ne znam da li ovo spada u bisere, ali ja neću zaboraviti dok sam živa
Juče smo slavili Stefanov rođendan. Kad je došlo vreme za tortu i svećice, pet puta su se pevale divan dan, happy brth. i sl i sto puta su se duvale svećice, i znate kako to uvek sva deca duvaju i uvek neko ranije oduva... i na kraju, ja kažem 'ajde sad SAMO Stefan da duva u svoje svećice i kraj. i stvarno deca se smirila, ućutala, ja reko' ajde sad ti srećo sam, a on počeo:
hepi brzdej tu ju, hepi brzdej tu ju



srce moje onaj njegov glasić, sva deca ćute, ja sam se bukvalno rastopila, mogli su me po podu skupljati
i posle svega toga, da mu drugari kažu želje za rođendan; uglavnom su se javljala starija deca i govorila ono nešto da bude dobar, da sluša i tako te neke standardne želje.
Na kraju se javi mala Lana, njegova drugarica iz školice i isto kad su svi zaćutali, ona stidljivo prošaputa
ja mu zelim COKOLADU