Da li treba nositi crninu nakon smrti bliske osobe?

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
336.110
Episkop diseldorfski i cele Nemačke vladika Grigorije vernicima pristupa na vrlo savremen način
Na pitanje da li treba noiti crninu Vladika Grigorije rekao je sledece:

-Da li je crnina uistinu potvrda da žalimo i tugujemo za nekim?! Proces tugovanja odvija se u nama i za to nam nije neophodan nikakav spoljašni dokaz
-Ne bi trebalo da se nakon smrti bližnjih oblačimo u crno samo zato što to neko od nas očekuje.

Sa druge strane, vladika smatra da ako neko želi i ima potrebu da nosi crninu, to je sasvim u redu da uradi.

– Ali to što neko drugi neće obući crninu ne znači da je taj neko manje voleo i poštovao svoje bližnje, ili da su mu manje značili – kaže episkop diseldorfski.
– Ukoliko vam slučajno to što ne nosite crninu stvara grižu savesti pred upokojenima, setite se da je mnogo važnije od crnine da im, dok su među vama,
svojim delima i pažnjom pokažete da su vam bitni i da ih volite. Sve ostalo je manje bitno, i tiče se forme a ne suštine – zaključio je Vladika Grigorije.
( izvor:Stil)

Koje je vaše misljenje povodom nošenja crnine nakon smrti bliskih nam oosba ?
 
Za onima koje sam najviše volela, nisam nosila crninu duže od tih minimalnih četrdeset dana.
Nedostajanje se ne završava skidanjem crnine, ono traje zauvek, ali... što se mene tiče, to sa crnom odećom predstavlja pobrkane lončiće.
Hrišćanstvo je pobeda nad smrću, pa oni kojih više nema mogu da nam se često nalaze u molitvama, ali ne i u tome kako se odevamo.
 
Za onima koje sam najviše volela, nisam nosila crninu duže od tih minimalnih četrdeset dana.
Nedostajanje se ne završava skidanjem crnine, ono traje zauvek, ali... što se mene tiče, to sa crnom odećom predstavlja pobrkane lončiće.
Hrišćanstvo je pobeda nad smrću, pa oni kojih više nema mogu da nam se često nalaze u molitvama, ali ne i u tome kako se odevamo.
Tasko je.
U hriscanstvu nema tih obicaja crnine.
 
Tasko je.
U hriscanstvu nema tih obicaja crnine.
Kao dete sam tri godine u osnovnu školu slata u crnini. Za stricem, za tetkom, za tečom.
Brate... uozbiljila sam se tih godina neverovatno, a nisam bila zatvoreno dete: ne pevaj, ne slušaj muziku, ne smej se, sve se vrti oko nečije smrti... Tv se ne pušta toliko i toliko, sveća u kući gori svaki dan...
Pa... sa ove distance, to je bilo sve samo neko preterivanje.
Meni ti ljudi i danas nedostaju, ali ne oblačim crno kad ih se setim.
Ti običaji su pogubni, destruktivni!
Sećam se da je moj drugi stric bio ''crna ovca'' kad je na sahrani brata nosio ''nebo plavu'' košulju.
 
Kao dete sam tri godine u osnovnu školu slata u crnini. Za stricem, za tetkom, za tečom.
Brate... uozbiljila sam se tih godina neverovatno, a nisam bila zatvoreno dete: ne pevaj, ne slušaj muziku, ne smej se, sve se vrti oko nečije smrti... Tv se ne pušta toliko i toliko, sveća u kući gori svaki dan...
Pa... sa ove distance, to je bilo sve samo neko preterivanje.
Meni ti ljudi i danas nedostaju, ali ne oblačim crno kad ih se setim.
Ti običaji su pogubni.
Da ti obicaji ubijaju zive.
Neko kad umre nema ga.
A ostali treba da zive...
a ti obicaji svi su paganski...
I robuje se tim obicajima.
Bog to ne trazi od nas.
A normalno je da tugujemo za bliskim umrlim osobama.
 
A sta mislis,ko je definisao taj "minimum"...?
U Svetom Pismu ne postoji takva praksa pa me zato zanima na osnovu cega cu neki dosli na ideju da se treba uspostaviti takva praksa ?
Pa, teško je reći...
Kao Hrišćanka to više sebi neću dozvoljavati.
Bila sam dete i to mi se serviralo kao pravilno. Sad nisam dete, i mogu raditi po svom.
Kod Jevreja je ''kostret'', najružnija i najjednostavnija odeća bila namenjena za trenutke kad čovek shvati da nije bio u pravu, da se ogrešio, da je nešto naopako uradio, na nekoliko mesta u Svetom Pismu.
 
Odudara od koga cega?
Sta da se ispostuje?
Bog to ne trazi.
Па знам да не тражи, сутра ми неко умре у фамили сви ће доћи у црнини јер их знам, и ја сад треба да се појавим оно као да сам изашао до града на кафу. Тај један дан ми ништа не значи. Боље то него да некоме причам да ли доказ црнине представља праву тугу.
 
Па знам да не тражи, сутра ми неко умре у фамили сви ће доћи у црнини јер их знам, и ја сад треба да се појавим оно као да сам изашао до града на кафу. Тај један дан ми ништа не значи. Боље то него да некоме причам да ли доказ црнине представља праву тугу.
Ok, to je tvoje.
Nije crna garderoba pogresna stvar.
Samo ne treba robovati obicajima zbog drugih.

Negde u africi kada neko umre nose belo.
 
Па знам да не тражи, сутра ми неко умре у фамили сви ће доћи у црнини јер их знам, и ја сад треба да се појавим оно као да сам изашао до града на кафу. Тај један дан ми ништа не значи. Боље то него да некоме причам да ли доказ црнине представља праву тугу.
Ako umre daleko bilo voljeno biće srce samo neće belu košulju već crnu. Kod JS nema toga zato potencira da se ne nosi.
 
Ok, to je tvoje.
Nije crna garderoba pogresna stvar.
Samo ne treba robovati obicajima zbog drugih.
Мени кад је ћале умро носио сам на сахрани црнину реда ради и то је то. Није ми падало на памет да носим још не знам колико после као што неки раде. Да ли тугујем или не, моје одевање нема везе са тим. Само ето, сматрам да код нас у Србији те сахране у светлим бојама неће никад заживети.
 
Мени кад је ћале умро носио сам на сахрани црнину реда ради и то је то. Није ми падало на памет да носим још не знам колико после као што неки раде. Да ли тугујем или не, моје одевање нема везе са тим. Само ето, сматрам да код нас у Србији те сахране у светлим бојама неће никад заживети.
Niko i ne kaze da mora svetlo, samo je poenta u nerobavanju.
Ja ne nosim crninu na sahranama, a i inace volim crnu boju.
Dakle ne skroz sve crno i to je to.
 

Back
Top