Demencija

Blaise, nemoj da panicis. Poslusaj Beket. Koliko ja znam domovi u Srbiji su jeftiniji nego u Vojvodini. Pozovi ih, a probaj na you tube da kucas imena domova pa ces videti kako su organizovani (video zapis). Ja nisam mogla da biram, gledala sam da Dom bude sto blizi mestu u kojem moja mama ima stan. Nisam se pokajala, mada ima tu i tamo problema, moram stalno da nadgledam i pratim i konsultujem se... a pomirila sam se s tim da je to tako u drzavnom domu posto nemam novca za privatni. A da jesam, verovatno bi bilo mnogo problema oko premestanja, jer se bunila i odbijala smestaj u Domu. Vrlo brzo se priviknu na drustvo i vezu se za lekare i medicinsko osoblje, tako da gledas pre svega da je dobro organizovana medicinska nega. Iz mog iskustva mogu ti reci da i svom ocu sugerises potrebu za medicinskim zbrinjavanjem, odnosno da su doktori i bolnicari najbitniji u celoj prici. Ako se s njim konsultujes oko uslova smestaja i svog opterecenja celom pricom... onda ce i on obracati paznju na sve detalje i okolnosti.
 
Ja bih najviše volela da on bude u državnom domu, ali je grozna situacija i do tada moram da mu obezbedim neki drugi smeštaj. Ne mogu, nemam toliko vremena i živaca da sedim sa njim svaki dan. Već dva puta sam trebala da otputujem u inostranstvo, samo na par dana, ali nisam mogla jer nemam kome da ga ostavim. Moram naći rešenje. To ne znači da ću da ga smestim u neku "rupu", samo da nađem nešto što će moći brzo da se reši, da bude pristojno i dobro za njega, dok ne dobije Futog, koji je najidealnije rešenje (koliko već nešto može da bude idealno u ovoj situaciji).
 
Blaise, da li si obisla te drzavne domove, za koje tvrdis da su uzasni ili je to a priori misljenje i stav? Moja mama je u drzavnom domu i svi koji su je posetili prijatno su se iznenadili uslovima. A ocekivali su uzas. Ulaz u Dom, naravno, sljasti i bljesti, a sobe su skromno sredjene. Namestaj nije nov, ali je ocuvan i funkcionalan. Ne znam da li su vasi roditelji skoro kupovali nov namestaj, ali ni u stanu moje mame ne sljasti i ne bljesti. Odeljenje gde je medicinsko osoblje uradjeno je po propisima. I to mi je vazno, Ja sam detaljima osvezila sobu u kojoj je mama, to isto je ucinila i kcerka cimerke. Toplo im je zimi, leti je u dvoristu park sa fontanom... Malo se raspravljam sa covekom zaduzenim za organizaciju higijene, oribam sve kada dodjem u posetu, nesto malo i mama pocisti... kad god nesto treba, obratim se doktoru, bolnicarki, sociologu, psihologu... nadjemo resenje ili raspravimo lose uslove uz obecanje da ce uciniti koliko mogu.
Ne znam, Blaise, zasto si se uhvatila za taj dom u Futogu, kad sam za njega uglavnom cula lose komentare. Oni primaju dementne, time se reklamiraju. Ali u mnogo gorem stadijumu nego sto je tvoj tata. Sta kazu u udruzenju Alchajmer na tu temu?
 
Kada sam rekla da je grozna situacija, mislila sam na broj mesta i proceduru, da je sve komplikovano, a ne na izgled. Baš naprotiv, ja i jesam pobornik državnih domova, nekako više u njih imam poverenja. Futog mi je najzgodniji jer je najbliži Novom Sadu. Ja nemam kola, pa mi nije jednostavno da odem negde van Novog Sada kad poželim i kako poželim, a pogotovo ako je neko manje mesto u pitanju, pa nema ni direktnih autobuskih linija. Moram da gledam i praktičnost, nažalost.
Danas su bile žene iz CSR da vide tatu, i čak su rekle da bi možda mogao da ide u Apatin. Za taj dom ne znam kakav je...
 
e ovako ,juče sam sahranio moga oca ,zadnjih nedelju dana je bio u bolnici na gerijatriji i bio je pod direktnim nadzorom STRUČNIH lica koji su tačno znali šta i kada da urade ali sada se smirio i ,nadam se , je najzad otišao u taj njegov stan koji je oduvek želeo da ode ali VAM želim reći da MIR U KUĆI NEMA CENU tako da kako god da bude naše drage roditelje smestite u stručne ustanove jer ponovo kažem da moj otac više nije ličio na sebe ovde gde je živeo nije bio njegov stan bez obzira koliko ga mi ubeđivali da je to njegovo ,
I sada želim da vam se zahvalim na savetima koje ste mi davali , ja lično ostajem u nekom svom mišljenju za koji mislim da je ispravan
šta reći više hvala na strpljenju
 
Laslo56, zao mi je sto si morao da prodjes kroz sve faze bolesti svog oca. I sve to tako brzo i konfuzno...
Tesko je i nama ciji su roditelji u ustanovama. Mojoj mami nije oduzeta poslovna sposobnost, tako da ukoliko dodje do njene pobune da hoce da ide kuci ili gde vec, odmah zovu mene i po zakonu nemamo pravo da im zabranimo. Onda je tu raasprava, nemoc, bes, uzas... A vec smo pisali i pisacemo o svim okolnostima koje nas cesto dovode do ludila, jer ne mozemo da uticemo na situaciju u Domovima. Jos je teze onima koji nemaju uslova za smestaj u Domu. Tu smo da saslusamo jedni druge i da pomognemo koliko je moguce.
 
e ovako ,juče sam sahranio moga oca ,zadnjih nedelju dana je bio u bolnici na gerijatriji i bio je pod direktnim nadzorom STRUČNIH lica koji su tačno znali šta i kada da urade ali sada se smirio i ,nadam se , je najzad otišao u taj njegov stan koji je oduvek želeo da ode ali VAM želim reći da MIR U KUĆI NEMA CENU tako da kako god da bude naše drage roditelje smestite u stručne ustanove jer ponovo kažem da moj otac više nije ličio na sebe ovde gde je živeo nije bio njegov stan bez obzira koliko ga mi ubeđivali da je to njegovo ,
I sada želim da vam se zahvalim na savetima koje ste mi davali , ja lično ostajem u nekom svom mišljenju za koji mislim da je ispravan
šta reći više hvala na strpljenju
Primite moje saucesce ...:(
 
e ovako ,juče sam sahranio moga oca ,zadnjih nedelju dana je bio u bolnici na gerijatriji i bio je pod direktnim nadzorom STRUČNIH lica koji su tačno znali šta i kada da urade ali sada se smirio i ,nadam se , je najzad otišao u taj njegov stan koji je oduvek želeo da ode ali VAM želim reći da MIR U KUĆI NEMA CENU tako da kako god da bude naše drage roditelje smestite u stručne ustanove jer ponovo kažem da moj otac više nije ličio na sebe ovde gde je živeo nije bio njegov stan bez obzira koliko ga mi ubeđivali da je to njegovo ,
I sada želim da vam se zahvalim na savetima koje ste mi davali , ja lično ostajem u nekom svom mišljenju za koji mislim da je ispravan
šta reći više hvala na strpljenju

Primi i moje saucesce.
 
laslo, blago tebi, rešio si se muka, a i tvoj otac se konačno upokojio... /ovo nije ironija!/

imao si našu podršku i saučešće ranije, sad ti to verovatno ne znači mnogo: a znam, hteo si još nešto da nam kažeš, ali bio si tad previše ljut na sve to što ti se dešava - i to je normalno...

ipak, ova epizoda u istoriji demencije treba da ostane kao poučna priča za sve one koji misle da to nije ništa, da će proći samo od sebe, ili da će se pak ovako završiti brzo i volšebno u samo nedelju dana -
ali ne ide to uvek tako -

pišem ovo sve pre svega za one koji ovo samo čitaju, čude se i ne reaguju na vreme ---

ljudi, ako dozvolite sebi da dođete do ivice nervnog sloma, tad je već kasno: morate reagovati na prvi signal neobičnog ponašanja, na svako njihovo ponavljanje pitanja, svako njihovo nesnalaženje u prostoru i vremenu... ma i na svaku drugu glupost, nagle promene raspoloženja, itd.
demencija je već dovoljno paklena bolest (čak i kad više niste s njima), zato savetujem svima da ne zatvaraju oči pred problemom --- dok još ima vremena da se reaguje...
- a posle, posle vam je ugrožen - ne samo "mir u kući" (kako kaže laslo) - nego možda i sopstveni život!

kod nas se - nažalost - užasno dugo čeka na sve te preglede kod specijalista, traje i to prikupljanje dokumentacije, administracija je spora, još duže se čeka na mesto u gerontološkom centru, tj. u državnom staračkom domu, ali sve se to može srediti - ako se prijavite na vreme!
 
zahvaljujem svima na saučešću
ali ovo je živa istina
ljudi, ako dozvolite sebi da dođete do ivice nervnog sloma, tad je već kasno: morate reagovati na prvi signal neobičnog ponašanja, na svako njihovo ponavljanje pitanja, svako njihovo nesnalaženje u prostoru i vremenu... ma i na svaku drugu glupost, nagle promene raspoloženja, itd.
demencija je već dovoljno paklena bolest (čak i kad više niste s njima), zato savetujem svima da ne zatvaraju oči pred problemom --- dok još ima vremena da se reaguje...
- a posle, posle vam je ugrožen - ne samo "mir u kući" (kako kaže laslo) - nego možda i sopstveni život!

ne dajte se ljudi
demencija.jpg
 
Poslednja izmena:
Dragi moji prijatelji, ako li sami ne prelomite bićete žrtve bolesti zvane DEMENCIJA ,jer sam ja posle neprospavanih noći sa mojim OCEM shvatio da ne mogu da izvojevujem pobedu ,shvatite NE MOŽETE NI VI TU POBEDU DA DOBIJETE ,ni jedna para ne može da nadoknadi MIR U KUĆI a to sam shvatio kada sam imao zadnji,ALI BUKVALNO ZADNJI,duel sa mojim ocem pošto je sada pokojni ,DEMENCIJA ima pravo na tuđu negu ,lepe su to pare ali MIR U KUĆI NEMA CENU pa te pare uložite u dom ili gerijatriju plus penzija , mislim da može da pokrije ,kod nas je 1200 dinara dnevno sklonite dementnu osobu iz kuće zbog MIRA U KUĆI ili će te VI poludeti ovo je čist prijateljski savet ako ga prihvatite ,POBEDILI STE
 
Dragi moji prijatelji, ako li sami ne prelomite bićete žrtve bolesti zvane DEMENCIJA ,jer sam ja posle neprospavanih noći sa mojim OCEM shvatio da ne mogu da izvojevujem pobedu ,shvatite NE MOŽETE NI VI TU POBEDU DA DOBIJETE

Na zalost Laslo56, svako od nas iz raznih razloga se uhvati u kostac sa bolescu i dok ne pukne, ne odlucuje se za promenu. Mnogi ne puknu, vec to tinja u njima. Mnogi su verovatno u depresiji, pa ne prepoznaju koliko su zrtva u celoj prici. U jednom trenutku sam uhvatila sebe kako se satirem, a zadovoljna sam sto se stvari zadrzavaju pod istim okolnostima (mama u svom stanu, rodbina manje goropadna...). Meni je i sada problem sto sam i pored smestanja mame u Dom i dalje pod tenzijom, jer ona povremeno trazi da ide kuci, a rodbina je podrzava. Naravno, lakse je nego da je kod kuce, jer bih ja odavno bila sahranjena da se nastavila agonija.


Kazes, Laslo, sa "DEMENCIJA ima pravo na tuđu negu". Na zalost to nije tako. Dva puta su me odbili (prvostepena i drugostepena komisija), jer moja mama fizicki nije propala, pokretna je i moze sama da jede i da se obuce. Njena penzija je mala i ne pitajte me kako se dovijam da pokrijem sve troskove. U socijalnom daju samo jednokratnu pomoc od 3-4.000 dinara, sto je smesno. Zato sam i pitala Beket kako se tretira premestanje u sobe sa intenzivnom negom, jer se bojim kako cu, ako dodje do toga, pokriti troskove. Zato sam i upozoravala Blais (kao i ostali), da treba biti oprezan sa informacijama o troskovima u Domu, jer oni kazu jedan novcani iznos, a kad se na to dodaju lekovi (koji se uglavnom kupuju, a za demenciju su papreno skupi) i ostale potrebe... Uh, svasta mi se vrzma po glavi, pored svih ostalih trenutnih problema.
 
Poslednja izmena:
zato treba biti realan i maksimalno smiren: ne možete očekivati da će pomoć doći s neba, zato morate predvideti sve moguće situacije... postoje razne opcije, ali se u hitnim slučajevima ne mogu sve lako realizovati -

bezuslovna, ti svakako treba da budeš uporna (kao u svemu) - pa da ponovo podneseš zahtev tamo u socijalnom, sa kompletnom dokumentacijom, detaljnim izveštajima iz doma, itd.
... a one rođake ignoriši koliko se može ;)
a i u samom domu valjda si se raspitala koliko šta košta, ne bi smeli da lažu, mada uvek imaju pravo da povećaju opštu cenu smeštaja, kao što nam svaki dan povećavaju cene svakog pojedinog artikla u prodavnicama -

... meni su ovi privatnici fiksirali cenu smeštaja u evrima i od početka odrapili celu moju platu (i mada nisu mogli znati kolika je, manje-više potrefili su)... naravno, dodatno se plaća participacija za lekove, sad su tu i pelene, nije to toliko puno, ali svaki sanitet po sopstvenom zahtevu i svaki specijalistički pregled u privatnoj klinici - to debelo plaćam (smučilo mi se onaj dan na urgentnom, sa sve čekanjem i očajem, iako se to ne plaća novcem, nego samo živcima) -
 
Poslednja izmena:
U drzavnom domu cena nije fiksna, tako da su prosle godine povecavali 3 puta. Nisu veliki iznosi povecanja, ali kada se saber i uz ostale troskove... A zasto, Beket, pregledi moraju da budu u privatnim klinikama? Da li tvoja mama ima zdravstvenu knjizicu? Da li ti mozes sama da odredis gde ce da ide na preglede? Da li je tako u svim privatnim domovima? U drzavnom domu imaju svoj sanitet, oni im zakazuju i vode ih u pratnji sestre ili doktora u drzavnu bolnicu. U Domu imaju svi svoje kartone i lekara, a neuropsihijatar ih posecuje dva puta mesecno. Na moj zahtev odradjuju specijalisticke ili laboratorijske analize. Mogu ja da je odvedem ako hocu u privatnu ordinaciju. Kao sto sam je vodila kod privatnika stomatologa, a mogla sam i da kazem u Domu da joj organizuju odlazak. Ponekad specijalisti znaju da pridikuju doktoru iz doma, sto im salje neke slucajeve, pa se ona meni sa snebivanjem zali. Ali mene to ne zanima. Insistiram uvek da je pregledaju, kada sumnjamo da postoji problem.
Poceli su da organizuju popodne radionicu, ali se moja mama zali da je "ruke ne slusaju". U ponedeljak idem da provedem s njom 5-6 dana, pa cu videti o cemu se radi. Mozda mogu nesto jednostavnije da joj daju da radi.
Blaise, dokle si stigla sa smestanjem oca?
Sumara, kako se sada ponasa tvoj tata? Uspevas li da se izboris sa celom situacijom?
Mika Nikolic, da li je tvojoj mami stabilnije stanje?
 
Poslednja izmena:
A zasto, Beket, pregledi moraju da budu u privatnim klinikama? Da li tvoja mama ima zdravstvenu knjizicu? Da li ti mozes sama da odredis gde ce da ide na preglede? Da li je tako u svim privatnim domovima? U drzavnom domu imaju svoj sanitet, oni im zakazuju i vode ih u pratnji sestre ili doktora u drzavnu bolnicu. U Domu imaju svi svoje kartone i lekara, a neuropsihijatar ih posecuje dva puta mesecno. Na moj zahtev odradjuju specijalisticke ili laboratorijske analize. Mogu ja da je odvedem ako hocu u privatnu ordinaciju. Kao sto sam je vodila kod privatnika stomatologa, a mogla sam i da kazem u Domu da joj organizuju odlazak. Ponekad specijalisti znaju da pridikuju doktoru iz doma, sto im salje neke slucajeve, pa se ona meni sa snebivanjem zali. Ali mene to ne zanima. Insistiram uvek da je pregledaju, kada sumnjamo da postoji problem.

pa zato vam sve ovo i pričam, prosto da znate kako stvari stoje - ko nema para za bacanje, nek juri državni dom kako zna i ume... (dementnima je ionako svejedno) - jer ako lekari iz državnog doma napišu uput, onda je to amin i nema ono "mi nismo dežurni"...!

ma naravno da i moja majka ima pravo da se pregleda u dežurnoj bolnici, ali ako po njima nije hitan slučaj - onda se to u ovoj našoj metropoli čeka i po nekoliko meseci... zato ja sad biram privatnu kliniku, jer dok platiš participaciju i izgubiš vreme - dođe mu na isto, košta ko svetog petra kajgana... (onaj dan kad je hitna pomoć moju majku odvezla u urgentni i ostavili je da leži na sred hodnika dok se neko ne smiluje da je primi - ja sam baš bila ljuta na ove iz doma što je tako poslali praktično samu, meni javili da dođem, a šta da ja nisam mogla?! i što me nisu prvo pitali, nego pravac u najgoru košnicu, gde dolaze povređeni ljudi iz milionskog grada, a mladi su naravno mnogo više hitni slučajevi nego neka dementna, polusvesna baba! jeste da su joj taj dan uradili i laboratoriju, i rendgene, i skener, ma sto čuda, ali ništa nisu tu našli, džabe smo se iscimali... uf, pisala sam već o tome, neću više)
 
Poslednja izmena:
U drzavnom domu napravi spisak onih kojima je potreban specijalisticki pregled i celu grupu (5-6) odvedu tog dana na pregled (recimo ocno, kardiolog...). Samo sto moram stalno da se raspitujem kako je i sta bi trebalo, jer doktori stede recepte i upute. A to sto me neeeerviiiira. Mada to dozviljavam i kada hocu sebi da zakazem. Pa zasto, pa kako, mzoe da saceka.... Lekar u drzavnom domu retko samoinicijativno pozove nekoga na pregled, osim ako nije urgentno pa mora da prati stanje.
Od mojih prijatelja je majka smestena u privatnom domu u Beogradu i ocekivali su da ce se sve odvijati bez njihovog zalaganja. Ali, ne lezi vraze! Njih ne zanima nista sto nije hitno. Doktori u privatnom domu i nisu prisutni, a vlasnici su istog doma. Tako da... u svako slucaju moramo biti upuceni u stanje nasih roditelja, bez obzira sto placamo i bez obzira gde su smesteni. I moramo zahtevati da se obave redovne kontrole. Mislila sam da je u privatnim domovima to reseno ugovorima i da ulazi u cenu. Sad mi bas nije jasno. Ma, zaprepastena sam. Pogotovo ovim sto je Beket dozivela u urgentnom. Verovatno bih napravila scenu, da se to meni desilo. Uzas!
 
Izgleda da lekovi koje pije pocinju da deluju,sad mi je malo lakse jer sam uspela da se izorganizujem,a i muz mi je na godisnjem,snalazimo se,a izgleda da i ovo vreme povoljno utice na njega :)
Hvala svima na podrsci,puno mi znaci
 
U drzavnom domu cena nije fiksna, tako da su prosle godine povecavali 3 puta. Nisu veliki iznosi povecanja, ali kada se saber i uz ostale troskove... A zasto, Beket, pregledi moraju da budu u privatnim klinikama? Da li tvoja mama ima zdravstvenu knjizicu? Da li ti mozes sama da odredis gde ce da ide na preglede? Da li je tako u svim privatnim domovima? U drzavnom domu imaju svoj sanitet, oni im zakazuju i vode ih u pratnji sestre ili doktora u drzavnu bolnicu. U Domu imaju svi svoje kartone i lekara, a neuropsihijatar ih posecuje dva puta mesecno. Na moj zahtev odradjuju specijalisticke ili laboratorijske analize. Mogu ja da je odvedem ako hocu u privatnu ordinaciju. Kao sto sam je vodila kod privatnika stomatologa, a mogla sam i da kazem u Domu da joj organizuju odlazak. Ponekad specijalisti znaju da pridikuju doktoru iz doma, sto im salje neke slucajeve, pa se ona meni sa snebivanjem zali. Ali mene to ne zanima. Insistiram uvek da je pregledaju, kada sumnjamo da postoji problem.
Poceli su da organizuju popodne radionicu, ali se moja mama zali da je "ruke ne slusaju". U ponedeljak idem da provedem s njom 5-6 dana, pa cu videti o cemu se radi. Mozda mogu nesto jednostavnije da joj daju da radi.
Blaise, dokle si stigla sa smestanjem oca?
Sumara, kako se sada ponasa tvoj tata? Uspevas li da se izboris sa celom situacijom?
Mika Nikolic, da li je tvojoj mami stabilnije stanje?[/QUOTE/

Izbacio sam joj antipsihotik i bolje hoda ali postaje nemirnija (mada i sa antipsihotikom nije bila bolja).Propada sve vise, nema tu pomoci.Pozdrav
 
Poslednja izmena:
danas sam dobio rešenje da IMAM pravo na tuđu negu znači "naši voljeni" kako su prošli na testu ??? moj otac je od 30 imao samo 9 poena i to je bila teška demencija ,ja više nisam mogao da funnkcionišem na poslu ,supruga je oslabila 50% znači ,nema dalnjih komentara iz kuće , neka brinu specijalizovane ustanove , verujte mi ljudi ja sam radim , da se samo to pita ne bi mogao ali nađite pravog doktora koji će napisati pravu dijagnozu nije skupo (ne bi da otkrivam cenu ali je mizerija spram NAŠEG ZDRAVLJA )ako naše roditelje proglase DEMENTNIMA to ne znači da su ludi
ps. i moj otac je na mene krenuo i štapom za hodanje i šetalicom sa četiri noge a i zubima i nogama da me šutira to nisu naši roditelji , to su samo strana lica koje su se uselila u tela naših dragih roditelja, a kada to shvatite bude kasno
 
Poslednja izmena:

Back
Top