane!
poz

Слажем се са оба твоја поста.

Не причамо о томе ко и кад може умрети, може се причати о томе колико може да пружи неко са 50 година свом првом детету.

Имам пријатељицу која је са 40 родила ћерку.
Она сама каже, иако је можда духом млађа од многих мама, није могла да потрчи као остале маме, са 56 је била зрела да буде бака, а њена се ћерка тек почела девојчити... Каже ми искрено да она и њен муж нису у стању да отпрате реакције своје ћерке на прави начин.
Да, љубав и пажњу јој пружају, али, јасно им је да неће моћи да буду бака и деда једног дана, а њиховој ће ћерци можда и то бити потребно...
 
ako i cerka ne bude cekala 40 godina, moci ce :D

Иди у першун! z:)

Мислила је, неће моћи да помогну као што би могли да су млађи.

Ја заиста сматрам да све треба урадити кад је неко ,,време''.
Но, ако су људи после силних година покушавања добили дете, или, ако су се сад тек срели и дете се зачело, наравно да га треба родити, ако је жељено.
 
Иди у першун! z:)

Мислила је, неће моћи да помогну као што би могли да су млађи.

Ја заиста сматрам да све треба урадити кад је неко ,,време''.
Но, ако су људи после силних година покушавања добили дете, или, ако су се сад тек срели и дете се зачело, наравно да га треба родити, ако је жељено.

U pravu si Wanda samo što to "vreme" je različito za svakog.
Moja mama se udala sa 19, mene rodila sa 20, a mog brata sa 22 z:cry:
Ja sam sa 22 još uvek bila dete (psihički), nisam znala šta ću i gde ću sa sobom, šta konkretno želim od života. Želela sam decu, ali jednog dana.... I nisam imala pojma kada će taj dan doći, bilo je poželjno što kasnije.
Do 30-te nisam uopšte bila spremna za brak i porodicu. Jednostavno sam želela da samo sebi sebično ispunjavam želje.
A ima žena koje kao moja mama sa 20 godina više ne znaju šta bi sa sobom i samo brak i deca su im na pameti. Naravno, ima i onih koje stvaraju porodicu i školuju se u isto vreme, ali su retke i svaka im čast :)

Uostalom, vremena su se prilično promenila. Mama mi kaže da je u njeno vreme bilo nenormalno da žena sa 25 godina još nije udata i nema decu, a one od 30 su bile usedelice i niko ih nije hteo.
Danas je suludo udati se pre 25 godine, jer se podrazumeva da se završe sve škole, nađe posao, da se žena stabilizuje, stane na svoje noge pa onda stvara porodicu. Nemojte me pogrešno shvatiti, to je neki standard, ali normalno je da svako svoj život uređuje prema sebi.
Kada sam išla u školu za trudnice, od nas 20-tak u grupi, samo su dve imale manje od 25, njih 3 su imale 28-29, a sve ostale su imale preko 30 godina. I svima prvo dete....

Tako da .... vremena se menjaju.... z;)
 
Poslednja izmena:
Potpuno je nebitno sa koliko godina će neko dobiti dete, ako nakon toga bude roditelj onakav kakav treba da bude. Za roditeljstvo je bitno mnogo faktora. Neki od njih se sa godinama možda i gube, ali se neki i stiču.
Svako rađa dete kada odluči da to treba, ili kada biološki to može.
Roditelj se može izgubiti pre dvadesete godine, čak i kada je postao roditelj "na vreme", ali to ne znači da to dete neće nastaviti da se razvija i živi normalnim životom. Ovo govorim iz ličnog iskustva.
Pitanje je da li se lakše osećaju deca čiji su roditelji živi, ali ih zanemaruju, ili deca koja jednog od njih, ili oba, nemaju.
Kada kažem deca, mislim uopšteno, na potomstvo, a ne na uzrast; dakle, sve do trenutka dok su roditelji u životu čoveka bitni za psiho-fizički razvoj.
 
Слажем се са оба твоја поста.

Не причамо о томе ко и кад може умрети, може се причати о томе колико може да пружи неко са 50 година свом првом детету.

Имам пријатељицу која је са 40 родила ћерку.
Она сама каже, иако је можда духом млађа од многих мама, није могла да потрчи као остале маме, са 56 је била зрела да буде бака, а њена се ћерка тек почела девојчити... Каже ми искрено да она и њен муж нису у стању да отпрате реакције своје ћерке на прави начин.
Да, љубав и пажњу јој пружају, али, јасно им је да неће моћи да буду бака и деда једног дана, а њиховој ће ћерци можда и то бити потребно...

Bez obzira na silne želje i uskraćivanja ili ne, ovo bi bila suština.. Naći se detetu kada si mu potreban i ispratiti njegovo odrastanje.
Ne kažem da je 40 godina previše, daleko od toga... Ali sve preko 45, po mom mišljenju, je skaredno... Žena ulazi u menopauzu uglavnom u tom periodu, organizam se priprema za pozno doba i gajenje deteta uz svu ljubav i želju, nije sigurno isto kao i da je roditelj mlađi. Priroda je sama uredila... Da ne zalazim preterano u slučajeve za koje se čuje putem medija, rodila u 65. rodila u 70. godini.. Jednostavno nije prirodno.
 
Moj komsija je dobio dete u 55-oj godini. Mislim da njegova supruga ima 45 godina.
Koliko je fer prema detetu da ima stare roditelje i da ostane bez roditelja sa dvadeset godina? Naravno da mom komsiji zelim sve najbolje, dete je zdravo i sve je ok. Ali godine idu i nikad se ne zna kako ce zdravlje da sluzi.
Pa jeste. Mnogo bi više bilo fer da ga nisu ni rodili :tease:
 

Back
Top