- Mama, ja sam juče gledala emisiju o higijenama.
- Lepo, ćero, ali kaže se o higijeni, a ne o higijenama ( a u sebi se mislim - kad li je i šta li je gledala, ovde nije, možda kod babe...

)
- Nije, mama, bilo ih je mnoooogo...
- Pa kako mnogo? Jedna je higijena. I kad pereš ruke, i zube, i kosicu, i none i kad središ sobu, i kad .... to je sve higijena. I kaže se o higijeni, a ne o higijenama.
Dete me gleda zbunjeno, lepo vidim kako se pokreću točkići u glavici
- Mama, nema tu pranja ruku i kupanja. Tu su bile i velike higijene, i male bebe higijene i jele su nekog jelena i vikale su kikiki, i tukle su se...
A ja da puknem od smeha kako ona to objašnjava i imitira kako su jele i skakale...
- Sine, jel ti pričaš o emisiji o životinjama? ( potvrdno maše glavom ) Pa to su hijene.
- Pa to sam ti i rekla, higijene. Ali ti me nisi razumela... Ooooo, Bože, zašto mene ova mama ne sluša kad joj lepo pričam...
