Demencija

Ako smijem da se nadovežem na vašu prepisku o leponex-u ,znam da je taj lijek najgori sa nuspojavama ,ali ga mlađi piju kod težih oboljenja od 25 mg i do 600 mg pa možda čak i do 900 mg (ne znam kako na starije djeluje ) ali kod teške nesanice je najučitkovitiji ,naravno treba vremena da se organizam navikne na njega pa se te nuspojave ublaže .
mada koliko sam čitala da ga preporučuju kao zadnju soluciju .
 
Ovo sve jesu neki blagi simptomi demencije, ali sve ostalo što si napisala - to su tipično staračke džangrizavosti. Ipak ona ima dosta godina i mnogo drugih boljki, tako da je eventualna staračka demencija samo nuspojava. S obzirom na njeno opšte stanje, lekar specijalista bi mogao da prepiše neki antidepresiv ili sedativ i to bi verovatno malo stabilizovalo njenu psihu na neko vreme. A što se tiče lekova za usporavanje demencije - to se daje uglavnom mlađima, kad se na snimku mozga vidi rapidno odumiranje moždane mase. Možda grešim, ipak nisam lekar, ali ni specijalisti ne bi bez detaljnih analiza napisali dijagnozu.

hvala. naravno da niko ne može da da dijagnozu. mene je pre svega zanimalo ovo u vezi sa lekovima, da li su zaista delotvorni. ona je snimala glavu pre nekih godinu i po dana, na skeneru (ne sme magnetnu, zbog pejsmejkera), i tu jeste bilo naznaka nekih malih moždanih udara, a pre dosta godina je imala nekoliko sati blage amnezije kada je kao pokvarena ploča ponavljala tri pitanja. posle par sati bilo je sve kao pre, a ona se te epizode nije sećala. ona i tata su otišli kod neurologa, koji je uradio sve testove, uključujući neki memory test, i nije dobila nikakvu dijagnozu, već samo da dođe ako se to ponovi. nije se ponavljalo. ali sada je u nekoj fazi depresije, klonulosti, plačljivosti, svadljivosti, optužuje nas da ne brinemo o njoj, poredi nas sa drugom decom koja su bolja, zaboravlja. verovatno je meni neka izvesnost potrebnija nego njoj, jer ja ovako ne znam kako da se postavim. pokušavam da sa njom razgovaram racionalno, da joj ulijem optimizam, da me ne dočeka svaki put sa istim mračnim pričama. neki put odlažem odlazak kod nje ili telefonski poziv, a ona to ukapira i bude još gore. ako bih znala šta nas čeka, onda bih i ja smanjila očekivanja. ovako je ona za mene još uvek osoba sa kojom se oko mase stvari ne slažem i imam potrebu da joj to kažem, kao što i ona komentariše ceo moj život, sve moje izbore, ne razume moja shvatanja. s druge strane, glupo je da se prema njoj postavljam kao prema potencijalno dementnoj osobi, ako to nije. ovih dana ćemo se pozabaviti njenim hroničnim bolovima i terapijom, možda nađemo načina da to ublažimo, pa će se i njena raspoloženja možda smiriti. juče i danas smo opet u nekoj polusvađi jer se nekih stvari različito sećamo. tu sam potpuno bespomoćna, jer njena verzija podrazumeva i neku moju krivicu koju onda teško mogu da progutam. razlika u verzijama je u tome šta je ona zaboravila ili "prepravila". nadam se da će pozitivno reagovati na ženu koja ove nedelje dolazi na dogovor, mada, po njenom, ona može sebi i da nabavlja i da kuva i da ide po lekove i po recepte i na fizikalnu i baš sve. ispada da ja sve to obavljam iz čiste dosade. ovih dana se manje angažujem oko nje, s tim što je elementarno zbrinuta, u nadi da će ipak biti spremna da primi tuđu pomoć, makar na par sati nedeljno.
 
Bila je uvredjena sto sam posle 6 meseci izasla da prosetam sa muzem.Zvala me u 18,30 i kukala kako je gladna i da nema smisla sto sam je ostavila gladnu i samu.Kada sam joj rekla da nije lepo sto to prica bila je ljuta.avlovic je nije tako formulisao vec kao hronicna psihoza i Parkinsonova bolest.Narednih dana je vodim na magnet i ciljano snimanje glave pacemo valjda imapti konacnu dijagnozu.

ovo se nama često dešava, stalno moram da se pravdam zašto sam uradili ovo ili ono, bila tu ili tamo, kada sam mogla lepo da budem sa njom...
 
Ovaj lek je mami prepisao upravo dr.Pavlovic:sad2:

Koji god da je lek iz tog širokog spektra opasnih - ali delotvornih supstanci za ublažavanje demencije, to se sve uvodi postepeno, jer velike doze uvek dovode do kontraindikacija, itd.

Što se tiče tih preparata i raznih čudotvornih ulja, to sigurno ne škodi, ali da stvarno ima tako fantastične efekte kao što se reklamira, eh... ne znam, ljudi bi valjda doživljavali biblijsku starost -

Baš me zanima šta će Pavlović da kaže za Ljiljinog oca, pošto je i on baš star, ali nema drugih hroničnih bolesti...

a ti, blizance, ići ćeš valjda još na kontrolu, na još neki razgovor (meni deluje kao da je tvoja majka bolje, pošto se vratila na staro ponašanje) -
 
Nego, da vam ispričam fragmente onog filma koji sam juče gledala. Do kraja filma ne zna se da je starac uopšte bolestan od nečega, jer se uvek pojavljuje kao simpatičan otac koji teši svoju ćerku (a njena priča je u fokusu). Doduše, pojavljuje se scena na samom početku filma, kad ga žena i ćerka dočekuju na tremu kuće sa velikom tortom i svećicama, pevaju rođendansku pesmu a on se čudi šta im je... samo je teatralno konstatovao da je torta lepa i oduvao svećice. Tad saznajemo da je napunio tek 62 godine.

Tokom filma pojavljuje se tu i tamo, uglavnom je miran, povučen u sebe, ali pasionirano sluša klasičnu muziku. Njegova žena pak bulji u TV (koji njega ne zanima), uglavnom u one odvatne rijaliti kviz emisije, gde je puno buke i uzbuđenja. Jednom je samo progunđala kako bi njen muž sve to bolje znao od drugih... I očigledno ga tamo poslala. Bio je sjajan, najbolji, za sve kompozicije je znao tačno kako se zovu, za koji instrument su napisane, itd. Njegova žena i ćerka sve to prate preko malog ekrana i navijaju. U jednom trenutku voditelj podstiče druge takmičare, a faca ovog starca se polako rastužuje i gasi. Ide melodija, ali niko od prozvanih se ne oglašava i na kraju pita ovog našeg, čak sa dodatnom provokacijom, unosi mu se u lice, itd. Starac se kao polako budi iz letargije, ali umesto da odgovori na pitanje - on pita voditelja: "koliko ima jevanđelista?" a kreten u perici bezobrazno kaže da po pravilima igre on postavlja pitanja, ali eto odgovoriće: "Jovan, Matej, Luka i Marko" - ukupno 4, a naš junak kaže - NE! bilo ih je pet (i pokazuje prste svoje ruke) - Johan Sebastijan Bah! (to je kao peti)
Tu sad sledi jedan veštački govor, gde on priča kako nije došao da pobedi, nego da izgubi, došao da se sa svima oprosti, pa se onda preko kamere obraća svojoj ženi i ćerki ("Ja se više ničeg ne sećam, a za koji dan neću nikog od vas prepoznavati"...)
Žene sede zabezeknute u stanu, na kraju matora kaže "idem po njega"... ali nije ga našla, dovela ga kući tek policija, kažu da je šest sati stajao na nekoj raskrsnici...

Od 3. minuta ovog inserta počinje kviz: pogledajte samo njegove grimase, tom glumcu je nedugo potom zaista dijagnostifikovan alchajmer -

 
Poslednja izmena:
arabeska, kakva god da je dijagnoza, ne vredi ti da se raspravljaš sa starom osobom, ne možeš da isteraš nikakvu pravdu!
nerazumevanja smo svi mi imali čak i sa mlađim i zdravijim roditeljima -
zato pokušaj da ugodiš baki koliko možeš... i ne nerviraj se oko gluposti...!

naravno, lekovi mogu malo da smire, ali mogu i da umrtve (kao što potvrđuju nedavno ispisana iskustva na ovom forumu)

ali ne treba previše očekivati od tih lekova, čak i da se zna šta im je tačno, kod većine starih ljudi sve je to spoj različitih bolesti i demencija je samo posledica -

kako god bilo, takve možete utešiti samo povećanom pažnjom i nikako drugačije...
 
Poslednja izmena:
Ovaj lek je mami prepisao upravo dr.Pavlovic:sad2:

Ama to nema veze. Ljudi različito reaguju na iste lekove. Moj otac ne pije nikakve druge lekove. srce mu je dobro, pritidsak takođe, ima enfizem pluća i kilu u predelu prepona već 100 godina.
Organizam koji nije naviknut na lekove drugačije reaguje- Zato sam ga ukinula jer je od njega postao prvo hiperaktivan a zatim kao svenula biljka....to su ogromne amplitude na koje nemamo prava. Sigurno ima drugih lekova, blažih, na koje će on reagovati bolje, a to će prepisati doktor Pavlović a mi i žena ćemo posmatrati i korigovati terapiju.

Našli smo ženu koja će biti sa njim. peške dolazi do nas, toliko je blizu. Deda se namestio i kad su i jedna i druga bile na razgovoru, jer su dve dolazile. Sa drugom smo se dogovorili.Deda je svestan zašto su one došle i izvodio je svoju predstavu...po malo, jer prosto ne može da odoli :lol: Na kraju ga strogim glasom oterah u njegovu sobu da pojede večeru koju sam mu postavila. Sve je pojeo sam. Toalet i sve ostalo, šala ali i pričanje bez veze se vratilo u normalu, čak i govor. Setio se da je pušač i traži cigare, ali ih nema u kući. Uveli smo novo pravilo...puši se samo napolju, pošto i muž i ja ne pušimo u kući, samo elektronske varimo unutra :lol: Deda je prihvatio. Danas je samo u košulji i donjem delu trenerke izašao napolje, tumarao po avliji, stigao do pušnice i otvorio vrata koja se inače jako teško otvaraju :eek: Kapija je bila zaključana, ali ga je video komšija i zvao mog muža. E, da, noćas je, oko 2, deda izašao u dvorište, Mrki samo kratko zalaja, muž je čuo i izašao....kaže deda da oće da ide kući (kafana). Smrzao bi se napolju i razboleo. Danas je muž stavio rezu sa spoljne strane vrata koja vode napolje. Užasno ružno izgleda, ali mora tako.
Što se žene tiče,videćemo. Objašnjeno joj je njegovo stanje i realna mogućnost svesne zaeebancije i glume s dedine strane u određenim momentima, u šta se i sama uverila tokom posete :lol: Stvar je u tome da je on oduvek takav, samo sa godinama i bolešću kočnice koje su do tada neke karakterne osobine držale pod kontrolom, popuštaju.
 
Ynam, ali nema šansi ovaj lek da mu dam...od pokretne osobe, osobe koja ide sam u toalet, koja ume da kaže šta hoće, koja ume sama da jede i pije i sebi odnese u sobu, koja ume da se raspravlja, izađe sam na trem, mazi pse ......da pravim nesposobnu osobu.........neću.

joooj draga, nece niko, ali ova bolest je neprepricljiva...

sjajna vest je da si zakazala kod dr pavlovica, citam da su svi koji su ga posetili prezadovoljni. moj tata stagnira, terapiju sam koliko-toliko prilagodila i cekam promene za dalje korake. na pocetku je bilo ubistveno. sada mogu da napisem da je sok u nekim situacijama bio toliko jak da sam tatu kao malo dete udarila po zadnjici. mog tatu! dobricu! ali - na srecu, poverila sam se beket koja mi je mnogo pomogla da se "dozovem pameti". tek sada razumem kroz sta sam i sama prolazila, ne samo tata...
 
Ako smijem da se nadovežem na vašu prepisku o leponex-u ,znam da je taj lijek najgori sa nuspojavama ,ali ga mlađi piju kod težih oboljenja od 25 mg i do 600 mg pa možda čak i do 900 mg (ne znam kako na starije djeluje ) ali kod teške nesanice je najučitkovitiji ,naravno treba vremena da se organizam navikne na njega pa se te nuspojave ublaže .
mada koliko sam čitala da ga preporučuju kao zadnju soluciju .

Moja majka ga uglavnom dobro podnosi.Uplasih se samo zbog predhodnih komentara.Svaki organizam je prica za sebe.
 
hvala. naravno da niko ne može da da dijagnozu. mene je pre svega zanimalo ovo u vezi sa lekovima, da li su zaista delotvorni. ona je snimala glavu pre nekih godinu i po dana, na skeneru (ne sme magnetnu, zbog pejsmejkera), i tu jeste bilo naznaka nekih malih moždanih udara, a pre dosta godina je imala nekoliko sati blage amnezije kada je kao pokvarena ploča ponavljala tri pitanja. posle par sati bilo je sve kao pre, a ona se te epizode nije sećala. ona i tata su otišli kod neurologa, koji je uradio sve testove, uključujući neki memory test, i nije dobila nikakvu dijagnozu, već samo da dođe ako se to ponovi. nije se ponavljalo. ali sada je u nekoj fazi depresije, klonulosti, plačljivosti, svadljivosti, optužuje nas da ne brinemo o njoj, poredi nas sa drugom decom koja su bolja, zaboravlja. verovatno je meni neka izvesnost potrebnija nego njoj, jer ja ovako ne znam kako da se postavim. pokušavam da sa njom razgovaram racionalno, da joj ulijem optimizam, da me ne dočeka svaki put sa istim mračnim pričama. neki put odlažem odlazak kod nje ili telefonski poziv, a ona to ukapira i bude još gore. ako bih znala šta nas čeka, onda bih i ja smanjila očekivanja. ovako je ona za mene još uvek osoba sa kojom se oko mase stvari ne slažem i imam potrebu da joj to kažem, kao što i ona komentariše ceo moj život, sve moje izbore, ne razume moja shvatanja. s druge strane, glupo je da se prema njoj postavljam kao prema potencijalno dementnoj osobi, ako to nije. ovih dana ćemo se pozabaviti njenim hroničnim bolovima i terapijom, možda nađemo načina da to ublažimo, pa će se i njena raspoloženja možda smiriti. juče i danas smo opet u nekoj polusvađi jer se nekih stvari različito sećamo. tu sam potpuno bespomoćna, jer njena verzija podrazumeva i neku moju krivicu koju onda teško mogu da progutam. razlika u verzijama je u tome šta je ona zaboravila ili "prepravila". nadam se da će pozitivno reagovati na ženu koja ove nedelje dolazi na dogovor, mada, po njenom, ona može sebi i da nabavlja i da kuva i da ide po lekove i po recepte i na fizikalnu i baš sve. ispada da ja sve to obavljam iz čiste dosade. ovih dana se manje angažujem oko nje, s tim što je elementarno zbrinuta, u nadi da će ipak biti spremna da primi tuđu pomoć, makar na par sati nedeljno.

Ova prica puno lici na pricu o meni i mojoj majci.Zato ja i nisam odmah provalila o cemu se radi.Naime,uglavnom sam vise od 4 meseca pripisivala njeno cudno ponasanje prema meni tome da nismo na istim talasima vec vekovima.Onda je ona kvrcnula skroz.Prvo je pocela da se druzi sa nekim nepoznatim osobama i stalno pricala o njima i navodno ih svakodnevno posecivala.Nisam je pratila,verovah na rec da ima prijateljice.Onda je donosila kuci nekakve kolace upakovane,kupovne i uvek budjave.Cenim da ih je dugo drzala u kuci pa su pozeleneli.Brizno ih je slala mom detetu(tada nismo zivele zajedno)jer zna da ih voli ali kad god bih joj skrenula paznju da su budjavi bila je zacudjena.Onad je pocela da dovlaci kuci nekakve stare predmete.Uglavnom ostavljene verovatno pored konterjnera.Zanemarila je licnu higijenu i stan a uz sve to bila je jako svadljiva i agresivna prema meni.Toliko,da mi je pretila nozem.Tada sam pobegla iz kuce,glavom bez obzira i iste veceri se iselila.Zivela je mesec dana sama.Dostavljala sam joj hranu i lekove ostavljajuci ih ispred vrata.,jer nisam smela da rizikujem da udjem u stan.Odbijala je da se leci,a tako smo se i posvadjale jer me je napala kad sam pomenula da mora kod psihijatra.
I tako...posavetovala sam se na 100 mesta sa lekarima i psihijatrima.Pustila sam je da radi sta hoce i pratila njeno ponasanje.Bila je uznemirena,lagala je komsiluk i familiju na pitanja o meni,uzasno je zivela.Obavestila sam sve koje znam da je mama u problemu i ponovo cekala...
Jednog jutra mi se javila telefonom sva iznemogla,tesko je disala i zvala me da dodjem kod nje i pozovem Hitnu pomoc.Plasila sam se...ali sam otisla i to u roku od 10min.Mislila sam da glumi ali boraveci sa njom jeno 15min.shvatam da joj je ozbiljno lose.Gusi se...Hitna pomoc na jedvite jade dolazi posle dva sata.Agonija gusenja je uzasna.Stavljaju je na aparate i jurimo u Urgentni!!!Uzas...umire...ne umire...gleda...dise...ne dise...
Boravi na intez.nezi...Borba za zivot traje 7 dana.Edem pluca,visok pritisak,ostecenje srca,trazim da ukljuce psihijatra jos dok je u bolnici ...prezivljava i izlazi iz bolnice posle 15 dana.Posle 1,5 mesec...agonija se ponavlja ali malo blaza varijanta.Prilikom prvog lezanja u bolnici psihijatar konstatuje demenciju(verovatno vaskularnu)Umalo da me kardiolozi ispljuju da sam losa cerka jer mi nisu verovali kada sam pricala sta je radila dok je bila kuci.Tek kada su videli da se u bolnici na kardiologiji skinula gola u sred noci i hodala hodnicima,kad je sebi posle koronarografije pokidala drenove i bacila dzak sa peskom sa prepone i otisla da se kupa shvatili su da je mnogo lose psihicki.Pri tom odlasku u kupatilo nije bila pod nadzorom sestara vec se iskrala u sred nocu umesto da nepomicna lezi 12 sati kako ne bi prokrvarila iz vene.Uzas...Uzas....

Tada je prvi put pocela sa terapijom za demenciju i evo hvala Bogu sada je mnogo bolje u svim segmentima.Pakao je trenutno daleko od nas.
Zato...oprezno sa ovom bolescu.Moze se prikriti iza teskog karaktera i losih odnosa sa roditeljima koji prerastu u ludilo a mi mislimo da je porodicna svaja.Ono...bolest...demencija,psihoza...ili kako vec...:(
 
Ama to nema veze. Ljudi različito reaguju na iste lekove. Moj otac ne pije nikakve druge lekove. srce mu je dobro, pritidsak takođe, ima enfizem pluća i kilu u predelu prepona već 100 godina.
Organizam koji nije naviknut na lekove drugačije reaguje- Zato sam ga ukinula jer je od njega postao prvo hiperaktivan a zatim kao svenula biljka....to su ogromne amplitude na koje nemamo prava. Sigurno ima drugih lekova, blažih, na koje će on reagovati bolje, a to će prepisati doktor Pavlović a mi i žena ćemo posmatrati i korigovati terapiju.

Našli smo ženu koja će biti sa njim. peške dolazi do nas, toliko je blizu. Deda se namestio i kad su i jedna i druga bile na razgovoru, jer su dve dolazile. Sa drugom smo se dogovorili.Deda je svestan zašto su one došle i izvodio je svoju predstavu...po malo, jer prosto ne može da odoli :lol: Na kraju ga strogim glasom oterah u njegovu sobu da pojede večeru koju sam mu postavila. Sve je pojeo sam. Toalet i sve ostalo, šala ali i pričanje bez veze se vratilo u normalu, čak i govor. Setio se da je pušač i traži cigare, ali ih nema u kući. Uveli smo novo pravilo...puši se samo napolju, pošto i muž i ja ne pušimo u kući, samo elektronske varimo unutra :lol: Deda je prihvatio. Danas je samo u košulji i donjem delu trenerke izašao napolje, tumarao po avliji, stigao do pušnice i otvorio vrata koja se inače jako teško otvaraju :eek: Kapija je bila zaključana, ali ga je video komšija i zvao mog muža. E, da, noćas je, oko 2, deda izašao u dvorište, Mrki samo kratko zalaja, muž je čuo i izašao....kaže deda da oće da ide kući (kafana). Smrzao bi se napolju i razboleo. Danas je muž stavio rezu sa spoljne strane vrata koja vode napolje. Užasno ružno izgleda, ali mora tako.
Što se žene tiče,videćemo. Objašnjeno joj je njegovo stanje i realna mogućnost svesne zaeebancije i glume s dedine strane u određenim momentima, u šta se i sama uverila tokom posete :lol: Stvar je u tome da je on oduvek takav, samo sa godinama i bolešću kočnice koje su do tada neke karakterne osobine držale pod kontrolom, popuštaju.

Tvoj tata je car!:DKako vas sve vozi:zcepanje:Mnogo mi se dopada.Imas srecu da je blag.Verujem da ce mu dr.Pavlovic pomoci ako i njega ne sarmira:ok:Cuvaj ga...i bice sve ok...
 
Starost je čovekov najveći poraz...

Ako koristite mozak u mladosti, služićete se njime i u starosti... Ako ne, počeće da vam popušta sa godinama. Još jedno moje zapažanje je i to da: Televizija uništava mozak ako joj se svesno prepustite i dozvolite tolikoj količini nebitnih informacija da vam ulazi i prolazi kroz glavu. Gledaš u tv ali ništa ne razumeš, ne pamtiš, bukvalno kao tele u šarena vrata. Izbegavajte bilo kakvo suvišno gledanje televizije, informišite se sa portala itd.
 
Tvoj tata je car!:DKako vas sve vozi:zcepanje:Mnogo mi se dopada.Imas srecu da je blag.Verujem da ce mu dr.Pavlovic pomoci ako i njega ne sarmira:ok:Cuvaj ga...i bice sve ok...

Da ti ga dam malkice a? :lol: Šala :lol:
Moj tata je ......sada bolestan čovek. To što on nije čovek po mojim merilima celog svog tj. mog života života, i što bi najbolje bilo da je ostao samac i bez poroda, ne znači da ja neću biti čovek i moj muž. Imala sam sreće da naiđem na čoveka koji je sušta suprotnost mom ocu :worth:

Inače, deda je ok, skoro pa "normalan". Sve radi sam. Jedino se buni za cigare, ali može samo da se buni :lol:Kada je bio pri zdravoj pameti danas, obavili smo razgovor, vrlo konstruktivan i jasan. Zna da samnom nema šale po pitanju porodice i njenog opstanka i koji su mi prioriteti.
 
Jao bre, žene, o čemu vi pričate?!
"uzorni otac", "majka kakvu sam želela"................................... ej!
ne radi se ovde o njima kakvi su bili, nego o vama kakvi ste sada:
bolest je paklena i nepredvidljiva!
i što je najgore - ne bira koga će strefiti -
a vi kao da niste toga svesni...
mislite da možete samo da se podbočite i podviknete i da će sve ići kako kažete?!
teško...

preporučujem vam ipak da nađete pristojan dom za stare, nije to mesto za umiranje, nego za smirivanje -
 
Poslednja izmena:
Jao bre, žene, o čemu vi pričate?!
"uzorni otac", "majka kakvu sam želela"................................... ej!
ne radi se ovde o njima kakvi su bili, nego o vama kakvi ste sada:
bolest je paklena i nepredvidljiva!
i što je najgore - ne bira koga će strefiti -
a vi kao da niste toga svesni...
mislite da možete samo da se podbočite i podviknete i da će sve ići kako kažete?!
teško...

preporučujem vam ipak da nađete pristojan dom za stare, nije to mesto za umiranje, nego za smirivanje -

Ne beket, radi se upravo o tome kakvi su oni sada na osnovu onoga što su bili, i o nama, kakvi smo sada, na osnovu onoga što smo bili.
Ne sporim da je bolest užasna. Ne sporim da je starački dom poslednja stanica, a ne dom (kuća).
Ljudi su različiti, različito misle, osećaju, osećaju ili ne osećaju obavezu, imaju različite liste prioriteta.
Vidiš, mogu (finansijski da dodam pored njegove penzije) da stavim tatu u dom i da budem slobodna i popodne i noću i vikendom. Da je kontra, moj tata bi odavno mene strpao u dom :lol: A, mi kažemo da još nije vreme...i to smo mi. Kada ono neumitno dođe, njemu će biti svejedno da li ga smiruju lekovima ili ne. Sada bi to bilo ubistvo jer on funkcioniše, priča, šali se, jede sam, ide u toalet sam, raspravlja se i pokušava da unese cigare u kuću, folira se i svakakve druge marifetluke u fazama kada je svestan :lol: U tome mu pomaže njegov karakter koji je oduvek odbacivao sve što je negativno.......kada se to desi, samo se okrene i ode. Ljudi su različiti i različito dočekuju određene životne situacije.

Juče je izvadio neke slike svoje porodice )majka, braća, sestre) i tu je bila jedna fotografija na kojoj smo moj brat i ja kada smo bili sasvim mali. Ja sam godinu ipo starija od njega, pa sam ga zagrlila. Slike pokazuje mom mužu. Pita ga ovaj moj "deda ko je ovo?" pokazujući na mene na slici.....to je Ljilja kad je bila mala....a ko je ovo? i pokazuje na drugo dete.......ne znam, kaže deda......kako ne znaš, da li si imao sina?......nisam, ne zma koje je ovo dete, mora da je neko iz komšiluka....ne, deda, to je tvoj sin, Ljiljin rođeni brat......deda se samo pokupio i otišao u svoju sobu...sve ostale slike zna ko je ko i razne priče o tim ljudima.
Kada je moj brat bio u komi mesec dana, tata je samo jednom pitao za njega, o pomoći, da li mi nešto treba ili njemu da li treba, ni reči. I razne druge manipulacije je pravio.To je bilo pre nekoliko godina kada je tata bio zdrav i prav. Ni jednom nije poremerio svoj kladioničarski i kafanski raspored i svoj život. Isto i moju majku ne pominje decenijama. Čim je neko pomene, on pobegne.
Hoću da kažem da je i sada isto......rupe. Dakle, mislim da ova opaka bolest iznosi iz ljudi ono što jesu, a što je u toku aktivnog života manje ili više bilo svesno kontrolisano. Kao i sve bolesti, i ova popušta koćnice koje inače popuštaju usled godina, kod svih nas.
Zato sve ovo pišem, a ne samo dijagnozu lekara. Onaj ko je bio u ratu, tome že se priviđeti ratne situacije, progoni, onaj koji je inače nepoverljiv i sitničar, postaće još gori, onaj koji je posesivan postaće još posesivniji, onaj koga nije bilo briga neže ga ni sad biti briga itd.......mom tati se privišaju 4 žene....ej, ne jedna nego 4 :lol: i reče da su sve one došle da naplate :zper: ....i priviđaju mu se brojevi, sistemi, sportovi i kafana i neki koji mu duguju pare :lol:
Sad čekam da dođe žena na prvi radni dan. Odoh da pušim napolju sa dedom :)
 
Stigla žena ....dedina družbenica. Nek joj je bog u pomoći jer se deda od jutros sprema da ide u poštu da podigne pare i da uplati loto...a da od tolkog posla odmori će svrati u kafanu da dane dušom :rotf:
Psi su je prihvatili, a i ona njih. Pokušavaju da je obrlate :zcepanje:
 
Stigla žena ....dedina družbenica. Nek joj je bog u pomoći jer se deda od jutros sprema da ide u poštu da podigne pare i da uplati loto...a da od tolkog posla odmori će svrati u kafanu da dane dušom :rotf:
Psi su je prihvatili, a i ona njih. Pokušavaju da je obrlate :zcepanje:

pisi kako se slazu, provode vreme. bice interesantno, obzirom na tvoj vedar duh.
nego, da li si od deke uzela ovlascenje za penziju. ako ga nemas, ne bi bilo lose da ga na vreme obezbedis, posle bez starateljstva neces moci.
 
pisi kako se slazu, provode vreme. bice interesantno, obzirom na tvoj vedar duh.
nego, da li si od deke uzela ovlascenje za penziju. ako ga nemas, ne bi bilo lose da ga na vreme obezbedis, posle bez starateljstva neces moci.

pisaću...to sam povukla na tatka :lol:.....evo odmah pišem

Imam ovlašženje za njegov tekući račun od pre.


"Tata, ovo je D. i ona će provoditi vreme sa tobom dok smo mi na poslu, da ne budeš sam.Njoj ćeš se za sve obraćati.
Pruži on ruku, rukovao se....ja sam Veliki J.....da ne kažem Ludi J. i smeje se, sa sve ono kapče na glavi
Mi ćemo se lepo družiti deda, jel' da?
Oćemo, ti ćeš da mi budeš kao ćerka....sad imam dve.....jedna (i pokazuje na mene) i druga )pokazuje na nju)....evo sad se spremam da idem u poštu pa da uplatim loto :lol:
"J......kažem ja
Dobro,dobro.....(u stilu, samo ti idi, pa ću ja lako :zcepanje:)

Zvala sam, pili su kafu na tremu (deda je toplo obučen) i sad spava. Kaže da je sve u redu, da pričaju, i da je dobar. Ja sam mu jutros dala doručak i lekove (Midol i Damaton što je vask.hirurg prepisao i deda stvarno mnogo bolje hoda a i sam kaže da mu baš pomažu ti lekovi :)

kaže deda....tu na ćošku je radnja, da idem da kupim cigare.....ne treba, kaže ona, imam ja.....a i ti si pušač?....nisam....pa odakle ti onda cigare?....ostavila mi Ljilja za tebe.....aaaaaaaa brine moj Ćira za moje zdravlje (Ćira sam ja, ponekad me tako zove :lol:
 
pisaću...to sam povukla na tatka :lol:.....evo odmah pišem

Imam ovlašženje za njegov tekući račun od pre.


"Tata, ovo je D. i ona će provoditi vreme sa tobom dok smo mi na poslu, da ne budeš sam.Njoj ćeš se za sve obraćati.
Pruži on ruku, rukovao se....ja sam Veliki J.....da ne kažem Ludi J. i smeje se, sa sve ono kapče na glavi
Mi ćemo se lepo družiti deda, jel' da?
Oćemo, ti ćeš da mi budeš kao ćerka....sad imam dve.....jedna (i pokazuje na mene) i druga )pokazuje na nju)....evo sad se spremam da idem u poštu pa da uplatim loto :lol:
"J......kažem ja
Dobro,dobro.....(u stilu, samo ti idi, pa ću ja lako :zcepanje:)

Zvala sam, pili su kafu na tremu (deda je toplo obučen) i sad spava. Kaže da je sve u redu, da pričaju, i da je dobar. Ja sam mu jutros dala doručak i lekove (Midol i Damaton što je vask.hirurg prepisao i deda stvarno mnogo bolje hoda a i sam kaže da mu baš pomažu ti lekovi :)

kaže deda....tu na ćošku je radnja, da idem da kupim cigare.....ne treba, kaže ona, imam ja.....a i ti si pušač?....nisam....pa odakle ti onda cigare?....ostavila mi Ljilja za tebe.....aaaaaaaa brine moj Ćira za moje zdravlje (Ćira sam ja, ponekad me tako zove :lol:

:zcepanje:

volim kada se na OVOJ temi nasmejem.
i kod mene uglavom svakoga dana ima po neki biser, `ajd da prenesem jucerasnji. dakleM, izbegavam da "dekani" dajem prasetinu, svinjetinu (ne znam sta kazu knjige, al` od n.godine sam primetila da mu ne prija) juce napravim "becar" onako domacinski. jesam malo strepela, al` ziva-dusa, znam koliko ga je voleo ranije. i... posle puna dva tanjira poce da se nervira. pitam ga: "sta je bilo tata?", "ne znam gde su mi pare", "sta ce ti?", "pa da platim ! :rostilj: ". isto je uradio i za n.godinu. posle obilne vecere je trazio "malog" da plati.
jedva ga kasnije ubedih da pojede i parce pite, al` prethodno sam morala da izvadim pare za rucak.
 
:zcepanje: e baš ti hvala za ovo :zag: dakle, moj tatko nije jedini kaFanski čovek.......e, sad mi je lakše :lol:

Kad je ona prva gospođa bila na razgovoru, moj otac sedi sav prepodobljen na kauču pored zeta i počinje da mu priča.....o nekoj salati, pa nabraja sastojke.....moj muž skapira i pita ga "deda, jel ti to naručuješ šopsku salatu da ti donesem?".....ovaj ga pogleda onako ispod oka i kaže....pa da.....i kiselo mleko ako ima :zcepanje:
 
:zcepanje: e baš ti hvala za ovo :zag: dakle, moj tatko nije jedini kaFanski čovek.......e, sad mi je lakše :lol:

Kad je ona prva gospođa bila na razgovoru, moj otac sedi sav prepodobljen na kauču pored zeta i počinje da mu priča.....o nekoj salati, pa nabraja sastojke.....moj muž skapira i pita ga "deda, jel ti to naručuješ šopsku salatu da ti donesem?".....ovaj ga pogleda onako ispod oka i kaže....pa da.....i kiselo mleko ako ima :zcepanje:

draga, nisi me razumela - moj tata je isao u kafane samo kada su bila grupna slavlja (tipa svadbe, ispracaji) nego jos crnje SAMO kada mu se bas, bas svidja rucak, kada je nesto sto mnogo voli, onda misli da je u kafani pa hoce da plati (a to su uglavnom jela koja ne bi trebalo da jede....)

u tvom slucaju je mozda ta prva deku podsetila na neku gospodju sto sprema hranu u kafani :D :zcepanje:
 
blizance, hvala sto si podelila svoju pricu. znam da nije lako pisati o takvim stvarima. za sada nije bas toliki kvrc, ali nekada mi se cini da vidim kako joj mozak odlazi na svoju stranu. danas smo dugo cekale na pregled, ona je tu i tamo iskazivala nestrpljenje, ali sam uspela da je smirim. srecom, svi su bili ljubazni prema njoj, doktorka, sestre, pa i ostali pacijenti u cekaonici. na kraju joj se doktorka jako dopala, shvatila je ozbiljno njen problem, predlozila neke mere i preglede. time cemo se baviti u narednih mesec dana. u povratku sam shvatila da ne moze isprve da identifikuje ulice u komsiluku, zivimo u tom kraju preko 30 godina. svesna je i ona toga, ali jedino sto preduzimamo je da joj i po 5 puta ponovim odgovor, pokusavam da se cak ni ne cudim kada posle 10 sekundi ponovi pitanje. sad sam otrcala kuci da radim, pa cu onda da zbrzam svoj deo rucka i da odnesem i rucam sa njom.
za sada nije imala bas agresivne ispade, ali se desava da moram da je ostavim samu i neraspolozenu jer bi koji minut kasnije rasprava postala besmislena. nekad i ona prekine pricu i kaze: "idi kuci, ostavi me." jer i sama oseti da nece moci da kontrolise ponasanje. za smirenje pije bensedin, ali vec decenijama istu minimalnu dozu, pa je to vise placebo nego sto zaista deluje. i dalje se nadam da cemo uspeti da smanjimo hronicni bol i povecamo pokretljivost. ona sama vise skoro ne izlazi iz kuce. prema hrani je uglavnom ravnodusna, cesto je mrzi da pregleda frizider ili zaboravi sta sam joj ostavila. zamrzivac ponekad povrsno pregleda, ali zapravo samo gornje dve fijoke. za sada se mnogo ne mesam u domacinostvo, da bi joj ostavila minimum samostalnosti i kontrole, tu i tamo operem sudove i trudim se da sve ostavljam na istom mestu gde sam nasla.
videcemo u narednom periodu sta nam predstoji. citam vas i dalje i potrazicu savet ako zatreba. necu mnogo da pametujem o vasim roditeljima jer vidim koliko smo daleko od toga. zelim vam da imate snage da izdrzite, ko nije bio makar priblizno u situaciji da mora preuzme apsolutnu brigu o starijima zaista ne zna sta to znaci.
 
Da ti ga dam malkice a? :lol: Šala :lol:
Moj tata je ......sada bolestan čovek. To što on nije čovek po mojim merilima celog svog tj. mog života života, i što bi najbolje bilo da je ostao samac i bez poroda, ne znači da ja neću biti čovek i moj muž. Imala sam sreće da naiđem na čoveka koji je sušta suprotnost mom ocu :worth:

Inače, deda je ok, skoro pa "normalan". Sve radi sam. Jedino se buni za cigare, ali može samo da se buni :lol:Kada je bio pri zdravoj pameti danas, obavili smo razgovor, vrlo konstruktivan i jasan. Zna da samnom nema šale po pitanju porodice i njenog opstanka i koji su mi prioriteti.

Mnogo mi je simpaticno kako opisujes svog tatu.Necu da zalazim u privatnost i to kako ste nekada ziveli ali mi se dopada kako sada brines o njemu a pri tom uspevas da zadrzis osmeh na licu,tj...ovde izmedju redova...jer...jellllteee...lice ti nisam videla:hvala:
 

Back
Top