Demencija

Jao bre, žene, o čemu vi pričate?!
"uzorni otac", "majka kakvu sam želela"................................... ej!
ne radi se ovde o njima kakvi su bili, nego o vama kakvi ste sada:
bolest je paklena i nepredvidljiva!
i što je najgore - ne bira koga će strefiti -
a vi kao da niste toga svesni...
mislite da možete samo da se podbočite i podviknete i da će sve ići kako kažete?!
teško...

preporučujem vam ipak da nađete pristojan dom za stare, nije to mesto za umiranje, nego za smirivanje -

Jaaaoooj draga Beket,sve si upravu ali pusti nas da malo damo sebi oduska od muka s kojima zivomo:rtfm:
Samo smo se malo zanele u opustenosti momenta u kom pisemo pa s toga i nasih par glupih komentara tek da nismo zaboravile da se smejemo.:per:
Meni je Dom stalno u glavi ali kao sto Ljilja rece...to tamo negde u malom mozgu cuci...pa jednom ako dodje do ivice moje izdrzljivosti dacu je u dom.Mozda ti racionalnije razmisljas ali prosto...ja sad nisma spremna emotivno za Dom a i mami je malo bolje...otom,potom.Hvala sto nas vracas u realnost.
 
videcemo u narednom periodu sta nam predstoji. citam vas i dalje i potrazicu savet ako zatreba. necu mnogo da pametujem o vasim roditeljima jer vidim koliko smo daleko od toga. zelim vam da imate snage da izdrzite, ko nije bio makar priblizno u situaciji da mora preuzme apsolutnu brigu o starijima zaista ne zna sta to znaci.

arabeska apsolutno se slazem, moji su oboje dementni (bar na papiru, po dijagnozama). majka je napismeno dobila pre par godina, ali obzirom na njeno ponasanje od kada znam za sebe (agresivni hipohondricni manipulator) i danas mislim da je to neuropsihijatar odokativnom metodom napisao jer ne vidim simptome, a kamoli ovo sto je kod tate. on me ne prepoznaje od oktobra, tu i tamo ponovi za mnom da sam mu cerka, ali odavno me ne zove imenom. citala sam vase postove o vasim majkama ali prosto ne mogu da se ukljucim, jer mada cinim sve sto mogu i za nju, jednostavno empatije za nju nema. oca i dalje maltretira, pokusava da manipulise, ali kako on vise ne reaguje, dere se na njega (pokusava na mene ili bilo koga ko je u kuci) onda se kao duri, pa place... nek` je ziva i zdrava, sve cu uciniti sto mogu, ali moje emocije je nazalost odavno ubila. njoj i njenoj bolesti (ako je bolest a ne karakter) mesta na ovoj temi, nema.
 
Poslednja izmena:
arabeska apsolutno se slazem, moji su oboje dementni (bar na papiru, po dijagnozama). majka je napismeno dobila pre par godina, ali obzirom na njeno ponasanje od kada znam za sebe (agresivni hipohondricni manipulator) i danas mislim da je to neuropsihijatar odokativnom metodom napisao jer ne vidim simptome, a kamoli ovo sto je kod tate. on me ne prepoznaje od oktobra, tu i tamo ponovi za mnom da sam mu cerka, ali odavno me ne zove imenom. citala sam vase postove o vasim majkama ali prosto ne mogu da se ukljucim, jer mada cinim sve sto mogu i za nju, jednostavno empatije za nju nema. oca i dalje maltretira, pokusava da manipulise, ali kako on vise ne reaguje, dere se na njega (pokusava na mene ili bilo koga ko je u kuci) onda se kao duri, pa place... nek` je ziva i zdrava, sve cu uciniti sto mogu, ali moje emocije je nazalost odavno ubila. njoj i njenoj bolesti (ako je bolest a ne karakter) na ovoj temi, nema.

Potpuno te razumem:(Bila sam u skoro istoj situaciji u odnosu sa majkom.Ej...pa otisla sam od kuce jer nisma mogla vise da podnesem...dal bolest,dal karakter.Opet...sada,posle svega mogu da je zagrlim i poljubim i dodje mi da je mazim kao da mi je dete.Mozda nisam ni ja sama sa sobom ili sam totalni mazohista...ufffff....

- - - - - - - - - -

Nego...Arabeska,Henriet,Ljiljo i svi ostali...da stavim kafu ako je povolji???;)
 
draga, nisi me razumela - moj tata je isao u kafane samo kada su bila grupna slavlja (tipa svadbe, ispracaji) nego jos crnje SAMO kada mu se bas, bas svidja rucak, kada je nesto sto mnogo voli, onda misli da je u kafani pa hoce da plati (a to su uglavnom jela koja ne bi trebalo da jede....)

u tvom slucaju je mozda ta prva deku podsetila na neku gospodju sto sprema hranu u kafani :D :zcepanje:

ma jesam ja tebe razumela, samo sam se našalila poredeći tvog tatu sa mojim, kome je kafana kuća :lol:
ma jok, moj tata ima stalne asocijacije na kafanu...sve ga na to podseća :lol:
 
Potpuno te razumem:(Bila sam u skoro istoj situaciji u odnosu sa majkom.Ej...pa otisla sam od kuce jer nisma mogla vise da podnesem...dal bolest,dal karakter.Opet...sada,posle svega mogu da je zagrlim i poljubim i dodje mi da je mazim kao da mi je dete. Mozda nisam ni ja sama sa sobom ili sam totalni mazohista...ufffff....

Nego...Arabeska,Henriet,Ljiljo i svi ostali...da stavim kafu ako je povolji???;)

sa zadovoljstvom draga :pivce:
taman sam se spremala da odgovorim na tvoj post - nisi draga mazohista, meni se to godinama desavalo. kad god je moja majka bila "malo bolje" u smislu ne juri nas nozevima po kuci, ja joj pridjem pa sve ispocetka. i ja sam majka, pa mislim, ko zna mozda i ja moje dete necime povredjuem... ali, ne vredi - moja je nemoguca. evo, najnovije - jutros rano, ulece u sobu da dodjem da "vidim sta on radi". dok sam se doteturala do sobe onako ispresecana (naravno, uvek kada me tako probudi pomislim na najgore) cujem da se dere na njega, on se kao nesto brani i puf... dodjem, on na parketu. `ajde da pogadjamo da li je pao sam ili ga je ona gurnula? srecom i ovoga puta se dobro prizemio.... naravno da odmah nije htela da prizna da ga je ona gurnula. ali sta i sa priznanjem?
 
Kako je zivot cudan?Mislila sam da jedina imam manipualtivnog,sebicnog oca,a ono nisam jedina.Evo ja vec pijem kafu.Pridruzujem se ostalima.Ima samo ovaj smajli :pivce:
Kod nas danas bilo veselo,kad sam usla kod dede u sobu da ga probudim u 11h,a ono sve ispisano ispred kreveta,samo sam uzdahnula i dala mu da se presvuce i oprala se,a usput sam oribala i dnevnu sobu jer se i malecka upiskila,jos nije naucila da nosa sluzi za kaku i piku.
Imam jedno pitanje u vezi spavanja,da li treba da ga pustim da spava ili da ga budim,jer mi se cini da ako ga ne probudim oko 9,10,on po celu noc vileni,nije to nista preterano,gleda tv do kasno,malo proseta po stanu i to je sve.Mada nisam primetila neku razliku kad ga budim ili kad ga pustim da spava,inace po ceo dan sedi,vise lezi u krevetu,menjam mu polozaj,tj nateram ga da promeni polozaj i cim ne gledm on odma u polulezeci polozaj,kad mi trazi vode ne dam mu kazem mu da ode i sam uzme,malo negoduje i na kraju sam ode po vodu.
 
ma jesam ja tebe razumela, samo sam se našalila poredeći tvog tatu sa mojim, kome je kafana kuća :lol:
ma jok, moj tata ima stalne asocijacije na kafanu...sve ga na to podseća :lol:

tvoj, sto rece blizance je mnogo simpatican (za okolinu).
i moj sve cesce hoce nekoj "kuci". sinoc je cak rekao da ce tata da ga prebije ako zakasni :( kada sam (a nije trebalo, setih se posle) mu rekla da je umro pre 20 godina, rasplakao se :dash:
 
AAAAA...prija kafica!!!:manikir:

Drago mi je da ste sve na okupu!!!

Lakse je kad imam nekog ko potpuno razume o cemu govorim a trenutno ste samo to VVVVVIIIIIII drage moje!!!!!!:super:

Ostali me vec malo podozrivo gledaju pa sam i prestala da pricam o svojim mukama sa majkom...a treba mi razmena iskustva.

- - - - - - - - - -

tvoj, sto rece blizance je mnogo simpatican (za okolinu).
i moj sve cesce hoce nekoj "kuci". sinoc je cak rekao da ce tata da ga prebije ako zakasni :( kada sam (a nije trebalo, setih se posle) mu rekla da je umro pre 20 godina, rasplakao se :dash:

Jadnicak!
 
Mnogo mi je simpaticno kako opisujes svog tatu.Necu da zalazim u privatnost i to kako ste nekada ziveli ali mi se dopada kako sada brines o njemu a pri tom uspevas da zadrzis osmeh na licu,tj...ovde izmedju redova...jer...jellllteee...lice ti nisam videla:hvala:

Hvala, šta je tu je. Dajemo sve od sebe.
Vidiš, ja sam celu priču prevela na neki drugi, prošli i lični tok, jer smatram da je svaki pacijent priča za sebe. Smatram i da doktor treba tako da ga posmatra. Zato će i neurolog biti upoznat sa kratkim sadržajem priče. Mislim da je to jako važno. Dobar sam posmatrač i zapažam one stvari koje većina ne vidi, i pričam o njima. Ono od čega se ježim su lekari koji at hok znaju sve i sve pacijente svrstavaju u istu grupu ne obraćajući pažnju na moje reči. Zbog takvog pedijatra mi smo mogli izgubiti sina kada je imao 14 meseci. Bogu hvala, sve se dobro završilo. Od tada.....ja prvo pričam šta imam, pa onda doktor, jer ja znam tu osobu, ja živim sa njom, ja brinem o njoj i u mojim rečima i zapažanjima se krije dobar deo dijagnoze mada ja to često ne znam jer nisam lekar. Inače, tražim drugog, bez pardona. To važi i za veterinare :lol:
A osmeh.....pa tu je, volim šalu...ona nas je održala....njojzi hvala :)
Mi se inače zavitlavamo sa dedom, a i međusobno. Sa dedom moraš tako jer je i on takav....da bi se ljudi razumeli moraju govoriti istim jezikom ili badava sva priča :lol:
 
Kako je zivot cudan?Mislila sam da jedina imam manipualtivnog,sebicnog oca,a ono nisam jedina.Evo ja vec pijem kafu.Pridruzujem se ostalima.Ima samo ovaj smajli :pivce:
Kod nas danas bilo veselo,kad sam usla kod dede u sobu da ga probudim u 11h,a ono sve ispisano ispred kreveta,samo sam uzdahnula i dala mu da se presvuce i oprala se,a usput sam oribala i dnevnu sobu jer se i malecka upiskila,jos nije naucila da nosa sluzi za kaku i piku.
Imam jedno pitanje u vezi spavanja,da li treba da ga pustim da spava ili da ga budim,jer mi se cini da ako ga ne probudim oko 9,10,on po celu noc vileni,nije to nista preterano,gleda tv do kasno,malo proseta po stanu i to je sve.Mada nisam primetila neku razliku kad ga budim ili kad ga pustim da spava,inace po ceo dan sedi,vise lezi u krevetu,menjam mu polozaj,tj nateram ga da promeni polozaj i cim ne gledm on odma u polulezeci polozaj,kad mi trazi vode ne dam mu kazem mu da ode i sam uzme,malo negoduje i na kraju sam ode po vodu.

Mozda je bolje da spava onda kad on to zeli.Opet,nije zgodno uvek to za vas ukucanje ali primetila sam da kad god svojoj majci prekinem san misleci da je dovoljno spavala ona bude nervozna i ko pala s marsa.Kad se probudi onda kad joj je volja,nekako je ornija i zadovoljnija.Sta ga znam...oni su ipak ljudi pod terapijom pa ni sama nism sigurna sta je bolje za njih.
 
Hvala, šta je tu je. Dajemo sve od sebe.
Vidiš, ja sam celu priču prevela na neki drugi, prošli i lični tok, jer smatram da je svaki pacijent priča za sebe. Smatram i da doktor treba tako da ga posmatra. Zato će i neurolog biti upoznat sa kratkim sadržajem priče. Mislim da je to jako važno. Dobar sam posmatrač i zapažam one stvari koje većina ne vidi, i pričam o njima. Ono od čega se ježim su lekari koji at hok znaju sve i sve pacijente svrstavaju u istu grupu ne obraćajući pažnju na moje reči. Zbog takvog pedijatra mi smo mogli izgubiti sina kada je imao 14 meseci. Bogu hvala, sve se dobro završilo. Od tada.....ja prvo pričam šta imam, pa onda doktor, jer ja znam tu osobu, ja živim sa njom, ja brinem o njoj i u mojim rečima i zapažanjima se krije dobar deo dijagnoze mada ja to često ne znam jer nisam lekar. Inače, tražim drugog, bez pardona. To važi i za veterinare :lol:
A osmeh.....pa tu je, volim šalu...ona nas je održala....njojzi hvala :)
Mi se inače zavitlavamo sa dedom, a i međusobno. Sa dedom moraš tako jer je i on takav....da bi se ljudi razumeli moraju govoriti istim jezikom ili badava sva priča :lol:

Bravo!!!Upravo je to vazno da svakom lekaru kod kog ga vodis potanko ispricas sve o njegovom zivotu....naravno(temu o cetiri zene malo uoblici:lol:)Salim se.Dobar neuropsihijatar i svaki drugi lekar je onaj koji prvo slusa pacijenta.Zato je jako vazno da svi mi u ovim gadnim pricama brzo dodjemo do pravih i dobrih lekara kako bi se sto pre pristupilo adekvatnoj terapiji.Dobro je sto ovde mozemo da razmenimo i tu vrstu iskustva i da skratimo muke i sebi i nasim dragim bolesnicima.
 
Kako je zivot cudan?Mislila sam da jedina imam manipualtivnog,sebicnog oca,a ono nisam jedina.Evo ja vec pijem kafu.Pridruzujem se ostalima.Ima samo ovaj smajli :pivce:
Kod nas danas bilo veselo,kad sam usla kod dede u sobu da ga probudim u 11h,a ono sve ispisano ispred kreveta,samo sam uzdahnula i dala mu da se presvuce i oprala se,a usput sam oribala i dnevnu sobu jer se i malecka upiskila,jos nije naucila da nosa sluzi za kaku i piku.
Imam jedno pitanje u vezi spavanja,da li treba da ga pustim da spava ili da ga budim,jer mi se cini da ako ga ne probudim oko 9,10,on po celu noc vileni,nije to nista preterano,gleda tv do kasno,malo proseta po stanu i to je sve.Mada nisam primetila neku razliku kad ga budim ili kad ga pustim da spava,inace po ceo dan sedi,vise lezi u krevetu,menjam mu polozaj,tj nateram ga da promeni polozaj i cim ne gledm on odma u polulezeci polozaj,kad mi trazi vode ne dam mu kazem mu da ode i sam uzme,malo negoduje i na kraju sam ode po vodu.

ne znam da li da ga budiš ili ne. Ako nema razlike onda nek spava. A za sve što može sam teraj ga da sam uradi i nikako drugačije. Samo radom može da zapamti tj. da ne zaboravi.

- - - - - - - - - -

sa zadovoljstvom draga :pivce:
taman sam se spremala da odgovorim na tvoj post - nisi draga mazohista, meni se to godinama desavalo. kad god je moja majka bila "malo bolje" u smislu ne juri nas nozevima po kuci, ja joj pridjem pa sve ispocetka. i ja sam majka, pa mislim, ko zna mozda i ja moje dete necime povredjuem... ali, ne vredi - moja je nemoguca. evo, najnovije - jutros rano, ulece u sobu da dodjem da "vidim sta on radi". dok sam se doteturala do sobe onako ispresecana (naravno, uvek kada me tako probudi pomislim na najgore) cujem da se dere na njega, on se kao nesto brani i puf... dodjem, on na parketu. `ajde da pogadjamo da li je pao sam ili ga je ona gurnula? srecom i ovoga puta se dobro prizemio.... naravno da odmah nije htela da prizna da ga je ona gurnula. ali sta i sa priznanjem?

a da se ti pozabaviš njom i njenim lekovima?
 
AAAAA...prija kafica!!!:manikir:
Drago mi je da ste sve na okupu!!!
Lakse je kad imam nekog ko potpuno razume o cemu govorim a trenutno ste samo to VVVVVIIIIIII drage moje!!!!!!:super:
Ostali me vec malo podozrivo gledaju pa sam i prestala da pricam o svojim mukama sa majkom...a treba mi razmena iskustva.

itekako prija :heart:
iskreno, o problemima vise ne pricam ni sa cerkom. samo ako moram.
forum mi je mnogo pomogao. zbog iskustava, podrske...
 
Inače, muž je došao s posla kući. Eno ga kuva kafu za dedu i njega. Deda je oduševljen sa D. Ona kaže da je bio dobar i poslušan i pojeo čak 2 kolača (velika parčad) sa višnjama.....i pušio je....i spavao...i pio kafu....mogu da zamislim jedenje kolača (naravno i njoj sam rekla da se slobodno posluži) sa 3 ekstremno proždrljiva psa a bez nas :zcepanje:
Dakle, prvi dan su preživeli :klap:
sad mogu da se smirim jer ceo dan podrhtavam iznutra....treperim
 
a da se ti pozabaviš njom i njenim lekovima?

draga, time se bave stucnjaci u jednoj specijalizovanoj bolnici svaka tri meseca :whistling:

- - - - - - - - - -

Inače, muž je došao s posla kući. Eno ga kuva kafu za dedu i njega. Deda je oduševljen sa D. Ona kaže da je bio dobar i poslušan i pojeo čak 2 kolača (velika parčad) sa višnjama.....i pušio je....i spavao...i pio kafu....mogu da zamislim jedenje kolača (naravno i njoj sam rekla da se slobodno posluži) sa 3 ekstremno proždrljiva psa a bez nas :zcepanje:
Dakle, prvi dan su preživeli :klap:
sad mogu da se smirim jer ceo dan podrhtavam iznutra....treperim

odlicno! samo nek` potraje :klap:
 
Mozda je bolje da spava onda kad on to zeli.Opet,nije zgodno uvek to za vas ukucanje ali primetila sam da kad god svojoj majci prekinem san misleci da je dovoljno spavala ona bude nervozna i ko pala s marsa.Kad se probudi onda kad joj je volja,nekako je ornija i zadovoljnija.Sta ga znam...oni su ipak ljudi pod terapijom pa ni sama nism sigurna sta je bolje za njih.
Verovatno cu ga onda pustati da spava,pa nek spava koliko god mu prija.
ne znam da li da ga budiš ili ne. Ako nema razlike onda nek spava. A za sve što može sam teraj ga da sam uradi i nikako drugačije. Samo radom može da zapamti tj. da ne zaboravi.
U takvim situacija mu ne popustam,makar dubio na trepavicama,a vidim da ga nekad mrzi da bilo sta radi,ima tu uticaja njegove majke koja mu je u svemu ugadjala i zbog togo smo se nas dvoje najvise svadjali kad mu je majka umrla,nisam htela da mu ugadjam.
 
itekako prija :heart:
iskreno, o problemima vise ne pricam ni sa cerkom. samo ako moram.
forum mi je mnogo pomogao. zbog iskustava, podrske...

Bice i neki dezert narednih dana ako sve budete fine kao do sada:lol:
Spasio me ovaj forum od pucanja po savovima.Zato vam se svima zahvaljujem sto imate volje da pisete ovde.Treba izbegavati price o nasim mukama sa decom i neopterecivati ih...naravno osim kad je neminovno.Ovde osim razumevanja uvek imam neki konstruktvini razgovor sa bar delimicnom slikom resenja.Realno od praznih prica je slaba vajda a i nemam vise zivaca da tupim jezik sa ljudima kojima je ova problematika strana.Zato...drage moje i dragi moji....DDDDRSSSTE SEEE!:ok:..i hvala sto ste tu!
 
Inače, muž je došao s posla kući. Eno ga kuva kafu za dedu i njega. Deda je oduševljen sa D. Ona kaže da je bio dobar i poslušan i pojeo čak 2 kolača (velika parčad) sa višnjama.....i pušio je....i spavao...i pio kafu....mogu da zamislim jedenje kolača (naravno i njoj sam rekla da se slobodno posluži) sa 3 ekstremno proždrljiva psa a bez nas :zcepanje:
Dakle, prvi dan su preživeli :klap:
sad mogu da se smirim jer ceo dan podrhtavam iznutra....treperim

Eto ti razloga da svima bude bolji zivot od tvog deda-tate:hahaha:preko tebe...sve do nas koji te citamo:klap:
 
Nešto što jako pomaže u postizanju psihičkog balansa koji je svima nama poremećen usled ovakvih situacija je pisanje .
Ovo sam proverila nekoliko puta kod prijateljica i uvek je uspelo. Za sebe ne bih da pričam, jer je meni pisanje lek.
Dakle, pišete za sebe i sebi. Ne morate nikome pokazati, ne mora niko videti, ali izbacite iz sebe i lepo i ružno.
Ono što je u čoveku uvek teži da bude iskazano, na ovaj ili onaj način...delom ili rečima. Pod delima, podrazumevam i činjenja i nečinjenja, a pod rečima podrazumevam izgovorene i neizgovorene reči i napisane reči.
Pisanjem rastrećujete sebe a nikog ne opterećujete.
Ne morate na forumima, ne morate nigde javno, ali prosto otvorite slavinu da to odteče :)
 
Joooj...ako ja pustim svoju ima da bude...ovo sto pise kod tebe...samo u kontekstu SAD CE MAJKA SVE DA VAS PODAVI!:think:

Salim se...Upravu si!:)

- - - - - - - - - -

Ovde se osecam kao u krugu dobrih prijatelja a vec sam se uplasila da su svi pobegli u misije rupe!!!!:heart:
 
Joooj...ako ja pustim svoju ima da bude...ovo sto pise kod tebe...samo u kontekstu SAD CE MAJKA SVE DA VAS PODAVI!:think:

Salim se...Upravu si!:)

hahahaahahahah čuti more, ne pokazuj nikom to....će te uapse :zcepanje:

probajte. Neke moje prijateljice su me poslušale kada su bile u jako teškim životnim situacijama i kažu da im je mnogo lakše bilo :)
 
hahahaahahahah čuti more, ne pokazuj nikom to....će te uapse :zcepanje:

probajte. Neke moje prijateljice su me poslušale kada su bile u jako teškim životnim situacijama i kažu da im je mnogo lakše bilo :)

Cutim,cutim...al toliko je ocigleno da vec mogu da ocekujem postara ssss plavu kovertu na vratima.:rtfm:Kuuukuuu meni...sva sreca sto je ovde iiiintimna atmosfffferaaa:hahaha:
 
Imam jedno pitanje u vezi spavanja,da li treba da ga pustim da spava ili da ga budim,jer mi se cini da ako ga ne probudim oko 9,10,on po celu noc vileni,nije to nista preterano,gleda tv do kasno,malo proseta po stanu i to je sve.Mada nisam primetila neku razliku kad ga budim ili kad ga pustim da spava,inace po ceo dan sedi,vise lezi u krevetu,menjam mu polozaj,tj nateram ga da promeni polozaj i cim ne gledm on odma u polulezeci polozaj,kad mi trazi vode ne dam mu kazem mu da ode i sam uzme,malo negoduje i na kraju sam ode po vodu.

nikako da stignem da "oposlim" i ovde - sumara, odgovor i mene jako zanima. moj tata sada "stagnira", nema svakodnevnih novih situacija koje su me u pocetku "raznosile" ali to spavanje i mene zbunjuje u poslednje vreme. u pocetku je zamenio noc za dan. sada spava do 10-11 ujutru, a desi se da prespava noc, bez budjenja... nista u terapiji nisam menjala.
a sto se potpisa na krevetu tice (nisam odmah ukapirala o cemu pises) to je posebna prica. moj odbija pelene, nema sanse da mu ih obucem, ako mi i uspe iscepka ih. ponedeljkom, sredom i petkom mu dajem "jurineks" za izbacivanje vode (ne rade mu zalisci, odbio operaciju) e - to su mi "veseli" dani. presvlacimo se po 4-5 puta dnevno. ne kupam ga bas za svako presvlacenje, ali on je deka koji je svakoga dana uredno okupan, obrijan, svakoga dana mu perem kosu. polako sve prelazi u rutinu, u pocetku je bilo - hm... jedan "potpis" kako ti kazes je pranje cetvrtine cebeta, kompletno svega na njemu od potkosulje pa da ne nabrajam. na srecu naucila sam da budem pazljiva kod presvlacenja, pa sada ne moram svaki put i ja u kadu....
 

Back
Top