DEPRESIJA

mi seljaci neamo vreme za tu depresiu

ustani u polaj pet narani stoku pomuzi sakupi iaia podai mleko decama upali traktor ori kopaj sei žanji vrši plasti bacaj đubrivo davaj stoki silažu vidi imalđei korova obrsti opali izriljaj doj kući jedi nešto popi neku poglej vesti srećne ljude lezi spavai pa onda upet jutri sve isto. Đe dudenem i tu depresiu nema šansi

A budalo. :D

Par godina nisam dolazila na forum, a Ranjeni Zoro je jedina osoba, koje se secam od ranije.
 
mi seljaci neamo vreme za tu depresiu

ustani u polaj pet narani stoku pomuzi sakupi iaia podai mleko decama upali traktor ori kopaj sei žanji vrši plasti bacaj đubrivo davaj stoki silažu vidi imalđei korova obrsti opali izriljaj doj kući jedi nešto popi neku poglej vesti srećne ljude lezi spavai pa onda upet jutri sve isto. Đe dudenem i tu depresiu nema šansi

Da to je bolje resenje ali zatupljuje jedno te isto svaki dan.

Mada na selu lakse nadje szrtvu za podjebavanje pa ti bude i zanimljivo :D

- - - - - - - - - -

u kom smislu bolest drustva?

Odgovorio ti pecinac.

Ja npr ne osecam depresiju kad odem malo na selo ili generalno u prirodu.

Znas li koliko sex opusta u senu... pa to je milina, velika je nasa Srbija prelepa, a covek se jedino normalno oseca u prirodi.

Okolnosti su jako bitne i ako imas zdravo okruzenje i tebi ce biti bolje, ako si okruzena ludilom i nece ti biti tako lepo, baterije se jako brzo trose.
 
Poslednja izmena:
Izvini ali te uopste ne razumem sta zelis?

Mozda je to tvoj problem.

mislis da znam sta zelim? kad bih znao sta zelim znao bih i sta da radim, ne znam ni jedno ni drugo. Idem u nepoznatom pravcu, a zapravo stojim u mestu. Moja rastrojenost ima korene u ranom detinjstvu mozda jos i u majcinoj utrobi, ko ce ga znati. Rodjen sam sa neurozama i poremecajima.
 
sta svako? ima simptome depresije?

Pokrenula sam ovu temu jer smatram da svi mozemo imati depresivna stanja

A takodje smatram da se mogu i prevazici. Svojom voljom.

Iako svugde gde citam pise da je to gotovo nemoguce, moguce je.

Da neko sam svojom voljom izadje iz depresije.

Takodje znam ljude koji su se unistili lececi depresiju lekovima
antidipresivima i kojekavim jos
I gde je savest tih lekara koje ljude tako drogiraju i unistavaju?

Zna se da bas od antidepresiva neko moze postati suicidan.

naravno krivica je i onih sto se podvrgnu tim eksperimentima njihovim

ali ne znam koliko su krivi jer veruju lekarima
Ne kazem da nema losih lekara ali ova tvoja poruka je losa jer njom mozes da odvratis ljude od odlaska doktoru,a to je jako losa ideja..
Prvo da bi se bilo ko popravio potebna je volja bez obzira da li ide kod dr ili ne..
A oni stvarno depresivni su dugogodisnjom tugom/nesrecom/nezadovoljstvom sjebali svoju volju i dosli u stanje gde im je hemija poremecena,samim tim i ne moze ili moze izuzetno tesko da se generise volja,i njima su potrebni lekovi i spika sa doktorima,a posle nekog vremena se skidaju sa lekova polako i vise se forsira razgovor i resenje preoblema kroz dalje terapije,i promene zivotnih navika..Ja imam rodju koji je izasao iz nekog teskog crnila i prosao ceo ovaj proces i sad mu je skoro pa savrsno,da kucnem u drvo,ali nista od toga ne bi bilo da nije u pocetku bio na lekovima kad mu je bilo najcrnje..
Znaci da je lako generisati volju ne bi ljudi ni dolazili u ta stanja,to su dugotrajni obrasci koji poremete citav sistem,i nisu svi za lecenje lekovima,ali dobar deo jeste i nije u redu negirati njihov znacaj..
 
Hronicna depresija se ne moze izleciti svojom voljom. To je vrlo opasna zabluda. Hormonski disbalans u telu je konstantan i toliko poremecen da je nemoguce iz toga izaci bez pomoci doktora i medikamenata.
Drugo su krace depresivne epizode u koje ljudi ponekad upadaju nakon vecih negativnih zivotnih promena.
 
Sve ovo što je napisala Cica Maca je pametno i potpuno je u pravu.
Mislim da smo mi upoznati sa hroničnim depresijama jer nema nekog ko nije prošao kroz to što sam a što uz članove svoje familije...negde smo svakako imali priliku da se u životu sretnemo sa ružnim licem hronične depresije tako da svako od nas tačno zna kako se ona uspešno leči samo što neki tripuju da može da se izleči bez ozbiljnog lekarskog pristupa.

u toj situaciji jedino je važno da lekar prepozna šta je u pitanju...

za one ostale oblike kad te pohara neraspoloženje i san na nedelju dana pa se posle digneš sam ko da ništa nije bilo doktori nam ne trebaju uopšte
 
Mnogo se ljudi bave tom depresijom, znaš
Kažu, onaj ko živi u prošlosti, taj je depresivan. Onaj ko živi u budućnosti, taj je anksiozan.
Onaj iz prošlosti, pati za prošlim vremenima, propuštenim prilikama i jedino što je iz svega naučio je da ništa nema smisla
Onaj što živi u budućnosti, njega jedu neostvarene želje, nestrpljenje, ambicije, naučio je da je život kratak i da mora što pre i što brže da ostvari svašta nešto ako želi da kaže da je živeo život kakav je hteo.
Ali trt.
Život je ono što je sada.
I da sad padne meteor veličine Avale, to što smo živeli, to što nismo a hteli smo, sve smo to mi.
Kod psihologije je zez što ne postoji model normalnog čoveka.

- dobar dan, izvolite?
- Dobar dan doktore, došao sam jer..jer ne znam, šta hoću..jer, ništa nije lepo, jer nikome nisam potreban, jer..nemam volje ni za čim..jer, ne znam što sam došao..
- Nema problema. Sad ćemo to da sredimo. (Odmotava sa zida srolanu kartu veličine dva sa dva i uzima štapić) Vidite (pokazuje na kartu na kojoj je nactan čovek sa mnogo teksta pored) ovo je NORMALAN čovek. Vi dakako to niste. I , sad ćemo mi, polako..vremenom, da vidimo sve šta kod vas nije normalno, i da to zamenimo, popravimo, prepravimo..


To, kao što znamo, ne ide tako.
Nema modela normalnog čoveka.
Zati i sledi pitanje – a šta ako je „depresija“ sa svim svojim manifestacijama, normalna?
Šta ako ste to vi?
Šta ako i ne želite drugačije?

Neko bi rekao, kako bre ne želim drugačije, pa ubi me ovo stanje.
Pa (ja bih mu odgovorio) izgleda da ne želiš. Jer da želiš, ti bi živeo drugačije.
Sve je stvar želje.
Nemaš novca? Nisi ga želeo dovoljno. Nemaš ljubavi? Nisi je želeo dovoljno. Nemaš motiv da ustaneš ujutro? Pa, to je zato što ne želiš. Jer, oni koji su sve ovo želeli, ali ne u smislu da eto imaju to na spisku želja, već da NISU MOGLI DA ZAMISLE SVOJ ŽIVOT bez toga nečega, oni to sada sve imaju. Ili su na korak da imaju.
Sve je do jačine želje.
Kako da imate jaču želju?
Nikako.
Želja ne može da bude veštačka.
Ili je osećaš ili ne.

Možeš li da zamisliš da ideš ulicom usranog dupeta? Ne? Eto..to je jedna ostvarena želja.
Možeš li da zamisliš da nosiš dve razlilite čarape? Ne?
Možeš li da zamisliš da u životu nikada i baš nikada ne odeš negde na more? Ne? Jesi li otišao? Jesi? Eto vidiš.
Ili da imaš seks sa nekim? Nisi imao/imala? pa..to ti je izgleda prihvatljivo .
Ljude pokreće neizdrž.
Ona mesta koja ne možeš da izdržiš – to si ti. Tu leže tvoje želje.
A depresija? Pa..izgleda da ti to ne smeta čim ti je izdrživa.
 
Mnogo se ljudi bave tom depresijom, znaš
Kažu, onaj ko živi u prošlosti, taj je depresivan. Onaj ko živi u budućnosti, taj je anksiozan.
Onaj iz prošlosti, pati za prošlim vremenima, propuštenim prilikama i jedino što je iz svega naučio je da ništa nema smisla
Onaj što živi u budućnosti, njega jedu neostvarene želje, nestrpljenje, ambicije, naučio je da je život kratak i da mora što pre i što brže da ostvari svašta nešto ako želi da kaže da je živeo život kakav je hteo.
Ali trt.
Život je ono što je sada.
I da sad padne meteor veličine Avale, to što smo živeli, to što nismo a hteli smo, sve smo to mi.
Kod psihologije je zez što ne postoji model normalnog čoveka.

- dobar dan, izvolite?
- Dobar dan doktore, došao sam jer..jer ne znam, šta hoću..jer, ništa nije lepo, jer nikome nisam potreban, jer..nemam volje ni za čim..jer, ne znam što sam došao..
- Nema problema. Sad ćemo to da sredimo. (Odmotava sa zida srolanu kartu veličine dva sa dva i uzima štapić) Vidite (pokazuje na kartu na kojoj je nactan čovek sa mnogo teksta pored) ovo je NORMALAN čovek. Vi dakako to niste. I , sad ćemo mi, polako..vremenom, da vidimo sve šta kod vas nije normalno, i da to zamenimo, popravimo, prepravimo..


To, kao što znamo, ne ide tako.
Nema modela normalnog čoveka.
Zati i sledi pitanje – a šta ako je „depresija“ sa svim svojim manifestacijama, normalna?
Šta ako ste to vi?
Šta ako i ne želite drugačije?

Neko bi rekao, kako bre ne želim drugačije, pa ubi me ovo stanje.
Pa (ja bih mu odgovorio) izgleda da ne želiš. Jer da želiš, ti bi živeo drugačije.
Sve je stvar želje.
Nemaš novca? Nisi ga želeo dovoljno. Nemaš ljubavi? Nisi je želeo dovoljno. Nemaš motiv da ustaneš ujutro? Pa, to je zato što ne želiš. Jer, oni koji su sve ovo želeli, ali ne u smislu da eto imaju to na spisku želja, već da NISU MOGLI DA ZAMISLE SVOJ ŽIVOT bez toga nečega, oni to sada sve imaju. Ili su na korak da imaju.
Sve je do jačine želje.
Kako da imate jaču želju?
Nikako.
Želja ne može da bude veštačka.
Ili je osećaš ili ne.

Možeš li da zamisliš da ideš ulicom usranog dupeta? Ne? Eto..to je jedna ostvarena želja.
Možeš li da zamisliš da nosiš dve razlilite čarape? Ne?
Možeš li da zamisliš da u životu nikada i baš nikada ne odeš negde na more? Ne? Jesi li otišao? Jesi? Eto vidiš.
Ili da imaš seks sa nekim? Nisi imao/imala? pa..to ti je izgleda prihvatljivo .
Ljude pokreće neizdrž.
Ona mesta koja ne možeš da izdržiš – to si ti. Tu leže tvoje želje.
A depresija? Pa..izgleda da ti to ne smeta čim ti je izdrživa.

:pop2: :worth:

brijavo majkane :lol:
 
Na kraju treba skontati da jedino trebas neku izvesnost, na drugom mestu bar poneke svoje osobe i ako si bas srecan nesto sto te ispunjava al to su bar slatke muke za depresiju i anksioznost, znaci kod nas ti ne vredi:D Lekovi bi trebali da budu samo ispomoc na tom putu, antidepresiva ima puno, nekom mozna neki pomaze ili skoro nista. Tezi slucajevi pre ili kasnije skontaju da imaju jos vecu ili manju hrpu psihickih bolesti i problema, tu ce se depresija i anksiosnost vracati i nestajati kao vrhunac svega toga, ima i onaj vrhunac kad si u bolnci, kod takvih to traje 5, 10, 20, 40 godna, ceo zivot.
 
Poslednja izmena:
Mnogo se ljudi bave tom depresijom, znaš
Kažu, onaj ko živi u prošlosti, taj je depresivan. Onaj ko živi u budućnosti, taj je anksiozan.
Onaj iz prošlosti, pati za prošlim vremenima, propuštenim prilikama i jedino što je iz svega naučio je da ništa nema smisla
Onaj što živi u budućnosti, njega jedu neostvarene želje, nestrpljenje, ambicije, naučio je da je život kratak i da mora što pre i što brže da ostvari svašta nešto ako želi da kaže da je živeo život kakav je hteo.
Ali trt.
Život je ono što je sada.
I da sad padne meteor veličine Avale, to što smo živeli, to što nismo a hteli smo, sve smo to mi.
Kod psihologije je zez što ne postoji model normalnog čoveka.

- dobar dan, izvolite?
- Dobar dan doktore, došao sam jer..jer ne znam, šta hoću..jer, ništa nije lepo, jer nikome nisam potreban, jer..nemam volje ni za čim..jer, ne znam što sam došao..
- Nema problema. Sad ćemo to da sredimo. (Odmotava sa zida srolanu kartu veličine dva sa dva i uzima štapić) Vidite (pokazuje na kartu na kojoj je nactan čovek sa mnogo teksta pored) ovo je NORMALAN čovek. Vi dakako to niste. I , sad ćemo mi, polako..vremenom, da vidimo sve šta kod vas nije normalno, i da to zamenimo, popravimo, prepravimo..


To, kao što znamo, ne ide tako.
Nema modela normalnog čoveka.
Zati i sledi pitanje – a šta ako je „depresija“ sa svim svojim manifestacijama, normalna?
Šta ako ste to vi?
Šta ako i ne želite drugačije?

Neko bi rekao, kako bre ne želim drugačije, pa ubi me ovo stanje.
Pa (ja bih mu odgovorio) izgleda da ne želiš. Jer da želiš, ti bi živeo drugačije.
Sve je stvar želje.
Nemaš novca? Nisi ga želeo dovoljno. Nemaš ljubavi? Nisi je želeo dovoljno. Nemaš motiv da ustaneš ujutro? Pa, to je zato što ne želiš. Jer, oni koji su sve ovo želeli, ali ne u smislu da eto imaju to na spisku želja, već da NISU MOGLI DA ZAMISLE SVOJ ŽIVOT bez toga nečega, oni to sada sve imaju. Ili su na korak da imaju.
Sve je do jačine želje.
Kako da imate jaču želju?
Nikako.
Želja ne može da bude veštačka.
Ili je osećaš ili ne.

Možeš li da zamisliš da ideš ulicom usranog dupeta? Ne? Eto..to je jedna ostvarena želja.
Možeš li da zamisliš da nosiš dve razlilite čarape? Ne?
Možeš li da zamisliš da u životu nikada i baš nikada ne odeš negde na more? Ne? Jesi li otišao? Jesi? Eto vidiš.
Ili da imaš seks sa nekim? Nisi imao/imala? pa..to ti je izgleda prihvatljivo .
Ljude pokreće neizdrž.
Ona mesta koja ne možeš da izdržiš – to si ti. Tu leže tvoje želje.
A depresija? Pa..izgleda da ti to ne smeta čim ti je izdrživa.
E onda sam ja i depresivan i anksiozan.
A i na moru sam poslednji put bio jos krajem proslog veka.
Izgleda da sam fenomen!
 
E onda sam ja i depresivan i anksiozan.
A i na moru sam poslednji put bio jos krajem proslog veka.
Izgleda da sam fenomen!

Zapravo je to stanje mnogo češće nego što se pretpostavlja.
Mnogo ljudi je zapelo razapeto između idealizovane prošlosti i opterećujuće budućnosti i u tom prostoru biraju modus "provlačenje kroz život".

Čekaju da prođe, nadajući se da će to proći bezbolno ili makar ne mnogo užasno.
 
Depresija je veoma ozbiljna bolest za koju je potrebno i ozbiljno lečenje, uključujući medikamente, razne psihoterapije i što je moguće veću podršku porodice, prijatelja - pa i pored toga, do izlečenja se dolazi nekad teško i posle niza godina ako uopšte dođe do njega. To je u psihijatriji, bolest sa najvišom stopom smaoubistava, oko 70% depresivnih ljudi razmišlja ili je pokušalo suicid, između ostalog što ova bolest donosi...
Nemojte mešati svako neraspoloženje i tugu sa depresijom, svakome se desi da ima loš period ili da se oseća loše i nesrećno, tugovanje je normalna pojava posle nekog teškog događaja ili gubitka voljene osobe, međutim depresija se pojavljuje i kad je naizgled sve u redu, upravo zato jer se radi o bolesti.
Kao i kod drugih bolesti, ne može se lečiti snagom volje ili fizičkim aktivnostima ili poboljšanjem uslova života... Površno je tako razmišljati, jeste li čuli da se neko izlečio od upale pluća, recimo, tim metodama, ili od hipertenzije ili je sanirao prelom noge snagom volje i duhovnošću, boljim uslovima života?
Na stranu to što je svaka depresija različita i po tipovima i od čoveka do čoveka... praćena i mnogim fiziološkom tegobama..
Zato, ako sumnjate na depresiju, potražite savet lekara tj. tražite uput za neuropsihijatra, samo to je merodavno.
 
mislis da znam sta zelim? kad bih znao sta zelim znao bih i sta da radim, ne znam ni jedno ni drugo. Idem u nepoznatom pravcu, a zapravo stojim u mestu. Moja rastrojenost ima korene u ranom detinjstvu mozda jos i u majcinoj utrobi, ko ce ga znati. Rodjen sam sa neurozama i poremecajima.

Pa eto i sam si shvatio uzrok.
Ne znas sta ces od zivota.
Bavi se ne cim sto ce ti pomoci da izgradis sebe, svoju licnost...
Komuniciraj sa ljudima
druzi se
bavi se necim
poucavaj Bibliju
citaj psihologiju
evo na primer knjiga Umece ljubavi Erick Fromm
ima na netu skini je
 
Pa eto i sam si shvatio uzrok.
Ne znas sta ces od zivota.
Bavi se ne cim sto ce ti pomoci da izgradis sebe, svoju licnost...
Komuniciraj sa ljudima
druzi se
bavi se necim
poucavaj Bibliju
citaj psihologiju
evo na primer knjiga Umece ljubavi Erick Fromm
ima na netu skini je
valjda citaj bibliju i proucavaj psihologiju
 
Depresija je veoma ozbiljna bolest za koju je potrebno i ozbiljno lečenje, uključujući medikamente, razne psihoterapije i što je moguće veću podršku porodice, prijatelja - pa i pored toga, do izlečenja se dolazi nekad teško i posle niza godina ako uopšte dođe do njega. .

Znaš kako, sve je to i tačno i nije.
Što životinje nemaju depresiju? Zato što im niko nije pričao bajke dok su bile male.

Niko im nijeu mozak brže bolje sunuo ogromnu laž kako je život lep, već su se odmah počele da prilagođavaju teškim uslovima koje život nameće.

ovako, napune ti mozak bajkama, mozak ima očekivanja i onda? Onda trt. Odjednom te strefe pitanja tipa "Šta..pa zar je žaba samo žaba?" "Zar nisu živeli srećno do kraja života?" "Zar ovaj starac i pored bele brade nije mudar?", "Zar nisam rekao želje pred spavanje..gde su pokloni?"

Život te strefi kao malj u vugla.
I nekome izbije sve bajke istog trenutka, a nekome ih samo rastrese po glavi i one nastavljaju da žive, osakaćene, skrpljene, pomešane, ali i dalje žive.

Onaj ko i dalje čuje te glasove bajki, živi u depresiji. I naravno da mu i telo pati. I ne samo telo, već i okruženje.
Onaj kome su se te bajke smučile, ustaje i kaže okej, sad je dosta, vreme je da radim ono što rade životinje - da živim i da se borim kako znam i umem.

Ono što lekari rade tabletama, je da malo stišaju glasove tih bajki, pomognu ti da ih ne slušaš neko vreme, ali jao onom kome su se te bajke duboko zapatile. Tu onda treba malo veći čekić.

Nisam još sreo depresivnu osobu koja se zapravo ne drži čvrsto za svoj sistem uverenja i ne popušta.
Nisam još sreo depresivnu osobu koja nije jedinica za merenje sebičnosti, straha i tvrdoglavog ega.

Dohvati depresivnog čoveka, izvuci ga iz kreveta na silu i ubaci u dom za npr. nezbrinutu decu da se bavi njima, pa da vidiš šta će da mu se desi sa depresijom.
 
Onaj ko boluje od hronicne depresije nema sanse da se stara ni o sebi, a kamoli o nezbrinutoj deci. Pogotovo ako uz to imaju, a 99% slucajeva je tako, i suicidalne misli ili napade panike.

A i ljudski mozak je ipak nesto slozeniji nego zivotinjski.

Previse si, tu vrlo ozbiljnu bolest, pojednostavio. Nisu za sve krivi razmazenost, naivnost ili prevelika ocekivanja.
 
Dohvati depresivnog čoveka, izvuci ga iz kreveta na silu i ubaci u dom za npr. nezbrinutu decu da se bavi njima, pa da vidiš šta će da mu se desi sa depresijom.

upravo znam čoveka kome su to uradili, gurnuli ga u teško depresivnom stanju na novi posao, da se bavi drugim ljudima...

ubrzo je završio na psihijatriji...

i ove pričice, čitaj psihologiju, bavi se nečim tog tipa kad si u depresiji...

pa, to su upravo to...

pričice...
 
Poslednja izmena:
Onaj ko boluje od hronicne depresije nema sanse da se stara ni o sebi, a kamoli o nezbrinutoj deci. Pogotovo ako uz to imaju, a 99% slucajeva je tako, i suicidalne misli ili napade panike.

A i ljudski mozak je ipak nesto slozeniji nego zivotinjski.

Previse si, tu vrlo ozbiljnu bolest, pojednostavio. Nisu za sve krivi razmazenost, naivnost ili prevelika ocekivanja.

ma da.
Ja sam namerno rekao "na silu", jer..sumnjam da bi neko, ako mu priuštiš poplavu ili upriličiš manji požar u kući, mirno ležao i čekao da se udavi ili izgori, right?

To je ono kao sa buvom.
Ona prirodno skače 2m.
Ako je poklopiš čašom i ostaviš nekoliko dana sa malo hrane, posle toga skakaće samo za visinu čaše, npr 6cm
Kada će opet da skoči 2m?
Kada je staviš na metalnu ploču, a ispod upališ šibicu.

depresija nije nikakva ozbiljna bolest, već stanje duha.
Neki ljudi ne smeju da imaju suviše prostora za razmišljanje, jer nemaju kvalitetne misli.

Zato ih treba izmestiti u situaciju u kojoj ih sopstvene misli neće trovati.
Postoji i izreka "da ruke potroše zle misli".
 
Znaš kako, sve je to i tačno i nije.
Što životinje nemaju depresiju? Zato što im niko nije pričao bajke dok su bile male


Zato što nemaju svest, na njihovu sreću, nemaju sposobnost razmišljanja unapred, žive u trenutku. Čovek je obdaren (ili je osakaćen) svešću, sećanjem i planiranjem i razmišljanjem o budućnosti... Zbog toga ovo poređenje ne stoji baš, složićeš se?

Ovo sve dalje što si naveo je samo neka priča o razočarenju, što je normalna pojava kod baš svakog čoveka pa opet nisu svi oboleli od depresije, znači potrebna je neka biološka osnova za pojavu ove bolesti, da sad ne idem dalje sa detaljima, osim ako te baš zanima...?

Nisam još sreo depresivnu osobu koja se zapravo ne drži čvrsto za svoj sistem uverenja i ne popušta.
Nisam još sreo depresivnu osobu koja nije jedinica za merenje sebičnosti, straha i tvrdoglavog ega.
Ne znam koliki je to broj depresivnih osoba koje znaš, mislim prihvatam kao dokaz samo one koji imaju tu dijagnozu, zvanično od psihijatra, ne prihvatam ljude koji za sebe kažu: jao što sam depresivan itd... Ali evo ja poznajem lično dve osobe, obolele od ove opake bolesti...
I obe, OBE bi dale sve što imaju za malo poboljšanje a kamoli izlečenje, OBE bi dale sve za malo energije i vitalnosti koju su imale, OBE nemaju nikakvo čvrsto uverenje o sebi, niti imaju svoj sistem vrednosti, toliko ih je bolest izmučila da su izgubile sebe, vide sebe kao teret drugome i razmišljaju da reše svoje porodice tog tereta...
Kod tebe mi je očigledno da si pod stigmom i predrasudom, kao i mnogi, živiš u ubeđenju da je depresija lenjost ili razmaženost, što mi samo govori koliko si i pored sve sile medija i interneta, ajd da kažem, neobavešten u stvari lenj i osuđujuć čovek... žalosno :(
 
@Zoro
Delujes kao inteligentna i obrazovana osoba, ali sticem utisak da o hronicnoj depresiji malo znas. Ili je bar mesas sa prolaznim depresivnim stanjima.
Nas jezik je tu malo oskudan...U nemackom jeziku postoje dva izraza: depressiv i deprimiert. Prvi oznacava pravu depresiju, a drugi prolaznu potistenost, neraspolozenje, nezadovoljstvo.

Ako ikada budes u drustvu osobe, koja boluje od prave depresije, molim te, nemoj da govoris ovakve stvari, jer se oni i onako osecaju kao da su krivi za svu nesrecu ovog sveta.
 
odvedes je na seosku saranu sa narikachama i oma ce da ozdravi
il na dechije odelenje u tirshovoj gde su klinci sa kancerom

- - - - - - - - - -

zato sto depresija pocinje sa ja sam a bolest se zavrsava sa oni su
 
depresivnu osobu polako izvlačiti iz glave medikamentima i nekakvim laganim druženjem koje joj prija.

nikako saveti tipa "trgni se", itd.


Ovo je pravi način, slažem se!

Taj pristup 'trgni se' samo će je još više rastužiti i postideti, ionako se već stidi previše i što kaže Bambina, već sebe krive i previše...
 

Back
Top