bezuslovna ljubav
Aktivan član
- Poruka
- 1.281
Evo i mene ponovo...
Bila sam na moru 10 dana, I nije bilo tako lose. Tetka je izdrzala bez mene, bez vecih problema.
Par dana pre mog povratka pocela je sa pitanjima kad mozemo da se vidimo i da li cu doci kod nje, vec sam pocela da padam u malu dusu, a onda sam videla da najavljuju promenu vremena, pa sam shvatila da ce to sve proci.
Cule smo se po dva puta dnevno, ujutru i uvece, po par minuta. I funkcionisala je sasvim normalno, naravno, u okvirima njenih mogucnosti.
Ovu promenu vremena je najteze do sada podnela, mislila je da sam dolazila kod nje, iako nisam, bas je bilo..hm..onako, cudno. Kaze mi da joj se cesto dogodi da razgovara sa mojom mamom ili nanom(obe su umrle) ali da ona zna da su to halucinacije. Kaze da kad prica o meni ima moj lik u glavi, ali za mene vezuje ime moje mame. Jos uvek je svesna kad pogresi, ali ne mogu da se otmem utisku da igranka tek pocinjejuce je pricala o nekom dogadjaju iz detinjstva, I kaze mi - ma ti se toga secas, jel da?
I jos jedan biser- uzdahnula sam dubokooooo, posle toga, a ona pita sta je? kazem- ma nista, a ona ce meni - nemoj molim te da mi umres, sta cu ja bez tebe
Luda kuca...
Borimo se nekako
Dobro je da si se malo opustila na moru. Da li se I ranije desavalo da ne moze da se seti imena i da je dezorjentisana u vremenu? Mozda ne bi bilo lose da opet konsultujes doktora i da mu spomenes ove momente. A sto se tice njenog straha da ti ne umres





Luda kuca...