Demencija

A šta da vam kažem, bolest je takva, znate i sami, bolje ne može biti, možda samo privremeno. I sve to uz velike napore koji se na kraju ispostavljaju kao uzaludni. Jedno je održavati organizam, tj. pratiti stanje (krv, pritisak, šećer) - to nekako i ima smisla, a drugo je zaustavljati demenciju. Ovo poslednje je praktično nemoguće, ali sve zavisi od onog prvog, tj. od opšteg stanja organizma.

Kod moje majke sve je krenulo nizbrdo tek kad je sve došlo u "normalu". Čitav život maltene - ona je imala povišen pritisak, nizak šećer, povišene trigliciride (alarmantno), tahikardiju i ostale stvari (angina pektoris, priraslice, gastritis, čir na želucu, sve kao u najavi ili u progresiji, spondiloza, migrena, predinfarktno stanje - par puta je zadržavali u bolnici... ma sto čuda).



Alchajmer je sve to progutao kao da ničeg nije bilo. Ma stvarno je "ozdravila"... :(

Pretpostavljam da su u ovakvim slučajevima najbitniji ti impulsi iz mozga. Kad prestane nerviranje, kad mozak prestane da šalje te impulse, onda se i organizam smiruje, nema više negativnih podsticaja. Ali nema ni pozitivnih. To je to.

To je slično kao sa povišenom temperaturom: organizam reaguje i bori se sa virusom, a ako nema toga, onda je - kraj.

Margareta? javi se...

Slazem se s tobom da je velika mogucnost da mozak pocne naglo da gubi svoje funkcije upravo onda kada se ostatak organizma dovede u relativnu normalu.Sve dok se telo bori i mozak radi ali kada lekovi preuzmu kontrolu onda i mozak naglo atrofira.Tog momenta se i plasim u slucaju sa mojom mamom.Upravo to i prepoznajem kod nje po izrazu lica i mimici koja lici na stanje od pre dve godine.

Mnogo mi znace ovi redovi koje ovde razmenjujemo jer toliko tudjih iskustava mi pomaze da neke promene kod moje mame na vreme uocim ili sporije reagujem.Sad mnogo vise znam o demenciji nego pre par godina.Hvala svima koji su ovde!:ok:
 
:heart::heart:

:heart: Draga, neki ljudi jednostavno ne umeju ili ne mogu iz nekih samo njima poznatih razloga da ispolje emocije. Budi srecna sto je tvoj tata to uradio makar i u poslednjim momentima svog zivota. Moj tata je umro a da mi nije tako nesto recima potvrdio. I ne mogu mu zameriti, takav je bio. Hvala ti na ovom postu.:heart:

Neki ljudi nisu vicni pokazivanju emocija ali onome ko slusa i vidi je jasno koliko ljubavi i srece ti je tata izjavio u jednoj recenici.Kao da je sazeo sve propustene prilike u zivotu i pred kraj uspeo da prevali preko usta samo jednu recenicu i da njom nadomesti sve sto nije rekao ili pokazao.:heart:

Da, moj tata definitivno nije bio čovek koji je lako pokazivao emocije. Prošlo je tri nedelje kako je otišao, a meni svakog dana sve više nedostaje.
 
Da, moj tata definitivno nije bio čovek koji je lako pokazivao emocije. Prošlo je tri nedelje kako je otišao, a meni svakog dana sve više nedostaje.

Brzo se sve izdesavalo sa tvojim tatom, nisi ni stigla da emotivno prezivljavas sve. Bila si jaka u tom periodu, verujem da ces uz svoju porodicu prevazici i ovu veliku emotivnu krizu. Ostaju ti lepe uspomene i vaspitanje koje ces preneti na svoju decu. :heart:
 
Baš tako. Ima oko dva meseca kako sam tražila mišljenje vas na temi da li je to kod mog tate demencija. :( Jer mi je u početku delovalo da je on dementan. I čekala pregled neuropsihijatra, i psihički se pripremala za dugu borbu, kao da sam dijagnozu već imala u rukama.

Nisam emotivno preživljavala njegovu bolest, dok sam se opasuljila, njega već nije bilo.
 
Baš tako. Ima oko dva meseca kako sam tražila mišljenje vas na temi da li je to kod mog tate demencija. :( Jer mi je u početku delovalo da je on dementan. I čekala pregled neuropsihijatra, i psihički se pripremala za dugu borbu, kao da sam dijagnozu već imala u rukama.

Nisam emotivno preživljavala njegovu bolest, dok sam se opasuljila, njega već nije bilo.

Moj tata je ziv i zdrav jednog jutra otisao 500m od kuce na pecanje.Nije se nikada vratio.Imao je 49 godina zivota,sportske gradje i dobrog zdravlja.Sok nisam mogla da odbolujem skoro 5 godina.Moje dete koje se rodilo 6 godina posle njegove smrti,danas njega dozivljava kao najdivnijeg coveka na svetu.Toliko ga voli i s divljenjem prica o njemu a nikada ga nije upoznala.To se zove nezaborav!!!Zelim ti tu vrstu srece.:super:
 
Cimerka moje mame je pala u kupatilu pre 3 dana. Sastavio je stomacni virus, usla u kupatilo i povratila, upiskila se istovremeno i svasta jos... a onda se okliznula i pala. Mladja doktorica opste prakse je pogledala, ostavila u krevetu, popodne ukljucila infuziju... tek sledeceg dana popodne odvezli su je na snimanje. Konstatovali su naprsnuce rebra. Moja mama se strasno istraumirala kada je videla kako cimerku nose iz sobe. Dok se nisu vratili, mama je isla po hodniku, sedela u trpezariji...
...
Sledeceg jutra cimerka sama skinula pampers sa sebe, bacila cebe sa sebe i lezi tako. Moja mama sokirana celom situacijom. Sinoc mama nece da presvuce pampers gace, skinula se i stavila salvetu medju noge i peskir:worth: Jedva joj komsinica objasnila da treba da obuce. gace. Kao da kopira ono sto rade cimerki. Straaaaaasnooo.:eek: Jutros je bila poslusna. Suvise stvari se desava oko nje i to je bas uznemirava.

I meni se čini da je to potpuno normalna reakcija tvoje mame, jer ona čak pokazuje saosećanje sa cimerkom, možda na malo neobičan način, ali i to je za dementne mnogo. Naravno da ne treba da je premeštaš, smiriće se situacija, možda opet dobije drugu cimerku, a na to ne možeš da utičeš.
 
Poslednja izmena:
Ja nikako da se javim. Umorim se od svih obaveza I onda nemam snage da pisem. Sa mamom je tetka posto sam ja kuci da malo budem sa drugim detetom. A mami se stanje bas pogorsalo..ne ustaje , ne zna kad piski I ima stolicu. Vec tri nedelje ima temperaturu. Dodje lekar pregleda je , da joj antibiotik I nista. Ne jede jer kaze da non-stop jede. Nece da koristi kiseonik jer je pokvaren I slicno. Dobila je uput za neurologa al tek posle 25.decembra moze pregled da se zakaze koji je ko zna kad.
 
Ja nikako da se javim. Umorim se od svih obaveza I onda nemam snage da pisem. Sa mamom je tetka posto sam ja kuci da malo budem sa drugim detetom. A mami se stanje bas pogorsalo..ne ustaje , ne zna kad piski I ima stolicu. Vec tri nedelje ima temperaturu. Dodje lekar pregleda je , da joj antibiotik I nista. Ne jede jer kaze da non-stop jede. Nece da koristi kiseonik jer je pokvaren I slicno. Dobila je uput za neurologa al tek posle 25.decembra moze pregled da se zakaze koji je ko zna kad.

Ja bih je odvela privatno kod neurologa, pa onda i na skener ili MR glave. To bih se konsultovala sa neurologom, koji od ta dva pregleda uraditi. Zbog lošeg iskustva sa tatom, sada znam da bih bila dvostruko opreznija. Lično meni je bilo lakše da zauzmem stav kada sam definitivno saznala u čemu je problem. Ono lutanje i razmišljanje, i traženje rešenja dok se nije iskristalisalo mi je bilo najgore. Hiljadu pitanja, a nijedan odgovor.
 
Upravo tako. Mesec dana je bila u bolnici I nikakvu dijagnozu nisu dali. Sve je neodredjeno ,ne znam sta je u pitanju . Sve sam se nadala da cu resiti nesto ,posto ti isti lekari koji su u bolnici rade I privatno. Al medjutim dok ne odes privatno nista ne mozes da uradis.
 
Ja nikako da se javim. Umorim se od svih obaveza I onda nemam snage da pisem. Sa mamom je tetka posto sam ja kuci da malo budem sa drugim detetom. A mami se stanje bas pogorsalo..ne ustaje , ne zna kad piski I ima stolicu. Vec tri nedelje ima temperaturu. Dodje lekar pregleda je , da joj antibiotik I nista. Ne jede jer kaze da non-stop jede. Nece da koristi kiseonik jer je pokvaren I slicno. Dobila je uput za neurologa al tek posle 25.decembra moze pregled da se zakaze koji je ko zna kad.

Obzirom da je takva situacija nadam se da ce dom resiti bar neke probleme.Tipa,nadgledanja i lekarske nege koja je prisutna 24 sata.Ostalo,manje vise i nije tako bitno kad pogledas u ovom momentu.Najvaznije je da se ustanovi zasto ima temperaturu i da pocne da jede,sve druge analize mogu malo da cekaju.Mozda ima neku infekciju na koju dobijani antibiotici nisu odreagovali.Mozda bi trebalo uraditi krvnu sliku i videti sedimentaciju kao i bakretiogram sa dejstvom antibiotika ili kako se vec zove ta analiza.Forsiraj je da jede koliko,toliko da bi organizam imao cime da se bori bar malo.Srecno sa domom!

- - - - - - - - - -

Upravo tako. Mesec dana je bila u bolnici I nikakvu dijagnozu nisu dali. Sve je neodredjeno ,ne znam sta je u pitanju . Sve sam se nadala da cu resiti nesto ,posto ti isti lekari koji su u bolnici rade I privatno. Al medjutim dok ne odes privatno nista ne mozes da uradis.

Nazalost kad dodjes u ovakvu situaciju moras neke korake da preduzimas sama.Uradi joj privatno sve sto ti padne napamet od analiza ako si u mogucnosti da to finansiras.Imas neke ordinacije koje imaju terenske sluzbe pa joj mogu doci i kuci ako treba.Tuzno je sto je tako ocigledno da vetar duva na privatnu praksu ali je jedino dobro sto su oni povezani tako da ako opet legne u bolnicu mozes da se pozoves na lekare kod kojih si je vec vodila privatno.U takvim slucajevima i oni drugacije tretiraju i gledaju pacijenta.Surova realnost...ali kad tako funksionise za decu nemoj da te iznenadjuje sto tako rade i sa starima i bolesnima.
 
Danas je mamu posle duzeg vremena posetio njen rodjeni brat.U jednom momentu neko je pozvonio na interfon(nisam bila kod kuce)njih dvoje sami.Mama se javila i nije prepoznala unukin glas a zatim se okrenula svom bratu i upitala ga gde je bas on, po imenu?Ujak je bio zatecen pitanjem i jedva je izustio da je tu pored nje.Bili su zbunjeni oboje.Kad mi je majka prepricavala dogodovstinu smejala se i pokusavala da napravi vic od toga,vidno zbunjena.EEE,ovoga sam se i plasila.
Primetila sam da ustaljeni ritam svakodnevnice dobro podnosi i solidno se snalazi ali cim se nesto poremeti kao npr juce kad je ujak bio citav dan u poseti ona je nervozna.Obraduje se sto je dosao ali kao da jedva ceka da ode jer joj je poremetio ritam.Uvec je bila jako nervozna,bilo nas je 6-7 na okupu u stanu i to je cinilo dodatno nervoznom.Ponekad joj i mi ukucani smetamo pa se trudimo da se sklonimo kad god primetimo da joj treba samoca.Onda valjda prikupi misli pa je cesto i govorljivija kad se vratimo kuci ili je duze vremena sama.
 
Danas je mamu posle duzeg vremena posetio njen rodjeni brat.

Nisu dobri takvi šokovi... Ključ je u ovom prvom što si napisala. Da je dolazio makar povremeno, ne bi ona tako reagovala... a bome ne bi takva poseta nikom prijala, čak i da nije demencija na pomolu.

Nije to ništa strašno. Za sada. Čuvajte je od takvih situacija, koliko možete.
 
Poslednja izmena:
Danas je mamu posle duzeg vremena posetio njen rodjeni brat.U jednom momentu neko je pozvonio na interfon(nisam bila kod kuce)njih dvoje sami.Mama se javila i nije prepoznala unukin glas a zatim se okrenula svom bratu i upitala ga gde je bas on, po imenu?Ujak je bio zatecen pitanjem i jedva je izustio da je tu pored nje.Bili su zbunjeni oboje.Kad mi je majka prepricavala dogodovstinu smejala se i pokusavala da napravi vic od toga,vidno zbunjena.EEE,ovoga sam se i plasila.
Primetila sam da ustaljeni ritam svakodnevnice dobro podnosi i solidno se snalazi ali cim se nesto poremeti kao npr juce kad je ujak bio citav dan u poseti ona je nervozna.Obraduje se sto je dosao ali kao da jedva ceka da ode jer joj je poremetio ritam.Uvec je bila jako nervozna,bilo nas je 6-7 na okupu u stanu i to je cinilo dodatno nervoznom.Ponekad joj i mi ukucani smetamo pa se trudimo da se sklonimo kad god primetimo da joj treba samoca.Onda valjda prikupi misli pa je cesto i govorljivija kad se vratimo kuci ili je duze vremena sama.

I moju mamu je posetila najstarija rodjena sestra posle godinu dana, a ja sam to saznala od komsinica. Nije se cak javila ni komsinici koja obilazi moju mamu. Nije se javila ni meni da mi kaze kako je mama, posto zna da ne zivim blizu doma. Ali je zato obavestila ostatak rodbine i zakljucila da nista ne valja. Jos je bila nezadovoljna sto mama nije bila vesela i dremala je. Uglavnom u 10 ujutru moja mama je jako pospana. Cekamo termin kod interniste da vidimo kakvo je stanje srca. Mada se desava i da ujutru posizi pa proseta po spratovima.
 
Bogu fala ja nisam imala takve muke. Familija nam je takva, mislim, nije kao vaše, a i moj tatko je imao samo jednog živog rođenog brata koji je takođe bolovao od nečeg sličnog Alchajmeru. Nikada nisam shvatila njegovog sina jer on toliko priča da je svuda vodio oca, na svakakve analize, a ne kaže tolikom pričom ništa, da ne shvatih, i pored najbolje volje od čega to stric boluje, mada mi po svemu što moj brat priča, liči na neku vrstu demencije.
 
Ni ja nemam problem sa rodbinom.
Kad su shvatili da uzde drzim cvrsto u svojim rukama i da nema sanse da se ogrebu i za jedan jedini dinar(a to im je izgleda bio prvenstveni cilj) nestali su netragom,svi do jednog :lol:

Jedina rodjena sestra mog oca je i tako davno digla ruke od svih nas,al to je njen problem,odavno.
Ne verujem da ce joj ikad pasti napamet cak i da ga obidje a kamo li da "muti vodu"
 
Nisu dobri takvi šokovi... Ključ je u ovom prvom što si napisala. Da je dolazio makar povremeno, ne bi ona tako reagovala... a bome ne bi takva poseta nikom prijala, čak i da nije demencija na pomolu.

Nije to ništa strašno. Za sada. Čuvajte je od takvih situacija, koliko možete.

Ujak zivi daleko u prekookenaskoj drzavi i stvarno retko dolazi,mada poslednjih godina cesce.Imala sam potpuno njegovo razumevanje kad je sve pocelo i na moje iznenadjenje kao da se nije mnogo iznenadio maminom bolescu.Kao da je negde u dnu srca znao sta se desava i sta sledi.Od prvog momenta imam njegovu podrsku kako moralnu,tako i finansisku.On je jedina osoba od rodbine koja se iskreno brine o nama i ucestvuje koliko moze obzirom da zivi daleko.Bez njega bi sve bilo mnogo teze.Mama je bila pripremljena za njegov dolazak.Cak joj se i on najvio telefonom i bila je radosna sto dolazi ali i uzbudjena i zabrinuta kako cemo ga mi docekati.Ono,kao sta cemo da ga posluzimo itd...Upocetku je bila super svesna svega oko nje i vodila lep razgovor ali kako je vreme prolazilo postajala je nezainteresovana i odsutna.Paznja joj je popustila,udaljila se od gostiju i oko 19h otisla na spavanje.Predvece je bila nervozna i ljutita ali sva sreca nije bilo nekih ispada.Dovoljno je vladala sobom da bar ode u krevet,sto ranije dok je bila zdrava nije bilo zamislivo kad su nam u poseti dragi rodjaci koji zive daleko.
 
I moju mamu je posetila najstarija rodjena sestra posle godinu dana, a ja sam to saznala od komsinica. Nije se cak javila ni komsinici koja obilazi moju mamu. Nije se javila ni meni da mi kaze kako je mama, posto zna da ne zivim blizu doma. Ali je zato obavestila ostatak rodbine i zakljucila da nista ne valja. Jos je bila nezadovoljna sto mama nije bila vesela i dremala je. Uglavnom u 10 ujutru moja mama je jako pospana. Cekamo termin kod interniste da vidimo kakvo je stanje srca. Mada se desava i da ujutru posizi pa proseta po spratovima.

Problem je u tome sto te osoblje doma nije obavestilo o tome.Trebalo bi da vode evidenciju ko obilazi korisnika i da te o tome obavestavaju.Tako moze da udje svako sa ulice i proseta hodnicima doma.Malo mi je to neozbiljno s njihove strane.Kako tetki da zabranis da dolazi?To nije moguce ali insistiraj na osoblju doma da te obavezno obavesti o dolasku rodbine i maminim reakcijama kako bi i oni bili upoznati kako mamam reaguje.Ako to remeti njeno stanje jedino oni mogu ograniciti posete a to bi bilo i najbezbolnije za tebe.Tako ti ostajes po strani od svadje sa tetkama a mama zasticena od nezvanih gostiju.Nemoj da se uzbudjujes zbog rodbinskih ogovaranja jer niko od njih nije u stanju da brine o njoj kao sto to radis ti.
Moja mama takodje drema ili bas spava citavo prepodne pod dejstvom lekova koje popije uvece.Ustane ujutru kad je med.sestra u poseti,doruckuje,popije terapiju i obavi jutarnju higijenu pa opet na spavanjac.Mnogo joj prija taj ritam.Ostatak dana je onda mnogo vedrija,veselija,sabranija i komunikativna.Ustane oko 12h i moze da provede dan sedeci uz TV do 21h sto je izuzetan napredak.
Nadam se da tvoja mama ima podnosljivo stanje srca jer se nisi skoro zalila na te probleme.Vazno je da ima ustaljen ritam koji joj prija.
 
Teško da će se osoblje u državnom domu pozabaviti posetama, kad već ne pomažu ni oko pelena. Što se toga tiče, privatnici su bolji, štite svoje od neželjenih poseta i izveštavaju o stanju samo onog ko im plaća. To je neko nepisano pravilo. Ali ja nemam problema s rodbinom. Stariji brat moje majke, koji joj je bio i jedini rođeni brat, umro je pre više od 20 godina. Sa daljom rodbinom i ona sama je davno pogubila kontakte, a ja tek nemam želju da ih obnovim, šta će mi... Niko ni od njenih brojnih prijatelja više ne zove, niti ko pita za nju (imam njen mobilni, bezveze ga plaćam). Javila mi se samo jedna naša bivša komšinica, inače po godinama bliža meni nego njena sad već odrasla deca, pa samim tim i meni prijateljica, ali i ona samo uzgred pita, javila se povodom svoje bolesti (ima kancer). Ne može se očekivati previše od ljudi, svako ima svoje životne probleme.
 
Poslednja izmena:
Upocetku je bila super svesna svega oko nje i vodila lep razgovor ali kako je vreme prolazilo postajala je nezainteresovana i odsutna.Paznja joj je popustila,udaljila se od gostiju i oko 19h otisla na spavanje.Predvece je bila nervozna i ljutita ali sva sreca nije bilo nekih ispada.Dovoljno je vladala sobom da bar ode u krevet,sto ranije dok je bila zdrava nije bilo zamislivo kad su nam u poseti dragi rodjaci koji zive daleko.

A pa da, nije to samo poremećen dnevni ritam, nego je to napor, tvoja mama ima slabo srce i dobro je što sad ume da oseti zamor, pa ode da odmori. Inače su vam valjda i kardiolozi rekli da ne treba da se napreže, ne samo fizički, nego i psihički. Nije kod nje demencija primarna bolest, a ovo sa srcem je mnogo opasnije, kao što znaš...
 
A pa da, nije to samo poremećen dnevni ritam, nego je to napor, tvoja mama ima slabo srce i dobro je što sad ume da oseti zamor, pa ode da odmori. Inače su vam valjda i kardiolozi rekli da ne treba da se napreže, ne samo fizički, nego i psihički. Nije kod nje demencija primarna bolest, a ovo sa srcem je mnogo opasnije, kao što znaš...

Jeste,sve si uravu za srce i demenciju.Naravno kod nje se to preplice i povremeno jedno prevagne ali sam ja jos uvek zadovoljna dok je tako.Njeno mentalno stanje je rekla bih najpodnosljivije od svih koje smo ovde pominjali ako izuzmemo nekoliko meseci teske borbe pre pocetka adekvatnog lecenja.
 
Teško da će se osoblje u državnom domu pozabaviti posetama, kad već ne pomažu ni oko pelena. Što se toga tiče, privatnici su bolji, štite svoje od neželjenih poseta i izveštavaju o stanju samo onog ko im plaća. To je neko nepisano pravilo. Ali ja nemam problema s rodbinom. Stariji brat moje majke, koji joj je bio i jedini rođeni brat, umro je pre više od 20 godina. Sa daljom rodbinom i ona sama je davno pogubila kontakte, a ja tek nemam želju da ih obnovim, šta će mi... Niko ni od njenih brojnih prijatelja više ne zove, niti ko pita za nju (imam njen mobilni, bezveze ga plaćam). Javila mi se samo jedna naša bivša komšinica, inače po godinama bliža meni nego njena sad već odrasla deca, pa samim tim i meni prijateljica, ali i ona samo uzgred pita, javila se povodom svoje bolesti (ima kancer). Ne može se očekivati previše od ljudi, svako ima svoje životne probleme.

Bas tako, u drzavnom domu su fleksibilniji sto se tice poseta. A opet... ne mogu im zabraniti kada ne znam ni da li ce ni kada ce doci, a i to su mamine rodjene sestre... ma nisam pametna. Opet je najstarija tetka pricala o boljoj varijanti da je mogla uz podstanare mama da zivi u svom stanu. Obradovala se kada je videla rodjenu sestru, a sa druge strane nije svesna da joj ova sugerise nemoguce stvari da je potresa i zbunujuje. Cimerka moje mame je i dalje u krevetu. Ujutru je ne presvuku odmah, tako da se komsinica koja obilazi moju mamu zali na neprijatan miris i lom u sobi. Cimerkina rodbina donese voca i grickalica i ostavi joj u krevetu. Cimerka u toku noci i ujutru pojede to i napravi haos na krevetu i okolo. Kada su u smeni pozrtvovani negovatelji, onda odmah ociste. A kada su oni drugi... Moja mama je prilicno zbunjena celom situacijom. Niti da je drzim tu, niti da je premestamo. A opet strahujem kakvi su uslovi na drugom odeljenju, verovatno i tamo prave lom i zahtevniji su, ko ce nadgledati u toku dana da li negovatelji brinu o njoj, kako ce se ponasati kada je svesna jos uvek svoje sobe i svoje cimerke... Ne ume da da javi na telefon, komsinica koja je obilazi cas je raspolozena za to a cas nije-mislim da je podbunjuju i ostali korisnici komentarima a pogotovo kada je moja mama nemirna i nece da slusa...onda se situacija malo primiri pa opet iz pocetka... cas mama, cas komsinica, cas cimerka, cas negovatelji... juce i pre dva dana negovatelj je hranio moju mamu. Posto je dosao da nahrani cimerku, ajd i moja mama da jede uz njegovu pomoc. Svaka cast njemu na pozrtvovanosti, ali moja mama posle toga gleda u tanjir i ceka. :sad2: Ocigledno da medicinsko osoblje i negovatelji nisu uopste edukovani o radu sa dementnima, tako da grese i u najboljoj nameri. Komsinica urla na moju majku kada ostavi slusalicu posle razgovora pored telefona, onda moja mama ne sme ni da pipne slusalicu. Kada naidje komsinica i vidi moju mamu sa slusalicom u ruci, pomisli da je uzela tek onako i otme joj iz ruke, a onda ustanovi da je ipak razgovor sa mnom u tomu i vrati joj slusalicu:worth: Rekla sam joj da pusti moju mamu da ostavi slusalicu gde god hoce i da je namesti bez komentara. Ali ne vredi. Uspem da uspostavim kontakt sa mamom a onda naidje medicinska sestra i kaze da mora da se prekine razgovor da bi dala terapiju. Glas medicinske sestre zna da bude prilicno glasan (ajd vecina je korisnika nagluva) i iritirajuci (izbor reci kao - gotovo, zavrsavaj razgovor...) Sve zavisi od raspolozenja mame, komsinice, negovatelja, medicinskih sestara... a ja moram da se prilagodjavam. Ili su svi odjednom tu oko mame ili nema nikoga i nemam nikakvu informaciju. Onda se i mama zainati pa nece da jede, pa nece da uzme slusalicu, pa nece da razgovara... Komsinica ocekuje da je moja mama bespogovorno slusa a ako nece onda je ostavi poluobucenu ili joj samo stavi tanjir na sto i ode-valjda vise nema strpljenja-pa sledeceg dana sa punim elanom obilazi mamu, negovatelji ili ne dolaze ili rade ono sto moze moja mama i sama... uh...
 
Poslednja izmena:

Back
Top