Hvala i tebi Goti na dobrosolici, e pa sad sto se tice njihove volje potpuno je nebulozno da ustanove pitaju takve bolesnike za njihove zelje kad oni uopste ne mogu da shvate svoj polozaj,ja sam inace postavljena ocu za privremenog staratelja za smestaj u dom, pa mi tu neke stvari nisu jasne mozda moram da da imam potpuno starateljstvo nad njim da bi mene pitali kuda ce on, prosto ne znam , moram vec sto hiljaditi put u centar za socijalni rad da dobro utvrdim te pojedinosti,jako se brinem,kad mi zazvoni mobilni prvo mislim dom je - zovu da ga vratim kuci i tako... nemam mira ni sada.....Uh kako je to sve tesko
Pravo da ti kazem ja i majka smo potpuno vec obolele, jer smo pod konstantnim stresom vec 2,5 god i u pravu si jednostavno nije vredno nasih zivota, a toliko smo vec propatili da nemamo ni trunke snage vise da se borimo sa njim.Sad je tesko pokretan,uglavnom kunja i kuka kao je umoran i nemocan.Ima epizode kad odjednom ustane seta bez icije pomoci,lupa gluposti,prica ko navijen,jede kao provaljen(inace ima teskoce sa gutanjem ),hoce da registruje kola, da vozi ,da obradjuje bastu....... Ako mogu da ti dam savet bice mi drago, ja sam imala cesto sa mojim ocem problem kad treba da se obrije , da se okupa, da popije malo vode i skoro uvek je bilo ne mogu ,nemam snage ... ja ga tad ostavim na miru pa nekoliko puta u toku dana ga pitam jel moze sad jel ti sad odgovora,jednostavno trazila sam momenat kad ce pristati i obicno mi je uspevalo,nisam ga nikad prisiljavala