VARENJE MESA
Kada se jednom nađe u želucu, mesu su potrebni sokovi za varenje s visokim procentom sone kiseline. Želuci ljudskih bića i biljojeda proizvode kiselinu koja je dvadeset puta slabija od one koju nalazimo kod mesoždera.
Sledeća presudna raulika između mesoždera i vegetarijanaca može se uočiti u organima za varenje, gde se vrši dalja razgradnja hrane, a hranljivi sastojci sprovode u krv. Komad mesa nije ništa drugo nego deo leša, i njegovo raspadanje u telu stvara otrovne otpadne materije. Iz tog razloga meso mora biti brzo odstranjeno iz organizma. Zato mesožderi imaju organe za varenje koji svojom dužinom ne prelaze tri dužine tela. Pošto čovek, kao i ostale životinje koje ne jedu meso, ima organe za varenje čija dužina iznosi dvanaest dužina njegovog tela, brzoraspadajuće meso zadržava se mnogo duže, što dovodi do nepoželjnih toksičnih posledica. Bubrezi su telesni organi koji bivaju pogođeni ovim toksinima. Ovi vitalni organi, koji izbacuju otpadne materije iz krvi, postaju propterećeni velikim prilivom otrova usled uzimanja mesa. Čak i kod umerenih mesoždera bubrezi moraju da rade tri puta više nego kod vegetarijanaca. Bubrezi mlade osobe mogu izaći na kraj s ovim opterećenjem, ali kako čovek stari tako se povećava rizik od bolesti, odnosno oštećenja bubrega.
OBOLJENJE SRCA
Nesposobnost ljudskog organizma da izađe na kraj s prekomernim životinjskim mastima u ishrani, još je nešto što ukazuje na neprirodnost jedenja mesa. Metabolizam mesoždera može da sagori skoro neograničene količine holesterola i masti bez ikakvih nepovoljnih posledica. U eksperimentima sa psima, njihovom dnevnom obroku je tokom dve godine dodavano 200 grama maslaca, ne prouzrokovavši apsolutno nikakve promene u njihovom procentu holesterola. S druge strane, vegetarijanske vrste imaju veoma ograničenu sposobnost da izađu na kraj s bilo kojim nivoom holesterola ili zasićenih masti iznad količine potrebne telu. Nakon dugogodišnjeg unošenja prefvelikih količina takvih materija, na unutrašnjim zidovima arterija natalože se masne naslage, uzrokujući stanje poznato kao arterioskleroza, otvrdnjavanje arterija. Pošto takve naslage otežavaju protok krvi ka srcu, uveliko se povećava mogućnost srčanih udara i zgrušavanja krvi.
Već 1961. godine, “Časopis američkog medicinskog udruženja” objavio je da 90-97% srčanih oboljenja, koja prouzrokuju više od polovine smrtnih slučajeva u SAD-u, može biti sprečeno vegetarijanskom ishranom. Ovi nalazi podržani su u izveštaju Američkog udruženja za srčana oboljenja u kojem piše: “U istraživanjima o odnosu standardne metode ishrane i koronarnih bolesti kod stanovništva . . . dokazi ukazuju na to da je visoko-zasićena mesna ishrana osnovni uzrok velike rasprostranjenosti koronarno-srčanih bolesti.” Američka akademija nauka takođe je izjavila da je visoki nivo holesterola, koji je utvrđen kod većine Amerikanaca, glavni uzrok prave “epidemije” koronarno-srčnih bolesti u SAD-u. Prema Britanskoj enciklopediji: “Za proteine dobijene iz orašastih plodova, mahunarki, žitarica i mlečnih proizvoda kaže se da su relativno čisti u poređenju s govedinom koja u sebi sadrži 56% nečiste vode.” U Americi, zemlji sa najvećom potrošnjom mesa na svetu, svaka druga osoba umire od bolesti srca ili krvnih sudova.
RAK
Dalji dokazi o tome da su ljudski organ nepodesni za varenje mesa jeste veza, koja je ustanovljena brojnim istraživanjima, između raka debelog creva i jedenja mesa. Jedan od razloga rasprostranjenosti raka jeste visoki procenat masti, odnosno mali sadržaj vlakana u mesnoj ishrani. To dovodi do sporog prolaska otpadnih materija kroz debelo crevo, a time se dopušta da toksini štetno deluju. Dr Šeron Fleming sa Odeljenja za ishranu na kalifornijskom univerzitetu u Berkliju kaže: “Izgleda da vlakna u hrani pomažu pri sprečavanju . . . raka debelog creva.” Osim toga, za meso se zna da prilikom varenja stvara steroidne metabolite koji imaju kancerogena svojstva. Kako se itraživanja nastavljaju, dokazi o vezi između masne ishrane i drugih oblika raka narasta u alarmantnim razmerama. Američka akademija nauka izjavila je 1983. godine: “Ljudi mogu sprečiti nastanak mnogih uobičajenih vrsta raka time što če jesti manje nesa, a više povrća i žitarica.” U svojim “Beleškama o uzrocima raka”, Rolo Rasel piše: Ustanovio sam da od 25 nacija koje jedu meso u velikim količinama, 19 ima visok procenat obolenja raka, a samo kod jedne nacije taj procenat je nizak. S druge strane, od 35 nacija koje jedu malo mesa ili ga ne jedu, nema ni jedne s visokim procentom obolelih od raka.”
Neki od najtapanjujućih rezultata u itraživanjima tiču se uticaja nitroamina. Nitroamini nastaju kada sekundarni amini, koji npr. dominiraju u pivu, vinu, čaju i duvanu, dođu u dodir sa hemijskim konzervansima iz mesa. Američko ministarstvo za hranu ilekove (FDA) okarakterisalo je nitroamine kao “jednu najopasnijih i najhirovitijih grupa kancerogena što je dosad otkrivena, a njihova uloga . . . u etiologiji raka kod čoveka izaziva rastuću zabrinutost stručnjaka.” Dr Vilijam Lidžiski iz Američke Laboratorije Oak Ridž rukovodio je eksperimentima pri kojima su životinjama davani nitroamini. “Rak se”, rekao je, “nalazi po celom telu; u mozgu, plućima, pankreasu, želucu, jetri, žlezdama i crevima. Životinje su užasna, bolesna hrpa mesa.”