blizance
Ističe se
- Poruka
- 2.391
A šta da vam kažem, bolest je takva, znate i sami, bolje ne može biti, možda samo privremeno. I sve to uz velike napore koji se na kraju ispostavljaju kao uzaludni. Jedno je održavati organizam, tj. pratiti stanje (krv, pritisak, šećer) - to nekako i ima smisla, a drugo je zaustavljati demenciju. Ovo poslednje je praktično nemoguće, ali sve zavisi od onog prvog, tj. od opšteg stanja organizma.
Kod moje majke sve je krenulo nizbrdo tek kad je sve došlo u "normalu". Čitav život maltene - ona je imala povišen pritisak, nizak šećer, povišene trigliciride (alarmantno), tahikardiju i ostale stvari (angina pektoris, priraslice, gastritis, čir na želucu, sve kao u najavi ili u progresiji, spondiloza, migrena, predinfarktno stanje - par puta je zadržavali u bolnici... ma sto čuda).
Alchajmer je sve to progutao kao da ničeg nije bilo. Ma stvarno je "ozdravila"...
Pretpostavljam da su u ovakvim slučajevima najbitniji ti impulsi iz mozga. Kad prestane nerviranje, kad mozak prestane da šalje te impulse, onda se i organizam smiruje, nema više negativnih podsticaja. Ali nema ni pozitivnih. To je to.
To je slično kao sa povišenom temperaturom: organizam reaguje i bori se sa virusom, a ako nema toga, onda je - kraj.
Margareta? javi se...
Slazem se s tobom da je velika mogucnost da mozak pocne naglo da gubi svoje funkcije upravo onda kada se ostatak organizma dovede u relativnu normalu.Sve dok se telo bori i mozak radi ali kada lekovi preuzmu kontrolu onda i mozak naglo atrofira.Tog momenta se i plasim u slucaju sa mojom mamom.Upravo to i prepoznajem kod nje po izrazu lica i mimici koja lici na stanje od pre dve godine.
Mnogo mi znace ovi redovi koje ovde razmenjujemo jer toliko tudjih iskustava mi pomaze da neke promene kod moje mame na vreme uocim ili sporije reagujem.Sad mnogo vise znam o demenciji nego pre par godina.Hvala svima koji su ovde!
