Demencija

Drugari, evo i mene da se javim. Bila sam u frci koja se konačno isplatila. Smestila sam tatu u dom u Šapcu. Oni imaju odeljenje (zgradu) za dementne, ali su ga primili u zgradu gde su normalni, stari ljudi, jer smatraju da bolest još nije napredovala toliko. Ovo je jako velika promena za njega, bio je tužan, i ja sa njim, ali uvek se setim da je to pravo rešenje za njega. Ne znam kako će se situacija razvijati na dalje, ali ću dolaziti ovde redovno, a bilo bi mi još draže ako nekome budem mogla i da pomognem :)
 
odlomci iz knjige KAO STARI KRALJ U IZGNANSTVU - Arno Gajger (prevod s nemačkog N.B. Cvetković):

"... otac je isuviše često bio negativan i naporan od jutra do mraka. (...)
Normalno je da imate grižu savesti kada se odlučite da bliskog člana porodice odvedete u dom. U svakom slučaju, takva odluka vas pokoleba. Istovremeno, čovek mora da raskrsti sa predrasudama. Seoski starački dom raspolagao je kvalifikovanim osobljem i veoma dobrim uslovima. (...)
Nega koju je imao kod kuće, i pored intenzivne podrške porodice, nije bila na nivou one koju je pružao dom. I priznavanje poraza može da bude neka vrsta uspeha. Ništa nije vredelo što su članovi porodice izgarali. Godinama se sve vrtelo oko bolesnog oca. Onaj ko je imao svojih problema morao je da se snalazi sam. Činjenica je da smo praktično i danju i noću razmišljali o ocu. Stalno isto pitanje: šta je sledeće? Prekoračene su granice izdržljivosti. Uz sve to, i sam otac se u rođenoj kući nije osećao kao u svom domu."

Navodim deo citata koji sam postavila neposredno pre nego što nam se Blaise prvi put javila -

Devojko draga, svaka ti čast! Sigurno imaš iskustvo koje bi trebalo da preneseš ovde, kad budeš imala malo više volje i snage, napiši kako je sve teklo, tek da ostane za sve sadašnje i buduće "sapatnike" ---

& priznajem, brža si bila čak i od mene: ja sam pre dve godine, otprilike isto kao ti - negde krajem aprila ukapirala da je moja majka bolesna, a u dom /privatni! - što je mnogo lakše/ smestila je tek negde krajem avgusta (hej!) -

Stvari u ovoj bolesti su praktično nepredvidljive, ali ishod je svima poznat.
Jeste, sve je to tužno, ali ne toliko sam odlazak u dom, nego kompletna progresivna slika demencije - oni svaki dan propadaju i tu se ne može mnogo...
 
Poslednja izmena:
Dok ne sednem ovih dana i napišem šta se sve izdešavalo u poslednjih nekoliko nedelja, ono što mogu da ostavim u amanet, a što i svi ovde znate, jeste da možete samo na sebe da se oslonite i ako sami ne pogurate, niko neće umesto vas. Ljudi ovde još nemaju razumevanja, sve je na principu "lako ćemo" i za sve ima vremena. Neću da grešim dušu, imala sam, na svu sreću, neke osobe koje su mi puno pomogle, a nisu morale, ali treba kopati i rukama i nogama i ne očekivati previše od CSR ili ostalih nadležnih ustanova. Da ih ja nisam muštrala, ko zna kad bi mu oni našli smeštaj...
Hvala vam svima ovde, da nije bilo ovog foruma, bila bih totalno izgubljena :*
 
Drago mi je, Blaise, da si uspela da smestis oca. Nadam se da nece biti vecih problema, a tu smo ako ti treba pomoc i sugestija. Moja mama je dva godine u Domu, a jos uvek se borim za uslove. Tek sad sam uspela da joj organizujem neki vid animiranja u toku dana. Stalno su tvrdili kako ne smeju da insistiraju na tome, jer ce im stvoriti otpor prema domu i osoblju. Provela sam par dana sa mamom u nasem stanu. Pitala sam je da li hoce da mi isplete sal, posto ja ne umem i nemam vremena. Prvo se opirala izgovorima da ne ume i da ne vidi. Onda sam joj dala igle u ruke da mi pokaze kako se to radi, da probam da naucim. Zaprepastila sam se kada sam videla kako vesto barata iglama i vunicom. Brzo je napravila petlje, elegantnim pokretima prstiju, a onda krenula da plete. Zamislite, osoba kojoj je tesko da koristi viljusku, pa se sluzi samo kasikom, preplice iglama kao da je to radila i juce i svih ovih godina. Pa dobro ljudi moji, zasto ti nasi "strucnjaci" nisu u stanju da jednu dementnu babu, koja se topi od srece kada joj se obrate, motivisu da se zabavi necim u domu? A stalno pohadjaju neke strucne seminare u zemlji i inostranstvu, a mi to placamo. Mnogi ce pomisliti da sam opet posizela kada se borim da mi dementna majka nesto radi... Rekla sam vec, boricu se svim sredstvima i koliko god mogu sa tom odvratnom bolescu. Laslo, ne znam sta znaci da nadjem "pravog doktora"? Sta je taj doktor napisao u izvestaju tvog oca? Mozda je uticalo to sto se tvoj otac kretao uz pomoc setalice. Moju mamu kada vide i popricaju sa njom (a ona sa svakim u uniformi cvrkuce i kao za inat bas tada je potpuno prisebna), ne veruju da je u srednje teskom stadijumu demencije.
Beket, kako je tvoja mama sada? Imali nekih pomaka na bolje?
 
bezuslovna, tvoja majka očigledno još uvek ima dobru motoriku i to je za sad dobro, ali ne znam baš da li je pametno da joj igle za pletenje uvek budu na dohvat ruke, nego eventualno samo dok je pod nadzorom na toj grupnoj terapiji... znam da to nije ništa oštro, barem ne te debele igle za šal, ali dementnima uvek može svašta da padne na pamet, tako da - hm, bolje ne rizikovati i skloniti im svaku takvu stvar -

a moja majka, uf! hvala na pitanju, ali nije dobro, baš nije dobro... (onaj moždani udar i dodatni epi-napadi doveli su je brzo do poslednjeg stadijuma demencije) - mada ovi iz doma misle da je bolje čim se jednom osmehne kad joj neko mahne i pozdravi je, ona jedva da registruje šta se dešava oko nje... (navodno - može da napravi par koraka ako je dvoje ljudi pridržava, dakle nije nepokretna, ali oni već ne mogu ni pristojno da je nahrane: može da žvaće, samo ne kapira da treba to i da proguta, pa čak i kad joj daju pasiranu hranu, ona to mulja u ustima i ne zna šta bi s tim) -
 
Poslednja izmena:
bezuslovna, tvoja majka očigledno još uvek ima dobru motoriku i to je za sad dobro, ali ne znam baš da li je pametno da joj igle za pletenje uvek budu na dohvat ruke, nego eventualno samo dok je pod nadzorom na toj grupnoj terapiji... znam da to nije ništa oštro, barem ne te debele igle za šal, ali dementnima uvek može svašta da padne na pamet, tako da - hm, bolje ne rizikovati i skloniti im svaku takvu stvar -

Ne znam kako da objasnim. Bilo sta drugo da radi ima problem da osmisli. A pletenje je valjda ostalo negde u nekoj fioci njenog mozga. Sto se tice opasnost, nije do sada pokazivala sklonost da upotrebi ostar predmet u neku drugu svrhu. Osim kada je pokusala velikim krojackim makazama da skrati dlacice na bradi. Nije htela da plete u radionici do sada, ali cu je motivisati da to radi u drustvu. Razmisljam, ako vec tako dobro barata iglama, da joj nece pasti na pamet, za sada, da uradi nesto pogresno s njima. Videcu sa terapeutom da je ukljuci u grupu. Citucka novine, prelistava, gleda slike i cita naslove, a onda zaboravi sta je gledala pa opet... tako da ima interesovanje da se bavi necim. Kad se uzjoguni, pustim je. Pre neki dan je rekla mojoj tetki da je jako lepo ugostio moj muz i da je "njegova zena jako lepa i ljubazna i lepo kuva i sprema, bas su me lepo pocastili". Njegova zena sam ja:sad2:
Beket, da li uopste neko pokusava da komunicira sa tvojom mamom, da li fizijatri mogu nesto da urade, da li si ti pokusala da je pomeris iz letargije pricom...? Da li su poznati slucajevi da se iz takvog stanja napravi pomak?
 
[a moja majka, uf! hvala na pitanju, ali nije dobro, baš nije dobro... (onaj moždani udar i dodatni epi-napadi doveli su je brzo do poslednjeg stadijuma demencije) - mada ovi iz doma misle da je bolje čim se jednom osmehne kad joj neko mahne i pozdravi je, ona jedva da registruje šta se dešava oko nje... (navodno - može da napravi par koraka ako je dvoje ljudi pridržava, dakle nije nepokretna, ali oni već ne mogu ni pristojno da je nahrane: može da žvaće, samo ne kapira da treba to i da proguta, pa čak i kad joj daju pasiranu hranu, ona to mulja u ustima i ne zna šta bi s tim) -[/QUOTE]

Da li medicinsko osoblje ocekuje poboljsanje u nastavku? Ili je to poboljsanje u odnosu na period kada uopste nije reagovala na okolinu? Strasno je to sto se nakon pogorsanja kod moje mame, na primer, pogube odredjene sposobnosti, a onda se malo stabilizuje i nastavimo dalje.I pomirim se vremenom s tim da ona vise ne moze "nesto". Kod tvoje mame, Beket, na zalost, bio je veci udar i jos i prelomi... Da li su probali da je hrane spricem? Da li prima infuziju? Ti pokusaji da napravi par koraka... da li je to deo rehabilitacije? Dugo je lezala...
 
idi bre ženo, mnogo me pitaš... nemam pojma!
ovo je čak izvan teme o demenciji, jer je - eto - kod moje majke bio moždani udar, i uvek je moguć sledeći (!), kljukaju je sad lekovima, pa je to sve valjda i ubrzalo ovo što liči na poslednji stadijum -
a kad bude bila neophodna infuzija ili tako nešto - to nije problem, imaju u tom domu tehničkih mogućnosti i za to...

ali nemam ja tu mnogo iluzija: kraj jednom mora doći, komplikacije ovakve ili onakve, samo vas sve molim da se niko ne saživljava sa ovim slučajem (a posebno ne TI, bezuslovna, ne potresaj se oko moje priče! ne traži sličnosti, sad ih više nema...)
 
Poslednja izmena:
Beket, tu sam ako ti je potreban razgovor i moje misljenje, savet, podrska... bez obzira sto moja mama nije u tom stadijumu... kao sto je uz nas bila Margareta lepo cveta, Kanarinka... i ostali ciji su roditelji u stadijumu slicnom tvojoj mami. Naravno i za sve ostale, koji su se vec javljali ili ce se tek odluciti da nam se obrate na ovom forumu.
 
Kuc kuc, ima li ovde nekoga :)
Samo da pozdravim prijatelje i da Vam kazem da sam bio na moru sa suprugom i detetom 10 dana od 15 do 25 jula. Sa majkom je bila sestra i zena koju sam placao.Majka je vec u nekom svom svetu, primala je infuzije 5 dana menjali smo antipsihotike, anksiolitike, antidepresive al ne vredi halucinira i nemirna je a jos uvek hoda.Ja sam vec odlucio da je dam u dom ali evo vec 5 meseci od kako sam podneo zahtev da dobijem starateljstvo nad njom (sto je uslov da bi je poslao u dom) nema jos uvek odgovora.Pozdrav svima znam da niste bas najbolje kada imate tako obolele roditelje ali sta da se radi.Beket kod tebe je bilo kriticno ?
 
Eh, Miko, i ti debelo kasniš s tom odlukom. Kako ono beše: tvoja majka nije umela da se potpiše ni onda kad su vas prvi put odbili za pomoć...? strašno kakvi su formalisti ti iz socijalnog! I sad ne možeš da je smestiš u dom samo zato što nije u stanju da da svoj "pristanak"...?! i sad ćeš da se načekaš dok se administracija ne smiluje da sabere dva i dva... tuf!

/inače, svakakvih idiotarija na ovom svetu ima, a naročito s ovom bolešću... jutros čitam da su iz jednog staračkog doma (u jednoj srednjoistočnoj zemlji, severno od nas) otpuštene negovateljice jer je njihova korisnica, jedna dementna baba od 70 godina, preminula od posledica smrzavanja u aprilu ove godine, kako je obdukcija tek sad pokazala; trebalo je tu "nemirnu" babu da obilaze tokom noći, ali nisu i ona je po minusu izašla u dvorište samo u pidžami, tamo valjda zaspala itd. - rodbina se ne pominje, osoblje doma poriče svoju krivicu, ali po tamošnjim zakonima preti im kazna od pet godina zatvora/

A s ovom mojom - stanje nepromenjeno: slabo reaguje na okolinu, ali barem je mirna i nema novih problema s njom. Čudno mi kad ovi iz doma kažu - "bolje je! sad sama drži kašiku u ruci i jede..." (poslovični optimizam, mene baš i nisu utešili)
 
Poslednja izmena:
Eh, Miko, i ti debelo kasniš s tom odlukom. Kako ono beše: tvoja majka nije umela da se potpiše ni onda kad su vas prvi put odbili za pomoć...? strašno kakvi su formalisti ti iz socijalnog! I sad ne možeš da je smestiš u dom samo zato što nije u stanju da da svoj "pristanak"...?! i sad ćeš da se načekaš dok se administracija ne smiluje da sabere dva i dva... tuf!

/inače, svakakvih idiotarija na ovom svetu ima, a naročito s ovom bolešću... jutros čitam da su iz jednog staračkog doma (u jednoj srednjoistočnoj zemlji, severno od nas) otpuštene negovateljice jer je njihova korisnica, jedna dementna baba od 70 godina, preminula od posledica smrzavanja u aprilu ove godine, kako je obdukcija tek sad pokazala; trebalo je tu "nemirnu" babu da obilaze tokom noći, ali nisu i ona je po minusu izašla u dvorište samo u pidžami, tamo valjda zaspala itd. - rodbina se ne pominje, osoblje doma poriče svoju krivicu, ali po tamošnjim zakonima preti im kazna od pet godina zatvora/

A s ovom mojom - stanje nepromenjeno: slabo reaguje na okolinu, ali barem je mirna i nema novih problema s njom. Čudno mi kad ovi iz doma kažu - "bolje je! sad sama drži kašiku u ruci i jede..." (poslovični optimizam, mene baš i nisu utešili)
Jesam zakasnio, nisam imao hrabrosti ni podrsku da je posaljem u dom, a i nekako mi bilo zao jer nikad nije bila agresivna, ona je jedna dobra dusa , tj neku podrsku nemam ni sada ali iskreno bas me briga, cekam da se zavrsi ta procedura pa da uradim ono sto se mora jer sada vec postaje neizdrzivo.Pozdrav i sve najbolje.Nema Macke Natase dugo ili nisam pratio forum.Poz.
 
Poslednja izmena:
Evo danas sam otkrio zasto cekam 5 meseci starateljstvo.Naime devojka koja radi u socijalnom je zavrsila predmet jos aprila i umesto da ga posalje sudu lepo ga spakovala u fioku.Kada sam isao nekoliko puta u socijalnom ona i njene kolege, pa cak i direktor socijalnog su bili "zgranuti" kako nase sudstvo ne radi svoj posao, a ustvari oni imaju u svojoj ustanovi jednu izgubljenu osobu bez grama mozga.Zgrabio sam predmet i sam ga odneo u sud.Ovakvi postupci ce me dotuci a ne moja bolesna majka.Razocaran sam po ko zna koji put u ovu nasu nazovi drzavu.Sad se samo plasim da se nesto slicno ne desi u sudu.
 
Poslednja izmena:
Miko, meni je pomogao nalaz psihijatra u kojem je pisalo da je potrebno hitno smestanje i 24h nadzora. Tim papirom sam mahala i podviknula u Centru za socijalno. Sreca da je majka umela tada da se potpise. Da li si probao da das majci olovku i papir? Mozda ces se prijatno iznenaditi, kao kada je moja mama uzela igle i vunicu. Neke sposobnosti ostaju ocuvane, u zavisnosti od dela mozga koji je napadnut. Moja mama se potpisala kod kuce, a u Centru se samo pojavila. Ne verujem da bi bila u stanju da se potpise u Socijalnom. Tamo je sve zbunjivalo, a pre svega cinejnica da ne zna gde je i sta hoce ti ljudi. Toliko sam bila besna na procedure, da nisu ni stigli da me pitaju za potpis. Samo su pitali mamu da li se slaze da bude smestena u Geronto centru. Odgovorila je potvrdno na sugestivno pitanje. :sad2: Presli su i preko nedostatka nekih papira u Geronto centru, opet zahvaljujuci misljenju neuropsihijatra. A terapiju treba menjati uporno da bi se koliko-toliko smirila. Halucinacije su neminovne i tesko se odagnaju, osciliraju...ali, treba naci terapiju koja ce sprecavati potrebu za lutanjem i agresiju. Ko to tebi, Miko, nije davao i ne daje ni sada podrsku za Geronto centar?
 
Eh, Miko, i ti debelo kasniš s tom odlukom. Kako ono beše: tvoja majka nije umela da se potpiše ni onda kad su vas prvi put odbili za pomoć...? strašno kakvi su formalisti ti iz socijalnog! I sad ne možeš da je smestiš u dom samo zato što nije u stanju da da svoj "pristanak"...?! i sad ćeš da se načekaš dok se administracija ne smiluje da sabere dva i dva... tuf!

/inače, svakakvih idiotarija na ovom svetu ima, a naročito s ovom bolešću... jutros čitam da su iz jednog staračkog doma (u jednoj srednjoistočnoj zemlji, severno od nas) otpuštene negovateljice jer je njihova korisnica, jedna dementna baba od 70 godina, preminula od posledica smrzavanja u aprilu ove godine, kako je obdukcija tek sad pokazala; trebalo je tu "nemirnu" babu da obilaze tokom noći, ali nisu i ona je po minusu izašla u dvorište samo u pidžami, tamo valjda zaspala itd. - rodbina se ne pominje, osoblje doma poriče svoju krivicu, ali po tamošnjim zakonima preti im kazna od pet godina zatvora/

A s ovom mojom - stanje nepromenjeno: slabo reaguje na okolinu, ali barem je mirna i nema novih problema s njom. Čudno mi kad ovi iz doma kažu - "bolje je! sad sama drži kašiku u ruci i jede..." (poslovični optimizam, mene baš i nisu utešili)

Beket, ipak je to pomak kod tvoje mame, mada se cini neznatnim. Takva je bolest da moram da se radujem i kada ume da drzi kasiku. Jedno vreme nije joj bilo jasno kojom rukom da drzi kasiku, pa je jela levom rukom. Ostaje da se radujem najbanalnijim stvarima koje je u stanju da uradi. Ovo sto navodis kao idiotariju nije nista cudno u zemljama sa razvijenom socijalnom politikom i ne bih bas tako tumacila.
 
Miko, meni je pomogao nalaz psihijatra u kojem je pisalo da je potrebno hitno smestanje i 24h nadzora. Tim papirom sam mahala i podviknula u Centru za socijalno. Sreca da je majka umela tada da se potpise. Da li si probao da das majci olovku i papir? Mozda ces se prijatno iznenaditi, kao kada je moja mama uzela igle i vunicu. Neke sposobnosti ostaju ocuvane, u zavisnosti od dela mozga koji je napadnut. Moja mama se potpisala kod kuce, a u Centru se samo pojavila. Ne verujem da bi bila u stanju da se potpise u Socijalnom. Tamo je sve zbunjivalo, a pre svega cinejnica da ne zna gde je i sta hoce ti ljudi. Toliko sam bila besna na procedure, da nisu ni stigli da me pitaju za potpis. Samo su pitali mamu da li se slaze da bude smestena u Geronto centru. Odgovorila je potvrdno na sugestivno pitanje. :sad2: Presli su i preko nedostatka nekih papira u Geronto centru, opet zahvaljujuci misljenju neuropsihijatra. A terapiju treba menjati uporno da bi se koliko-toliko smirila. Halucinacije su neminovne i tesko se odagnaju, osciliraju...ali, treba naci terapiju koja ce sprecavati potrebu za lutanjem i agresiju. Ko to tebi, Miko, nije davao i ne daje ni sada podrsku za Geronto centar?
Pa nisam ja trazio podrsku, kao sto sam rekao i ja sam se dvoumio, ali niko nije hteo ni da spomene dom, moja supruga, sestra, moja tetka.Rekao sam skoro sestri i ona je rekla da bude onako kako ja odlucim, samim tim se sva odgovornost stavlja meni.Oni su vise bili za varijantu da je neko cuva kuci, ali to je po meni mnogo skuplja varijanta a opet cemo biti optereceni jer ce joj uskoro biti potreban 24 casovni nadzor.Supruga se sada slaze a kao sto sam rekao vise mi nije bitno tudje misljenje jer ovako se vise ne moze (9 dugih godina je iza nas)
 
Miko, imaš našu podršku!
A to što te žene - supruga, sestra, tetka - nisu nagovarale da majku smestiš u dom - to ne treba shvatiti kao manjak podrške, nego prosto ono naše - kako muško kaže, tako će i biti... tako bar ja vidim iz svoje perspektive, možda grešim, ali veruj mi da bih čak i ja - da imam brata koji se u svojoj kući brine o bolesnoj majci - kojeg nažalost, nemam - i ja bih mu prepustila odluku... (a da ne pričam iz pozicije supruge, tek tu je nezgodno mešati se!)

A ti, ipak - koliko vidim - dobro znaš kakva je bolest, znaš kako može da ide dalje, znaš da povratka nema, znaš da su uvek moguće neke komplikacije...

---- ---- a znaš i da je administracija spora, da im treba sedeti za vratom, kukati i moljakati... !

Ovi iz socijalnog su napravili debelu grešku u tvom slučaju (krivica je kolektivna, jer nije bilo kontrole rada pojedinca!), pa bi makar toliko mogli da učine da te stave na listu čekanja za neki lokalni dom, čim sud odradi sve te formalnosti -
 
Poslednja izmena:
Miko, imaš našu podršku!
A to što te žene - supruga, sestra, tetka - nisu nagovarale da majku smestiš u dom - to ne treba shvatiti kao manjak podrške, nego prosto ono naše - kako muško kaže, tako će i biti... tako bar ja vidim iz svoje perspektive, možda grešim, ali veruj mi da bih čak i ja - da imam brata koji se u svojoj kući brine o bolesnoj majci - kojeg nažalost, nemam - i ja bih mu prepustila odluku...

A ti, ipak - koliko vidim - dobro znaš kakva je bolest, znaš kako može da ide dalje, znaš da povratka nema, znaš da su uvek moguće neke komplikacije...
---- ---- a znaš i da je administracija spora, da im treba sedeti za vratom, kukati i moljakati... !
Ovi iz socijalnog su napravili debelu grešku u tvom slučaju (krivica je kolektivna, jer nije bilo kontrole rada pojedinca!), pa bi makar toliko mogli da učine da te stave na listu čekanja za neki lokalni dom, čim sud odradi sve te formalnosti -
Hvala Beket
Mnogo smo se srozali ja i supruga pogotovo u zadnje 3 godine, i nas sin od svog rodjenja ima dementnu babu i svasta se nagledao. Ipak prema njemu imam najvecu odgovornost.Zasluzio je da konacno ima normalno detinjstvo sa smirenijim roditeljima.A majka je do sada bila zaboravna ali ipak svesna, a sada je vec odlutala u nekom svom svetu, a samo se povremeno vraca.Pozdrav
 
Beket, ipak je to pomak kod tvoje mame, mada se cini neznatnim. Takva je bolest da moram da se radujem i kada ume da drzi kasiku. Jedno vreme nije joj bilo jasno kojom rukom da drzi kasiku, pa je jela levom rukom. Ostaje da se radujem najbanalnijim stvarima koje je u stanju da uradi. Ovo sto navodis kao idiotariju nije nista cudno u zemljama sa razvijenom socijalnom politikom i ne bih bas tako tumacila.

a ne znam, možda je pomak, možda i nije, za mene je već čudo što je još uvek živa... a biće tako kako je, ja više tu ništa ne mogu (nešto sam kapirala dok je bilo u domenu psihologije, ali sad će biti "kako joj bog da" i kako lekari kažu, ne mogu više da se nerviram oko svake sitnice)

što se tiče one "idiotarije", to je bio samo jedan incident, nesrećni slučaj u jednoj zemlji u kojoj ipak nije razvijena socijalna politika, ali sudstvo je nešto oštrije kad je u pitanju smrtni slučaj iz nehata... oni barem stalno kritički pišu o greškama sistema i o neodgovornim pojedincima -

Nema Macke Natase dugo ili nisam pratio forum.

mnogi se odavno ne javljaju, pa ni ona... valjda gledaju svoja posla i imaju sijaset muka...
FLORENA me posebno zabrinjava :(

ali ne bih nikog da prozivam...
javiće se ko misli da treba -
 
Poslednja izmena:
Miko, potpuno razumem tvoje dvoumljenje i stres koji prezivljavas. Znamo svi mi da nije lako doneti odluku o smestanju u Dom. Provela sam dve godine u agoniji i stresu kako da prelomim i odlucim. A ti 9:sad2: pa jos tu i tvoja supruga sa malim detetom. Uh, bas mi je zao. Naravno i vas, ali i tvoje mame. Meni se direktno suprotstavljala rodbina, ali i sama sam bila zatecena i pomesanih osecanja. A moja majka je bila cas potpuno dobro cas ekstremno lose. To je odlagalo odluku. Obilazila sam je sve cesce posto je bila sama u stanu, pa sam organizovala gerontodomacicu, pa je bila sa svojim sestrama, pa sa zenom koju sam placala... ma, jednostavno nije moglo. Kao sto si i ti probao. Sve vise je moja mama bila zbunjena, sto je najgore sve vise je zbunjivao njen stan i mi oko nje. Nije trpela ni mene, dozivljavala me je kao uljeza. Cak sam pomisljala da napustim posao i muza i da ostanem da cuvam mamu i posvetim se borbi da joj pomognem. Njeni lekari su mi objasnili da mogu da je drzim 24 h za ruku i da ce biti isto, odnosno jos gore u nastavku. Odlaskom u Dom desio se preokret na bolje. :telefon: Moja mama stabilnija, usla u rutinu, ne boji se ljudi, uziva u paznji med. osoblja... dooobro, ima i ispada, ali je pod kontrolom koliko-toliko. Da je ostala kod kuce ne verujem da bi to trajalo dugo. Ne verujem da bi se povratila iz stanja u koje je upala. Stalno je nesto tumarala, preturala, trazila, vidjala mrtvace, nije prepoznavala ni mene ni sestre svoje, bila je agresivna, bojala se i od nas da joj nesto ne uradimo... ma strasno. Tvoja mama jednostavno je upala u iluziju o vremenu kada je bila mala ili mlada i svi ste vi njoj kao i njen stan nesto nepoznato i zbunjujuce (uglavnom). Budi uporan da sto pre resis proceduru za smestanje. Treba ponekad i podviknuti, jer sluzbenici uglavnom nisu upuceni sta znaci "dementan". A i ne desava se njima.
Beket, da li tvoja mama reaguje na tvoju pojavu?
 
Miko, potpuno razumem tvoje dvoumljenje i stres koji prezivljavas. Znamo svi mi da nije lako doneti odluku o smestanju u Dom. Provela sam dve godine u agoniji i stresu kako da prelomim i odlucim. A ti 9:sad2: pa jos tu i tvoja supruga sa malim detetom. Uh, bas mi je zao. Naravno i vas, ali i tvoje mame. Meni se direktno suprotstavljala rodbina, ali i sama sam bila zatecena i pomesanih osecanja. A moja majka je bila cas potpuno dobro cas ekstremno lose. To je odlagalo odluku. Obilazila sam je sve cesce posto je bila sama u stanu, pa sam organizovala gerontodomacicu, pa je bila sa svojim sestrama, pa sa zenom koju sam placala... ma, jednostavno nije moglo. Kao sto si i ti probao. Sve vise je moja mama bila zbunjena, sto je najgore sve vise je zbunjivao njen stan i mi oko nje. Nije trpela ni mene, dozivljavala me je kao uljeza. Cak sam pomisljala da napustim posao i muza i da ostanem da cuvam mamu i posvetim se borbi da joj pomognem. Njeni lekari su mi objasnili da mogu da je drzim 24 h za ruku i da ce biti isto, odnosno jos gore u nastavku. Odlaskom u Dom desio se preokret na bolje. :telefon: Moja mama stabilnija, usla u rutinu, ne boji se ljudi, uziva u paznji med. osoblja... dooobro, ima i ispada, ali je pod kontrolom koliko-toliko. Da je ostala kod kuce ne verujem da bi to trajalo dugo. Ne verujem da bi se povratila iz stanja u koje je upala. Stalno je nesto tumarala, preturala, trazila, vidjala mrtvace, nije prepoznavala ni mene ni sestre svoje, bila je agresivna, bojala se i od nas da joj nesto ne uradimo... ma strasno. Tvoja mama jednostavno je upala u iluziju o vremenu kada je bila mala ili mlada i svi ste vi njoj kao i njen stan nesto nepoznato i zbunjujuce (uglavnom). Budi uporan da sto pre resis proceduru za smestanje. Treba ponekad i podviknuti, jer sluzbenici uglavnom nisu upuceni sta znaci "dementan". A i ne desava se njima.
Beket, da li tvoja mama reaguje na tvoju pojavu?
Sve si lepo rekla.Pozdrav :)
 
Poslednja izmena:

Back
Top