Demencija

na odmoru sam čitala ovu temu od samog početka i nameravam da je pročitam do kraja
..
želim samo da pružim :heart: podrške za sve članove na ovoj temi koji su podelili svoja iskustva i otvorili dušu i srce ovako javno
..
zbog ovakvih tema pisanje na forumu zaista ima smisla...hvala svima :heart:
 
Upravo su i ovo sto si ti navela moji i motivi i razlozi za smestanje u dom kada dodje vreme za to.Stalno mi govori kako ne zna sta bi radila da se ja nisam ukljucila I pomogla joj . A meni je to bilo jedino normalno sto sam mogla.I angazovala sam se maksimalno koliko mi dozvoljava.
Mada, s obzirom da smo uvek bile veoma bliske, cini mi se da mi uglavnom kaze za svaki problem na koji naidje u funkcionisanju, tacnije za svaki koga moze da se seti.

To *da mi kaze za svaki problem...kojeg moze da se seti* je bio veliki problem u pocetku sa mojom mamom. Ona se uglavnom trudila da pokaze da moze sve da uradi, a nije htela mene da sekira I stalno je ponavljala da treba meni da bude dobro pa ce I njoj biti dobro... a kada je pocela nakaradno da obavlja neke stvari, onda je tvrdila da to moze I tako I da ne vidi gde je pogresila I da je pravim ludom...povlacila se u sebe, pocinjala da place I da se ljuti... onda je iz straha od postavljanja dijagnoze I razgovora sa doktorima postala agresivna I pocela da me optuzuje da je pravim ludom... trebalo je vremena da je smirim I pokazem da joj zelim sve najbolje... rodbina je trovala non-stop jer nisu znali sta je demencija, a onda su pocele *da se kvare aparat*, da se pojavljuju preminuli, da mene ne prepoznaje...
 
Starijim ljudima koji još nisu otišli u aut dajte tablete sa video-igrama memorijskog tipa.Ili neka imaju društvo sa kojim će da igraju tabliće ili pasijans. Dakle nešto gde treba da pamte stvari.
 
To *da mi kaze za svaki problem...kojeg moze da se seti* je bio veliki problem u pocetku sa mojom mamom. Ona se uglavnom trudila da pokaze da moze sve da uradi, a nije htela mene da sekira I stalno je ponavljala da treba meni da bude dobro pa ce I njoj biti dobro... a kada je pocela nakaradno da obavlja neke stvari, onda je tvrdila da to moze I tako I da ne vidi gde je pogresila I da je pravim ludom...povlacila se u sebe, pocinjala da place I da se ljuti... onda je iz straha od postavljanja dijagnoze I razgovora sa doktorima postala agresivna I pocela da me optuzuje da je pravim ludom... trebalo je vremena da je smirim I pokazem da joj zelim sve najbolje... rodbina je trovala non-stop jer nisu znali sta je demencija, a onda su pocele *da se kvare aparat*, da se pojavljuju preminuli, da mene ne prepoznaje...

Ona je toliko svesna svega jer je puno citala i informisala se - kaze mi da kad ustane ujutru i vidi moju mamu zna da je ona mrtva i da je to halucinacija, kao i kad joj se dogodi da u toku noci vidi neke roze velike bube. Mislim da je jos prilicno realna i vidim da zna sta moze da savlada, a sta ne.
Poslusala sam te i pricam joj da se i meni dogodi da zaboravi, sto i jeste tacno :per: da se i meni dogadja da zaturim neki predmet i vidim da joj malo lakse zbog toga. Primenjujem ono sto mi razum nalaze i ono sto procitam ovde.
Mada, iskreno, nekoliko dana sam citala forum i shvatila da me hvata panika i da ulazim u minus fazu zbog onoga sta me ceka :dash:
 
Ona je toliko svesna svega jer je puno citala i informisala se - kaze mi da kad ustane ujutru i vidi moju mamu zna da je ona mrtva i da je to halucinacija, kao i kad joj se dogodi da u toku noci vidi neke roze velike bube. Mislim da je jos prilicno realna i vidim da zna sta moze da savlada, a sta ne.
Poslusala sam te i pricam joj da se i meni dogodi da zaboravi, sto i jeste tacno :per: da se i meni dogadja da zaturim neki predmet i vidim da joj malo lakse zbog toga. Primenjujem ono sto mi razum nalaze i ono sto procitam ovde.
Mada, iskreno, nekoliko dana sam citala forum i shvatila da me hvata panika i da ulazim u minus fazu zbog onoga sta me ceka :dash:

Polako:heart: Svaki slucaj je prica za sebe I nemoj se opterecivati time. Moja mama je godinama bila na jednom istom stepenu uz povremene oscilacije. Mozda bi trebalo da dobije neki antipsihotik, koji njoj odgovara. To bi valjda specilo te halucinacije. A ako ne moze da spava, ako se vec javljaju halucinacije nocu, trebalo bi popricati sa doktorom o vecernjoj terapiji. Ja bih pokusala da joj sugerisem da je to od stresa I da je tako malo smiris. Ili da joj skrenes paznju na neku fizicku boljku, koja utice na psihicko stanje, pa ce se vise baviti tim necim drugim. Uzmi joj neku vitamin, moja mama je pila tokoferol-vitamin E, uz saglasnost doktora. Ipak, trebalo bi tragati za odgovarajucom terapijom u njenoj fazi bolesti. Morate da budete u stalnom kontaktu sa psihijatrom. Ispitajte I ostale parameter-krvna slika, pritisak, secer... to je jako bitno, a skrenuce joj misli.
 
Starijim ljudima koji još nisu otišli u aut dajte tablete sa video-igrama memorijskog tipa.Ili neka imaju društvo sa kojim će da igraju tabliće ili pasijans. Dakle nešto gde treba da pamte stvari.

Mislim da je tesko animirati dementnog da se dokazuje u samostalnim a jos teze u grupnim igrama. Oni uvek nadju nacin da izbegnu situacije u kojima treba da nesto dokazuju, a cini ih nervoznim kada drugi vide da nesto nisu u stanju. Na ovom forumu mislim da nema slucajeva gde moze da se sprovede motivacija na taj nacin. Mada je dobra ideja za stare ljude koji su jos kognitivno jaki, a to bi bila neka preventiva. Mojoj mami sam pisla zadatke sa jednostavnim matematickim operacijama I u pocetku se dobro snalazila. Citala je I pisala... vise je to bila vezba koncentracije. Kasnije, negde oko trece godine njene bolesti, motivisala sam je da plete. U pocetku je islo sjajno, isplela je gomilu salova-opet nesto najjednostavnije- klot I frket. Onda su komsinice komentarisale da je tu I tamo pravila greske I to je pocelo da je odbija. Ipak je 7-8 meseci bila skoncentrisana na taj rad.Onda se zalila da je vunica losa ...morali smo da prekinemo akciju. Tako da mora da se proceni sta je to sto prija dementnom I koliko moze da postigne u svom stanju. Mozda bi pahuljicagm mogla da motivise tetku da sklapa puzzle ili tako nesto. Kad vec koristi tablet.
 
Polako:heart: Svaki slucaj je prica za sebe I nemoj se opterecivati time. Moja mama je godinama bila na jednom istom stepenu uz povremene oscilacije. Mozda bi trebalo da dobije neki antipsihotik, koji njoj odgovara. To bi valjda specilo te halucinacije. A ako ne moze da spava, ako se vec javljaju halucinacije nocu, trebalo bi popricati sa doktorom o vecernjoj terapiji. Ja bih pokusala da joj sugerisem da je to od stresa I da je tako malo smiris. Ili da joj skrenes paznju na neku fizicku boljku, koja utice na psihicko stanje, pa ce se vise baviti tim necim drugim. Uzmi joj neku vitamin, moja mama je pila tokoferol-vitamin E, uz saglasnost doktora. Ipak, trebalo bi tragati za odgovarajucom terapijom u njenoj fazi bolesti. Morate da budete u stalnom kontaktu sa psihijatrom. Ispitajte I ostale parameter-krvna slika, pritisak, secer... to je jako bitno, a skrenuce joj misli.

Dobila je od lekara Rivotril, pije neku minimalnu dozu od koje nema vise te halucinacije.
Prof.Pavlovic joj je ukinuo Exelon, ali su ostali Sermion, Milgama, gomila vitamina i suplemenata koje joj je propisao.
Dok je lepila Exelon bila je usporena, spavala je pola dana, ali je manje zaboravljala, pri tom imala je ozbiljan problem sa zelucem i slabost u nogama. Sada bez Exelona je zivnula, jede bez vecih problema (mada moram da je podsecam) seta, spava kada se pretera u toku dana. JEdino sto zaboravlja da popije lekove,ali ja je podsecam. I znacajno bolje funkcionise.:super:
 
Polako:heart: Svaki slucaj je prica za sebe I nemoj se opterecivati time. Moja mama je godinama bila na jednom istom stepenu uz povremene oscilacije. Mozda bi trebalo da dobije neki antipsihotik, koji njoj odgovara. To bi valjda specilo te halucinacije. A ako ne moze da spava, ako se vec javljaju halucinacije nocu, trebalo bi popricati sa doktorom o vecernjoj terapiji. Ja bih pokusala da joj sugerisem da je to od stresa I da je tako malo smiris. Ili da joj skrenes paznju na neku fizicku boljku, koja utice na psihicko stanje, pa ce se vise baviti tim necim drugim. Uzmi joj neku vitamin, moja mama je pila tokoferol-vitamin E, uz saglasnost doktora. Ipak, trebalo bi tragati za odgovarajucom terapijom u njenoj fazi bolesti. Morate da budete u stalnom kontaktu sa psihijatrom. Ispitajte I ostale parameter-krvna slika, pritisak, secer... to je jako bitno, a skrenuce joj misli.


Juce sam na brzinu odgovorila... Spava kao beba, bar tako kaze (sve sto kaze primam sa rezervom, ne znam sta je njen dozivljaj stvarnosti , a sta je stvarnost) i zaista mnogo bolje funkcionise ovako. Mislim, lici na zivahnu staricu sa smislom za humor i dobrom energijom,koja se fizicki umori s vremena na vreme,a ,bogami po nesto i zaboravi :zper: a ne na zombija kakav je bila dok je koristila exelon. Veliki otpor pruza kad spomenem lekare, ali cu to resiti kad se vratim sa odmora. Za ruku pa u dom zdravlja ili gde je lekar opste prakse posalje. Ili cu joj ostaviti zadatak da pribavi uput iz doma zdravlja dok sam na putu.:zper:
A inace, nema nikakvih drugih zdravstvenh problema, zaleceni ciras je, a imala je priraslice na kicmi (vezano za diskus herniju) i trpela je godinama jezive bolove, koji su prestali pre par godina. Prestanak bolova sam povezala sa mozdanim udarima. Kako je poceo problem sa zaboravljanjem i avantura sa neurolozima i neuropsihijatrima bolovi su prestali. Tako da ne mogu da joj ukazem na neki drugi zdravstveni problem, jer ga realno ni nema :mrgreen:

- - - - - - - - - -

Mislim da je tesko animirati dementnog da se dokazuje u samostalnim a jos teze u grupnim igrama. Oni uvek nadju nacin da izbegnu situacije u kojima treba da nesto dokazuju, a cini ih nervoznim kada drugi vide da nesto nisu u stanju. Na ovom forumu mislim da nema slucajeva gde moze da se sprovede motivacija na taj nacin. Mada je dobra ideja za stare ljude koji su jos kognitivno jaki, a to bi bila neka preventiva. Mojoj mami sam pisla zadatke sa jednostavnim matematickim operacijama I u pocetku se dobro snalazila. Citala je I pisala... vise je to bila vezba koncentracije. Kasnije, negde oko trece godine njene bolesti, motivisala sam je da plete. U pocetku je islo sjajno, isplela je gomilu salova-opet nesto najjednostavnije- klot I frket. Onda su komsinice komentarisale da je tu I tamo pravila greske I to je pocelo da je odbija. Ipak je 7-8 meseci bila skoncentrisana na taj rad.Onda se zalila da je vunica losa ...morali smo da prekinemo akciju. Tako da mora da se proceni sta je to sto prija dementnom I koliko moze da postigne u svom stanju. Mozda bi pahuljicagm mogla da motivise tetku da sklapa puzzle ili tako nesto. Kad vec koristi tablet.


:heart: Priznajem da mi nije palo na pamet, ali cu joj ponuditi puzle, ili pasijans, to je nekada volela da radi.:klap:
 
Juce sam na brzinu odgovorila... Spava kao beba, bar tako kaze (sve sto kaze primam sa rezervom, ne znam sta je njen dozivljaj stvarnosti , a sta je stvarnost) i zaista mnogo bolje funkcionise ovako. Mislim, lici na zivahnu staricu sa smislom za humor i dobrom energijom,koja se fizicki umori s vremena na vreme,a ,bogami po nesto i zaboravi :zper: a ne na zombija kakav je bila dok je koristila exelon. Veliki otpor pruza kad spomenem lekare, ali cu to resiti kad se vratim sa odmora. Za ruku pa u dom zdravlja ili gde je lekar opste prakse posalje. Ili cu joj ostaviti zadatak da pribavi uput iz doma zdravlja dok sam na putu.:zper:
A inace, nema nikakvih drugih zdravstvenh problema, zaleceni ciras je, a imala je priraslice na kicmi (vezano za diskus herniju) i trpela je godinama jezive bolove, koji su prestali pre par godina. Prestanak bolova sam povezala sa mozdanim udarima. Kako je poceo problem sa zaboravljanjem i avantura sa neurolozima i neuropsihijatrima bolovi su prestali. Tako da ne mogu da joj ukazem na neki drugi zdravstveni problem, jer ga realno ni nema :mrgreen:

- - - - - - - - - -




:heart: Priznajem da mi nije palo na pamet, ali cu joj ponuditi puzle, ili pasijans, to je nekada volela da radi.:klap:

Drago mi je da se stabilizovala I da je terapija sada odgovarajuca. Odlicno je sto nema drugih tegoba fizicki, ali mozes da je svaka tri meseca vodis da analizira krv ili mokracu ili pritisak I EKG... Samo polako prati situaciju, podrzi je I ohrabri, salite se, pevajte, pravite planove...Moja mama je u mnogo tezem stadijumu, ali je duhovita I sa par recenica napravimo zabavu. Doduse, zna da bude perioda kada je jako ljuta I negativna I agresivna... Sada preko telefona I kada sam s njom trazimo izraze tepanja jedna za drugu, na primer zlatica - to je moja mama smislila:), krofnica I prinsec krofnica, srecica...a elektronska cigareta mog supruga je *zgodica*:zcepanje: I stalno planiramo kako cemo da pijemo kafu I jedemo kolace cim ja dobijem slobodne dane... nekada kazem sledece nedelje, nekada za tri dana... I kako cu da se slatko sklupcam pored nje na njenom krevetu u hladovini... Treba pohvaliti okolnosti u kojima je I izraziti zelju da sto pre budes I uzivas u njenom prisustvu. Uvek se zalim kako sada moram puno da radim, ali da jedva cekam da dodjem kod nje I kako se nigde nisam bas nesto provela i da retko kada negde idem i zato cemo uzivati kada budemo zajedno... Ponekad... ponekad mi tesko padne pomisao da li cu je videti ponovo... ili u kakvom ce stanju biti sledeci put ili za par meseci... I to me bas rastuzi... ali trudim se da joj pomognem I da je oraspolozim pri svakom razgovoru I poseti. Jer moramo da se borimo protiv te uzasne bolesti koja nam otima nase najdraze, koja nam rusi planove I narusava stabilnost I mir...
 
Poslednja izmena:
Drago mi je da se stabilizovala I da je terapija sada odgovarajuca. Odlicno je sto nema drugih tegoba fizicki, ali mozes da je svaka tri meseca vodis da analizira krv ili mokracu ili pritisak I EKG... Samo polako prati situaciju, podrzi je I ohrabri, salite se, pevajte, pravite planove...Moja mama je u mnogo tezem stadijumu, ali je duhovita I sa par recenica napravimo zabavu. Doduse, zna da bude perioda kada je jako ljuta I negativna I agresivna... Sada preko telefona I kada sam s njom trazimo izraze tepanja jedna za drugu, na primer zlatica - to je moja mama smislila:), krofnica I prinsec krofnica, srecica...a elektronska cigareta mog supruga je *zgodica*:zcepanje: I stalno planiramo kako cemo da pijemo kafu I jedemo kolace cim ja dobijem slobodne dane... nekada kazem sledece nedelje, nekada za tri dana... I kako cu da se slatko sklupcam pored nje na njenom krevetu u hladovini... Treba pohvaliti okolnosti u kojima je I izraziti zelju da sto pre budes I uzivas u njenom prisustvu. Uvek se zalim kako sada moram puno da radim, ali da jedva cekam da dodjem kod nje I kako se nigde nisam bas nesto provela i da retko kada negde idem i zato cemo uzivati kada budemo zajedno... Ponekad... ponekad mi tesko padne pomisao da li cu je videti ponovo... ili u kakvom ce stanju biti sledeci put ili za par meseci... I to me bas rastuzi... ali trudim se da joj pomognem I da je oraspolozim pri svakom razgovoru I poseti. Jer moramo da se borimo protiv te uzasne bolesti koja nam otima nase najdraze, koja nam rusi planove I narusava stabilnost I mir...

Pa recimo da se i ja instinktivno tako ponasam. Trebalo mi je vremena da shvatim da se njena priroda promenila, ne zato sto je ona tako resila, vec zbog bolesti. Kada sam to usvojila, sve ide lakse, trudim se da budem maksimalno strpljiva sa njom, mada priznakem da me nekada dovede do belog usijanja :dash:
Ali, savladam se i nastavim strpljivo da joj objasnjavam.
I ona voli Mekdonalds i kolace i slaoled i kafu i cesto odemo tamo. Ma kao dete se raduje :klap:
Danas mi kaze da je bolest zeznula i da joj je "baza podataka malo ostecena" . Svojevremeno je radila kao informaticar.
Volim kad je dobre volje :klap:
I iskreno, rekla sam vec, kad je vidim ili cujem pomislim da je trenutno dobro (koliko je to moguce sa njenom dijagnozom) i onda udjem na ovaj forum i shvatim da je ona sada ODLICNO kako ce biti u narednom periodu. Ali, trudim se da ne razmisljam previse o onome sto nas ceka...
 
Ovih dana problem, probleeeemi, proooooblemi... Mama je pospana I malaksala. Dalji su joj injekciju za izbacivanje mokrace. Pritisak je 120 sa 60, ali ona je jaaaaako pospana. Juce odbijala I lekove I gurala od sebe medicinsku sestru I negovatelje. Negovatelji izadju nekako na kraj s njom, ali je problem sa lekovima. Kada joj donesu banana onda sve moze:zper: Ali ne moze da jede samo banane I paradajz. Cesto mokri, pa je tri puta presvlace. Ne znam da li da trazim proveru urina. Doktorica kaze da to nije nista zabrinjavajuce I da ce joj proveriti secer, jer je mozda neraspolozema usled pada secera. Klimu imaju u hodniku, ali ona ne izlazi iz sobe. Uglavnom je lezala I zalila se da joj se spava I da je ostavimo na miru. Danas cu videti sa doktoricom sta je sa secerom I da li ce raditi urin. Brine me to oticanje stopala I skocnih zglobova.
 
hello...nije me bilo neko vreme...Opet treba mi pomoć...Naime mama mi pije prepisane sledeće lekove Nemdatine(20mg odjednom),Lata(iliti Cipralex) 1 dnevno,Lorazepan pola ujutru,pola posle podne i pola ili cela uveče...E sad Problem nastaje u zadnje vreme kad su jače promene vremena krene borba,ljutnja, hoće nešto a ne zna da mi kaže šta pa ja idem i izigravam tampon zonu između nje i tate,dajem joj umesto pola ceo lorazepan odma koji nju ne uspava samo je umiri i posle se recimo lakše nosimo sa ostatkom dana...Doktorici sam napomenula te promene da ne znam dal treba opet korigovati lekove,na šta sam dobila odgovor da sačekam avgust kada ima kontrolu u bgu pa nek mi oni koriguju lekove...da li da joj nastavim ovako davati po potrebi lorazepan ili da idem da dignem dom zdravlja u vazduh jer stvarno više nemam živaca za njih...
 
hello...nije me bilo neko vreme...Opet treba mi pomoć...Naime mama mi pije prepisane sledeće lekove Nemdatine(20mg odjednom),Lata(iliti Cipralex) 1 dnevno,Lorazepan pola ujutru,pola posle podne i pola ili cela uveče...E sad Problem nastaje u zadnje vreme kad su jače promene vremena krene borba,ljutnja, hoće nešto a ne zna da mi kaže šta pa ja idem i izigravam tampon zonu između nje i tate,dajem joj umesto pola ceo lorazepan odma koji nju ne uspava samo je umiri i posle se recimo lakše nosimo sa ostatkom dana...Doktorici sam napomenula te promene da ne znam dal treba opet korigovati lekove,na šta sam dobila odgovor da sačekam avgust kada ima kontrolu u bgu pa nek mi oni koriguju lekove...da li da joj nastavim ovako davati po potrebi lorazepan ili da idem da dignem dom zdravlja u vazduh jer stvarno više nemam živaca za njih...

Radila sam to dva puta kada je mama bila jos u svom stanu, ali me je doktorica upozorila da je rizicno davati velike doze starim osobama. U pitanju je bio bromazepam, bila je subota I mama je totalno posizela. Nakon toga je bila mirna. Secam se da je bio neki jako tezak dan, sa nekom velikom promenom -naoblacenje, pad pritiska... Meni je tada to bio jedini nacin da je smirim. Ne znam sta da ti kazem. Osim da dodam da Lorazepam brzo izaziva zavisnost pa su potrebne vece kolicine leka... spada u grupu lekova koji brzo izazovu zavisnost. Moras da se konsultujes sa neuropsihijatrom, jer lekar u domu zdravlja nema pravo da odredjuje tu vrstu terapije. Razmisli da pozoves neuropsihijatriju I zamolis za savet, ako je tu doctor koji je leci onda jos bolje... objasni situaciju, izrazi svoju bojaznost od njene agresije... kazi sta sve pije od lekova...
 
Hvala u svakom slučaju...njen lekar je u bg ja sam udaljena 140km odatle pokušala sam ih zvati nažalost još se nisu javili...treba sad početkom avgusta da je vodim za bg valjda će do tada se jave...
 
Dakle, proteklih nedelju dana je bilo haoticno. Imam utisak da na kraju meseca nema lekova, a ove promene vremena, a smanjen broj osoblja zbog godisnjih odmora, pa nije tu glavna sestra koja drzi kontrolu...ma ta uzasna bolest demencija...moja mama je bila besna I nedodiriva. Em ona pravi problem, em osoblje ne razume I ne ume i nece ...:sad2:Kulminacija je bila preksinoc kada me je oterala u p.m. I rekla mi da sam budala I da lupam gluposti. Od sinoc je druga prica. E sad koliko ce trajati dobro raspolozenje ... ali, takve oscilacije su da sam sva psihicki iscrpljena. :eek:
 
Kao da sam gledala moju mamu i mene. ;):sad2: I veselo i tuzno. Moja mama nikada ranije nije pevala. Cak je i jedna negovateljica pocela da peva s njom i tako je smiruje, jer u poslednje vreme cesto bude ljuta i agresivna kada hoce da je presvuku ili da je nahrane. Od Nove godine je krenulo to pevanje. I ne gresi u tekstu i intonaciji. Predlazem to i ostalima da probaju. Prvo sa pustanjem muzike i pevusenjem. Pomenuta negovateljica je sjajan primer kako moze strpljenjem i malom posvecenoscu da se resi problem. Bar da se obave osnovne potrebe. I ideja sa SOS telefonom je dobra, ali nisam sigurna da moze da funkcioise kod nas, jer se jako malo prica o demenciji uopste.
 
Poslednja izmena:
Ups, izgleda da sam obrisala kompletan prethodni post i celu priču o video snimku.
Kako god, SOS pozivi kod nas postoje za mnoge druge stvari o kojima ljudi ne znaju, ili ne žele da znaju, ali baš zato i postoje takve organizacije. Pomoć je potrebna, makar kao savet.
 
Kao da gledam mene i mamu...volela je uvek da peva u zadnje vreme je to umiruje čita tekstove pesama pošto se više napamet ne seća teksta ali melodije da...i kad joj teže ide čitanje onda pevam ja sa njom i onda joj sve ide i ništa nije lepše nego videti je kako se srećno smeje u tom momentu :heart:

Odobrena nam je tuđa nega,tata je sad malo mirniji i kreće nadam se neki mirniji period kod nas :)
 
Kao da gledam mene i mamu...volela je uvek da peva u zadnje vreme je to umiruje čita tekstove pesama pošto se više napamet ne seća teksta ali melodije da...i kad joj teže ide čitanje onda pevam ja sa njom i onda joj sve ide i ništa nije lepše nego videti je kako se srećno smeje u tom momentu :heart:

Odobrena nam je tuđa nega,tata je sad malo mirniji i kreće nadam se neki mirniji period kod nas :)

Eeee drago mi je da I vi pevate :heart: Da je meni neko rekao pre pet godina da ce moja mama pevati... Samo nastavi da je podrzavas u tome. Znam da ce vam tudja nega doneti olaksanje sto se tice troskova.
 
Evo i mene ponovo...
Bila sam na moru 10 dana, I nije bilo tako lose. Tetka je izdrzala bez mene, bez vecih problema.
Par dana pre mog povratka pocela je sa pitanjima kad mozemo da se vidimo i da li cu doci kod nje, vec sam pocela da padam u malu dusu, a onda sam videla da najavljuju promenu vremena, pa sam shvatila da ce to sve proci.
Cule smo se po dva puta dnevno, ujutru i uvece, po par minuta. I funkcionisala je sasvim normalno, naravno, u okvirima njenih mogucnosti.
Ovu promenu vremena je najteze do sada podnela, mislila je da sam dolazila kod nje, iako nisam, bas je bilo..hm..onako, cudno. Kaze mi da joj se cesto dogodi da razgovara sa mojom mamom ili nanom(obe su umrle) ali da ona zna da su to halucinacije. Kaze da kad prica o meni ima moj lik u glavi, ali za mene vezuje ime moje mame. Jos uvek je svesna kad pogresi, ali ne mogu da se otmem utisku da igranka tek pocinje :( juce je pricala o nekom dogadjaju iz detinjstva, I kaze mi - ma ti se toga secas, jel da?
I jos jedan biser- uzdahnula sam dubokooooo, posle toga, a ona pita sta je? kazem- ma nista, a ona ce meni - nemoj molim te da mi umres, sta cu ja bez tebe :rotf::hahaha:
Luda kuca...
Borimo se nekako
 

Back
Top