Demencija

Promenila sam ja njoj prebivalište, tu je u mojoj blizini. Zvala sam i pravnicu u penzionom, kaže, da je bilo slučajeva da i pokretni dobiju tu negu. Sad, polako pripremam, ali gledam, da , ako mogu, nešto sredim i pre sudske odluke, da vidim da li sudija treba nešto posebno da napiše tim povodom.
 
Pozdrav svima,molim vas da mi odgovorite koje su mogucnosti za osobe sa demencijom? Demencija se naglo pojavila i progresivna je u poslednjih mesec dana. Pre toga je imao psihijatrijskih problema ali kao i obicno otpusten na kucno lecenje. Soc sluzba kaze da sto se drzavnih institucija tice da oni rade na deinstitualizaciji i na negu u okviru porodica jer se para nema, ceka se odgovor oko godinu dana i retko koga primaju. Druga opcijaje privatni dom i da li jos nesto postoji? On je dezorjentisan, ne zna gde je kupatilo, mesa ukucane ,ne zna ko je ko, nocu spava oko 2 sata i onda milion puta ustane , sedne, ustane, sedne...Imate li predlog
 
Pozdrav Jelenavas,.
Za pocetak idi kod neuropsihijatra da mu se prepise nesto za spavanje, ja sam sa dedom imala tu situaciju neko vreme sad lepo spava.
Moj jedini predlog je sto pre pogledaj drzavne a i privatne domove u dom.
Za to vreme pomiri se sa situacijom, to je najteze, da je bolestan i da to sto nikog ne prepoznaje je bolest i da sta god uradio neradi on vec bolest.
Procitaj ovu temu malo, mozes i na preskoke, cisto da znas sta sve moze da te ceka.
A ko je od ukucana bolestan otac ili deda.
postoji i tudja nega i pomoc,a mogao si procitati bas na ovoj strani ko sve ima pravo.
Meni je npr komsinica rekla,njen muz je u kolicima posle pretprljena 3 sloga, dobio tek kad je ostao skoro skroz nepokretan.
Ako imas porodicu i ako imas mogucnosti sto pre dom ni ne dvoumi se, jer sve sto ste porodica i ti mogli mozes da zaboravis jer dementnoj osobi je potrebno 24h nadzora.
Potrebno ti je mnogo ljubavi, strpljenja... ako nemas druge mogucnosti.
ovde nas ima nekoliko koji smo u istoj situaciji kao i ti pitaj sve sto te interesuje, pomoci cemo ti sto savetom sto podrskom.
 
On je dezorjentisan, ne zna gde je kupatilo, mesa ukucane ,ne zna ko je ko, nocu spava oko 2 sata i onda milion puta ustane , sedne, ustane, sedne...

Insomnija je vrlo česta kod dementnih. Ta faza obično kratko traje i ne mora da se poklopi sa hiperaktivnošću, ali svejedno je nepodnošljiva. Takve bolesnike nerado primaju, pa ni privatni domovi u inostranstvu.

 
Sve lekare obisli od Urgentnog, Svetog Save, Laze. lekovi dati od strane neuropsihijatra,ali i dalje slabo spava, Sto se doma tice grize me savest i plasim se kada ga smestim i posecujem kako ce mi nabijati osecaj krivice. nisam u mogucnosti da se o ocu brinem imam dvoje male dece, a majka je sa njim a ni ona vise ne moze.
 
Sve lekare obisli od Urgentnog, Svetog Save, Laze. lekovi dati od strane neuropsihijatra,ali i dalje slabo spava, Sto se doma tice grize me savest i plasim se kada ga smestim i posecujem kako ce mi nabijati osecaj krivice. nisam u mogucnosti da se o ocu brinem imam dvoje male dece, a majka je sa njim a ni ona vise ne moze.

A osećaj krivice prema deci? prema porodici? Prema svima vama? Misliš li da to vreme i osećaje, snagu moćeš da vratiš?
Koliko god se svi vi trudili da mu pomognete, ne možete. Možete samo da se svi opteretite i uništite sami sebe a njemu neće biti bolje. Može biti i opasan. Da uključi ringle, ostavi vodu da teče, založi vatru u sred sobe, izađe napolje i izgubi se....da padne, povredi se, da dobije napade manije gonjenja, agresivnost.Tu su halucinacije i ne možeš dopreti do njega....niko ne može. Stavi na vagu šta svi vi gubite i šta gubi on koji nema pojma gde je i šta je. To ne može porodica koja radi da izdrži. Njima treba 24 sata nadzor a svi vi morate spavati...oni ne moraju.

Od onog vremena koje je moj otac bio kući i mi se brinuli o njemu, svi ukućani ( a svi smo odrasli) i plus žena koju smo plaćali kada smo mi na poslu, ja se i danas oporavljam i nikada neću biti kao pre toga.

Ako imate sredstava za dom, odvedi ga tamo.
 
Poslednja izmena:
Sve lekare obisli od Urgentnog, Svetog Save, Laze. lekovi dati od strane neuropsihijatra,ali i dalje slabo spava, Sto se doma tice grize me savest i plasim se kada ga smestim i posecujem kako ce mi nabijati osecaj krivice. nisam u mogucnosti da se o ocu brinem imam dvoje male dece, a majka je sa njim a ni ona vise ne moze.

Imam samo jedno dete od 3 godine i dementnog oca, veruj mi izuzetno je tesko brinuti o oboje, deda dok se kreteo moram sam stalno paziti na svasta, da li ce pasti, da li ce otici na wc i obaviti sve sto je potrebno, obratiti paznju da se nikakve hemikalije ne nalaze u kuputilo, cak ni samponi, jer nikad nisam sigurna kad ce pomisliti da je to voda ili sok, da li ce pustiti vodu posle nuzde ili ce gledati sadrzaj onog u wc.
Neka te grize savest zbog toga, ako imate mogucnosti sto pre u dom,ali obrati paznju na sve, imas ovde i tebu staracki domovi cini mi se pregledaj i to.
Jos nesto, nije toliko bitno, ali jeste vazno ako otac ostane sa vama budi svestan da ce vam se drustveni zivot svesti na minimum, niko nece hteti da vam dolazi niti ce te vi biti u mogucnosti da kod bilo koga odete, cak i da budete mogli jedno od vas ce uvek morati biti pored tvog oca.
Ako ste do sad isli zajedno kao porodica bilo gde zaboravi na to,jer ce to biti proslost.
Izvini ako delujem ostro, ali to je samo zato sto zelim da ti ukazem sta sve mozes da ocekujes ako otac ostane sa vama, bilo da imas sinove ili cerke,ili oboje budi svestan da se moze desiti i da ga vide golog i jos mnogo toga.
A ja sam sama nekad po ceo dan sa detetom i bolesnim ocem, kad je lepo vreme mi ne mozemo da odemo ni u dvoriste da se igra sa decom ako je muz ceo dan na poslu.
Pre nego sto osecaj krivice pocne da te izjeda razmisli o svemu tome, razmisli o trenutnoj situaciji koliko je teska, e pa bice jos gora i ovo nije da te uplasim,nazalost, ovo je realno.
Evo primer, muz mi se sprema da ide na svadbu dobrom drugu i rekao mi je da mu je tesko sto ne mozemo da idemo zajedno, jer oboje smo zasluzili da se malo odmorimo, mislim mogao bi da ostane kuci, ali zasto bi, neka se bar jedno od nas opusti, ja mogu sledece nedelje na kafu sa drugaricom, ali nije to poenta, poenta je u tome da ne mozemo zajedno kao porodica da odemo nigde.
 
Slazem se sa svima. Jedino bih dodala da nije tacno da domovi ne primaju dementne. Odmah pozovite i konsultujte socijalne radnike i doktore u domovima. Hoce da izadju u susret. Ne postoje domovi u kojima nema dementnih manje-vise. Tek sada primecujem kod starih ljudi demenciju, makar to bio i pocetni stadijum. Moja mama je vec 4 godine u domu. I ovog meseca kada sam je obilazila prvo sam sedela, grlila je i samo plakala. A ona me pita da li je to od srece. Ja kazem da jeste i pocnem da se smejem kroz suze. A njoj drago. Dok nije bila u domu strahovala sam svakog dana da ce nauditi sebi ili nekom u okolini. Ima problema i sada u domu, ali tu su lekari i ostalo osoblje i ona se oseca sigurnijom tamo nego u svom stanu. Dok sam je vodila u njen stan, bilo je problema uvece i nocu. Bila je nervozna sto nema doktora, komsija... Demencija sama po sebi je uzasna bolest. U pocetnom stadijumu pate bolesni, a mi se uljuljkujemo da je nesto prolazno. Kako vreme odmice, bolesnik ne dozivljava probleme kao nesto licno i strasno. A porodica sve vise pati. Imam grizu savesti sto nisam blizu mame i sto ne mogu da joj posvetim vise vremena, a kad odem kod nje, posto sada vise ne smem da je vodim u stan, ona drema dok ja sedim pored nje. Bilo kakvo potenciranje aktivnosti nju nervira i predstavlja opterecenje. A nakon par sati ne seca se ni setnje, ni kupovine, ni dobrog rucka,... Nisam u mogucnosti da joj obezbedim smestaj blizu mene, pa je obilazim jednom u mesec dana. Zovem je 10 puta dnevno. Da, bukvalno 10 puta, pa i vise nekada. Dajem joj podrsku svakodnevno i nadzirem sta se desava sa njom i oko nje. Gledam da ukradem neke trenutke, kojih se ona ne seca odmah nakon toga. Ali zivim za te trenutke. Ne mogu da napustim posao da bih bila sa mamom. I ne znam koliko bi bio kvalitetan nas odnos da smo 24h zajedno. Beli mantili njih plase. U domu imaju ustaljeni dnevni ritam koji njima prija. A treba zaraditi i pokriti sve troskove. Lecenje i smestaj nisu jeftini.
 
Poslednja izmena:
Promenila sam ja njoj prebivalište, tu je u mojoj blizini. Zvala sam i pravnicu u penzionom, kaže, da je bilo slučajeva da i pokretni dobiju tu negu. Sad, polako pripremam, ali gledam, da , ako mogu, nešto sredim i pre sudske odluke, da vidim da li sudija treba nešto posebno da napiše tim povodom.

Mozes da pitas sudiju,ako je raspolozen da nesto napise. Mislim da komisiju pre svega interesuje nalaz doktora. Mozda ne bi bilo lose da prilozis nalaz sudskog vestaka i odluku suda kada budes isla na komisiju. Uglavnom odbijaju zahteve, ali ima slucajeva kada i odobre. Navodno je vazno u kakvom stanju je trenutno pacijent i da se napise da bolest ima progresivni tok. Pregled komisije traje 2-3 minuta. Pogledaju dokumentaciju, pogledaju pacijenta, postave mu 2-3 pitanja. I to je sve. Skoro sam pisala da sam dobila informaciju od zene iz PIO da odluka prvostepene komisije ide na reviziju komisije u Beogradu, pa kako oni procene. A posto je finansijska kriza... U domu mi kazu da su odbili i nepokretnu zenu, ali da su dobijali tudju negu i oni koji su pokretni.Jednostavno nema pravila. Nemoj da nalickas mamu pre odlaska na komisiju. Jos bolje je ako je obucena nakaradno. A mozes da je dovezes u invalidskim kolicima, ako hoce da ti pozajme u domu i ako tvoja mama hoce da sedne u kolica. Objasni joj da je tako naredio doktor i da je to po proceduri.
 
Poslednja izmena:
Imam samo jedno dete od 3 godine i dementnog oca, veruj mi izuzetno je tesko brinuti o oboje, deda dok se kreteo moram sam stalno paziti na svasta, da li ce pasti, da li ce otici na wc i obaviti sve sto je potrebno, obratiti paznju da se nikakve hemikalije ne nalaze u kuputilo, cak ni samponi, jer nikad nisam sigurna kad ce pomisliti da je to voda ili sok, da li ce pustiti vodu posle nuzde ili ce gledati sadrzaj onog u wc.
Neka te grize savest zbog toga, ako imate mogucnosti sto pre u dom,ali obrati paznju na sve, imas ovde i tebu staracki domovi cini mi se pregledaj i to.
Jos nesto, nije toliko bitno, ali jeste vazno ako otac ostane sa vama budi svestan da ce vam se drustveni zivot svesti na minimum, niko nece hteti da vam dolazi niti ce te vi biti u mogucnosti da kod bilo koga odete, cak i da budete mogli jedno od vas ce uvek morati biti pored tvog oca.
Ako ste do sad isli zajedno kao porodica bilo gde zaboravi na to,jer ce to biti proslost.
Izvini ako delujem ostro, ali to je samo zato sto zelim da ti ukazem sta sve mozes da ocekujes ako otac ostane sa vama, bilo da imas sinove ili cerke,ili oboje budi svestan da se moze desiti i da ga vide golog i jos mnogo toga.
A ja sam sama nekad po ceo dan sa detetom i bolesnim ocem, kad je lepo vreme mi ne mozemo da odemo ni u dvoriste da se igra sa decom ako je muz ceo dan na poslu.
Pre nego sto osecaj krivice pocne da te izjeda razmisli o svemu tome, razmisli o trenutnoj situaciji koliko je teska, e pa bice jos gora i ovo nije da te uplasim,nazalost, ovo je realno.
Evo primer, muz mi se sprema da ide na svadbu dobrom drugu i rekao mi je da mu je tesko sto ne mozemo da idemo zajedno, jer oboje smo zasluzili da se malo odmorimo, mislim mogao bi da ostane kuci, ali zasto bi, neka se bar jedno od nas opusti, ja mogu sledece nedelje na kafu sa drugaricom, ali nije to poenta, poenta je u tome da ne mozemo zajedno kao porodica da odemo nigde.

Sumara, draga moja, tako mi je tesko dok citam o tvojoj situaciji. Tako mladi i puni zivota... Proveri u udruzrenju Alzhajmer ili u socijalnom da li postoji sluzba sa volonterima ili gerontodomacicama koje imaju nadoknadu od drzave. U mestu u kojem je stanovala moja mama bilo je organizovano pri Centru za socijalno. Uz malu nadoknadu korisnika, na broj sati koji odaberete u toku dana, ostalo je nadoknadjivala neka strana vlada. Ako je tvoj tata sada miran i slabo pokretan, pitaj u bolnici da li imaju palijativno odeljenje i koje sve slucajeve drze tu.
 
Poslednja izmena:
Bas u vezi toga, kazem ja pre neki dan doktorici koja je dosla da pogleda dedu i njegovo stanje sta mi je potrebno, da me uputi kome da se obratim, interesovalo me je to oko pomoci u kuci, savetovanju sta da radim kako da hranim oca, kako da ga kupam sad kad je skoro nepokretan, pitala za socijalno i za gerontoloski centar, jedino sto su mi kao pomogli je da su mi dali pamflet privatnika u vezi kucne nege i poseta, nista spominjali nisu gerontoloski centar ili nesto slicno.
A kod privatnika je cena od 800 do 1000 dinara po jednom izlasku.
Hvala sto si me podsetila da postoji mogucnost i za druge opcije.
I zapita se covek kakvi su to lekari koji umesto da te upute u drzavne institucije poturajuti privatnike ne bili dobili neki procenat od toga.
A sad citam da verovatno postoji i ta mogucnost i po ovome sto vidim cene su totalno drugacije nego kod privatnika
Po ovome sto vidim ne treba mi puno dokumentacije to sve moze lako da skupi.
Jedino sto mi ne odgovara je vreme, a to je da u vecini slucajeva ustanove rade pre podne, a muz je na poslu nekad ceo dan.
Sad deluje kao da hocu da eskiviram i ne uradim nista po tom pitanju ali nije tako, zbog toga sto je dedi potreban nadzor a ne mogu nikog da nadjem da cuva dedu imam situaciju da ne mogu da pokrenem skoro nista od svega ovoga.
Bem ti zivot
Ostaje mi kao i do sad da se sama snalazim i nalazim resenje koristeci ovaj forum , koristeci you tube i razne sajtove ne bih li dosla do korisnih informacija.
 
Opet ja da se pozalim, deda vec nedelju dana nije imao stolicu,juce mu kupimo Panlax ocekujuci pozitivnu reakciju i nista se nije desilo, zovem jutros dezurnu sluzbu kucnog lecenja i kazu mi da mu dam dve tablete da popije i ako ne bude reakicje do posle podne da dodjem i uzmem uput za urgentno.
Uh, ne moze da prodje bez stresnih situacija.
Proslo nekih 15 min deda krece da ustaje sa kreveta i naravno padne nazad prilazim pitam ga sta se desava hocu na wc kaki mi se, pokusam da mu pomognem da ode do wc, ustane noge se tresu, kazem ne brini imas pelenu kaki u pelenu izadjem iz sobe ostavim ga samog, vratim se posle minut pitam jesi kakio, ne mogu,
Dobro dakle svestan je da treba nesto da se desi ali jos uvek ne moze.
Proverila sam sad verovatno je samo pitanje vremena kad ce.
Citala sam da je kod dementnih to normalno stanje, tj da moze da se desi da nemaju stolicu po 3,4 dana, a sve preko toga trazi intervenciju.
Sad da li treba svaki put kad deda nema stolicu po nekoliko dana da mu dajem Panlax ili ce mu se sad ustaliti to praznjenje creva.
Pretpostavljam da je razlog ovog zatvora (opstipacije) urinarna infekcija sa cijom terapijom smo zavrsili, promena ishrane sa cvrstog na kasasto, smanjen apetit.
Snaga je pocela da mu se vraca, prekljuce nije mogao sam da ustane iz kreveta, sad lagano moze da sedne na ivicu kreveta. Da hoda jos uvek ne moze a verovatno ce mu se i ta funkcija vratiti za par dana.
 
Dobar dan,dragi moji

Prvo da vas sve pozdravim jer me nije bilo neko vreme.Obaveze...obaveze.
Sumara,vidim da se kod tebe stvari komplikuju i to je ocekivano.Zao mi je sto je tako ali si svesna da te je sve ovo o cemu govoris u poslednjim vestima na neki nacin vec cekalo.
Moja mama takodje ima probleme sa stolicom.Predpostavljam da je to zbog dugog lezanja u postelji.Sve je manje pokretna i sve slabija na nogama.Nedavno je pala pored kreveta kada je htela da ustane i polomila ruku.Sad je jos manje sposobna da obavi i ono osnovno oko sebe sto je do skoro mogla.Sad joj je potrebna pomoc oko ustajanja i sedanja,odlaska u WC,serviranja hrane(hvala bogu)moze da jede desnom rukom ali i tada joj se ruke tresu i polije se ponekad.Posle pada je vrlo uplasena.Izbegava da hoda cak i kada moze.Mlitava je i troma.Psihicki je uglavnom mirna i poslusna ali je pocela da postavlja isto pitanje po nekoliko puta i da dosadjuje i bude uporna.Kad imam vremena vise joj se posvetim i juce smo igrale zanimljive geografije(usmeno).Relativno se dobro snalazila ali je brzo gubila pamcenje pa bi odgovarala po nekoliko puta iste pojmove na razlicita slova.Lepo se zabavila i bilo joj je smesno kad pomesa slova i pojmove pa se iskreno smejala i mi s njom.Izjavila je da zeli ponovo toga da se igra i naredni dan smo ponovili.Imala sam utisak da sebe tera da se koncentrise i da je donekle i uspevala.Lik joj je poprimio jos izrazajniju zbunjenost i vrlo je bleda.Ima ceste vrtoglavice i kazu lekari po snimku ruke da ima i osteroporozu.Stvari se komplikuju ali su jos uvek podnosljive za ukucane.
 
Bliznce, draga, vidim ni kod tebe nisu stvari sjajne,
Deda je poceo da se oporavlja, juce je sam jeo,naravno sve sam mu odnela u sobu jer odma pocne da se trese kad oce da ustane, skoro je i pao kad je hteo da ode na wc.
Napravio mi je malo nereda jer je skinuo pelenu da bi otisao na wc, ali dobro sta je tu je. Sredila sam sve.
Kod dede je komunikacija jako losa vrlo malo prica a kad prica treba da mu se primaknem jer sapuce.
Mene zna ko sam, druge skoro ne raspoznaje, juce je mislio da smo u kuci i bio zbunjen sto raspored nije kao u kuci,rekla sam da je u pravu i da nije u kuci vec u stanu i da cemo tu ostati kod se kuca ne okreci.
Za ocekivati da se tvoja mama plasi,Blizance,mislim htela je da ustane i pala i povredila ruku, verovatno je plasi mogucnost da bi tako nesto opet moglo da se desi.
Deda se npr plasio da ide u setnju jer je imao izuzetno neprijatno iskustvo a tad je bolest tek bila na pocetku, bilo mi je posle toga tesko da ga bilo gde pokrenem.
 
Bliznce, draga, vidim ni kod tebe nisu stvari sjajne,
Deda je poceo da se oporavlja, juce je sam jeo,naravno sve sam mu odnela u sobu jer odma pocne da se trese kad oce da ustane, skoro je i pao kad je hteo da ode na wc.
Napravio mi je malo nereda jer je skinuo pelenu da bi otisao na wc, ali dobro sta je tu je. Sredila sam sve.
Kod dede je komunikacija jako losa vrlo malo prica a kad prica treba da mu se primaknem jer sapuce.
Mene zna ko sam, druge skoro ne raspoznaje, juce je mislio da smo u kuci i bio zbunjen sto raspored nije kao u kuci,rekla sam da je u pravu i da nije u kuci vec u stanu i da cemo tu ostati kod se kuca ne okreci.
Za ocekivati da se tvoja mama plasi,Blizance,mislim htela je da ustane i pala i povredila ruku, verovatno je plasi mogucnost da bi tako nesto opet moglo da se desi.
Deda se npr plasio da ide u setnju jer je imao izuzetno neprijatno iskustvo a tad je bolest tek bila na pocetku, bilo mi je posle toga tesko da ga bilo gde pokrenem.

Draga moja,
mi takodje krecimo stan pa sam mamu prebacila u drugi.Nije se bunila ali se vidi da je zbunjena.Zna raspored u ovom stanu ali se zakucala za krevet i ustane jednom dnevno na pet minuta.Ususkala se u jorgan mada nije bas tako hladno.Njoj jeste...Pokrila se do glave i cuti.Gleda oko sebe i ceka momenat da se vrati u svoj krevet.Uzasno mi je zao kad je vidim takvu.Vidi joj se strah na licu i zbunjenost.Kao da samu sebe stalno nesto preslisava.Imam utisak da pokusava da zadrzi bolest koliko god je u mogucnosti.Svesna je da je bolesna i bas se trudi da sve prolongira ali znam da nije mnogo do nje.Vazno je sto ima povremeno volju.
Znam da ti je jako tesko u situaciji u kojoj zivis i znam koliko su ti mogucnosti da uzivas u svakodnevnici svedene na minimum.Sa jedne srane nam je zao da ih ostavimo tako bolesne na neko vreme a sa druge....nama prolazi zivot.Prolazi i deci koja su uskracena da uzivaju do kraja u smehu,trcanju,vriski i radostima da nebi remetili bolesne i stare.Bar je tako kod mene.Stalno nesto sputavam dete da bude tise,da polako hoda,da ne lupi vratima zbog bake.Razmisljam da odem na odmor jedno 10 dana.Morala bih naci zenu da zivi sa mamom to vreme.Nisam sigurna da cu uspeti u ovoj nameri.
 
Mi smo nekako uspeli da se organizujemo, kad znam da deda mirno spava, a ne budi se pre 11h 12h odem u nabavku, prosetam malo sa Lelom, dodjem kuci,tj. stan,rucak i sve ostalo,onda uspavljivanje malecke,muz se tad vrati sa posla, posle podne muz je kuci i neko od nas dvoje ode sa njom u dvoriste, ili odemo u park,
A za sputavanje u pravu si, i ja nekad primetim kako utisavam Lelu, ovih dana nam je bilo bas naporno, muz je radio po ceo dan, bilo lose vreme deda bio jako lose, sad se stvari polako vracaju normali,mislim pre ove uri infekcije.
Kod nas nije krecenje kuce, to je samo mala laza da ga smirim.
I meni bi prijao odmor ali nista od toga, muz ce godisnji dobiti tek u decembru.
Kad vec nesto ne mozemo da promenimo prilagodimo se situaciji i pokusamo da iz toga izvucemo maximum.
 
Hvala puno na odgovorima. Meni ni jedan doktor nije rekao u kojoj je fazi bolesti, jer se sve tako brzo desilo u zasnjih mesec dana. dezorjentisan, ne zna gde je toalet, misli da je u drugom nekom stanu, ne prepoznaje ukucane, otezano hranjenje.. Sta mislite po vama koja je to faza? I molim vas da me uputite, jer ipak iskustveno mnogo covek bolje moze da sagleda situaciju nego samo citanjem o bolesti. Zanima me u proseku na nedeljnom nivou koliko su oni svesni( da li je to dan, ili su sati u pitanju) i ta svesnost koliko je realna, jer demencija se ne leci
 
Meni ni jedan doktor nije rekao u kojoj je fazi bolesti, jer se sve tako brzo desilo u zasnjih mesec dana. dezorjentisan, ne zna gde je toalet, misli da je u drugom nekom stanu, ne prepoznaje ukucane, otezano hranjenje.. Sta mislite po vama koja je to faza? I molim vas da me uputite, jer ipak iskustveno mnogo covek bolje moze da sagleda situaciju nego samo citanjem o bolesti. Zanima me u proseku na nedeljnom nivou koliko su oni svesni( da li je to dan, ili su sati u pitanju) i ta svesnost koliko je realna

Formalno, to je sad neka srednja faza, ali niko živ ne može da predvidi tok bolesti, jer je demencija takva: kod svakog je drugačije. Alchajmer ide sporije, vaskularna demencija može biti skokovita (sa tim povremenim vraćanjem svesti), a što je najgore - ni lekari nisu uvek sigurni koja je vrsta demencije (ima više vrsta, nabrojane su najčešće), pošto uglavnom postoje mešoviti tipovi. Nikad ne možeš da znaš šta da očekuješ, mada je izvesno da se neke sposobnosti izgube zauvek. Sve zavisi od toga koji deo mozga je zahvaćen, kao i od starosnog doba, opšteg stanja organizma, itd.

Mojoj majci je dijagnostifikovana alchajmerova bolest u aprilu 2011, posle par meseci - već krajem jula smestila sam je u dom. (A propo savesti - kod mene sasvim obrnuto: grizla bi me savest da je nisam smestila na sigurno, nisam žalila para.) Neko vreme je tamo bila stabilno, bolest je manje-više neprimetno odmicala, ali onda je (mart 2013) dobila epileptički napad (inače nije epileptičar!), pritom pala, polomila obe ruke... I od onda je demencija krenula ubrzanim tempom, sad je već stabilno (što znači da nema promena), ali odavno je u poslednjoj fazi (ako računamo da ih ima tri): ništa ne govori, ništa ne vidi, na noge se ne oslanja (iako nije oduzeta), itd.

Nema pravila. Zato je demencija jedna od najgorih bolesti... ali ne za same pacijente, nego za nas čiji su roditelji bolesni.
 
Ovo je recimo neka prva faza (pri kraju) -

odlomci iz knjige KAO STARI KRALJ U IZGNANSTVU - Arno Gajger (prevod s nemačkog N.B. Cvetković):
"... otac je isuviše često bio negativan i naporan od jutra do mraka. Često je terao od sebe ljude koji su mu bili strani i koji su ga zbunjivali. Većina njegovih negovateljica obraćala mu se kao da je dete. A pošto je otac i dalje bio upečatljiva ličnost, sa svojom velikom glavom i markantnim licem, delovao je je na njih zastrašujuće. Ponekad, kad bi se osetio ugroženim, odgurnuio bi ih od sebe.
(...) Negovateljice nisu bile stručno osposobljene, a mali broj ljudi je prirodno obdaren za susret sa demencijom. (...) /Samo jedna/ - umela je da mu pruži osećaj važnosti. Davala mu je da nosi torbu za kupovinu, da gura njen bicikl, a on je nju učio nemački, satima je umeo da ispravlja njen izgovor i gramatiku, dok istovremeno nije umeo da navede imena svoje četvoro dece. Na pitanje zašto se toliko trudi, odgovarao bi da sve to čini da bi ona ostala sa njim.
 
Hvala puno. Znaci ako je to druga faza onda on moze npr. jednom u mesec dana da se dozove svesti. I koliko je ustvari ta slika realnosti zaista realna. Mislim jel on moze npr da zna ko smo mi ali da bude nezainteresovan za zivotne aktivnosti?
 
Iskreno on moze u toku dana da dodje svesti i prepozna vas kao ukucane i da zna ko je ko, ali vec sledeceg momenta opet moze da vas ne prepozna, to je sve individualno.
Tacno tako, on moze ceo da zuri u tv a da uopste ne bude svestan sta gleda,a opet nekad moze nesto i da prepozna.
Sto se tice odrzavanja higijene tu vecina dementnih zaboravi tu radnju i treba im podstrek da bi se okupali kao i pomoc.
Nekim danima mi se desavalo da se deda sam okupa, posle brojnih peripetija,a nekad ne ume ni da se umije, i ovde govorim ne o mesecima, vec o danima.
Deda zna ko sam, ali jede samo pasirano hranim ga na kasikicu ili spric.
Da li ovo pomaze u boljem razumevanju situacije u kojoj ste?
Beket je na prethodnoj strani dala jedan lep tekst o nemackom jeziku i ne prepoznavanju ukucana.
 
navescu ti jedan primer, muz i deda su gledali utakmicu, fudbal, i zajedno su komentarisali igru, ustvari muz je navijao, deda je video da se nesto desava na terenu i da postoje dve ekipe, i da se tu nesto sutira i da se nesto dogadja ,lopta krece prema golu,promasaj,muz ne reaguje jer je bio protivnicki tim deda opsuje, muz ga pita sto je opsovao nisu dali go, a znas sta gledas,pa utakmicu, a znas ko igra, deda ga gleda, premislja se, igramo mi i oni, a koji smo mi, u crvenom dresu smo mi u plavom oni. plavi tim daje go, deda se veseli to dali smo go.
:)
 
Hvala puno. Znaci ako je to druga faza onda on moze npr. jednom u mesec dana da se dozove svesti. I koliko je ustvari ta slika realnosti zaista realna. Mislim jel on moze npr da zna ko smo mi ali da bude nezainteresovan za zivotne aktivnosti?

Jednostavno nema pravila. Kod moje mame su prisutna bas skokovita pogorsanja i vracanje u stabilnije stanje naizmenicno, ali svaki put nakon toga pogubi nesto od dotadasnjih sposobnosti. Bitno je da se opste zdravstveno stanje drzi pod kontrolom, da pije terapiju za demenciju, a sve ostalo... niko ne moze da zna. Bolest ima svoju progresiju, a na koji nacin ce se ispoljavati zavisi od osobe do osobe. Na to dosta utice i mentalni sklop obolelog, ranije navike, profil licnosti... a i vase dovijanje da ga u tim trenucima koliko toliko drzite pod nadzorom. Mamu sam odvela u dom u momentu kada nije prepoznala svoj stan i u toku noci htela da izadje napolje. Pre toga je bila sama u stanu i mucile smo se oko 1-2 godine da nekako funkcionise uz pomoc geronto domacice i moju podrsku preko telefona. Uvek se plasila mraka i zaprepastila sam se kada je htela napolje u toku noci. Do prosle godine se desavalo da me ne prepozna, ali je uz moju motivaciju par meseci odlicno strikala. Ove godine ne ume da se sama obuce, a prepoznaje me. Pre 4 godine povremeno je trazila svoje roditelje. Sada ih ne pominje, ali povremeno trazi mene, ali kao dete od par godina, odnosno misli da ima dve cerke. CAs se postavlja kao da je ona dete, a cas kao da sam ja dete. Do pre 7-8 meseci mogla je sama da se okupa, a sada jedva uz neciju pomoc. Od pre 6 meseci ume sama da se obuce, ali ako joj neko ne doda delove garderobe, obuci ce se nakaradno-brushalter preko dzempera. Prosle godine je imala 3 pada secera ispod normale i to je prilicno uzdrmalo. Tada je pogubila mnoge sposobnosti - oblacenje, kupanje, pranje sudova... Tako da morate voditi racuna o zdravstvenom stanju. Sada su joj pojacali terapiju ebixom, a pije i donasept i neki antipsihotik rispolept. Ukinuli su joj bromazepam, jer doktori smatraju da to dementnima skodi i ublazava terapiju za cirkulaciju. Ponekad s njom pricam sasvim razlozno, doduse ne pominjem teme koje mogu da je uznemire, a ponekad ne mogu da joj objasnim ko je ko. Sve vreme se i ja prilagodjavam novonastalom stanju. Na ovom forumu sam mnogo naucila. Mislim da se ne bih nikako snasla u ovoj muci da nisam naisla na ovu temu. Zato pitaj, tu smo da te posavetujemo iz naseg iskustva.
 

Back
Top