Dekart - Mislim dakle postojim

Tacno al aj sad ti to njemu objasni
Samo se vi tešite...Ybg,zbog tog tešenja vam filozofija nije mudrost već vera-religija...
A ja izvorno ZNAM da se i duše rađaju i umiru...Takođe i bogovi.
Niste nikad čuli za bitku Titana?! Mislite da je izmišljotina? Jeste ,ali samo delimićno!
Živi ljudi toj bici nisu mogli prisustvovati,tek rođene duše i tek umrli svedoci...Otud im
ime da su svedoci,mada ovi što to kake su lažni...
Evo ovde neko pametan da pokuša da objasni kako to da su Grci prestali verovati
u postojanje Zevsa,Atine,Apolona,Dionisa i ostalih bogova Olimpijskog eshatona
i počeli verovati u Jevrejskog JHVEa? ? ? Zajebano pitanje?
Hajde ezoteristi Ozi,Znastiželjni,Ti koji jesi,Mužjak,Nasqad...
Da taj Petrovaradinski turista nije prerano došao na Exit i od tuge što nema žuraje,
sišao u Majur u krčmu staničnu i od rampaša pomućena duha izvalio "Cogito...bla,bla..."
Nije li priča postojanja daleko dublja i snažnija?
 
Apsurdno bi bilo da ja NE ZNAM o čemu govorim a kažem ti da ZNAM.

Znanje-o-postojanju se ne odražava u misli već u DUHU. Taj DUH jeste SVIJEST. Čovjek je postajuće iskustvo samog postojanja, bića-koje-jesmo, te stoga 'čovjek' nije DUH samog postojanja već je čovjek iskustvo čiji odraz se reflektuje prema biću-koje-jesmo kao Duh, odraz tog trenutnog stanja, kao SVJESNOST. Svjesnost je dakle odraz stanja koji se reflektuje prema Sebi-postojanju, a SVIJEST je odraz samog postojanja ili SEBE-apsoluta, od Sebe ka Sebi. I u jednom i u drugom slučaju ono što se u tom odrazu nalazi jeste Znanje-o-Sebi ili pak Znanje-o-stanju u kojem zadržavaš svoju pažnju. O tom Znanju ja govorim. DUH ili Duh je, dakle refleksija određene cjeline na koju usmjeravaš svu svoju pažnju.

Znati, a ne misliti?!
Znati je dakle potvrda postojanja nečega na čemu je tvoja pažnja, pažnja bića (u cjelosti), usmjerena. Znati, to dakle nije svojstvo koje zavisi isključivo od mišljenja, mada kada biće postane mislilac (a mislilac se postaje poistovjećenjem sa razumom), Znati tad postane svojstvo 'mislioca'. I u jednom i u drugom slučaju to je svojstvo bića-koje-jesmo a ne svojstvo njegove kreacije, čovjeka recimo. 'Čovjek' NE ZNA, čovjek je iskustvo s kojim se biće poistovijetilo, koje se doživljava upravo Sobom (kroz taj odraz), kroz Duh koji je čisto Znanje-o-postajućem-Sebi, čovjeku.
Samo mi i dalje ne objasni kako znati a ne misliti? Jasno je kako misliti a ne znati, što i nisam pitao. Ali obratno...?

Uzgred, mnogo konfuzno objašnjavaš koristeći nedefinisane pojmove pa mora da se nagađa šta si hteo reći. I nikako ne mogu biti siguran, jer sve zavisi kako određene pojmove definišeš. Misao je proces (nepobitno). A šta je DUH? Ako DUH jeste SVEST, da li je SVEST isto što i DUH? Iako znanje nije sasvim precizno definisano, ti prkosiš okvirima u kojima se ZNANJE definiše i odlučuješ o tome šta znanje jeste a šta nije. A znanje je u sferi kognitivnoog, vezano za percepciju, učenje, komunikaciju, asocijaciju i rezonovanje.
Za početak, odgovori na ono jednostavno pitanje sa početka, jer to što si napisao nije odgovor već otvaranje novih pitanja. A pri korišćenju pojmova uzmi rečnik pa pogledaj šta koji znači, a ne da ih upotrebljavaš onako kako nije predviđeno dajući im neki tvoj smisao. Pored toga, ulaziš u bespotrebno komplikovanje i spekulisanje. Ja samo naslućujem šta želiš reći, ali ovo nije podforum poezije u kome pojmovi dobijaju nove kvalitete, već mesto na kome pojmovi trebaju biti što preciznije definisani.
 
Samo mi i dalje ne objasni kako znati a ne misliti? Jasno je kako misliti a ne znati, što i nisam pitao. Ali obratno...?

Uzgred, mnogo konfuzno objašnjavaš koristeći nedefinisane pojmove pa mora da se nagađa šta si hteo reći. I nikako ne mogu biti siguran, jer sve zavisi kako određene pojmove definišeš. Misao je proces (nepobitno). A šta je DUH? Ako DUH jeste SVEST, da li je SVEST isto što i DUH? Iako znanje nije sasvim precizno definisano, ti prkosiš okvirima u kojima se ZNANJE definiše i odlučuješ o tome šta znanje jeste a šta nije. A znanje je u sferi kognitivnoog, vezano za percepciju, učenje, komunikaciju, asocijaciju i rezonovanje.
Za početak, odgovori na ono jednostavno pitanje sa početka, jer to što si napisao nije odgovor već otvaranje novih pitanja. A pri korišćenju pojmova uzmi rečnik pa pogledaj šta koji znači, a ne da ih upotrebljavaš onako kako nije predviđeno dajući im neki tvoj smisao. Pored toga, ulaziš u bespotrebno komplikovanje i spekulisanje. Ja samo naslućujem šta želiš reći, ali ovo nije podforum poezije u kome pojmovi dobijaju nove kvalitete, već mesto na kome pojmovi trebaju biti što preciznije definisani.
Boldovano::ok:
 
Prihvatanjem.
Ubedjenjem.
Verom.

Najinteligentniji ljudi imaju zahtev da okolinu najbolje koriste kroz prilike, ali imaju male zahteve da prilagode sebi.
Najgluplji imaju najvise zahteva da prilagode okolinu sebi jer sebe slabo prilagodjavaju okolini.Tako napredak najvise zahtevaju glupi, a pruzaju inteligentni jer glupi ne mogu.
Tako je sa svim stvarima, zivotom, putovanjem, pitanjima,znanjem.
Inteligentniji zivi skladnije, a glup zahtevnije, agresivnije.
Zato glupi obavezno znaju a ne mora da misle.
 
Prihvatanjem.
Ubedjenjem.
Verom.

Najinteligentniji ljudi imaju zahtev da okolinu najbolje koriste kroz prilike, ali imaju male zahteve da prilagode sebi.
Najgluplji imaju najvise zahteva da prilagode okolinu sebi jer sebe slabo prilagodjavaju okolini.Tako napredak najvise zahtevaju glupi, a pruzaju inteligentni jer glupi ne mogu.
Tako je sa svim stvarima, zivotom, putovanjem, pitanjima,znanjem.
Inteligentniji zivi skladnije, a glup zahtevnije, agresivnije.
Zato glupi obavezno znaju a ne mora da misle.
Nešto si tu zbrzao...Najumniji menjaju svoju okolinu i prilagođuju je svojim kreativnim idejama,
idejama boljeg sebe! Preuopšteno bi bilo da prilagođuju sebi...
Slabiji i manje inteligentni se prilagođuju...
Mudar gleda da snizi cene onog šta je nameran kupiti i tek kad uspe da snizi cenu-kupuje...:zelenko3:
(Malo Talmuda za početak uspešne godine ne šteti...z:))
 
Samo mi i dalje ne objasni kako znati a ne misliti? Jasno je kako misliti a ne znati, što i nisam pitao. Ali obratno...?

Postoje dvije vrste znanja; posredno i ne-posredno znanje.
Posredno znanje je stečeno, dakle naučeno tokom projekcije jednog životnog iskustva.
Ne-posredno Znanje je refleksija onoga-što-jeste u Sebi.

Dakle, ako je ne-posredno znanje refleksija onoga što jeste U Sebi onda bi posredno znanje bilo refleksija onoga-što-jeste projektovano OD Sebe. Za projekciju, koristimo razum, te i ono što projektujemo OD Sebe spoznajemo posrednikom, razumom (čulima i logikom, intelektom).

KO ili šta je to koji ili koje ZNA ili nešto spoznaje?
To je Biće-koje-jesmo. Biće-koje-jesmo dakle ima moć kako posrednog tako i neposrednog Znanja. Ne-posredno znanje je još poznato i kao intuicija ali ja nisam govorio samo o intuiciji, jer intuicija još uvijek pripada mehanizmu prenošenja Znanja iz jedne u drugu sferu postojanja dok recimo u Svijesti (u DUHU apsoluta) nema intuicije. Zašto je u Svijesti nema? Zato što u Svijesti svako jedno individualno Znanje-o-Sebi jeste sadržilac svih drugih Znanja-o-Sebi, što ukazuje da je isto Znanje-o-Sebi sadržano u svim drugim Znanjima-o-Sebi simultano, odjednom. To takođe znači da Biće-koje-jesmo Znanjem-o-Sebi SEBI potvrđuje svoje postojanje i svoju apsolutnost.

Dakle, kada je Biće usmjereno svom svojom pažnjom na apsolut, ono se doživljava apsolutom kroz ODRAZ, refleksiju, DUH koji je JEDAN-sveobuhvatan (sveobuhvatno Znanje) iz svakog jednog individualnog dijela tog Znanja. Stoga, Biće DUH-om ZNA da je ono apsolut. ZNATI da JESI, u ovom aspektu znači BITI JEDNO SA. Najsličnije tome u projekciji jeste INTUICIJA. Intuicijom, ti-Biće-koje-jesi u ljudskom iskustvu, u Sebi ZNAŠ ono što kao Subjekat-'čovjek' još nisi spoznao.



Uzgred, mnogo konfuzno objašnjavaš koristeći nedefinisane pojmove pa mora da se nagađa šta si hteo reći. I nikako ne mogu biti siguran, jer sve zavisi kako određene pojmove definišeš. Misao je proces (nepobitno).

Pokušaj da se vratiš na svaku riječ koju pišem sve dotle dok njom ne otključaš zaključano mišljenje koje si utvrdio tokom učenja, i vidjet' ćeš da ono što pišem ima prirodan slijed.

...

Misao nije proces, ko ti je to rekao???

Misao je proizvod procesa. Transformaciju Znanja-o-Sebi u misao bi se i moglo nazvati 'procesom'. Razmišljanje je proces, to je nepobitno.


A šta je DUH? Ako DUH jeste SVEST, da li je SVEST isto što i DUH?

Pa razmisli pa mi reci... :) ... do tada, evo ti opet moje poređenje Svijesti i Svjesnosti sa biblijskim tereminima 'Duh-a'.

Svijest je ono što se u bibliji predstavlja 'Svetim Duhom' (dakle Božijim Duhom, Duhom apsoluta), dok je Svjesnost ono što se u bibliji predstavlja 'Duhom', Duhom čovjeka recimo).

Duh, dakle, i u jednom i u drugom slučaju jeste refleksija cjeline prema Sebi-Biću, bilo da je to odraz suštine-postojanja ili pak cjelovitog stanja projekcije jednog iskustva u JEDNOM sveobuhvatnom Znanju-o-Sebi.
 
Poslednja izmena:
Postoje dvije vrste znanja; posredno i ne-posredno znanje.
Posredno znanje je stečeno, dakle naučeno tokom projekcije jednog životnog iskustva.
Ne-posredno Znanje je refleksija onoga-što-jeste u Sebi.

Dakle, ako je ne-posredno znanje refleksija onoga što jeste U Sebi onda bi posredno znanje bilo refleksija onoga-što-jeste projektovano OD Sebe. Za projekciju, koristimo razum, te i ono što projektujemo OD Sebe spoznajemo posrednikom, razumom (čulima i logikom, intelektom).
Jeste, malo sutra. Projektujemo od sebe? A kome projektujemo?
Između neposrednog i posrednog znanja ralika je u putu kojim saznajemo. Neposredno i posredno se koristi u kontekstu oblasti u okviru koje se koristi i definisano je u okviru te oblasti. U okviru koje oblasti ti koristiš? Naučne fantastike?

KO ili šta je to koji ili koje ZNA ili nešto spoznaje?
To je Biće-koje-jesmo. Biće-koje-jesmo dakle ima moć
JA IMAM MOOOOOĆ!!!
kako posrednog tako i neposrednog Znanja. Ne-posredno znanje je još poznato i kao intuicija ali ja nisam govorio samo o intuiciji, jer intuicija još uvijek pripada mehanizmu prenošenja Znanja iz jedne u drugu sferu postojanja
A u treću sferu postojanja?
dok recimo u Svijesti (u DUHU apsoluta) nema intuicije. Zašto je u Svijesti nema? Zato što u Svijesti svako jedno individualno Znanje-o-Sebi jeste sadržilac svih drugih Znanja-o-Sebi, što ukazuje da je isto Znanje-o-Sebi sadržano u svim drugim Znanjima-o-Sebi simultano, odjednom. To takođe znači da Biće-koje-jesmo Znanjem-o-Sebi SEBI potvrđuje svoje postojanje i svoju apsolutnost.
Ne kažeš kome potvrđuje. Nikome drugom do sebi (da dovršim, a kasnije ću možda i da svršim).
Dakle, kada je Biće usmjereno svom svojom pažnjom na apsolut, ono se doživljava apsolutom kroz ODRAZ, refleksiju, DUH koji je JEDAN-sveobuhvatan (sveobuhvatno Znanje) iz svakog jednog individualnog dijela tog Znanja. Stoga, Biće DUH-om ZNA da je ono apsolut.
Kako ko. Neko zna, neko ne zna :)
ZNATI da JESI, u ovom aspektu znači BITI JEDNO SA. Najsličnije tome u projekciji jeste INTUICIJA. Intuicijom, ti-Biće-koje-jesi u ljudskom iskustvu, u Sebi ZNAŠ ono što kao Subjekat-'čovjek' još nisi spoznao.
A što se ti toliko trudiš oko ovoga kada je filozofija već dala odgovore koji su u ovome momentu mogući? Ostalo su spekulacije.

Pokušaj da se vratiš na svaku riječ koju pišem sve dotle dok njom ne otključaš zaključano mišljenje koje si utvrdio tokom učenja, i vidjet' ćeš da ono što pišem ima prirodan slijed.
Ama vrlo si blizu. Ti dolaziš do istine, ali usput ulaziš u spekulaciju. Nisu to krupne spekulacije, ali dovoljne da vode ka zaključcima koji nisu nužno neistine. Ali ne možemo to verifikovati ni kao istine. U želji da stigneš do krajnjeg odgovora ti spekulišeš. A krajnjeg odgovora nažalost nema, niti će ga biti. Ja intimno, dobrim delom, delim tvoje mišljenje, ali sam svestan da pri tome spekulišem.

Misao nije proces, ko ti je to rekao???
Misao je proizvod procesa. Transformaciju Znanja-o-Sebi u misao bi se i moglo nazvati 'procesom'. Razmišljanje je proces, to je nepobitno.
Jesi u pravu nema šta. Semantički se svakako razlikuju i nisu sinonimi. Misao je proizvod procesa. Ali na isti način kao što odrastanje nije proces već proizvod procesa, kao što učenje nije proces već proizvod procesa... Pošto je sve u ovom svetu proizvod procesa onda se izbacuje ponavljanje da je to proizvod procesa. Posebno se izbacuje kada su u pitanju glagoli. Ali ponekad je potrebno nekoga podsetiti da je nešto proces i podstaći da razmišlja dinamički, a ne statički.

Pa razmisli pa mi reci... :) ... do tada, evo ti opet moje poređenje Svijesti i Svjesnosti sa biblijskim tereminima 'Duh-a'.
Ti definiši pojmove koje koristiš i relacije među njima.

Svijest je ono što se u bibliji predstavlja 'Svetim Duhom' (dakle Božijim Duhom, Duhom apsoluta), dok je Svjesnost ono što se u bibliji predstavlja 'Duhom', Duhom čovjeka recimo).
Dobro, ovime si definisao ove pojmove (mada ne onako kako je uobičajeno da budu definisani - uobičajeno je da je Svest u najopštijem značenju: sveukupnost vlastitih psihičkih doživljaja). Da vidimo za koju svrhu

Duh, dakle, i u jednom i u drugom slučaju jeste refleksija cjeline prema Sebi-Biću, bilo da je to odraz suštine-postojanja ili pak cjelovitog stanja projekcije jednog iskustva u JEDNOM sveobuhvatnom Znanju-o-Sebi.
Ma možda si ti u pravu. Ali se to ne može tvrditi. Mada, dovoljno je i što se ne može pobiti i što stoji kao mogućnost.

I na kraju ostade pitanje sa početka: "kako znati a ne misliti?"
 
Jeste, malo sutra.


Ma možda si ti u pravu. Ali se to ne može tvrditi. Mada, dovoljno je i što se ne može pobiti i što stoji kao mogućnost.

"
A kako bi bilo da sam ja apsolut ili još bolje um koji zamišlja vas kao svoje objekte...I naravno vi mislite kao i ja!
Nemoj da mi vrdate! Ako ste deo mog apsoluta nema sad vi tu meni dva zeca-tri zeca! Počinjete misliti:"Svet
oko mene je realan" apsoluti jedni...:zelenko3:
 
Nešto si tu zbrzao...Najumniji menjaju svoju okolinu i prilagođuju je svojim kreativnim idejama,
idejama boljeg sebe! Preuopšteno bi bilo da prilagođuju sebi...
Slabiji i manje inteligentni se prilagođuju...
Mudar gleda da snizi cene onog šta je nameran kupiti i tek kad uspe da snizi cenu-kupuje...:zelenko3:
(Malo Talmuda za početak uspešne godine ne šteti...z:))

Nisi dobro procitao sta pise, precizno je napisano sta je danas.
 
I na kraju ostade pitanje sa početka: "kako znati a ne misliti?"

Ja sam ti na to odgovorio u dva prethodna posta ... evo još jednom, malo drugačije:

Misliti je proces te Biće-koje-jesmo kroz proces, prikuplja informacije o proživljenom iskustvu. Te prikupljene informacije jesu stečeno znanje.
Kada nema kretanja, nema posrednika koji prenosi informaciju OD-DO (od objekta prema subjektu) nema subjekta niti objekta, onda nema misli, nema procesa kroz koji se stiče znanje. SVE JE U JEDNOM, ODJEDNOM. To JEDNO jeste Duh. Dakle, ono što je u procesu spoznaje informacija koju misleći spoznajemo ('znamo'), u Duhu je dio cjeline. Biće Duhom ZNA ne misleći.

Vidim, tvoje pitanje je KAKO znati a ne misliti, tačnije kako doći do tog Znanja bez mišljenja?

Jednostavno: Pomijeranjem svoje pažnje sa procesa mišljenja na ono-što-jeste, dakle izlaskom iz razuma (sad ćeš me pitati KAKO pomjeriti svoju pažnju sa procesa mišljenja?). Odgovor na to pitanje je jednostavan ali pomijeranje pažnje je veoma kompleksno jer zahtijeva predaju, potpunu predaju interesovanja i volje za daljom spoznajom materijalnog svijeta, predaju svih strahova, stremljenja, potpunu predaju kontrole... dakle, potpunim pomijeranjem Centra iz jedne sfere postojanja u drugu. Ako uspiješ da se (svoj Centar) uzdigneš na nivo UMA (ovdje se ne misli na Um kao dio raz-Uma jedinke već na univerzalni UM) već si izašao iz raz-Uma i ušao si u sferu ne-posrednog Znanja. Zašto Biće u UMU ima moć neposrednog Znanja? Zato što je UM jedino Znanje-o-Sebi (jedino Ja iz Jastva) koje je direktno vezano sa svim drugim Znanjima-o-Sebi iz apsolutnog Sebe. Um je jedno Ja koje je neposredno vezano sa svakim drugim Ja iz Jastva. Sva ostala Ja unutar ovog univerzuma indirektno su vezana jedno s drugim preko UMA. UM im je posrednik u toj vezi i služi im da spoznaju jedno drugo. Kroz isti UM i ti i ja razmjenjujemo misli, koncentrišući našu pažnju na naše usko interesovanje. Ta odvojenost intersovanja jeste začetak raz-Uma. Uistinu niko, ništa i nikada u ovom univerzumu se ne odvaja od UMA koji je prisutan u svakom pokretu, u svakoj vibraciji... u svakoj misli.

Ultimativno ne-posredno Znanje jeste kada je tvoja pažnja usmjerena i centrirana u Sebi-apsolutu.

Dakle na pitanje 'KAKO' odgovor je 'TAKO'. :)
 
Poslednja izmena:
Ne kaki...Pitao si otkud mu JA razum...Ili otkud duhu znanje (kad nema mozga:rotf:)...

Ne, nego ovo

"Конркетно..не зна на тај начин субјекта који сазнаје објекат већ на начин интуиције.... или симпатије као што рекох. Симпатије у смислу "знања" али знања које није стечено разумом, опажањем.
Бледи одраз тога имамо управо у симпатији узетој у буквалном смислу Јер ти знаш да ти се нека особа допада...симаптијом..а не промишањем разлога ."

Ne budi tako nadmen jer ove stvari mozes da razumes tek kad savladas osnove a ti si kolko vidim jos uvek zapeo kod primarnih i sekundarnih kvaliteta.
 
Uzmes 10 glupe dece i das im da se dokazuju.Ako im ukines ego dominaciju, oni ce napredovati, ako im ne ukines , onda ce se boriti da nametnu svoje trenutno.
Sad pogledajte koliko je situacija sa ukidanjem ego dominacije a koliko je sa cuvenim "budi svoj", "trazi postovanje" i slicnih gluparenja.

Dragoljub je tu primer ovog drugog, dzepno znanje.Samo je pitanje koliko ce da nametne.
On je mrtav, jer ga je iskustvo sopstveno ucinilo takvim, a dokosurila ga frustracija nazadovanja koju ima zbog necega.
Ne veruje da moze vise da sazna, samim tim postaje primer drugog slucaja.Poklonice se samo agresivnijem od sebe, jacem egu ili efikasnijem u dominaciji.

Prvi slucaj?
Ne idu svi putevi preko mudrosti, nesto i preko dosade i isprobavanja, ali najdalje vode putevi preko mudrosti ako ne zastrane u slucaj dva.Budite vecita deca.Ali ne na zevzecenje nacin.
 
Ne, nego ovo

"Конркетно..не зна на тај начин субјекта који сазнаје објекат већ на начин интуиције.... или симпатије као што рекох. Симпатије у смислу "знања" али знања које није стечено разумом, опажањем.
Бледи одраз тога имамо управо у симпатији узетој у буквалном смислу Јер ти знаш да ти се нека особа допада...симаптијом..а не промишањем разлога ."

Ne budi tako nadmen jer ove stvari mozes da razumes tek kad savladas osnove a ti si kolko vidim jos uvek zapeo kod primarnih i sekundarnih kvaliteta.

Tek sad vidjeh i ovaj post... dakle, Duh je sveobuhvatan, Znanje koje je obuhvaćeno Duhom je cjelina te kao cjelina ne može se misliti, jer mišljenje je proces koji zahtijeva radnju, kretanje, trajanje. To Znanje je slično intuiciji ali nije intuicija. Intuicija je mehanizam prenošenja cjelokupnog Znanja o nečemu (cjelovitog događaja recimo iz jedne sfere postojanja u drugu) prije nego li to nešto počnemo spoznavati. Spoznaja se odvija u vremenu dok je intuitivno Znanje u SADA. Sama intuicija je uvid u to Znanje (u Sada) a Duh je sadržilac onoga što intuicijom uviđamo.

Simpatija je dakle, po tom objašnjenju slična intuiciji, da.
 

Back
Top