Demencija

mnogo me cudi to sto su tebi rekli za smestaj tvoje majke,nema logike,pa ti postajes staralac kad je smestas u dom,meni se nisu uopste na takav nacin obratili,saslusali su me videli da sam u bezizlaznoj siituaciji da je smestaj hitan i ubrzali postupak,zavrsila sam sve za 6 dana. Licno mislim da nisu hteli da se angazuju jer su kapaciteti i onako prebukirani, pa ih malo zanima kako je tebi i da li mozes da izadjes na kraj sa takvim strasnim problemom. jel josuvek razmisljas o smestaju
 
Ne razmišljam o smeštaju, iz razloga što finansiski to ne mogu da podnesem, kada sam razmišljala o tome bila sam na ivici da stvarno ne mogu da izdržim. pa makar išla da živim ispod mosta, da mi finansije dozvoljavaju obezbedila bih joj najbolju negu na svetu, ali za sada je ne moguće.
Tada sam bila ljuta na socijalni rad, zbog njihovog stava, tipa kao da sam ne humana, čak je i pravnica dala svoj sud da se majka mora gledati, na šta sam je ja pitala ..da li ja imam pravo na život ili nemam? Izgledali su jako arogantno, a možda se meni samo tako učinilo, i vrlo optužujuće.
Mnogo mi je pomoglo informisnje na ovom forumu i samom internetu, a i moja majka je slabo pokretna i ne može da napravi neku veću glupost (uzgred zbog njenog polu-pokretnog stanja ispostavili su mi cenu oko 30 000 din, za pokretne je tada bila cena oko 17000 din), glas joj je najače oružje, znači pozavideo bi joj i Pavaroti, jaukanje i konstantna priča...teško mije, ali u odnosu do pre godinu i malo više dana, mnogo mi je lakše.
Jedno vreme se konstantno uneređivala u krevetu, a nije htela da prihvati pampers, sada ne koliko toliko se dopremi do kupatila uz pomoć štaka, a i ono je jako blizu njene sobe.....ima tu bisera i situacija ne daj bože...
 
E vidis Goti i mene brine stav ustanove pre svega doma,posto se oni prilicno ogradjuju,i ne garantuju da ce on tamo i ostati,navodno zavisice od ponasanja tj,ispoljavanja agresije(zar agresija nije sastavni deo njihove bolesti !) I zamisli nebuloze na prijemu socijalna radnica pita njega da li zeli da ostane u domu da se druzi gleda tv i slicne gluposti,sreca pa rece DA inace bi mi sa njim nazad morali!! Zamisli tek tu glupost,poludela sam! I

Kroz ovo sam vec prosla,o cemu pricas!Naime oca sam prvobitno smestila u drzavni Dom,i socijalna radnica umesto da sa njim porazgovar,da mu kao strucno lice objasni da mu je najbolje u toj ustanovi,ona mu je trista puta rekla da ga oni nece drzati tu bez njegove stopostotne volje!I treci dan smo morali da ga uzmemo i raskinemo ugovor sa Domom!Meni se tad umesao i stric praveci se dobrocinitelj,jer kucka,tj ja,sam smestila njegovog batu u Dom i to jos drzavni!Sram da me bude!A Dom je u Pancevu i proglasen je za najbolji drzavni Dom u celoj zemlji!Sobzirom da sam morala tad na put,nisam znala sta cu sa ocem!?Stric se ponudio velikodusno,kako njegov bata moze kod njega i tri meseca biti,a ne tri nedelje,koliko sam planirala odsustvo!Posaljem ja tako tatu,sa sve lekovima i zdravstvenom knjizicom i otputujem.Petog dana usijali se telefoni da dodjem po njega,jer mu je lose,ne moze na noge,nekontrolisano mokri i da oni ne znaju sta ce sa njim!A ja 1400km daleko!!!!Kazem vodire ga lekaru,ne mogu,auto im u kvaru,a oni su na selu!Deseti dan,a plan je bio tri nedelje da ostanemo,zapucamo mi kuci!Zove me cerka,kazu citava larma se digla gde sam!Pa na granici,ne mogu autom preleteti!Dodjemo nasoj kuci u toku noci,i ujutro,moj muz nakon dvadesetcasovne voznje,vozi jos 200km u jednom pravcu!
Uglavnom,uzmemo mi njega,odvedemo lekaru,dodjemo kuci sa njim i za tri dana on je dosao sebi!Shvatila sam da mu nisu davali terapiju kako treba i da mu je to izazvalo pogorsanje zdravlja!
Onda sam prosla golgotu sa dobijanjem staratekljstva!I tada smo ga smestili u privatan Dom,gde je vec oko tri meseca!Opet zbog oca,rekla sam stricu gde je,i sad je blizu njega u Bgu,peske mu ode u posetu,a meni je udaljen 40km,a prvobitni dom mi je bio na 12km i bilo mi je lakse da ga obidjem.Stric i dalje pravi problem,hoce da pokrene proces da mi se oduzme starateljstvo.A sve to iz razloga sto vise ne moze uzimati novac od mog oca,koji je nemacki penzioner!Jer taj isti stric ima jos dva rodjena brata,i sa njima jedva i govori,ali mog oca prosto obozava!Crce covek za njim!A sto on,sto i njegova cerka,iskidase se za mog oca!
Glavna sestra u Domu mi je savetovala da zabranimo posete tom bratu,iz razloga sto sa ocem nakon svake njegove posete imaju problema!Evo sada ga nije video dve nedelje i lepo samnom razgovara i sestra kaze da je bolji za saradnju!
Bobice,znam kako ti je,osecaj grize savesti izjeda,ali ni ti ni ja nismo roditelje bacili na ulicu kerovi da ih pojedu,vec su ustanovi koja i postoji za takve bolesnike!Borim se sa svescu i savescu,i kadkad preovlada jedno,katkad drugo,ne spavam tu noc kad idemo mu u posetu,jednom recju tesko!Ali sta ces,tako je-kako je,i iz ove koze se ne moze!
Opet lakse je nama koji imaju finansijsku mogucnost smestanja obolelog u Dom,a to znaju forumasi,koji se sa ovim bore u svojoj kuci!
 
Bobice, verovatno da je sasvim dovoljno što si ti ocu privremeni staratelj....bori se da te ne prevare ovi u socijanom, jer znaju da budu vrlo nezgodni, njemu je tamo sigurno dobro, sada je red da se spasite vi, a njemu šta bog da...uzgred hvala na savetu, i potpuno si u pravu da je nebulozno pitati takve bolesnike za bilo kakav stav, ali meni su stvarno u socijlnom to rekli...i rekli su mi takođe da, moraju imati sigurnu opciju gde sa njom ukoliko izrazi želju da se vrati kući...da sam kojim slučajem zvanično bila njen staratelj, to mi ne bi rekli, a i iskoristili su to što nisam bila informisana...i što nisam njen staratelj...

A jesi sad njen staratelj?Ček Kanarinka šta nije taj tvoj stric onaj koji te odgojio d se ujedinio sa ovim iz Njemačke.Tako sam shvatila.
 
Poslednja izmena:
Bravo Kanarinka! U potpunosti se slazem sa tobom, i sad vidim da na zalost i mene ista sudbina ceka,pa je bolje da se psihicki pripremim,hvala ti puno sto si ovako lepo objasnila sve kroz sta si prosla.Citam ovo sto si napisala i prepoznajem svoje misli i osecanja u tome.Strasna je sudbina nasa i nasih obolelih roditelja!Ali u pravu si ,zivot ide i mora da ide dalje, ja licno imam i dete od 3 godine koje u svom uzrastu trazi jako puno paznje i ljubavi i koju mu uz ovako bolesnog oca u kuci ne mogu nikako pruziti,cak naprotiv. Mene sve manje grize savest jer znam upravo to sto kazes da nisam oca bacila na ulicu ili ga ostavila u nekom stanu da se sam bori sa ovom strasnom bolescu kako zna i ume vec odvajam znacajan deo sredstava za njegovu brigu i negu i zaistya mislim da su takve ustanove za takve bolesnike ne najbolje vec jedino resenje. A da mi je tesko tesko mi je mnogo,neprodje ni jedan jedini minut da se ne pomislim na njega iako nam je toliko mnogo bola naneo.Znam, to je deo bolesti njegove. Inace i ja planiram da pokrenem postupak za lisavanje poslovne sposobnosti upravo iz razloga da ne bi njega nekopametan pitao sta on misli gde ce mu biti bolje ili slicne gluposti.Jednostavno znam da to mora, mada soc.radnik me savetuje da mi to uopste ne treba, u sta ja bas i nisam sigurna. Moj otac je takodje u drz.domu u Zrenjaninu i zaista brinem hoce li tamo ostati,pa vec gledam neke druge opcije.Privatni dom je verujem mnogo skuplji pa prosto ne znam da li cu to moci finansijski da izdrzim. Mozes li mi reci koliko te kosta mesecno i koji je dom u pitanju
 
A jesi sad njen staratelj?Ček Kanarinka šta nije taj tvoj stric onaj koji te odgojio d se ujedinio sa ovim iz Njemačke.Tako sam shvatila.

IMam tri strica,kod jednog sam odrasla,i on s ne mesa,drzi se po strani po pitanju mog oca.Jedan zivi u Bgu,a treci u Nemackoj.Bogata familija!:zcepanje:
A ovaj beogradjanin u poslednje vreme crce za mojim ocem!
 
Bravo Kanarinka! U potpunosti se slazem sa tobom, i sad vidim da na zalost i mene ista sudbina ceka,pa je bolje da se psihicki pripremim,hvala ti puno sto si ovako lepo objasnila sve kroz sta si prosla.Citam ovo sto si napisala i prepoznajem svoje misli i osecanja u tome.Strasna je sudbina nasa i nasih obolelih roditelja!Ali u pravu si ,zivot ide i mora da ide dalje, ja licno imam i dete od 3 godine koje u svom uzrastu trazi jako puno paznje i ljubavi i koju mu uz ovako bolesnog oca u kuci ne mogu nikako pruziti,cak naprotiv. Mene sve manje grize savest jer znam upravo to sto kazes da nisam oca bacila na ulicu ili ga ostavila u nekom stanu da se sam bori sa ovom strasnom bolescu kako zna i ume vec odvajam znacajan deo sredstava za njegovu brigu i negu i zaistya mislim da su takve ustanove za takve bolesnike ne najbolje vec jedino resenje. A da mi je tesko tesko mi je mnogo,neprodje ni jedan jedini minut da se ne pomislim na njega iako nam je toliko mnogo bola naneo.Znam, to je deo bolesti njegove. Inace i ja planiram da pokrenem postupak za lisavanje poslovne sposobnosti upravo iz razloga da ne bi njega nekopametan pitao sta on misli gde ce mu biti bolje ili slicne gluposti.Jednostavno znam da to mora, mada soc.radnik me savetuje da mi to uopste ne treba, u sta ja bas i nisam sigurna. Moj otac je takodje u drz.domu u Zrenjaninu i zaista brinem hoce li tamo ostati,pa vec gledam neke druge opcije.Privatni dom je verujem mnogo skuplji pa prosto ne znam da li cu to moci finansijski da izdrzim. Mozes li mi reci koliko te kosta mesecno i koji je dom u pitanju

Vidi ovako,proces za dobijanje trajnog starateljstva,tj.oduzimanje poslovne sposobnosti,kako to glupavo ovde zovu,je nepotrebno dug i skup proces!ali ja sam ga morala proci,jer sam imala privremeno nemacko starateljstvo i sobzirom d sam ga dovela u Srbiju,nemci su zahtevali da im prilozim taj dokument,zbog podizanja njegove penzije.Dakle,procedura je sledeca:
Podneses Sudu zahtev za oduzimanje poslovne sposobnosti i uz njega prilozis lekarsku dokumentaciju koju imas,na osnovu cega je trazis.
Onda cekas prvo rociste,gde se pojavi advokat postavljen po sluzbenoj duznosti od CSR i pravnica iz CSR,i oni kao stite prava tvoga oca!Tada ti odrede dva sudska neuropsihijatra koji daju svoj predlog na osnovui pregleda da li je tvom ocu potrebno i neophodno oduzimanje poslovne sposobnosti!Zakazes kod njih kada da dodjes sa ocem,nakon pregleda im pltis,kes na ruke(meni su naplatili 20 000din)
Onda na drugom rocistu,ako su neuropsihijatri doneli dijagnozu za lisavanje poslovne sposobnosti,advokat ti saopstava(onaj koji je postavljen po sluzbenoj duznosti)da mu moras platiti za njegove usluge!Mene je pozvao da izadjem iz sudnice i rekao da mu donesem u kancelariju 26 000din.Kada sam se vratila u sudnicu onako zabezeknuta,pitam Sudiju,na sta mi je odgovorila da sacekam sudsko resenje,da moram nesto platiti,ali nece biti toliko!Na kraju platih tom advokatu 17 000din.
Kada dobijes sudsko resenje,cekas 15 dana da postane pravosnazno,pa onda podnosis zahtev CSR da ti budes staratelj svome ocu!Dakle u tom trenutku,kada si prosla Sud i poplacala svima sta su trazili,
(da i sudske takse ti placas,ali one nisu velike),zahtev za stareteljstvo moze bilo ko od familije podneti CSR.Onda ti oni zakazu da uradis psiho test,pa onda dolaze kod tebe kuci da vide u kojim uslovima zivis,pa onda se ceka danima da njih tri i direktor potpisu resenje.Itek tada postajes staratelj!
Nakon godinu dana podnosis im izvstaj da si ga redovno vodila lekaru,a oni mogu banuti u posetu nenajavljeni,u kontrolu!
Kada sam oca smestila u Dom,predhodno sam morala obavestiti SCR,tako da su obavesteni gde se on nalazi!
Veruj mi,da moram ponovo kroz sve ovo,ne znam sta bi me na to nateralo!
 
A Dom u kom je sada smesten je www.seniorplus2.com i cena ti je 400evra,pausal.Bio u Domu ili ne,bio u bolnici,tu sumu moras platiti!Plus ti donosis lekove,a u drzavnom Domu to ne moras,onda pelene,tracice za merenje secera...i sto sta jos,to donosis pride!A uvek nesto treba!Uglavnom ispadnu troskovi mesecno oko 550-600evra!:sad2:
 
moja baka je umrla pre 2 nedelje..zadnja 3 meseca je bila uzas, kako je ostavis u krevetu u domu, tako je nadjes sutra ujutro..ne pomeri se, nista..
mucenje bilo za nju, mucenje i za nas da je vidimo onakvu..:/
 
Bogami porcedura za starateljstvo je strasno komplikovana a za mene pomalo i neizvodljiva ako on mora da dodje u sud,a troskovi su abnormalni,ne mogu da verujem da toliko kosta! Nastojacu koliko mogu da ga i bez ovoga zadrzim u domu,pa cemo videti. Havala puno na pojasnjenjima
 
Astrika, ako si pročitala Kanarinkinu priču, onda će ti dobrim delom biti sve jasno, ne moram biti majci zvanično staratelj, ako se fizički staram o njoj.
Starati se o nekome i biti zakonski staratelj nije isto...procedura ide preko našeg CSR-a, i tada joj se oduzima poslovna sposobnost i ja preuzimam u njeno ime da donosim odluke koje su dobre za nju. Inače sam se raspitala interno o toj proceduri i rečeno mi je da je jako komplikovano i da su naši u CSR-u velike birokrate, jer u slučaju smeštanja dementnih bolesnika, naš dom nema te posebne uslove, to jest, tamo idu zdravi stari ljudi (u pamet mislim), i oni gledaju da se izvuku i da poštede muka svoje kolege iz doma, oni su svi povezani. Pošto vidim da si iz Zagreba, ne znam kako je kod vas, a i kod nas se razlikuje od grada do grada
 
Poslednja izmena:
Nisam znala da je razlika između starateljstva nad starijim ljudima tj roditeljima i onima koji primaju obiteljsku mirovinu.Ne znam ja sam laik,ali mislila sam da tu nema neke velike razlike.
 
Ivane, stvarno mi je žao što je tvoja baka prošla tolike muke. Napokon se smirila, iako to nije nikakva uteha.
Ne mogu ni da zamislim šta nas sve čeka, iako podosta znam o toku ove bolesti.
Razmišljam sada o tebi, pa i o mom detetu, kolike i kakve posledice ima život sa tako obolelom osobom po vas mlade. Vas ipak niko nije konsultovao kada je donosio odluke o svojim roditeljima, a vi ste, hteli to ili ne, duboko u tome.

Moja mama se još bori sa ovim virusom, evo tri nedelje. I ima izgleda da ga savlada. Sve je to tako tužno i strašno.
 
Ivane moje saucesce za baku...
Najzad je nasla svoj mir a i vi vas..:sad2:
Moja danima nije mogla na noge ali kad je duvala ona kosava onaj naj jaci vetar ustala zena u 3 sata nocu stavila maramu na glavu i obukla bade mantila i na ulicu(ima 11 stepenika da se popne):eek:
Snaja je videla i pitala gde si posla a ona - do lekara...
Bila je malo grublja i vratila je kuci ...nije se nesto mnogo bunila...
Da bih konstatovala da je tata budan i da je on pustio da ide:besna:
Odakle joj snaga samo se to pitam jer nekada moram da je pridrzavam da ode do toaleta...
Izludece me njih dvoje to je sigurno:rida:
Inace ni ona ne voli da se kupa..jednostavno vice da je sve boli i gde god je malo jace pridrzim zakuka do Boga:roll:
Ali zato svaki cas se pirka dokle god vidi da ima vode u bojleru...
Zbog nje smo poceli da iskljucujemo bojler... pasce...
A kad treba da je okupam ne moze da udje u kadu:think:
Pa sad ko koga ne znam:dash:
 
Ljudi gde ste,kako izdrzavate....
Ja danas trebala kod oca u posetu u dom, pa sam odustala ,bas nemam snage,
odlozila za ponedeljak.....

Bobice,skupi snagu ma koliko to bilo teško i otiđi kod oca kadgod ti to vreme dozvoli. Bez obzira da li te prepoznaje ili ne on će se radovati tvojoj poseti. Nekad iz dubine njegove memorije isplivaće trenutci sećanja na tebe a on ti to neće znati kazati.U zadnjoj fazi bolesti ti trenutci će biti veoma retki.
 
moja baka je umrla pre 2 nedelje..zadnja 3 meseca je bila uzas, kako je ostavis u krevetu u domu, tako je nadjes sutra ujutro..ne pomeri se, nista..
mucenje bilo za nju, mucenje i za nas da je vidimo onakvu..:/
Ivane,moje iskreno saučešće!
Divim ti se što si učesnik ove prilično ozbiljne teme.Mora da si puno voleo svoju baku !
 
Bobice,skupi snagu ma koliko to bilo teško i otiđi kod oca kadgod ti to vreme dozvoli. Bez obzira da li te prepoznaje ili ne on će se radovati tvojoj poseti. Nekad iz dubine njegove memorije isplivaće trenutci sećanja na tebe a on ti to neće znati kazati.U zadnjoj fazi bolesti ti trenutci će biti veoma retki.


Nadam se da cu uspeti, spremam se polako psihicki, pa sta bog da. Ako je stanje nepromenjeno,preoznace me sigurno a kolio sam cula od osoblja nema vecih promena kod njega,bar za sad. ma uzas...
 
Draga florena i meni je to bilo jako strasno, iz tolike obamrlosti i nemoci da covek moze da najnormalnije ustane i radi sve ono sto obicno nije u stanju bez necije pomoci, to je za mene bio strasan stres, i cini mi seda su tad najopasniji po same sebe, ja sam najvise strepela da ne padne i ne polomi se ili ne daj boze iscupa kateter,pa sta bi tek onda radila i kud bi s njim, u mom gradu doci do lekara na pregled je nemoguca misija bez zakazivanja
 
Ivane, primi i moje saučešće takođe.
Moju mamu sam okupala upravo sada, sredila joj sobu, kuka takođe da je sve boli....inače moja mama se kupa na WC šolji, nema šanse da uđe u kadu....to me jako muči, ali sa obzirom na nekadašnja ne kompletna kupanja u krevetu, ovo je koliko toliko dobro rešenje...srećna sam kada se okupa, i ona je za nijasu posle tiga bolja za saradnju...:bye:
 
Ma moju jedino na prevaru skinem i okupam ali mi zadnjih 8 dana to ne polazi za rukom .:mrgreen:
Svadja se sa mnom i u stanju je svasta da mi kaze ali i uradi...
Nadam sa samo da cu je sutra prevariti :besna:
Opere sae ona sama tusem stojeci na plocicama ali kosu ne da nikako....Izgleda kao vestica iz crtaca :metla:
Od kako se prosetala one noci sada je pocela sve vise da ustaje i hoda;)
Ali mi zato "rasprema"kucu -- izlude me sa stvarima,garderobom itd...
Sta da kazem kada je peskir stavila u frizider...A carape u sudoperu:dash:
A o ostalim glupostima da ne pricam jer mi se smuci zivot kada idem za njom:evil::bljak:
A opet u nekim trenutcima je toliko mazna da se samo mazimo:confused:
I dosla sam do zakljucka da sam je mnooogo razmazila:think:
 
Kada si rekla da izgleda kao veštica iz crtaća u malo ne crkoh od smeha:rotf:, moja mama je sto godina isključivo nosila kratku kosu, a ja dugu, ne da, da se ošiša, porasla joj kosa do pola leđa, sada znam kako ću izgledati kada osedim kao ona, frizure su nam pa skoro iste....kada sam je jednom prilikom uređivala u krevetu i češljala kosu ja joj na prevaru, brzinom brzinskom isečem malo kose, stvarno izgleda sa onako sedom kosom kao veštica, umalo me ne ubi...isto sam pre neki dan, dok je spavala, joj stavila puder na jednu ranicu na površini stomaka, koju ititira sama i ne da joj da zaraste...vikala je kako je puder peče i da joj ne prilazim dok spava....::dash:
 
Hej Goti i moja ima neku viziju da hoce da je sahranimo sa pletenicama:eek:
I ne da da se osisa ni po koju cenu;)
I znas sta - uspela sam u nedelju da je na prevaru okupam:zper:
Rekla sam joj da je prljava i da ce doci komsinica da je obidje a ja se kao bacila na sredjivanje i onako na brzinu je skinem i pravac kada s tim sto joj stavim stolicu u kadu i peri...:super:
Dok sam je sredila ona je vec i zaboravila sta sam joj rekla i ko treba da dodje..
Normalno od komsiluka ni traga:mrgreen:
Za sada sam nasla sistem kako da je okupam:zper:
Ali mi je zato nocas potopila jastuce da se pere a sa njim i rucni sat i jos neke gluposti koje je pokupila:eek::mrgreen:
 
Pozdrav dragi forumasi,ja sam nekako skupila snagu pa otisla juce u posetu ocu,i utisci su sasvim dobri, cist uredan,obrijan i cini mi se izgleda u licu nekako svezije, nije mogao da ustane, tad je bio u fazi nemoci i premora, ali se jako obradovao sto sam dosla, na pocetku sam mislila da me ne prepoznaje rece najpre"evo moje drage sestrice" i tek onda se prebaci pa rece "Boki sine" e tad mi je bilo lakse odahnula sam. Fino smo popricali,uglavnom rece da je zadovoljan da je hrana odlicna, sobicak mali ali je jako cist,posteljina se sija,a dobio covek nov krevet bas lep. Sestrica ljubazna,izvede cimere pa smo sve vreme sami bili.Bas kulturno. I dok smo tako caskali dodje neka bakica,sama seta, pa me pita jel mu nije zima ,nije bako rekoh ja, al ona nas ne ostavlja na miru, pa poce sa svojom pricom,a njena prica totalni haos,veze s mozgom nema, kao da prica japanski, a navalila nikako da ode,mora ona da isprica svoje,ja cu opet njoj dobro bako da... posle cemo i tako(lupam i ja gluposti a sta cu drugo vidim kolko je sati), onda se i moj tata ukljuci pa rece "boki sine to je musko".Okrenem se pogledam - sa mindjusama ne moze nikako biti musko,al dobro nastavljamo mi nasu pricu a bakica i dalje melje li melje. I opet mi se obraca i opet ja dobro bako u redu je, i opet on "boki sine to je musko "... Ucutim ja pa okrenem na drugu temu,bas mi nesto bilo tuzno... Uglavnom nema nekih bitnijih promena njegovog stanja bar za ovih 10 tak dana, jedino sto ja bas i ne osecan neko veliko olaksanje onako emotivno,tesko je ipak, kada covek zna da napretka ne moze biti i da ce verovatno doci taj dan kada ce i mene tesko prepoznavati. Za sad guramo ovako, a ja cu ove nedelje da odradim neke analize da pokusam malo da se zalecim....
pozz svima
 
Odlično! Veoma je bitno, da je sve uredno i na mestu...da si naišla na manjkavosti, bilo bi ti teško, ovako super.
I sada se lepo posveti sebi i svojima....i nemoj imati strah da ga obiđeš....
 

Back
Top