Uzori u porodici

Ama baš nikad i niko mi nije bio uzor. Generalno, ljudska bića nisu savršena bez obzira na postignuća, puna su mana koje kriju uspešno ili ne.
Do sada se pokazalo da ako se osoba ostvarila na nekom polju za koje se specijalizovala to ne znači da je i savršeno ljudsko biće.

Savršenstvo ne postoji, svako je priča za sebe. Primer, koji sam skoro pročitala i koji me je priznajem pošteno iznenadio, Hoking, naučnik svetskog glasa je imao kontakta sa svodnikom i pedofilom Epštajnom. Ne znam sve detalje naravno, ali i ovo je dovoljno da se posumnja u njegov karakter, plus čovek je mrtav i ne može da se brani, ali postoje fotografije na kojima je Hoking slikan na Epštajnovom ostrvu. Kome on sad može biti uzor nakon takve priče?
 
Ja sam se stvorio savrsen.
Posle su me ljudi doveli do ovoga sto je preostalo.
Koji ljudi?
Svi oni ljudi koji su mislili da mogu da budem savrseniji nego sto jesam
i
svi oni koji su se dobrano potrudili da ne budem dovoljno savrsen, zato sto onda oni me bi mogli da budu savrseniji.

korolar: zli ljudi cesto i ne znaju koliko su zli, ili su cak zli iz najboljih namera.
 
Ama baš nikad i niko mi nije bio uzor. Generalno, ljudska bića nisu savršena bez obzira na postignuća, puna su mana koje kriju uspešno ili ne.
Do sada se pokazalo da ako se osoba ostvarila na nekom polju za koje se specijalizovala to ne znači da je i savršeno ljudsko biće.

Savršenstvo ne postoji, svako je priča za sebe. Primer, koji sam skoro pročitala i koji me je priznajem pošteno iznenadio, Hoking, naučnik svetskog glasa je imao kontakta sa svodnikom i pedofilom Epštajnom. Ne znam sve detalje naravno, ali i ovo je dovoljno da se posumnja u njegov karakter, plus čovek je mrtav i ne može da se brani, ali postoje fotografije na kojima je Hoking slikan na Epštajnovom ostrvu. Kome on sad može biti uzor nakon takve priče?
Па шта сад ја да пишем, ти си све рекла :ljutka:
 
Ko vam je iz porodice ili familije bio uzor u detinjstvu i zbog čega?
Majka-zbog topline, ljubavi, staloženosti, vedrine, blagog karaktera i veličanja kreativnosti, kao i zbog imperativa da se ni o kome ne sudi prema izgledu, naciji, veri, socijalnom statusu, i sl.;
Baba sa očeve strane-zbog svega što je radila za mene otkako me je prihvatila kao rođeno dete, a i zbog njene ideje da nijedan trenutak otkako se probudimo rano jutrom ne sme da bude izgubljen-da treba da se uvek nešto radi, stvara, ostavlja kao vidljivi dokaz da smo taj dan živeli.
Deda sa očeve strane-zbog jakog karaktera, "taknuto-maknuto", šta se kaže, tako mora da se radi. Prazne priče i dokolica su mom dedi bili vredni svakog prezira.
Bilo je još mnogo uzora, naročito među učiteljima, nastavnicima i profesorima, ali prva tri mesta pripadaju ljudima koji su zauvek deo mene. Svako je ostavio neizbrisiv žig, a koliko ih podražavam u svom životu je veliko pitanje.
Odrasla sam uz dovoljno čestitih i cenjenih ljudi da ne bi trebalo da postanem bruka i ukor kao nastavak te familije i tih divnih ljudi, ali nije više do njih-sve je sad samo do mene.
 
Piši bre ne ripaj mi po živci. Svako ima neko drugo viđenje svega, ne stidi se, navali. :super:
Немам шта, жено, све бих исто рекла.
Никада нисам имала узоре и идоле, никада нисам лепила постере певача по соби, немам омиљеног писца, глумца.
Свиђа ми се код сваког понешто, све ни код кога.
Ето.
 
Немам шта, жено, све бих исто рекла.
Никада нисам имала узоре и идоле, никада нисам лепила постере певача по соби, немам омиљеног писца, глумца.
Свиђа ми се код сваког понешто, све ни код кога.
Ето.
Idol i uzor...
Jedno je kad se na nekog ugledaš jer ima dobre osobine, jer mu se kroz život isplatilo jer je bio uzoran delić društva, a drugo je kad nekog držiš za ikonu i sveca. Ne razumem kako su ljudi odrasli i definisali sebe ako nisu imali uzore u svojim porodicama. Na koga i na šta su se ugledali? Ko ih je poučavao kakvi treba da budu, ko se brinuo za njih???
 
Idol i uzor...
Jedno je kad se na nekog ugledaš jer ima dobre osobine, jer mu se kroz život isplatilo jer je bio uzoran delić društva, a drugo je kad nekog držiš za ikonu i sveca. Ne razumem kako su ljudi odrasli i definisali sebe ako nisu imali uzore u svojim porodicama. Na koga i na šta su se ugledali? Ko ih je poučavao kakvi treba da budu, ko se brinuo za njih???
Узор мора да буде савршен, желиш да га подражаваш у свему, да будеш као он.
Ја у окружењу нисам имала такве особе.
То не значи да нисам обожавала своје родитеље, али сам јако добро увиђала и њихове врлине и њихове мане.
Као што сада обожавам своје дете, али нисам слепа за њене недостатке.
 
Узор мора да буде савршен, желиш да га подражаваш у свему, да будеш као он.
Ја у окружењу нисам имала такве особе.
То не значи да нисам обожавала своје родитеље, али сам јако добро увиђала и њихове врлине и њихове мане.
Као што сада обожавам своје дете, али нисам слепа за њене недостатке.
Otkako sam se rodila, meni su moji roditelji dovoljno dobri uzori. Oni paze kad spavam, kad plačem, kad sam gladna. Kasnije su roditelji ti uz koje prihodam, progovorim, postignem prve velike uspehe kao dete. Pravovremeno sam hranjena, kupana, pokrivana pod ćebe i grljena u snu. Pravovremeno mi se roditelj zabrinuo kad imam temperaturu, kad dobijem boginje-male i velike i ostale bolesti. Je l' to sve prosto program, sve uobičajeno-nikom ni hvala?
Izraz poštovanja je da članu porodice priznaš njegove zasluge. Ne moraš ga zvati uzorom jer je to, izgleda, neki vrlo osetljiv termin, ali da mu umanjuješ na važnosti učešća u tvom odrastanju i stasavanju i u životu od trenutka kad ti više nisu potrebni... mislim da nije fer.
 
Otkako sam se rodila, meni su moji roditelji dovoljno dobri uzori. Oni paze kad spavam, kad plačem, kad sam gladna. Kasnije su roditelji ti uz koje prihodam, progovorim, postignem prve velike uspehe kao dete. Pravovremeno sam hranjena, kupana, pokrivana pod ćebe i grljena u snu. Pravovremeno mi se roditelj zabrinuo kad imam temperaturu, kad dobijem boginje-male i velike i ostale bolesti. Je l' to sve prosto program, sve uobičajeno-nikom ni hvala?
Izraz poštovanja je da članu porodice priznaš njegove zasloge. Ne moraš ga zvati uzorom jer je to, izgleda, neki vrlo osetljiv termin, ali da mu umanjuješ na važnosti učešća u tvom odrastanju i stasavanju i u životu od trenutka kad ti više nisu potrebni... mislim da nije fer.
Где сам ја својим родитељима умањила значај?
Они који су овде читали шта пишем годинама, знају шта сам писала о својим родитељима и колико сам патила за њима.
Зато немој да ми објашњаваш шта ја мислим о утицају мојих родитеља на моје одрастање, нити да ми подмећеш да сам незахвална, само због тога што их нисам ставила на пиједестал.
 
Где сам ја својим родитељима умањила значај?
Они који су овде читали шта пишем годинама, знају шта сам писала о својим родитељима и колико сам патила за њима.
Зато немој да ми објашњаваш шта ја мислим о утицају мојих родитеља на моје одрастање, нити да ми подмећеш да сам незахвална, само због тога што их нисам ставила на пиједестал.
Oprosti-tvoj post sam upotrebila ali se nisam obratila samo i striktno tebi.
Da nije bilo naših roditelja, uglavnom od nas ništa ne bi bilo.
Zato se upire prst u loše roditelje, u decoubice, u rušiteljske snage u odnosu na porodicu, u roditelje koji su doživotno odgovorni za dela svoje dece-bila ona dobra ili loša.
U mom rečniku je "uzor" neko ko se vlada dobro i dostojanstveno-i zbog toga se ugledam na njih.
Oni su mi uzori, ali ne u smislu da ih pretvaram u idole. Oni su me podigli od "zgebe" od deteta i izveli na dobar put, i hvala im na tome.
Po ugledu na njih, i svoju decu želim da vaspitavam i odgajam.
 
Где сам ја својим родитељима умањила значај?
Они који су овде читали шта пишем годинама, знају шта сам писала о својим родитељима и колико сам патила за њима.
Зато немој да ми објашњаваш шта ја мисaaaлим о утицају мојих родитеља на моје одрастање, нити да ми подмећеш да сам незахвална, само због тога што их нисам ставила на пиједестал.
Normalno je da roditelji brinu za svoju decu, i moji su brinuli o meni, i ja o svojoj, moja deca će brinuti o svojoj.

Kako bi bilo da sam sve navike i razmišljanja preuzela od majke, prenela ih na svoju decu, moja deca na svoju. I tako u krug, bez promene bilo čega.
Svet se okreće, sve se menja, samo ja treba da ostanem u vremenu turskih kaldrma?
Svaka generacija odrasta u drugačijim uslovima, drugačijem okruženju, u svom vremenu.
Poštovati roditelje, usvojiti najbolje osobine, ali ne biti kopija svojih roditelja.
 
Poslednja izmena:
Normalno je da roditelji brinu za soju decu, i moji su brimuli o meni, i ja o svojoj, moja deca će brinuti o svojoj.

Kako bi bilo da sam sve navike i razmišljanja preuzela od majke, prenela ih na svoju decu, moja deca na svoju. I tako u krug, bez promene bilo čega.
Svet se okreće, sve se menja, samo ja treba da ostanem u vremenu turskih kaldrma?
Svaka generacija odrasta u drugačijim uslovima, drugačijem okruženju, u svom vremenu.
Poštovati roditelje, usvojiti najbolje osobine, ali ne biti kopija svojih roditelja.
Naše majke i očevi nisu savršeni, nema tog čoveka koji je savršen.
Banalne stvari ne bismo znali bez naših roditelja, i dešava se neprijatnost-ma koliko da smo stari, da nas neko poduči stvarima koje su trebali oni, naši roditelji, pa se posramimo-ali OK, stiglo znanje kao pečenje, pečemo se kroz život za neke stvari kraće, a za neke duže.
Tema je-koga iz porodice dožiljavamo kao uzor, i zbog čega.
Neki ljudi su izašli sa konstatacijama da im ništa iz porodice nije poslužilo za uzor, i to je (bar meni) krajnje poražavajuće.
 
Neki ljudi su izašli sa konstatacijama da im ništa iz porodice nije poslužilo za uzor, i to je (bar meni) krajnje poražavajuće.

Tako sam i ja napisala, nemam uzor

Ne bih volela karakterno i životnim stilom da ličim na bilo kojeg člana porodice, prijatelja, poznanika, komšija, niti bilo koga!
Drugačija sam, negujem različitost.
Potičem iz velike i patrijarhalne porodice.a
Osnovne životne principe sam usvojila, ili nasledila, porodično.
Nisam htela niti bih volela da ličim na bilo koga iz porodice.
I gotovo sam sigurna da sam drugačija. Bila i ostala.
 
Tako sam i ja napisala, nemam uzor

Ne bih volela karakterno i životnim stilom da ličim na bilo kojeg člana porodice, prijatelja, poznanika, komšija, niti bilo koga!
Drugačija sam, negujem različitost.
Pa, ok... Nikom ništa ne osporavam.
Moja vizija nije svima dopadljiva, i to mi je sasvim prihvatljivo.
Tikve bez korena tretiram sa nežnošću, pažljivo i sa željom da shvate da ih neko ipak razume i voli.
Pa, i sama sam se doživljavala ponekad kao tikva bez korena.
Mi imamo zadatak da se jedni o drugima postaramo, da se prijateljimo, spajamo, da pomažemo. Sve suprotno je mimo Božije volje, a ja u tome ne smem da učestvujem. Iz nekih igara prosto moram da izađem, ma koja je cena.
 
Tikve bez korena tretiram sa nežnošću, pažljivo i sa željom da shvate da ih neko ipak razume i voli.
Pa, i sama sam se doživljavala ponekad kao tikva bez korena.
Ne razumem prvu rečenicu.
Citirala si moj post.
Nisam 'tikva bez korena' , ma šta podrazumevala pod tim.
Odrasla sam uz roditelje, brata, tetke sa obe strane, stričeve, ujake, dede sa obe strane, baku, pišem o najužoj porodici.Poštujem ih ali NEĆU da ličim na bilo koga.
Izrodili smo troje dece.Vaspitavani s ljubalju i pažnjom, ulagano samo najbolje.
Želim da budu svoji ljudi, bolji i drugačiji od roditelja. Svoji.
Ako nije tako, čemu trud?
 
Pa, ok... Nikom ništa ne osporavam.
Moja vizija nije svima dopadljiva, i to mi je sasvim prihvatljivo.
Tikve bez korena tretiram sa nežnošću, pažljivo i sa željom da shvate da ih neko ipak razume i voli.
Pa, i sama sam se doživljavala ponekad kao tikva bez korena.
Mi imamo zadatak da se jedni o drugima postaramo, da se prijateljimo, spajamo, da pomažemo. Sve suprotno je mimo Božije volje, a ja u tome ne smem da učestvujem. Iz nekih igara prosto moram da izađem, ma koja je cena.
Јеси ли ти управо све који не мисле као ти назвала тиквама без корена?
Пробаћу да изаберем безболније мишљење о теби, а то је да непромишљено нешто напишеш...јер друго могуће је да испод тог смиреног позивања на Бога постоји неки трачак подмуклости.
 
Јеси ли ти управо све који не мисле као ти назвала тиквама без корена?
Пробаћу да изаберем безболније мишљење о теби, а то је да непромишљено нешто напишеш...јер друго могуће је да испод тог смиреног позивања на Бога постоји неки трачак подмуклости.
Ja to nikad nisam imala na umu, ali podneću.
Nisam pomislila ikog da povredim, to neka ide na moju dušu.
Imam film kroz koji gledam, i ti imaš film kroz koji gledaš, i svi ovde koji su navratili-imaju film kroz koji nas dve, npr, gledaju.
Želim da ti budem prijatelj, a ako ti to ne želiš-šta ću?
Moram da prihvatim da nismo prijatelji, iako nisam učila kako da ikom i ikad budem NEprijatelj.
 
Ja to nikad nisam imala na umu, ali podneću.
Nisam pomislila ikog da povredim, to neka ide na moju dušu.
Imam film kroz koji gledam, i ti imaš film kroz koji gledaš, i svi ovde koji su navratili-imaju film kroz koji nas dve, npr, gledaju.
Želim da ti budem prijatelj, a ako ti to ne želiš-šta ću?
Moram da prihvatim da nismo prijatelji, iako nisam učila kako da ikom i ikad budem NEprijatelj.
Нема потребе да будемо непријатељи, ово је ипак само форум и свако има своје мишљење, али ако се већ толико трудиш да оставиш утисак вернице која се позива на смиреност, доброту и љубав, не можеш писати оно што пишеш.
Просто не иде једно са другим и изазива сумњу у добре намере.
 

Back
Top