Demencija

Radila sam mnogo godina na dementnom odeljenju sa veoma obolelim osobama.Zao mi je sto kod nas nema prave pomoci i kurseva za clanove porodice obolelog. Osnovna stvar u pristupu dementnom je ne suprotstavljati se i ne ispravljati greske koje izgovaraju, zelje koje imaju itd...Zamisli ako bi ti recimo bila mrtva pijana i imala blackout dva dana?! Panika koju ti ljudi osecaju je neizreciva jer su svesni da ne vladaju sobom , vremenom, prostorom. Panika izaziva bes i neverovatnu agresiju. Ukoliko se odumiranje celija nalazi u ceonom delu tada menjaju psihu i dolazi do poremecaja licnosti. Npr, neko ko je bio izuzetno posten pocece da krade, nezna osoba sa puno ljubavi postaje zla itd...Sa osobama koje su dementne morate imati veoma mnogo sigurnosti u sebe, zraciti sigurnoscu, a najvise od svega strpljenja iako je to najteze. Ne preuzimajte na sebe obaveze koje oni nisu u stanju vise sami da odrade( proste radnje) vec im dajte dosta vremena sa blagim ispravkama da nastave da rade( bez obzira koliko im vremena treba, recimo da se obuku) jer time pokazujete da vladate situacijom, odrzavate koliko toliko zdravlje mozdanih celija i odlazete vreme kada ce postati totalno nesvesni sebe i okoline.Neka vam je ton glasa uvek miran i pitom i razgovarajte sa duznim postovanjem. Nikada ne zaboravite da je iza bolesti LICNOST. Zelim vam puno srece i ako mogu nekako da pomognem stojim na raspolaganju.:bye:
 
drago mi je da nam se priključuje i neko sa profesionalnim iskustvom...! šteta što to nije bilo ranije, kad je bilo više novih, očajnih i haotičnih, ali ovaj post potvrđuje sve ono što već neko vreme pričamo i ponavljamo: nema svađe sa dementima, ne sme da bude, to pravi još veći problem...

ali čitaće to novi i novi, dementnih je svakim danom sve više, i njihovih rođaka i poznanika, ma ne mogu se ni pobrojati...

zato to ovde treba pisati, ljudi i ne znaju šta ih je snašlo i kakva je ovo bolest -

pišite ovde svoja iskustva, sve anegdote, sve što mislite da treba, jer jedino tako možemo da razmenimo znanje o ovoj gadnoj bolesti i da je razumemo -
 
Poslednja izmena:
Ovih dana baš i nemam mnogo vremena da mislim na nju. Verovatno je stanje isto, znam da bolje ne može da bude, a da se nešto drastično pogoršalo - ovi iz doma bi me sigurno obavestili.

Povremeno mi se vraćaju slike svih onih dogodovština s početka, kad još nisam bila sigurna da se radi o demenciji i kad još nisam znala koliko to može da bude gadno. I čudim se samoj sebi kako sam sve to izdržala, to mi je sve sad nepojmljivo, jer sam inače strašno smotana u tim takvim situacijama, naročito u komunikaciji s lekarima, administracijom, bankarima (nije mi tad bilo strašno da obudzam ovu moju, nego te okolo). Čudim se i kako sam skoro dve godine tokom njenog početnog boravka u domu uspevala da je zivkam svakodnevno, da budem konstantno smirena i da se trudim da je oraspoložim i utešim makar na kratko, da saslušam sve njene besmislene jadikovke ili opsesije koje je umela da ponavlja po deset-petnaest puta iznova i iznova...

I eto sad, ima već više od šest meseci kako to više nije moguće --- i moram da priznam da mi je u ovoj fazi mnogo lakše. Očekivala sam da će pre ili kasnije doći trenutak kad moja majka više ne bude mogla da komunicira preko telefona, to je došlo naglo i ranije nego što sam mislila, ali sam se prethodno s tim pomirila, barem svesno. U podsvesti mi i dalje stoji na glavi, često je sanjam kako mi pravi probleme, kako mi iznenanda dolazi u posetu u sred noći, kako ne znam kako da je vratim u dom, itd. U tim nekim glupim snovima čak prepoznajem odjeke sopstvenih glupih svakodnevnih saplitanja, jer je sanjam kako ponavlja neke svoje gluposti od pre 20-30 godina (iz vremena kad je bila stara kao sad ja), pa i neke koje sam sama juče/prekjuče napravila. Iako naši životi nemaju nikakvih sličnosti, ni u navikama, ni u načinu života, ni u konzumiranju hrane-pića-lekova, sve je različito. A opet moj psihotični alarm u glavi konstatuje da kod mene postoji strah (opravdan ili ne) da ću jednoga dana i sama postati dementna :(

Prosto mi je jasno kako to lako kvrcne ili polako mozak sopstvene snove može da svari kao stvarnost, da više ne razlikuje šta je šta, ko je ko... Nije poenta u običnom zaboravljanju: uvek sam zaboravljala nebitne stvari, ali baš u tome i jeste kvaka: šta je bitno a šta nebitno - dementni to ne razlikuju!

Eeeeeej, Beket, polako:heart: Bila si pod stresom, samo sto si verovatno sve to trpala negde u neku fioku i vise se koncentrisala na mamu i resavanje problema u hodu. Ponekad se osecam kao da je mene i mamu, pri saznanju da je mama bolesna od demencije, neko gurnuo niz liticu i da se svim silama borim da nas zaustavim u tom propadanju, vise stiteci nju nego sebe. A opet i ona i ja smo povredjene... i drzim se za usputnu granu i gledam u ponor... bas kao san, a stalno prisutan osecaj i na javi.
Kazes, Beket, da ti je sada lakse, ali zato pocinje kroz snove da se sve vrti i da stavljas sebe u slicne situacije. Nisam strucna, ali mislim da je to uobicajeno nakon velikog stresa, kada nismo imali ni vremena ni mogucnosti, a delimicno i zbog soka, da detaljno analiziramo sebe u celoj prici. Iz onoga sto si pisala na ovom forumu, videla sam kako si se hrabro uhvatila u kostac sa celom situacijom. Divila sam ti se uvek koliko trezveno se postavljas prema stvarima. Zahvaljivala sam ti se sto si uspela da me par puta trgnes iz emotivnog sloma. Uticala si na mene, a sigurno i na mnoge druge, da ne podlezemo patetici. Svako je na svoj nacin davao svoje vidjenje stvari, ali meni prija tvoj stav jer se razlikuje dosta od moga nacina postavljanja u krizi. I sada volim da cujem tvoje misljenje.
Razmisljam i ja o mogucnosti da obolim od ove bolesti. Plasi me sto u toj situaciji ne bih imala nekog bliskog sa "bezuslovnom ljubavlju"u sebi, ko bi istrpeo posledice i trudio se da me zastiti. Vec sam rekla da sam pravila greske na pocetku, mnogo gresaka... u nesnalazenju i nepoznavanju prirode bolesti. Zato sam uvek na raspolaganju onima, koji zele da cuju moje iskustvo. Ostaje nam, draga Beket, da pijemo vitamin E, bevipleks... da citamo i razmisljamo, da povremeno odemo kod lekara da bi smo proverili krvne sudove... ma, ko bi ga znao. Ni lekari nisu nacisto kako i zasto:think:
 
Radila sam mnogo godina na dementnom odeljenju sa veoma obolelim osobama.Zao mi je sto kod nas nema prave pomoci i kurseva za clanove porodice obolelog. Osnovna stvar u pristupu dementnom je ne suprotstavljati se i ne ispravljati greske koje izgovaraju, zelje koje imaju itd...Zamisli ako bi ti recimo bila mrtva pijana i imala blackout dva dana?! Panika koju ti ljudi osecaju je neizreciva jer su svesni da ne vladaju sobom , vremenom, prostorom. Panika izaziva bes i neverovatnu agresiju. Ukoliko se odumiranje celija nalazi u ceonom delu tada menjaju psihu i dolazi do poremecaja licnosti. Npr, neko ko je bio izuzetno posten pocece da krade, nezna osoba sa puno ljubavi postaje zla itd...Sa osobama koje su dementne morate imati veoma mnogo sigurnosti u sebe, zraciti sigurnoscu, a najvise od svega strpljenja iako je to najteze. Ne preuzimajte na sebe obaveze koje oni nisu u stanju vise sami da odrade( proste radnje) vec im dajte dosta vremena sa blagim ispravkama da nastave da rade( bez obzira koliko im vremena treba, recimo da se obuku) jer time pokazujete da vladate situacijom, odrzavate koliko toliko zdravlje mozdanih celija i odlazete vreme kada ce postati totalno nesvesni sebe i okoline.Neka vam je ton glasa uvek miran i pitom i razgovarajte sa duznim postovanjem. Nikada ne zaboravite da je iza bolesti LICNOST. Zelim vam puno srece i ako mogu nekako da pomognem stojim na raspolaganju.:bye:
Drago mi je da imamo osobu koja moze sa profesionalne tacke gledista da nas uputi. Najvise sam naucila od ljudi sa ovog foruma, jer smo pricali o konkretnim primerima, a drugi su iznosili svoja iskustva ili vidjenje. Doktori koji prime mamu u ordinaciju, slezu ramenima i samo ponavljaju "pustite je" i "nek vam je Bog u pomoci", "dobra je ona sada"... Meni je falilo mnogo tog strpljenja u pocetku u ophodjenju. Uh, kad se setim. Ona, jadna, zbunjena ... a ja iznervirana... haos.
Mag13, kako ste se ophodili sa dementnom osobom kada hoce da ide negde? Kako ste je sprecavali da izadje? Ili je to bilo odeljenje gde vise nisu pokazivali volju za akcijom? Moja mama stalno spominje neku kucu iz detinjstva, cak i kada je dovedem u njen stan (posto je u domu, provedemo par dana u stanu). Sta konkretno da joj kazem u toj situaciji kada nece da spava? Da li da sedim budna pored nje, da je zabavim necim? Znam, reci cete zasto je dovodim kuci. Zato sto je vec pripremi rodbina da ja dolazim i da cu je voditi u stan. I stalno joj pricaju o njenom stanu. A delimicno ne mogu da kontrolisem svoje emocije. Gledam da i njoj udovoljim, makar i taj prvi dan kada stignemo i kada je srecna prepoznala svoj stan i uziva u tome, pa se opet zbuni posle dva dana (i to uvece), pa sledeceg dana opet zadovoljna...:sad2:
 
Poslednja izmena:
draga moja bezuslovna, lako je meni da budem pametna kad sam uspela na vreme da svoju majku smestim u pristojan dom, a kao što se sećaš, odmah sam nanjušila pakao i sve što sledi...

život ide dalje, ovakav ili onakav...
& dobro sam ja, ne brini --

znam da ti u ovakvoj fazi nećeš pristati na ignorisanje problema, ali ja to upravo sad radim...

i ja sam zbunjena, ali jedino što mi je jasno u ovoj fazi - to je samo činjenica da ja ne mogu pomoći svojoj dementnoj majci nikako drugačije - nego da joj obezbedim adekvatnu negu!

sve što sledi - nije iznenađenje, zato te molim da svaku narednu promenu ne doživljavaš dramatično, da ostaneš smirena ili kako već možeš... ali poštujem tvoje navike da "podvikneš" kad treba, čak ti zavidim na tome, jer ja to ne umem...

i šta god da bude, piši tu svaki detalj, ljudi to čitaju, ovo je otvoren forum -
 
Postovana Bezuslovna ljubav
Sa osobom koja hoce da ide negde i recimo kaze spakuj me sada idem na put, recite vazi ali samo da zavrsimo to i to. Pokusajte da joj skrenete misli na nesto drugo sto moze da joj zaokupi paznju.Nemir koji ona oseca pogotovu uvece moze da se umiri samo tabletama ali za uspavljivanje a ne tabletama za smirenje. Daklem, postoje tablete za uspavljivanje, za spavanje i za smirenje. Mislim da treba da se raspitate za tablete za uspavljivanje. Kada zaspu obicno dobro spavaju nocu a danju nisu opijeni i kao biljke. Jos nesto sto je vazno, a to je kako provodite dan sa mamom. Gledajte da joj dan bude sto stalozeniji. Previse stimulansa stvara uznemirenost iako vama mozda izgleda kao jedan zabavan dan. Iskakanje iz stecenih rutina uzbudjuje i previse i stvara nemir. Daklem, dan miram bez previse muzike, setnje, telefonskih razgovora, mnogo ljudi u okruzenju. Jednostavan, miran, rutinski dan, smiren razgovor i na kasicicu svega ostalog. Rodbinu zamolite da ne trtljaju gluposti jer joj ne cine uslugu ni vama ni njoj. Nema potrebe da skupljaju poene jer ih nece dobiti ionako.Puno pozdrava i sve naj.....:heart:
 
Evo, nakon dugo vremena da se i ja malo javim. Kod nas nema nekih većih promjena osim da tata sve teže priča, sve češće ne zna da je mama s njim, ali nije uporan da ide "kući", jedino što je doslovce kao dijete i hoće svu moguću pažnju. Još uvijek je mama s njim u toku nedelje, a brat i ja naizmjenično vikendima. Svi skupa smo samo kad je Božić, Slava ili nešto slično...sve drugo ga jako uznemiri. Mama pije tablete za visok pritisak koji nikad nije imala do sada, ja se borim sa svojim hashimotom i stresovima....brat je još uvijek mlad i valjda to najbolje podnosi od svih nas.....Nismo još uvijek tatu smjestili nigjdje, mama se protivi. Tvrdi da bi ga to ubilo a meni je žao kad je vidim koliko se pati s njim....Mislim na sve vas na ovoj temi, stalno, svaki dan...
 
eh, birdie, u pravu je tvoja majka, ali još više ti... tačno je da u toj nekoj prelaznoj fazi mnogo znači porodično okruženje, poznate stvari, navike, isti likovi, rutina /o kojoj je pričala mag13/...
pa i nežnost kod osetljivih, i akcije kod hiperaktivnih, svakom onako kako treba, ali teško je to odmeriti, teško je sve to podneti kako stvari odmiču -

nabavila sam onu knjigu prof. Pavlovića, hm... veći deo ne razumem bez guglanja i/ili rečnika stranih reči, ali ima nekih delova koji su razumljivi svakom laiku, ima uputstva za ophođenje sa bolesnikom i o prilogođavanju prostora u kojem borave: kako obezbediti stan, zaključati prozore i vrata, ukloniti sve klizave prepreke, pod ne sme biti šaren, itd. - to valjda sve već znamo :(
 
Draga Birdie, poruci mami da smesti tatu sto pre dok jos moze da se prilagodi primanju pomoci drugih, da stekne rutine, da nekako prepoznaje prostor u kome se nalazi. Posle ide teze i dolazi do agresije. Tatu ne bi ubilo smestanje jer nise sasvim svestan, a lepa rec i neko autoritativan daje sigurnost. Pozdrav
 
a ja večeras bila u kratkoj poseti: razrogačila je oči kad me je ugledala, pustila dve suzice, ali kako je bila u toku večera (hranili je u ležećem položaju!) - nije se mnogo potresla... (plašila sam se da će se uznemiriti, već je pao mrak) i kad su joj po peti put ponovili pitanje "ko je doš'o?" - rekla je "moja ćerka", ali nije umela da izgovori moje ime, nego je samo potvrdila kad su to izgovorili... uff!

inače kažu da joj nisu ukinuli ebixu, da je sad eto tako pomalo ipak svesna, a vidim i sama da joj ne luta pogled, bez problema guta hranu, ali kažu da ne staje na noge - to kao da odbija, čak i ruke slabo koristi -

čitajući knjigu onog profesora - tek sad mi je jasno koliko su individualne te faze i da sve zavisi koji deo mozga je oštećen, kako polako otkazuju govor, motorika, orijentacija, itd. (bila sam ranije u zabludi da to ide nekim redosledom, onako unazad do nivoa deteta, a zapravo nema u demenciji nikakvog reda, sve zavisi koji deo mozga ždere ona neka nepoznata supstanca koja začepljuje moždane vijuge)
 
Poslednja izmena:
Mag13, puno hvala za savete. Eh, da je bilo i ranije takvih uputstava. Ali dobro, uvek ima novih na forumu, pa ce im to mnogo znaciti. A i kod nas se povremeno ponavljaju takve epizode... dobro dodje svaka informacija, pogotovo od nekog tako iskusnog. Sto se tice tableta za uspavljivanje, nije mi poznato. Inace su mojoj mami potpuno ukinuli tablete za smiranje i antipsihotike. Sada pije donasept i prilicno je stabilno stanje. Doktorica kaze da taj lek primenjuju i kod drugih korisnika i da se pokazao kao jako dobar. Malo je imala mucninu u zelucu u pocetku, ali se sada smirilo.
Bila sam sa mamom 5 dana. Izvela sam je iz Doma. Nije bilo vecih problema, osim ujutru i uvece. Dosta joj pomaze taj donasept, ali i ovo toplo vreme ide na ruku. Cini mi se da je zimi nestabilnija. Uvek se bojim hladnih dana i velikih promena atmosferskih. Plete, gleda pomalo TV, prelistava novine... sve u svemu navikla se na ustaljeni ritam i ima volju da se dokazuje pred ostalim korisnicima da je sposobna da nesto uradi i da ima privilegije (kupljena vunica, mada im i u Domu nabavljaju povremeno), paznja pri donosenju novina u sobu... Rodbina i dalje ima svoj stav i ja tu nista ne mogu. Oni obilaze mamu i pri tome imaju svoju pricu za nju, naravno i za mene. Kad posizim, ukazem im na greske koje prave, onda dodje do rasprave, koju ja prekidam jer vidim da nema kraja toj prici. Zao mi je sto ne mogu da zastitim moju mamu od njihovih glupavih reci i inicijativa. Jednostvano tu nema resenja. Mag13, ne mogu da obezbedim mami, kako ti kazes, sto stalozeniji dan, jer je stalno okupiraju pricama i pitanjima koja je zbunjuju i vuku je da hoda do iscrpljenosti, cak i zavadjaju sa osobljem doma i sa korisnicima. Cak pricaju i protiv mene i predstavljaju me kao nekog ko mami ne misli dobro. doduse, sada redje i skrovitije. Uzas!
Beket, drago mi je da tvoja mama pokazuje znake prepoznavanja i emocije. Znam da ti je bilo tesko da se suocis sa stanjem u kojem se nalazi. Pricaj nam o tome, ako zelis. Da li si razgovarala sa doktorima o promeni terapije, posto se stanje promenilo? Mozda da konsultujes jos nekoga? To sto u knjizi pise da ide sve svojim redosledom u demenciji...hm... nisam sigurna. Kod moje mame su prisutne takve oscilacije, da prosto nema ravnog toka. Od potpunog gubljenja, do skoro sasvim stabilnog stanja. Doduse kod nje je vaskularna demencija, pa mozda i to ima neke veze. Ne znam vise... Naravno, u protekle 4 godine pogubila je dosta sposobnosti, ali se iz stanja kada ne prepoznaje mene i svoje bliznje i skroz je konfuzna, odjednom sasvim jasno raspoznaje i bolje se snalazi u tim svojim malim obavezama u toku dana. E, sad... ide zima... videcemo. Da, jos uvek sam uporna da je animiram na razne nacine, hvatam se u kostac sa tom odvratnom bolescu... ma necu posustati dok god je to moguce.
Birdie, budite uporni ti i brat da objasnite svojoj mami da ce i tati biti bolje u domu. Oni tamo nadju svoju sigurnost i mir. Moja mama se plasila sopstvenog stana, jer ga vise nije prepoznavala. Sada ga ponekad prepozna a cesce je zbunjuje. Znaci, strah od gubljenja svesti o okolini je, cini mi se, najveci pokretac agresije i histerije. Pa, zamislite da se vi probudite i da pored srebe vidite "nepoznate" ljude i okolinu? Znate samo za one likove i prostore iz detinjstva ili mladosti, a pred vama stoji sve novo i cudno. Kad sam to shvatila, mnogo sam lakse krenula u borbu sa demencijom. Naravno, tesko je prelomiti, velika je promena odlazak roditelja u Dom... Birdie, da li tvoja mama ima pritisak sa neke strane u vezi sa smestanjem tate u Dom? Ili je to samo njen licni stav?
 
Poslednja izmena:
blago onom što ne zna kakva je ovo bolest...

čitam na sve strane kako se ljudi sprdaju s ovim, čak i na svoj račun: čim nešto zaborave odma' odvale "posećuje me onaj nemac"...

ali nije to tako jednostavno... ono što je najvažnije: NEĆE SVAKA STARA OSOBA POSTATI DEMENTNA - čak i da ponešto zaboravlja...!

bezuslovna, vaskularna demencija se od alchajmera razlikuje najviše po tome što se ispoljava naglo (postoji precizna skala za određivanje dijagnoze), sve ostalo su individualne varijacije... & dobro je što su tvojoj mami ukinuli antipsihotike, jer baš ti lekovi mogu da dovedu do moždanog udara! (a pročitaj ponovo moj prethodni post: nisam napisala da u fazama ima nekog "reda" - nego naprotiv: uvek su moguća iznenađenja, i dobra i loša, to je ono što mi se čini da je najgore u celoj ovoj priči)

inače, da, i profesor pominje da su mogući epi-napadi u mnogim vrstama demencije, nije to ništa novo, mada se verovatno retko dešava - ali eto, desilo se kod nas...
 
Poslednja izmena:
Demencij ne postoji, to su izmislili mladi da bi uzimali "izgubljenoj" babi penziju.

Lekovi su toliko skupi, da ne govorim o placanju negovatelja (jer svi mi moramo da idemo na posao, a dementan ne sme sam da ostane u stanu)... ne da vecina ne moze penzijom da pokrije troskove, vec se odricemo mnogih stvari da bi smo obezbedili sve sto treba. Problem je u slucajevima kada su stari prepusteni sebi, kada se bolest ignorise, kao sto Aleksandarns komentarise... i kada se sokiramo citajuci da je stara osoba izgorela u stanu, da je pregazio automobil, da se trazi nestala osoba...
 
blago onom što ne zna kakva je ovo bolest...

čitam na sve strane kako se ljudi sprdaju s ovim, čak i na svoj račun: čim nešto zaborave odma' odvale "posećuje me onaj nemac"...

ali nije to tako jednostavno... ono što je najvažnije: NEĆE SVAKA STARA OSOBA POSTATI DEMENTNA - čak i da ponešto zaboravlja...!

bezuslovna, vaskularna demencija se od alchajmera razlikuje najviše po tome što se ispoljava naglo (postoji precizna skala za određivanje dijagnoze), sve ostalo su individualne varijacije... & dobro je što su tvojoj mami ukinuli antipsihotike, jer baš ti lekovi mogu da dovedu do moždanog udara! (a pročitaj ponovo moj prethodni post: nisam napisala da u fazama ima nekog "reda" - nego naprotiv: uvek su moguća iznenađenja, i dobra i loša, to je ono što mi se čini da je najgore u celoj ovoj priči)

inače, da, i profesor pominje da su mogući epi-napadi u mnogim vrstama demencije, nije to ništa novo, mada se verovatno retko dešava - ali eto, desilo se kod nas...

Primetila sam i ja, Beket, da se mnogi u poslednje vreme sale na racun ove bolesti. Ali sam primetila i kod nekih starih ljudi da ima i osnova za pocetak lecenja. Samo, kako im objasniti da treba da krenu lecenjem. U nasem mentalitetu je valjda prisutno da se humorom branimo od svega. Nekad to moze da bude dobro, ali mnogo je situacija kada se to obije o glavu.
Da, razumela sam sta si htela da kazes kada je u pitanju tok bolesti. Mozda nisam dobro formulisala odgovor. Zapravo se i plasim tih iznenadnih skokovitih pogorsanja. Nikad se ne opustam i ne nadam se da ce ostati na trenutom stadijumu. Ali borim se za koliko-toliko stabilnosti i za koliko je moguce usporavanje, odnosno koriscenje trenutnih sposobnosti-sto prija i dementnom-vraca samopouzdanje i prividni mir.
Sto se tice lekova, pise i na donaseptu (koji mama trenutno pije) da su retko moguci mozdani udari. Ova doktorica je insistirala na smanjenju i izbacivanju bromazepama, a uvela je prvo antipsihotik, da bi sada presla na ovaj donasept. Prethodni lekar je zazirao od jacih lekova za demenciju, smatrajuci da oni pojacavaju mozdanu cirkulaciju u prazno i dovode do konfuzije i da treba da ima malo bromazepama... zato vas podsecam povremeno da konsultujete dva i vise lekara, da probate druge terapije, kako bi ste pokusali da stabilizujete trenutno stanje. Kazem "trenutno stanje", jer nema povratka na pocetak i uvek je nesto izgubljeno na tom putu.
 
S obzirom da vodim Dom za stare i da stvarno imam mnogo prakticnog iskustva sa dementnim osobama a imam i korisnika sa Alchajmerom, mogu da Vam kazem da je lek Prazine, koji se doduse jako tesko nabavlja, izvrstan. On jeste antipsihotik ali u odgovarajucoj dozi pokazuje izvrsne karakteristike. Donecept je za blage do umerenih oblika Alchajmera, dok je Prazine i za teze oblike. Najbitnije od svega je opet ponavljam odrzavanje u zivotu onih funkcija koje osoba moze da obavlja sama koliko god to strpljenja trazilo. Ukljucivanje u zajednicu, aktiviranje i davanje obaveza koje moraju da postanu rutina je jedino resenje za usporavanje toka bolesti. Svu srecu vam zelim i vama i vasoj majci, Veliki pozdrav:ok:
 
S obzirom da vodim Dom za stare i da stvarno imam mnogo prakticnog iskustva sa dementnim osobama a imam i korisnika sa Alchajmerom, mogu da Vam kazem da je lek Prazine, koji se doduse jako tesko nabavlja, izvrstan. On jeste antipsihotik ali u odgovarajucoj dozi pokazuje izvrsne karakteristike. Donecept je za blage do umerenih oblika Alchajmera, dok je Prazine i za teze oblike. Najbitnije od svega je opet ponavljam odrzavanje u zivotu onih funkcija koje osoba moze da obavlja sama koliko god to strpljenja trazilo. Ukljucivanje u zajednicu, aktiviranje i davanje obaveza koje moraju da postanu rutina je jedino resenje za usporavanje toka bolesti. Svu srecu vam zelim i vama i vasoj majci, Veliki pozdrav:ok:
Pozdrav
Jel iz Vaseg iskustva Prazine ima nezeljenih dejstava(mislim na parkinsonizam, motorna usporenost, ukocenost ,drhtanje) posto je koliko sam shvatio antipsihotik prve generacije.Sada lekari uglavmom prepisuju novije antipsihotike (leponex, risperidon, zalasta) "kao oni imaju manje tih nezeljenih efekata", ali iskustvo je ipak neprocenjivo.Da li mislite da taj lek popravlja i kognitivne sposobnosti posto pravite poredjenje sa doneceptom i gde se moze nabaviti taj lek.Prazine je promazin hlorid a naš Largactil je hropromazin.Hvala unapred.
 
S obzirom da vodim Dom za stare i da stvarno imam mnogo prakticnog iskustva sa dementnim osobama a imam i korisnika sa Alchajmerom, mogu da Vam kazem da je lek Prazine, koji se doduse jako tesko nabavlja, izvrstan. On jeste antipsihotik ali u odgovarajucoj dozi pokazuje izvrsne karakteristike. Donecept je za blage do umerenih oblika Alchajmera, dok je Prazine i za teze oblike. Najbitnije od svega je opet ponavljam odrzavanje u zivotu onih funkcija koje osoba moze da obavlja sama koliko god to strpljenja trazilo. Ukljucivanje u zajednicu, aktiviranje i davanje obaveza koje moraju da postanu rutina je jedino resenje za usporavanje toka bolesti. Svu srecu vam zelim i vama i vasoj majci, Veliki pozdrav:ok:
Pozdrav
Jel iz Vaseg iskustva Prazine ima nezeljenih dejstava(mislim na parkinsonizam, motorna usporenost, ukocenost ,drhtanje) posto je koliko sam shvatio antipsihotik prve generacije.Sada lekari uglavmom prepisuju novije antipsihotike (leponex, risperidon, zalasta) "kao oni imaju manje tih nezeljenih efekata", ali iskustvo je ipak neprocenjivo.Da li mislite da taj lek popravlja i kognitivne sposobnosti posto pravite poredjenje sa doneceptom i gde se moze nabaviti taj lek.Prazine je promazin hlorid a naš Largactil je hropromazin izgleda slicni ali ne i isti lekovi.Hvala unapred.
 
Miko, duplirale su ti se poruke -

nemam pojma šta rade s tim lekovima, stalno preporučuju neke nove, ali generalno - nemam poverenja u te novotarije, a naši farmaceuti i medicinari skloni su eksperimentisanju, senzacijama raznih vrsta /sasvim je moguće da se tako uključuju u ispitivanja/

ono malo što sam pročitala i shvatila - svaki antipsihotik može imati gadne nuspojave, pa i sa smrtnim ishodom, jer sve to treba pažljivo dozirati...

ovima u domu gde je moja majka - ponekad prosto progunđam nešto i sad me nedavno čak doveli u nezgodnu situaciju da ja treba da odlučim koje lekove da joj naruče! uf!!! alo bre, šta ja znam o tome?! objasnila sam im sve svoje nedoumice, ali i da je njihova dužnost da se konsultuju sa kolegama, naročito sa spoljnim saradnicima - specijalistima... na kraju je bilo samo njihovo "hvala na poverenju" -

pretpostavljam da mag13 radi u Švedskoj, te zato ima bolji uvid u farmakološki potencijal... /ili grešim?/
 
Poslednja izmena:
Moji korisnici su koristili Leponex i u oba slucaja nakon vec dva meseca doslo je do padova pritiska, nevoljnih radnji ekstremiteta, drhtanja. Postepenim smanjivanjem doze do potpunog prekida i prelaskom na Prazine drhtavica se smanjila, a osecaj zadovoljstva je bitno povecan. Zbunjenost je daleko manja i rad sa njima je samim tim mnogo laksi i smireniji. Licno sam prezadovoljna gledajuci zadovoljne osobe sa mirom u ocima i osmehom na licu. Naravno mnogo toga zavisi i od nas kao personala. Osmeh mami osmeh! Za sada ne primecujem nikakva nezeljena dejstva bas na protiv sve naj....Prazine nije lako naci ali ako ga dobijete na recept pokusacu da vam pomognem da ga nadjete preko nasih apoteka sa kojima saradjujemo. Mi ga imamo u dovoljnoj kolicini za nase potrebe ali cu vam rado pomoci.
Veliki pozdrav:)
 
Moji korisnici su koristili Leponex i u oba slucaja nakon vec dva meseca doslo je do padova pritiska, nevoljnih radnji ekstremiteta, drhtanja. Postepenim smanjivanjem doze do potpunog prekida i prelaskom na Prazine drhtavica se smanjila, a osecaj zadovoljstva je bitno povecan. Zbunjenost je daleko manja i rad sa njima je samim tim mnogo laksi i smireniji. Licno sam prezadovoljna gledajuci zadovoljne osobe sa mirom u ocima i osmehom na licu. Naravno mnogo toga zavisi i od nas kao personala. Osmeh mami osmeh! Za sada ne primecujem nikakva nezeljena dejstva bas na protiv sve naj....Prazine nije lako naci ali ako ga dobijete na recept pokusacu da vam pomognem da ga nadjete preko nasih apoteka sa kojima saradjujemo. Mi ga imamo u dovoljnoj kolicini za nase potrebe ali cu vam rado pomoci.
Veliki pozdrav:)
E hvala Vam puno.Ja sam se raspitao u mom gradu prazine se moze naci u jednoj privatnoj apoteci.Porazgovaracu sa nekim psihijatrom o doziranju.Moja majka je koristila risar,zalastu, haloperidol, trenutno je na leponexu ali i dalje postoji nemir i stalna potreba za lutanjem.Znam da su svi antipsihotici teski i da je koriscnje ili nekoriscenje istih biranje izmedju 2 zla ako je uopste moguce birati kada je bolesnik , uplasen, uznemiren sa halucinacijama .Dobro je ako uopste postoji nesto sto ih moze smiriti jer na dosta njih terapija ne deluje.Pozdrav
 
Poslednja izmena:
Pre nego krenete sa prazineom,trebalo bi ovo procitati.
Moj otac ga koristi u domu,a tek sad vidim da ne bi trebalo kod dijabetisa,uvecane prostate,kod visokog krvnog pritiska kao i pri upotrebi lekova za izmokravanje.
http://www.centar-zdravlja.net/images/slike_lijekovi/pdf_1303898834_832.pdf

I citam sad na nekom Hrvatskom forumu da je zabranjen u Evropi...
http://www.*********/showthread.php?t=168540&page=136

U gerijatrijskih bolesnika postoji sklonost k povišenju plazmatskih koncentracija fenotiazina, te starijim osobama treba dati manju početnu dozu promazina, a potom je postupno titrirati. Bolesnicima s kardiovaskularnim bolestima također se daju manje terapijske doze promazima, a nužne su i češće medicinske kontrole. U slučaju pogoršanja krvnih diskrazija, liječenje promazinom treba prekinuti. Promazin može pogoršati simptome u bolesnika s Parkinsonovom bolesti.
4.8. Nuspojave

Češće nuspojave

Antikolinergičko djelovanje, kongestija nosa, kserostomija, zatvor, hipotenzija. Zamućenje vida povezano s antikolinergičkim djelovanjem; odlaganje mutnog materijala u leći, rožnici i mrežnici, akatizija, distonički ili parkinsonski ekstrapiramidni učinci.

Manje česte nuspojave

Otežano mokrenje; povećana osjetljivost kože na sunce, kožni osip - povezan s kontaktnim dermatitisom, s drugim alergijskim reakcijama ili s kolestatskom žuticom.

Rijetke nuspojave

Agranulocitoza se može pojaviti u prva tri mjeseca liječenja, a oporavak uslijedi jedan do dva tjedna po okončanju liječenja; nakon oporavka može se ponovno pojaviti pri nastavku liječenja.

Kolestatska žutica može se javiti dva tjedna nakon teškog pruritusa, te može napredovati do kroničnog aktivnog hepatitisa. U takvim se slučajevima može pokazati nužnim prekinuti liječenje. Jetreni funkcijski testovi mogu biti poremećeni i bez očevidnih znakova žutice.

Neuroleptički maligni sindrom (NMS) može se pojaviti bilo kada za vrijeme liječenja neurolepticima. Uz jasne znakove poput ukočenosti skeletnih mišića, hipertermije, disfunkcije autonomnog živčanog sustava i poremećaja svijesti, diferencijalno-dijagnostičkim postupcima mogu se otkriti leukocitoza (9500 do 26000 stanica/mm3), povišene vrijednosti jetrenih enzima i povišena vrijednost kreatinin-fosfokinaze (CPK).

Ostale nuspojave: prijapizam, melanoza

http://blog.dnevnik.hr/lijekovi-lijecenje/2009/03/1626025314/prazine-promazin.html
 
Poslednja izmena:
Pre nego krenete sa prazineom,trebalo bi ovo procitati.
Moj otac ga koristi u domu,a tek sad vidim da ne bi trebalo kod dijabetisa,uvecane prostate,kod visokog krvnog pritiska kao i pri upotrebi lekova za izmokravanje.
http://www.centar-zdravlja.net/images/slike_lijekovi/pdf_1303898834_832.pdf

I citam sad na nekom Hrvatskom forumu da je zabranjen u Evropi...
http://www.*********/showthread.php?t=168540&page=136

U gerijatrijskih bolesnika postoji sklonost k povišenju plazmatskih koncentracija fenotiazina, te starijim osobama treba dati manju početnu dozu promazina, a potom je postupno titrirati. Bolesnicima s kardiovaskularnim bolestima također se daju manje terapijske doze promazima, a nužne su i češće medicinske kontrole. U slučaju pogoršanja krvnih diskrazija, liječenje promazinom treba prekinuti. Promazin može pogoršati simptome u bolesnika s Parkinsonovom bolesti.
4.8. Nuspojave

Češće nuspojave

Antikolinergičko djelovanje, kongestija nosa, kserostomija, zatvor, hipotenzija. Zamućenje vida povezano s antikolinergičkim djelovanjem; odlaganje mutnog materijala u leći, rožnici i mrežnici, akatizija, distonički ili parkinsonski ekstrapiramidni učinci.

Manje česte nuspojave

Otežano mokrenje; povećana osjetljivost kože na sunce, kožni osip - povezan s kontaktnim dermatitisom, s drugim alergijskim reakcijama ili s kolestatskom žuticom.

Rijetke nuspojave

Agranulocitoza se može pojaviti u prva tri mjeseca liječenja, a oporavak uslijedi jedan do dva tjedna po okončanju liječenja; nakon oporavka može se ponovno pojaviti pri nastavku liječenja.

Kolestatska žutica može se javiti dva tjedna nakon teškog pruritusa, te može napredovati do kroničnog aktivnog hepatitisa. U takvim se slučajevima može pokazati nužnim prekinuti liječenje. Jetreni funkcijski testovi mogu biti poremećeni i bez očevidnih znakova žutice.

Neuroleptički maligni sindrom (NMS) može se pojaviti bilo kada za vrijeme liječenja neurolepticima. Uz jasne znakove poput ukočenosti skeletnih mišića, hipertermije, disfunkcije autonomnog živčanog sustava i poremećaja svijesti, diferencijalno-dijagnostičkim postupcima mogu se otkriti leukocitoza (9500 do 26000 stanica/mm3), povišene vrijednosti jetrenih enzima i povišena vrijednost kreatinin-fosfokinaze (CPK).

Ostale nuspojave: prijapizam, melanoza

http://blog.dnevnik.hr/lijekovi-lijecenje/2009/03/1626025314/prazine-promazin.html

Pozdrav Kanarinka
Tako je ali skoro na svim uputstvima antipsihotika pise to isto ako ne i gore.Kao sto sam rekao upotreba antipsihotika je biranje izmedju 2 zla:1)da li cemo rizikovati da će naši bolesnici poceti da se tresu, koče, da li ce im se pogorsati krvna slika, da li ce doziveti mozdani udar ako upotrebljavaju antipsihotike ili 2)ćemo se juriti sa njima 24h dnevno i gledati ih izbezumljene od straha sa halucinacijama i agresivne.Sa ovim drugim simptomima po meni ne vredi živeti, tako da sam ja ipak za upotrebu antipsihotika ako se uopšte nađe lek koji će delovati.U svakom slučaju hvala na ovim informacijama, treba biti oprezan.Kakvo je Vaše iskustvo sa ovim lekom, da li ima ikakvog poboljsanja kod tvog tate, da li ste iskusili ove nuspojave koje si navela?Koliko se sećam pisala si da je bio nemiran i agresivan, kako je sada?
 
Poslednja izmena:
Od kad ga pije,psihicko stanje je na ravnoj liniji,bar ja ne uocavam pogorsanje,ali ne moze vise ni uz neciju pomoc na noge,cesto mu secer i pritisak poprilicno skoce iako je na terapiji i dijeti,i slabo vidi,a nije imao vecih problema sa vidom.Zali se da cesto mokri,ali i dobija lekove za izmokravanje.Sta znam,ni jedno zlo nije savrsena zamena za dobro.I da,cesto ne moze kontrolisati rad ruku,kad hoce npr da popije vodu,promasi usta,ali se ne trese.
 

Back
Top